Sestra od tetke pravila svadbu i skinula je naočare za vid tog dana koje inače nosi, znala sam gde se nalaze uzela ih i bacila u kantu. Nikad nisu provalili da sam ih ja uzela, morala je nove da kupi.
Moja rođena sestra ima 2 dece, dečaka od 7 godina i devojčicu od 5 god. Ona i suprug su se dogovorili otkad su dobili decu da će da ona vaspitava devojčicu, a on dečaka. Bukvalno sve što je vezano za devojčicu od školovanja, oblačenja, vaspitanja, svega odlučuje ona, a on isto tako za dečaka. Meni je to apsurdno i žao mi je dece, jer uvek kad dođu kod mene ona se žali kako je tata ne voli i ne obraća pažnju na nju, a on se žali isto to za mamu. Nije mi jasno kako mogu tako. Kad sam prokomentarisala da to nije normalno, ona me je napala kako ja nemam decu i zato nemam pravo da komentariše njihove metode vaspitanja.
Kaže mi tip od 32-33 godine da sad kad je sam, tj. bez devojke ima ,,potrebe" i zato se voda po kombinacijama sa, kako on poetski kaže ,,klošarkama", ali da ne bi bio takav da je u vezi. Ajde?! Kao da je jedini s potrebama... Rekoh ja njemu da nijedna kao ja ne bi bila u vezi sa klošarčinom. Pa nek se ljuti do sutra. Sve ima svoje posledice. Ne možete se i k*rvati i posle dovoditi tzv. ,,devojku za vezu" kod roditelja. Takvi tipovi su zbog ponašanja duboko neprivlačni svakoj normalnoj ženskoj osobi. Mene stvarno ne zanima tip sa spiskom ženski koje može večeras da povali. Šta će mi u životu nestabilnost tuđa + hodajuća polna bolest i lažni moral.
Moj dečko je prebio mog brata ne znajući da mi je brat. Kaže video sam da se neki lik muva oko tebe, pa sam mislio da ti je to neki udvarač. E, to je pravi muškarac. A ne ove sekaperse koje se plaše i ne bore za devojku. