Jedva čekam da se završi srednja škola pa da više nikad ne vidim fizičko!
Vegetarijanka sam, ne jedem meso. Volim životinje i osećam se licemerno kad pomislim da bi radi mene umirale životinje. Ne želim da podržavam masovnu industriju mesa. Kad me neko nudi mesom, kažem samo "uzeću krompir " npr. Pitaju zašto. Kažem da ne jedem meso. Onda krene paljba, te nije zdravo, te moraš jesti, te šta glumiš, te zapad ti isprao mozak itd. Nemam čak ni nadmen stav prema onima koji jedu meso, svako ima pravo da jede i ne jede šta želi. Nikome ništa ne objašnjavam, ne namećem svoj stav. Samo ćutim i gledam kako me napadaju, kao da radim nešto loše. Moja lična stvar, ne solim vam pamet, nemojte ni vi meni.
Kakvu sam učenicu imala... sve petice, kulturna, duhovita, skoro uvijek nasmijana. Kad dodje neraspoložena na čas zabrinula bih se, nije bilo to to bez njenih pošalica, ali bi se uglavnom odmah oraspoložila i počela sa šalom. Voljela je da dobaci neki smiješan komentar na sve, i nisam joj branila jer bi svakog nasmijala. A pametna, ne ona bubačka inteligencija, učila je s razumijevanjem, pitate je danas ili sljedeće godine uvijek vam da potpun odgovor. Ali nije voljela da dolazi u školu. Imala je eto sve petice, a često bi došla samo na prvi čas pa ode kući, ili dodje na treći samo, i tako redom... kaže “Naporno mi”. Kad se zaključuju ocjene uvijek je tu, ali kad se ocjenjivanje završi, niko nije mogao znati oće li doći ili ne u školu. Dan danas kad je sretnem sa širokim osmijehom mi se javi i drago mi je da se nimalo nije promijenila.
Dobila sam posao u dobrostojećoj privatnoj firmi isključivo na temelju mojih znanja i sposobnosti, bez ikakve veze ili mita. Ne mogu vam opisati koliko sam sretna!
Večeras u trgovini na kasi jedan stariji čovjek se vjerovatno zbunio i pita prodavačicu kako mu je toliki račun. Ona ponovi cijene za sve i objasni kako mu je toliki račun, a mlađi čovjek iza njega se zeza "skupe jabuke, jabuke kao i meso". Čovjek šuteći odlazi, a ovaj se i dalje zafrkava na njegov račun tipa "kako mi je toliko izašlo, nisam ništa puno",a radnica "ne znam, kupili ste to i to". Jadno, zaista jadno. Kako ljudi nekad znaju biti pakosni. Možda se čovjek zbunio, možda mu je nešto drugo na umu, možda su mu to bile zadnje pare. Ne znam, možda griješim, ali je zaista ružno. Ne znamo mi šta je nekome u glavi, koje brige i probleme ima ako ih ima. Ljudi, gledajte svoja posla, ne zabadajte nos tamo gdje mu nije mjesto.
4 godine smo bili najbolji prijatelji, 5 godina u vezi i 7 predivnih godina smo u braku. Sve je moguće 😊
Posle dugog natezanja, ubedio sam devojku da ne mora krišom da se šminka ujutru kada se probudi kod mene u stanu (čak je setovala sat povremeno da je probudi ranije, da ne primetim). Ona je meni zaista prelepa i bez šminke, ali je tek jutros poverovala u to prvi put!
Ljudi moji , ja sam se danas konačno nakon 5 godina normalno otuširao !! Do sada smo grijali vodu u loncu i kupali se. Sreću čine male stvari.
Roditelji su se odlučili riješiti našeg 20 godina starog auta. Zamolili su mene da ga malo počistim i uslikam za prodaju. Tako ja čistim i naiđem na stare CD-e koje nisam čula barem 10 godina. Odlučim da ih pustim i suze same krenu, sjedim u autu sat vremena i prisjećam se obiteljskih izleta i tih nekoliko pjesama koje smo iznova puštali i u glas pjevali. Žao mi je mama i tata, ali ovaj auto nije na prodaju!
Uspješan sam direktor u većoj europskoj firmi, zarađujem više od 14.000€ mjesečno. Pričam 5 jezika. Svaki poslovni sastanak mi prođe uspješno i svi se pitaju koja je moja tajna. Njima ne mogu otkriti ali vama ovdje mogu: kokain. Opušta me, čini me nepobjedivim, naprosto idealna droga za svakoga tko želi uspjeti u poslovnom svijetu.