Ne znam zašto očaj toliko odbija djevojke. Evo ja sam odlučila da dam šansu jednom očajnom koji nikad prije mene nije ni poljubio djevojku a ima skoro 30 godina. Tačnije to mi je drug, kojeg znam dosta vremena, a koji mi je tek kasnije priznao da se nikad nije poljubio sa djevojkom, a gledala sam ga da prilazi, da se udvara i trudi, mada iskreno sam to i pretpostavljala s obzirom da ga nikad nisam vidjela sa djevojkom, pa sam ga bockala za to sa vremena na vijeme. Pristojan je, ima posao, fakultet, radi na sebi, pored posla uči, usavršava se, trenira, provod po noćnim klubovima ga više ne interesuje, prestao da pije, u suštini sve što tražim od momka. Jedino mu to iskustvo nedostaje i visina pošto je visok 165 cm, što mi je smetalo prije ali više ne. Samo ću da kažem da je bolji prema meni nego što su svi moji bivši zajedno. Zaljubila sam se.
Imam poremećaj ishrane i zbog toga ne idem u restorane, iako mi se jako sviđa ideja onog američkog 'fine dining'-a. Liječim se, ali još ne mogu da jedem u javnosti. Neki dan se vratim kući s posla, a tamo pospremljen stan, lagani neki džez sa tv-a, svjetla prigušena, svijeća i ruža na stolu. Fensi set tanjira, dvije čaše i vino. Momak u odijelu, dočeka me na vratima.
Pripremio večeru i sve. Sjedili smo cijelu noć. Čak je iscenirao oko ponoći da nas konobari izbacuju jer smo kao ostali dugo. Nasmijavao me dok nisam zaplakala. Našla sam dobrog čovjeka!
Jako mi je krivo što zbog rodbine na instagramu ne smijem slikavati da se fino vidi moje veliko du*e, i onda sam ljubomorna kad vidim da neka djevojka ima hrabrosti za to, jer će svaki momak prije kod nje otići nego kod mene...
Kada je krenula situacija sa koronom počela sam da se gojim i ja sam propisala to zato sam bila neaktivna. Prođe karantin, počnem da radim, da vozim bajs ali kilogrami dolazili preko noći. Odem kod lekara - štitna. Odem kod nutricioniste, edokrinologa, dobijem sav uputstva i lekove. Međutim ne može to preko noci da se sredi. Krene leto ja na bazen i vraćam se jedan dan u liftu sretnem komsiku koja je fitnes trener i koja mi kaže ‘Oh pa ti baš imaš samopouzdanja da ideš na bazen’ . Samo sam se nasmejala i rekla da mi za bazen ne treba samopuzdanje već Kupaći i krema za sunčanje. Ne razumem takve ljude. Zar zato što neko ima višak kilograma ne treba da izlazim iz kuće? Zar baš ja sa viškom ne bi trbala da idem na fitnes kako bi to skinula?
Jedna u teretani kod nas dolazila u početku niko je nije primećivao. Neprimetno stvorenje, čudna bila, mršava ko da trči maraton svaki dan. Ja sam mislila da je devojčica recimo 18 godina da ima. A i da se ne lažemo, sada ni ne možeš da pogodiš koliko ljudi imaju godina koliko su mlađe generacije "naprednije" od naših. No nebitno, preskočila sam treninge jedno 4-5 meseci zbog drugih obaveza, a i nisam osoba kojoj je to zaista neophodno, ne pronalazim se u toj sredini. Pre par nedelja vidim istu tu devojku, promenila se na skroz. Iz trenerke u šorc, pa još nabacila mase gde treba, trbušnjaci, a sve nekako ženstveno, nije napucana. To je divno videti, a još mi je draže bilo kad mi je rekla "dobar dan" kad sam jednom došla i posle mi pomogla da namestim sprave. Najveći šok: devojka ima 26 godina, učiteljica. Ko bi rekao! Od odbojne devojčice do učiteljice! Milo mi je da ima finih mladih devojaka koje žele pomoći i drugima i sebi i koje drže do pristojnosti sa starijima.
Smatram da osobe koje napune 26 godina postaju matore, i da za njih više nije noćni izlazak, već vreme da se žene i udaju.
Cilj svakog momka je da napravi ozbiljnu lovu i da te baš briga za sve. Nađeš neku, daš joj jedan ili dva stana da rodi dete i da nestane iz tvog života. Budeš samohrani otac i vaspitaš sina da bude gospodin a ti gaziš dr*lje do kraja života. To je jedini put, ovo ostalo ti preostaje da lažeš sebe da si našao "onu pravu". Nismo ni mi momci glupi kapiramo šta je život i kako nas devojke farbaju na priču da su čedne domaćice a pola ih grada gazilo.
Da li je vama ok da vaš momak ide na more sa svojom bivšom djevojkom jer imaju dijete?
Svog bivšeg momka sam ostavila, jer su me njegovi roditelji na slavlju bez razloga izvrijeđali, ispljuvali pred njegovim prijateljima i to su zaista bile grozne uvrede i riječi. Te uvrede i riječi su nešto, što me zaista šokiralo, povrijedilo i rastužilo. Nisam ja kriva, što su moji rastavljeni, što živim u premalom stanu, što smo druge vjere, što nismo tajkuni. Da znate, da je nekima čak i ovo važno u fazonu "bolja budućnost, familije će se slagati ako je ista vjera, ako je mlada iz imućne porodice itd." Bivši je samo sjedio, pognuo glavu i cijelo vrijeme ćutao, te nije htio stati na moju stranu ili me odbraniti. Ne želim ovo ni neprijatelju da doživi. Ako se ikad nađete u takvoj situaciji, uradite onako, kako sam i ja.
Ostavila sam momka zbog ljubomore. Što se mene tiče, ljubomora je meni lično velika uvreda. To je isto kao da mi je rekao da sam ku*va. Ako on misli za mene, da bih ga prevarila kad izađem u grad bez njega, što se onda sa mnom zabavlja uopšte?! Nek nađe sebi neku curu kojoj vjeruje i gotovo. A ne izlazi sa mnom, a misli da sam lakog morala. Ma ćao!