Udala sam se iz ljubavi. Mlađa sam od njega 10 godina, i uvijek sam bila na meti kritika u šta sam gledala. Uvijek sam ga više voljela nego on mene, žmurila sam na razne stvari, rodila mu dvoje djece, a kako vrijeme prolazi sve više mislim i da me ne voli. Dobro izgledam, redovno treniram i lijepa sam, dobra sam žena i ne znam u čemu griješim. Nedavno sam upoznala nekoga, na početku sam se odupirala i kontaktu i pažnji, ali kako vrijeme prolazi sve više shvatam da mi prija, i da mi to nedostaje. Sramota me je same sebe, ne želim da budem nevjerna žena, i sve što želim je da moj muž gleda mene, a ne polugole žene na društvenim mrežama...
Muž i ja smo od rođenja bebe (pre dve godine) na njegovu inicijativu obrnuli tradicionalne uloge. Presrećni smo. On je kod kuće s detetom, a ja radim. Njega ispunjava to da brine o nama i odličan je u tome. Ja ne bih mogla i umela tako. Naša devojčica i on su stalno nasmejani, igraju se, stan je čist i uredan (ja to ne kvarim i ne razbacujem). Mužu uplaćujem staž, penziono, itd, ponekad čistačicu ako mu treba odmor, putujemo par puta godišnje. Pare držimo na jednom računu i oboje normalno trošimo. To je najmanje što mogu da uradim za sve što on čini za našu porodicu. Dakle, ako ste karijeristi, budite to do kraja. Vi ste dužni supružniku da obezbedite lepu egzistenciju, a ne da ga/je tretirate kao roba. Nikada ne kažem da moj muž nema posao, zato što znam i vidim koliko se trudi i radi kod kuće, da bih ja mogla opušteno da provodim vreme s njima kad god mogu od napornog rasporeda na poslu.
Zašto ljudi misle da je nedozvoljeno raskinuti sa djevojkom ako je ona lijepa doktorica? Zašto misle da imaju pravo na odluke u mom životu? U redu, jeste lijepa, jeste inteligentna, ali nam se prosto energije nisu poklopile, ne vidim budućnost sa njom. Nisam je varao, nisam je iskorišćavao, samo sam raskinuo. Skoro svi iz porodice (osim brata i sestre) su mi zamjerili u rekli da sam lud, kako takvu ženu ostaviti, a pogotovo sada kad sam našao ženu svog života, koja im se ne sviđa jer je slikar. Pa dragi moji, ona je moja sreća, u svemu sno kompatibilni, se*s nam je odličan, ujutru kad se probudim jedva čekam da je vidim i tako dvije godine. Nadam se da će trajati zauvijek. Vi ljudi normalizujte da i prelijepa doktorica ne mora biti svačija želja.
Umrem od smeha kada vidim kako se neke žene na dating apps hvale uspesima, masterima, doktoratima, putovanjima, novcem, položajem i poslovima. Mi muškarci na to ne gledamo i ne dajemo 5 para. Nije nam bitno da li ste bogate ili siromašne, fakultetski obrazovane ili sa srednjom školom, da li radite u fensi firmi ili prodajete na pijaci. Nama je bitno kakva vam je duša, kakav ste čovek i da se fizički svidimo jedno drugome. A lična postignuća su samo to - lična postignuća za vas, čestitam, drago mi je, ali nisu presudna za opredeljivanje hoću li ti poslati poruku ili ne. Mnoge žene su danas počele da se ponašaju kao nekada muškarci kada je u pitanju hvalisanje. To odbija.
Danas mi je točno tri godine bez kocke. Bio sam na dnu, mrzio sebe. Supruga predala papire za razvod, ja pristao potpisati ih. U jednom momentu zamolim je da mi da još jednu šansu. Ona pristane. Nakon toga kocka nestala kao rukom odnešena. Od tada imamo nevjerojatan brak, djecu, postigli dosta toga. Nevjerojatna je žrtva koju je iznijela na svojim leđima, nevjerojatna je činjenica da me spasila. A ja? Ja sam novi čovjek, doslovno. I da, evo već druga godina kako volontiram u udrugama za pomoć ovisnicima. Želim im pomoći, želim im reći da se može. Hvala mojoj ženi.
