Od djetinjstva živim s jednom kroničnom bolesti, ali mi se ove godine stanje pogoršalo jer je organizam počeo odbijati lijekove. U 3-4 mjeseca koliko je trebalo da se ponove sve pretrage i nađe nova terapija, izgubila sam 17 kg (imala sam normalnu težinu prije toga) i pala u kategoriju pothranjenosti prema BMI. Ne mogu vam opisati koliko mi se kolegica javilo s upitima što sam radila i kako sam tako uspješno skinula kile te komentiralo da mi je nova linija prekrasna. Koliko su nam standardi ljepote iskrivili percepciju normalnog ženskog tijela?
Kada mi je prijateljica pričala da joj je otac alkoholičar i da dolazi kući pijan nisam joj vjerovala kakve su to muke, sve dok se to nije počelo događati meni.
Išla sam na liposukciju i bojim se ako zatrudnim da ću posle teško povratiti svoje savršeno telo.
Flertovali smo na poslu, a onda se on distancirao. Slobodni smo i jedno i drugo. I sad sam toliko tužna što me ignoriše. 😔
Jedina dobra stvar kod stresa je što uvijek kad sam pod stresom imam problema sa želudcem tako da i stresiram i držim liniju :D
Ljuta je ako kasnimo negdje, ako joj lijepo kažem da se krene spremati da ne zakasnimo opet je ljuta, ako joj kažem da se požuri jer ćemo kasniti opet je ljuta, ako joj ne kažem ništa pa kasnimo opet je ljuta. Odrasla žena od 32. godine, kako da se prestane ljutiti?
Zašto svi napadaju i žale žene kojima je najveća želja da se ostvare kao majke? Naravno da postoji još mnogo stvari kojima možeš da se raduješ, ali svi mi razmišljamo različito.
Ubija me u pojam život u velikom gradu. Mrzi me što mi je sve daleko i što se putuje po sat i više bilo gde.
Uvalila mi šefica na poslu jednu ženu koja je kao trebala biti moj pomoćnik umjesto toga samo mi smeta, ne znam koji je dio napravila a koji ja moram da popravljam njene greške.