Posao koji radim i pornografija mi uništavaju život. Jednostavno, gotov sam. Odražava se tako što sam na poslu svakodnevno pod ogromnim brojem obaveza koji normalan čovjek ne može obraditi a poslodavac očekuje rješenje, a kući kada dođem gledam raznorazne budalaštine ljudskog roda.
Mama od dečka me mrzi od prvog dana, ne znam kako će nam veza opstati.
Mnogo me boli kad ovde čitam- zasto mi niko nije tu noć prišao, kako odgovaraju na poruke u roku od toliko i toliko, prekini vezu zbog tog i tog... Ljudi, meni u 30 godina niko nije prišao, nevin sam i svaka me odbila.. Jel toliko teško- nađeš nekog koga voliš i ko voli tebe i ćao. Pročitao sam- ostavi ga jer mu se ne sviđa što oblačiš takve gaće na plaži... Mnogo izvoljevate i sve vam smeta. Ajmo se slagati u osnovnim i važnim stvarima, na tome graditi vezu a ne neslaganje u sitnicima predstavljati kao smak svijeta.
Bila sam u vezi sa momkom 2 meseca. Na prvu mi se nije svideo, ali imao je kvalitete koje sam cenila i zbog toga sam mu dala šansu. Mnogo me je voleo i cenio ali ja nisam stalno bila sigurna u moje emocije. Nekad sam se pitala "da li ga uopšte volim?" a nekad sam mislila "baš ga volim". Međutim, na tačno 2 meseca sam mu na njegovo pitanje koliko ga volim, neobazrivo rekla - kako kad. Njega je to šokiralo, ja sam mu objasnila da imam neodlučnost jer mi je ovo druga veza u životu i prva posle teškog raskida. Njega je to pogodilo, i taj dan smo raskinuli. Znajući da me on stvarno voli, mene je to slomilo to što vidim kako je slomljen. Ali i ranije pre toga smo imala nešto slične razgovore u kojima bih mu objasnila da želim da dam vremena našem odnosu jer imamo potencijal (iako nema hemije na prvu). Imali smo svađe u vezi gde bi ni svašta rekao i tada bih se stalno pitala - da li bi mi osoba koja me voli ovo rekla? On ima zdravstveni problem i osećam se bezveze jer ispada da sam ga zavlačila.
Sviđa mi se momak sa kojim ne mogu da budem... nismo drugovi a nismo ni par uvjek smo nešto između... Ne znam što da radim kako bih definisala taj odnos jer počinjem da se zaljubljujem a ne mogu da reagujem ako je on sa drugim djevojkama..
Želim samo da me netko voli, cijeni i poštuje. Da ne moram svaki put ponavljati istu priču. Da skupa rastemo. Ako ja promijenim što ti smeta a ti ne, uporno po svom i na kraju svaljuješ krivicu i problem na mene, nema smisla. Umorna sam već od toga. Eto, pišem tu jel se nemam kome povjeriti bez da me se ne razapne...
Kad god izlazim sa drugaricama na piće niko mi ne prilazi. Nakon 8 god od prekida veze izađem s drugim momkom odem do wc-a i odmah neki momak pita za instagram.
Na ličnoj karti sam ispala kao neka utvara, mislim da bi se svako prepao. Ne znam da li je do toga što me je žena slikala i to jako loše. Prošli put me je slikao čovek i slika je izgledala dobro. Mislila sam da ne može gore od te slike ali ovo sada je horor, izgledam kao da nemam vrat na slici uopšte, toliko je mračna. Išla sam ulicom i smejala se sama sa sobom kad sam videla sliku.
Otac mi je preminuo dan nakon moje svadbe. Muž, koji se inače bavi poljoprivredom, obećao je da će biti uz mene makar nedelju dana, inače radi sa ocem i bratom pa bi oni mogli malo više da povuku dok nije tu. Međutim bio je tu na sahrani i sutradan, i već sledeći dan je navodno moram da ide da radi pod izgovorom kako život ide dalje i posao ne sme da trpi. Inače, imamo i malo dete pa sam ostala sama sa njim po cele dane, nisam mogla ni da tugujem kako treba jer sam morala da budem srećna i prisutna zbog deteta. I toliko o našem braku i podršci...