Sin se već mjesec dana ljuti na mene, neće da priča sa mnom, a razlog je taj što ga nisam zaposlio u svojoj firmi, iako je on očekivao radno mjesto na jednoj višoj poziciji samo zato što mi je sin, iako je jedva i srednju školu završio. Zaposlio sam čovjeka koji ima fakultet, potrebno znanje za obavljanje ovog posla i smatram da nisam pogriješio. Dapače, nadam se da će naučiti lekciju da je u životu potreban rad i trud. Zbog toga nam država i propada...
Počeo sam s ocem provoditi puno vremena pričajući o prošlim vremenima i njegovim izlascima, djevojkama i tako dalje... Priča on kako je u svakom gradu imao po jednu curu i kako je bio ženskaroš(ne preuveličava, potvrdili su mi to njegovi prijatelji jer sam bio skeptičan), a ja sam u vezi već godinu i pola s divnom djevojkom. Pristojna, ugledna i na dobrom glasu, a meni savršena. Volimo se i nikad nisam ni pomišljao da ju prevarim. I tako, nedavno smo bili na jednim svatovima u drugoj državi i jedna djevojka, malo je reći bomba, mi je prišla te smo malo pričali i ona je htjela da nastavimo "razgovarati" negdje nasamo. Odbio sam. Rekao sam to ocu i on mi je rekao da sam trebao s njom otići i da je život kratak, a da ću imati vremena biti vjeran kad se oženim. I evo sada jedna od najzgodnijih djevojaka iz mojeg grada, raskinula s momkom i krenula mi se javljati. Znam da je prevara nešto najgore i pogrešno, ne bih ju nikada nikome poželio, ali me otac potaknuo na razmišljanje. Pomoć?
Danas sam saznala, donosno pročitala u maminom dnevniku iz mladosti, da smo sestra i ja zapravo dobile imena 19.06.1978.godine, kada su mama i tata bili tek mjesec dana u vezi. Taj dan su pričali o njihovoj budućnosti i ''dogovorili'' imena djece. Nakon dvije godine ja sam rođena, nakon četiri godine rođena je sestra, i stvarno nosimo ta imena. Srećna sam jer smo začete iz ljubavi i sreće.
Spavala sam sa šefom jer sam mislila da će me unaprediti. Međutim to se nije desilo i unapredio je stariju koleginicu. Skroz sam pobesnela i pitala ga što je učinio tako nešto kad sam ja njemu dala svoju čast on je bio u fazonu 'pa ja sam mislio da ti spavaš sa mnom jer ti se sviđam?'. Odlepila sam i sasula mu u lice da li on ozbiljno misli da bi mi se mogao svidjati starac od 50 godina i s 40 kila viška?! Dobila sam otkaz. Tako sad nemam posao kojim sam plaćala kiriju i moraću da se vratim u moj rodni grad. Ne verujem kolika su muškarci stoka...
Prošlih 7 sezona sam radila kod jednog starijeg bračnog para u restoranu. Bio je to restoran sa vrhunskom hranom,sa stalnim gostima i normalnim cijenama. Njih dvoje su to sa toliko ljubavi radili i svaki tanjur je van izlazio kao da ga spremaju za osobu koju najviše vole. Ove sezone sam došla i dočekalo me iznenađenje. Imala sam radno mjesto kao i obećano, još veću plaću, ali restoran su oni iznajmili nekom mladom poduzetniku, jer su oboje već stari i umorni. Prvi dan dobijem jezikovu juhu jer sam gostima davala vodu u bočicama umjesto da sam uzimala prazne bočice i punila vodom iz slavine. Zatim, bacala sam sve ostatke, a ono što je netaknuto se mora ostaviti za sljedeće goste. Salata koja ostane opet se miješa sa novom, itd. Stari vlasnici nisu to znali i kad sam im ispričala odmah prvi dan, zvali su inspekciju pa je restoran zatvoren. Uz to je u 15 dana rada uspio zatajiti poreza i poreza. Sad smo opet otvorili restoran na njihovo ime i ja sam voditelj obje smjene. Sreća do neba.
