Svake godine idem s društvom na more, s curom i roditeljima, međutim ove godine zbog korone ne idem s prijateljima, cura radi na diplomskom tako da sam otišo samo s mamom i tatom. Malo je reći da sam glavna sprdnja među svojom rodbinom. Zašto je sramota imati 24 godine i ići s roditeljima na more? Pogotovo ako je ovo prva godina nakon ne znam koliko da cijelo ljeto ne provodim negdje na obali...
Udala sam se za Turčina. Moji su,kao i ja sama,veliki vjernici i nikako nisu mogli to da podnesu. Sada živim tamo zajedno sa njim, imamo dvoje djece i divan život. Nisam dugo vidjela svoje i on je insistirao da dodjemo u moju domovinu u posjetu. Kad smo došli, i oca i majku zamalo srčka nije strefila. Prvi put su vidjeli svoje unuke i bili su presrećni. Kada su vidjeli i supruga shvatili su da nisam pogrijesila, da me poštuje i voli. Drago mi je da sam im promijenila pogled na neke stvari. Jedino mi je žao što se ne možemo vjenčati u crkvi. Rekao mi je da ukoliko želim djecu mogu krstiti. Život je međusobno poštovanje i ljubav, a ne samo novac i vjera.
Ja sam Rom, stvarno bih voleo da naučim da sviram gitaru, naučim Španski jezik, i proputujem ceo svet. Samo se nadam da ću uspeti držite mi fige.
Muža sam upoznala u liftu tržnog centra kad je moja mala sestričina rekla - tetka, ovaj čika te gleda, sviđaš mu se, eto možeš za njega da se udaš.
Žena hoće da nam se dete zove Nikola ili Nataša, ne znamo pol. A ja po pitanje razvoda ne dam da se tako zove. Bivša Nataša varala me sa Nikolom. Znači nema šanse!
Kada sam imala 6 godina roditelji su mi se razveli. Tata je nakon godinu dana našao uspješnu, prelijepu, 9 godina mlađu djevojku. Bila sam jako ljubomorna na nju i nisam je nikako voljela, ali to se jako brzo promijenilo. Uvijek je bila tu za mene, posavjetovati me, reći šta valja šta ne, dati ljubavni savjet. S 14 godina sam se preselila kod tate i živjela sam zajedno s njima. Mama me tad prekrižila i uopšte se nije brinula o meni, nije me skoro nikad zvala i pitala kako sam. Bilo mi je jako teško, ali tatina djevojka je zamijenila moju mamu i pružila mi svu ljubav svijeta. Nedavno sam saznala da ću postati mama i ona se raduje više od mene. Želim biti toj bebi sve što je ona bila meni i odgojit je baš kako je i ona mene! Uvijek ću bit zahvalna što je ušla u naše živote i što tata ima tako snažnu ženu pored sebe. Hvala ti za sve!
Prije nekih 5-6 godina sjedimo ja i drug u kafiću i on meni kaže kako mu se djevojka za jednim stolom sviđa. Kaže meni da se okrenem da ju vidim, ali da budem diskretan da me ne primjeti. Ja se okrenem istog trena, uperim prst u nju i na sav glas pitam:"Jel ona?". Ona nas je naravno primjetila i samo se nasmijala. Ja sam tada ustao, ostavio pare za piće i rekao mu da ja idem a da on priđe toj djevojci. Nakon toga su se počeli družiti a nakon nekog vremena su započeli vezu. Juče me je on pozvao da mu budem kum na svadbi, naravno da sam prihvatio.😁
Vegetarijanac sam, prosto mi meso nije ukusno, smrdi mi, koje god da sam probala nije mi se dopadalo i ovako živim već 15 godina. Zdravo se hranim, pazim da jedem sve što mi treba, radila sam krvne analize više puta i sve je bilo u redu. Nikad ne namećem drugima svoju ishranu niti govorim da se ovako hranim sem ako me pitaju. A ljudi koji jedu meso mi stalno nameću da počnem da jedem. Jedna devojka na fakultetu zna da sam vegetarijanac i svaki put kad jede pljeskavicu priđe mi i unosi mi u lice da zagrizem, da ću tako biti zdrava, njoj je to smešno. Sretnem je pre neki dan na ispitu, ona mi gura da probam pljeskavicu, govorim joj da se pomeri i da me ostavi na miru. Otkinula je parče pljeskavice i bacila mi u lice i počela da se smeje. Zveknula sam je u glavu, pala je i počela da plače. Ja sam ispala monstrum a ona jadna žrtva koja od šoka nije mogla da uđe da polaže ispit. Nije mi žao.
Na Balkanu, uspješan može biti samo onaj ko se uklapa u šablon. Uglavnom politički. Na Balkanu, bogat je onaj ko izgleda bogato. Skupa odjeća, auto, rasipanje. Na Balkanu, siromašan čovjek je dobar i pošten, a bogat loš. Na Balkanu je pohlepno željeti promijeniti posao jer neko nema nikakav. Na Balkanu, dobar vjernik je onaj ko je nacionalista i mrzi druge vjere. Na Balkanu, dobar domaćin je onaj koji nikad nije ušao u kuhinju. Na Balkanu, dobra supruga je ona koja sve sama sprema, sramota je imati pomoć. Na Balkanu, uspjeh je oženiti se/udati i dobiti dijete. Nema veze što nema novca za normalan život, snaći će se. Na Balkanu, uspjeh je ako sin trenira fudbal, a kći ide na ples. Obrnuto nije OK. Kursevi jezika su isto OK, ali su skupi. Bolje uložiti u još jedan sprat kuće koji se nikad neće opremiti. Na Balkanu je OK potrošiti brdo novca na ljetovanje u Crnoj Gori ili možda Hrvatskoj, druga putovanja su rasipanje. Na Balkanu nije OK ne uklapati se u bezbrojne šablone. Zbogom, Balkane.
Lažu svi koji kažu da su nesretni s parama. Ja dok nisam radila bila sam tužna i usamljena, jer nisam imala mogućnost da sebi kupim neke sitnice koje će me usrećiti ili da izađem negdje kada mi se ide. Sada kada zarađujem usrećuje me što mogu platiti članarinu u teretani, kupila sam auto, usrećuje me i što mogu kupiti kozmetiku, skuplje gelove za tuširanje, kvalitetniju obuću i odjeću, mogu otići na par dana na more, itd. Mene su godinama lagali da ako imam više novca da ću biti nesrećna ili se razboljeti, jer eto ako imaš novac sve ostalo u životu će da stane, a nije tako.