Te 2010. smo za 25 000 evra kupili kuću od 110 m2, nedovršen sprat, i dosta ulaganja u pridzemlju počevši od pvc prozora, pločica, hoblovanje parketa, postavljanje stiropora i fasade i još drugih radova. 10 godina ništa novca nismo uližili u kuću mic po mic sakupljali te je došao na red renoviranje. Kada sam se raspitao majstori su skupi skuplje te izađu ruke nego sav taj materijal dok je pre 10 godina bilo obrnuo majstor uzimam manje a materijal bio skup. Učlanio sam se u par grupa na FB, podelio u grupi pitanja svako je davao neke predloge pokupio predloge pogledao koji tuturijal i upustio se prema uputstvu ljudi koji su mi davala savete radio deo po deo i uradio sve, ugradio prozore sam, hoblovanje parketa, polepio pločice, okrečio kuću, razveo grejanje, postavio stiroporo potom i fasadu. Do tada nisam znao ništa sad znam sve. Šta ti je muka, kad te natera, nemate pojma.
Mojoj devojci smeta moja najbolja drugarica. 3 godine smo zajedno i opet joj smeta. Moja drugarica voli da je pecka za izgled i kilažu jer je top riba, a ova moja se peca kao luda. Meni je to simpatično, ne znam šta joj smeta. Nekad kad dođe kod mene se ljubimo, malo vaćarimo, ko da neko mora da zna. Ne smatram to prevarom, jer nema seksa. Volim devojku, ali drugaricu znam ceo život i ne mogu da zamislim život bez nje, da ne spominjem kako me loži svaki dan.
Žena mi zamera jer nam dolaze gosti da vide bebu, koja se rodila pre dve nedelje. Ja dočekujem goste, čak i njoj prija da sedi sa ljudima. Razumem da njoj smeta, ali, pazite, kaže mi: "beba je posle umorna i plače, ne mogu da je smirim." Beba umorna??? Od čega??? Preteruje, mislim da će biti od onih majki koja zapostavlja svoj identitet. Ovo postaje bolesno, ne mogu da je prepoznam. Od sina će samo napraviti maminu mazu. P.S. osuđujte koliko hoćete, ali ovo je preterano.
Upoznao sam svoju zaručnicu tako što je radila s mojim tatom. Kad je završila faks, na prvom poslu su je poslali na obuku kod njega. Kolege su u struci i oboje pomalo radoholičari. Inače, ja imam još 2 brata, nemam sestru, a tata je uvijek želio kćer. Zaručnica nema tatu, a još kao šlag na tortu: moj tata i njena teta su školski prijatelji. Naravno, dogodilo se što je bilo očekivano, tata ju je uzeo pod svoje, počeo gledati kao svoju kćer i svima nama kod kuće popio mozak zašto mi ne možemo biti tako dobri, pametni i odgovorni kao ona. Mjesecima smo ga sprdali je li siguran da nije šarao uokolo, pa da je stvarno njegova. I tako se nas dvoje upoznamo, skužim da je stvarno odlična osoba, pa postanemo prijatelji i na kraju se zaljubim do ušiju. Srećom, bilo je obostrano. Sad tata zadirkuje mene da mi je sve to on omogućio, zašto sam sumnjao u njegovu procjenu, ni oženiti se ne bih mogao bez njega i sl.
Drugarica mi se udaje, i tražila od mene da joj budem pobratimka. Ja sam pristala i sve bilo ok, dok mi nije rekla da hoće da ja na njenoj svadbi skinem naočare i ne nosim ih na svadbi, inače nosim naočare od malena. Bila sam zgrožena tada sam rekla da neću i da nađe neku koja ne nosi naočare svadba je sledeće nedelje, ne idem na svadbu.
Drugu koji ima četvoro dece, u vreme kovida kad je ostao bez posla, par puta sam pomogla kad je bio u problemu sa novcem, i zaboravila na to. Bile su za mene male sume novca, nekoliko hiljada dinara za hranu par puta. Moj otac je preminuo, došla sam iz inostranstva. Rođeni brat se nije pojavio na aerodromu niti sam mogla da prespavam u porodičnoj kući, jer je sve njegovo i pre suda a ja ne živim više tu. Drug mi je rekao da otkažem hotel i da njegova žena i on će me ugostiti, čak su me i odvezli na aerodrom, ugostili iz zahvalnosti što sam im pomogla kad im je bilo najteže. Pomoć koju nisam očekivala a bilo mi je tako potrebno da u teškom životnom trenutku nisam sama.