Jučer su nas posjetili suprugovi prijatelji sa dijetetom. Čim su ušli u stan krenuli su samoinicijativno regulirati temperaturu na klimi, gasiti zidnu grijalicu (pita dali je topla - logično da je...), ulazi u kuhinju otvara ladice da nađe štapni mikser, vadi posuđe pravi kašice, simultno trese dve torbe pune igračaka na pod (pitata kad sam prala pod), nakon toga komentira kako mi ćoškovi stola nisu prikladni za dijete, kako bi ona u kupatilo stavila kadu da je lakše kupati dijete, itd... a samo smo trebali popiti običnu kafu i podružiti se max sat vremena. Nikad više.
Šetam sa drugaricom i njenom bebom u kolicima kad nam je na ulici prišla neka baba koja je na drzak način počela da priča gde smo to uzele da šetamo dete kad mu sunce ide u oči. Drugarici je to prvo dete pa je i ovako sva uplašena počela da gleda šta nije u redu a baba je nastavila da si priča svoju priču. Drsko sam odgovorila babi da je majka zna šta je najbolje za dete pa ne mora da se brine. Gospođa nastavila da se pravi pametna i posle kratke rasprave naravno da je moja drugarica bila još više zabrinuta da li dobro pazi svoje dete. Žao mi je što sam burno reagovala prema babi ali mi nije jasno zašto ljudi sebi toliko dopuštaju ni ne razmišljajući kako njihovi netraženi komentari utiču na druge. Dete mirno spava, sunce nije jako i ti opet misliš da si najpametniji.
Na početku veze sam mnogo dramio djevojci za njenu seksualnu prošlost, tako da mi je vremenom prestala otkrivati šta je sve radila i počela me lagati. Bilo je veoma očito da prikriva i laže. U međuvremenu se nešto desilo u mojoj psihi i počelo me ložiti da čujem šta je sve radila sa bivšima, ali sad nikako da izvučem to od nje jer sam na početku veze dramio oko toga.
Po danasnjim standardima moja mama je bila grozna mama: bila je sebi prioritet, uvijek dotjerana, sređena, nas je često čuvala i baba i komšinica i mamina drugarica, i šira familija. Išla je na posao, imala je hobije, na putovanja su išli ona i tata ponekad sami, a ponekad su i nas vodili. Meni je ona bila najbolja mama, od nje sam naučila kako da se zauzmem za sebe, kako da ne dopustim okovima patrijahata da me uguraju u jednu kutiju, nego da radim šta želim, kako želim. Nikad mi od nje nije falilo ljubavi ni pažnje, i danas imamo divan odnos, ona ima svoj život i danas i ja joj se divim na tome, majčinstvo joj nije obuzelo cijeli život i uvijek je zadržala svoje ja, a nama djeci ništa nije falilo.
Došla je svekrva kod nas na tjedan dana. Iako sam joj rekla 10 puta da ništa ne čisti i kuha nego da uživa, ona uporno čisti i kuha. Pritom sve radi krivo, uništava mi namještaj i kuću, a ja sam sve bjesnija. Ponavljam uporno govorim da prestane, a čim odem iz kuće, ona opet. Primjera radi, išla je sa vodom prati zidove, iako su zidovi u redu, farbani prije 2 godine, boja nije periva i sada moram opet farbati! Kada je vidjela što je napravila, onda smo mi krivi što nemamo perivu boju na zidovima!!! Izluditi ću. Muž samo ponavlja da neka sam sretna što mi netko pomaže! Ja ne želim pomoć!! Ne želim da mi se sa spužvicom koju koristim za wc školjku, peru pločice na zidovima i umivaonik!!! Evo morala sam se negdje ispuhati jer ću doživjeti moždani. Nemojte mi samo sada pisati da kažem nešto, jer govorim svaki dan, ali govorim zidu!