Život je težak. Ovom prilikom ne bih da obeshrabrim mlade ali nekada je potrebno i realnost pogledati u oči. Cijeli život, borba, borba i samo borba. Završi školu, fakultet.. i šta onda. Evo već formirana ličnost, sa svojom djecom sastavljam kraj sa krajem. Toliko posjedujem radnog iskustva, i kao Diplomirani inženjer mašinstva, osuđen sam sa svojij 58 godina da radim po skelama, izrađujem fasade, još i po ovom vremenu.. Teško je sve to, ali najgori je psihički umor, izazvan stresom. Iz dana u dan se javlja briga, kako zaraditi novac za školovanje djece, kako im sa svojih 10 nokata priuštiti najosnovnije kako se ne bi izdvajala od ostale djece. I sve tako u krug. Ponekad zaplačem u tišini, i nadam se opet da će sutra biti bolje. Pa šta mi drugo i preostaje nego misliti pozitivno. Eto, čovjeku dođe da se izjadi, i onda shvati da su njegova djeca i jedini motiv opstanka. Samo neka je njima dobro.
Kada smo se 1987. godine doselili u ulicu u kojoj i dan danas živimo ja sam imao dve godine, malo posle nas se nekoliko kuća dalje doselila još jedna porodica sa tek rođenom ćerkom. Mama i ta žena su se ubrzo sprijateljile i stalno govorile kako ćemo se ja i ta devojčica oženiti kad porastemo. Godine su prolazile, ja se sa tom devojčicom družio kao drugari iz komšiluka, imali i veze i vezice i nikada se nismo kontali drugačije od prijateljskog. Prošle godine nju zavrne momak malo pre veridbe, ona padne u tako tešku depresiju i meni je kao dobrom drugu i komšiji pao taj zadatak da je psihički prodrmam malo. Vodio sam je gde god sam i ja išao pa čak i na more. Nemam pojma kako, ali smo se veoma zbližili i između nas se rodila ljubav. Planiramo svadbu za novembar ove godine, a naše majke nikad srećnije.
Cura i ja živimo zajedno nekoliko mjeseci.. Imamo odvojene financije, svako plaća svoj dio stanarine i kupuje posebno hranu i piće za sebe. Prije mjesec dana je ostala bez posla pa sam pristao da joj posuđujem novce za stanarinu, ali primijetio sam da je počela jesti i moju hranu iz frizidera. Ne znam kako da joj kažem da to nije ok, a da se ne uvredi.
U vezi sam sa oženjenim muškarcem i nije me sramota. Ja imam 26, a on 38. Bez obzira na to što ćete sad svi lažno da morališete, ipak želim da vam kažem nešto dobronamerno. Nemojte da se zapustite previše u braku. Važi za oba pola. Uvek će biti mlađih i lepših, ali to neće ništa značiti ako ulažete u svoj izgled, mada ipak važnije - u svoj brak. Nemojte da zapustite svoj brak i da zanemarite svog partnera/partnerku. Nisu krivi samo ovi koji varaju, često deo krivice za propalu vezu ili brak snose i prevareni. Ako volite osobu s kojom ste, ne zanemarujte je. Ipak, ako je za utehu... Ne žele sve ljubavnice da postanu žene, pa tako ja uopšte ne želim da se on razvede jer nikad ne bih s njim imala ništa što je javno. Upravo je tajnost ono što od čiste fizičke privlačnosti stvori iluziju nečeg većeg. Čuvajte svoje muževe/žene jer će, u suprotnom, jednom naići neko ko ih neće zapostavljati. Bar razmislite o ovome, previše brakova propada, a za to nisu krivi samo ljubavnici/ljubavnice.
Išamarao sam sestru i to baš dobro kada sam je vidio sa džointom u ruci, onda je došao njen momak pa je i on dobio svoje. Ne mogu da vjerujem da to radi i pored toga što nam je jedan brat od strica poginuo kolima jer je bio nadrogiran a brata od tetke je droga odvela u ludilo pa se na kraju ubio. Rekao sam sve roditeljima a ona skoro da ne priča sa mnom. Neka, zahvaljivaće mi jednog dana.