Imam pravo na to da, ako sam sama, nisam imala brak ni vanbračno dete, želim momka koji je isti kao i ja. Nemam ništa protiv rastavljenih i onih koji imaju dete a nisu u braku i žive svako svojim životom. Imam takve i prijatelje i uopšte ih ne osuđujem. Ali imam pravo da ne želim takvog momka nego momka koji je kao i ja.
Neki mi kažu eto prešla si 30 šta ima da biraš. Da biram, možda i biram momke koji su slobodni, jer se pored onih koji su imali brak i decu ne vidim. Jednostavno sebe ne vidim pored takvih momaka i to je to. Želim da imam vezu sa momkom i da imamo nešto svoje. Eto.
Imam suprugu i djecu. Volim ih, porodičan sam čovjek. Međutim prije 2 godine, u moj život je došla jedna djevojka. Postavljao sam granice, znala je da sam oženjen, ali je*iga taj osjećaj ne možes birati, kad ti dođe neko nepoznat i osjetiš da ti legne na sve načine. Provodili smo vremena skupa i zaljubili se jedno u drugo, ali nažalost tu budućnosti nije bilo. Bilo je, ali da ona bude ograničena i u stalnoj želji zamnom, što bi bilo jako sebično sa moje strane. Razišli smo se. Osuđujte, mislite o ovome šta god. Svoju suprugu i djecu volim, sve bih uradio za njih, ali volim i nju i isto tako sve bih uradio i za nju.
Kako je moguće, ne znam. Nije imala nikakve koristi od mene, niti ja od nje. Jednostavno smo nadošli jedno na drugo.
Prije nekoliko godina da me neko pitao za ovakvu situaciju, rekao bih mu nema šanse. Ali stigne te sudbina. I slomi...
Dok sam bila sama pre par godina, uspela sam da se zaposlim nakon faxa. U to vreme bila je manja inflacija i normalnije cene i stvarno sam mogla malo da se luksuziram s platom. Sestra od tetke s kojom sam odrasla se tada udala, dobila dete, ona nije nigde radila a muž joj je radio za minimalac. Došla je tetka uz finu priču kako sam ja sama, ne planiram da rađam, dobro zarađujem i da bih mogla da pomognem sestri tako što bih digla kredit i dala im da kupe stan. Na moje pitanje kad bi mi vratili pare nazad tetka se uvredila jer kao što da mi vraćaju, mi smo bliske, zajedno smo rasle. Odbila sam, jer nije bilo na meni da ih finansiram a i nisam želela sebi da uskraćujem bilo šta tada. Tetka i sestre se naljutile, dan danas ne razgovaraju sa mnom, a celu familiju su ubedile u potpuno drugi razlog zašto ne pričamo i okrenule ih protiv mene. Tad me bolela ta nepravda a danas me baš briga.
Ne znači ništa ako vam je partner bogat ali nije darežljiv. Bivši dečko, sa kojim sam tada živela i koji je zarađivao 12x puta više od mene (bez zezancije) me je pitao koliko sam para izdvojila za more i da je našao odličan paket koji bi za 10 dana koštao 90% moje plate (ako izuzmemo to da sam i dalje plaćala ratu za kredit za svoj stan i račune, hranu i za nas i životinje i učestvovala u opremanju NJEGOVOG stana). Kad sam spomenula to i tražila da nađe nešto jeftinije jer zaista nema potrebe, rekao je da pozajmim od svojih posle ako mi zatreba… Sadašnji dečko je otišao na sezonu u hr i samo je pitao da li mogu da uzmem slobodno jer bi hteo da me vidi i da ne brinem ni za put ni za smeštaj i da će sve on da sredi a ja samo treba da pristanem (odvojen smeštaj, pare za gorivo itd). Naravno da ću platiti za sebe ali razlika enormna. Eto samo da podelim jer me i dalje nervira...