Najjače mi je kad neko kaže da nema kad, a onda sam sebi pljune u usta i kaže da ima vremena na pretek i da ne radi ništa posle posla, kao i vikendom.
Koliko mi fali taj jedan Nikola, obećavao je ono što nikad nije ispunio, i nismo se nikada upoznali. :-D
Imam osećaj da ću poludeti. Ništa me ne veseli i ni sa čim nisam zadovoljan. Uvek sam nezadovoljan i sve mi je malo. Maštam i razmišljam da budem na vrhu, najbogatiji, najmoćniji,
najuticajniji, a sve ispod toga mi ne predstavlja zadovoljstvo, a nemam kapaciteta da budem to što zamišljam. Moja je realnost da nemam ni para, ni zdravlja, ni devojke, tačnije nisam zadovoljan ni sa jednim segmentom života. Misli i mašta me proganjaju i ne mogu da ih izbacim iz glave. Dajte mi neki savet kako da prestanem da maštam, da opsesivno razmišljam o vrhu i kako da se borim u realnom životu sa realnim problemima.
Imam 25 godina i mislio sam da sam našao ljubav svog života. Sa djevojkom sam bio nekoliko mjeseci i sve je bilo predivno, trebalo mi je neko vrijeme da je osvojim i bilo je nekoliko odbijanja i govorila je da ima još nekoga koga voli i i da ima osjećaje ali ja nisam odustajao i napokon smo ušli u vezu.. Zaljubili smo se jedno u drugo jako i zavoljeli, sve je bilo savršeno i odnos kao u filmu. Nakon nekog vremena pitam je osjeća li još išta prema tomu nekomu i kaže da nije i sve bude i dalje super. U jednom izlasku ga vidi i sve padne u vodu.. kaže da su joj se osjećaji vratili kad ga vidjela i pokušao sam sve ali ostavila me. To joj je bio najbolji prijatelj nekoliko godina i nikad nisu izrazili osjećaje jedno prema drugom i svijet mi se srušio preko noći. Nadam se da će sad uspit sad s njim i da neće napraviti opet nekome što je napravila meni.
Danas ću vam samo reći ne uzimajte riječi zdravo za gotovo, ne stresirajte se, pustite probleme koji su tako mali a mislite da su ogoromni, gledajte na pozitivne stvari čak i ako ih je malo.
Stres koji sam si sama napravila dovelo je do toga da moram pit ljekove za smirenje kako bi uspjela otići u grad, prošetati ili bilo što napraviti kao što vi drugi možete i mislite da svi drugi mogu, a opterećujete se da niste sretni sa svojim životom.
Kad bi me netko vidio rekao bi da nemam problema sa ničime, a istina je suprotna.
Ipak gledam pozitivno, jednoga dana voljela bi moći sve to što me koči u življenju normalnog života.
Svi koji se stime trenutno muče molim se za vaše zdravlje često isto tako i za svoje. U posljetku stvarno zdravlje je najvrijednija stvar koju možemo u životu imati, stvarno je i sada to znam bez da olako to shvaćam.
Da li vam se dešava da kažete supružniku da nešto ne želite ili da vam smeta i vaš supružnik to počne da radi učestalije, izazove te kontra efekat, iako direktno kažeš da ti nešto smeta, da ne bi voleo to i to, to se potencira. Uglavnom odustanem od svoje volje, ne jer se plašim žene ili nečega, nego mi je mozak pretvoren u kašu od zamaranja, bukvalno je ono pametniji popušta, samo što ja na kraju ispadam nezainteresovan i glup, jer popuštam. Ne mogu da se razveden, imamo dete i ne znam kako bih podneo da ne viđamo dete non stop.
Šta raditi za doček Nove godine kada vam dečko radi, a vi ste u gradu gdje nemate prijatelja...
Radim pripravništvo u europskim institucijama i nikad se nisam osjećao manje vrijedno. Unatoč trudu, nisam uspio naći prijatelje - sva druženja u kojima sam sudjelovao bila su na moju inicijativu i otkad ih ne provodim, sjedim doma sam. Ugovor mi istječe za mjesec dana i postoje pozicije za koje bih mogao konkurirati, ali rukovodstvo mi ne govori okvirne datume ni ništa i, u biti, očekuju da ću sjediti doma nezaposlen i iščekivati da se ta pozicija nekad otvori i da se javim na nju pa kako bude, bude. S druge strane, gledam druge pripravnike u susjednim odjelima kako dobivaju ugovore bez natječaja. Kolege ni ne znaju do kad ostajem, i čini se kao da nikoga nije ni briga i kad pokušam saznati neke informacije, dočekaju me poluzatvorena vrata (opće informacije, jedno "to ti tako tu ide, moraš biti strpljiva" i sl.), a navodno mi ide super. Toliko sam ljudi čuo da im je ovo iskustvo života i ulaznica za budućnost, ali ja se iskreno osjećam kao luzer u američkim srednjoškolskim filmovima.
Dečko sa stanice, želela bih da ti se izvinim što sam tako nesigurna i da ti kažem da mi se već duže vreme sviđaš. Nadam se da će biti prilike da ti to i uživo kažem nakon posla.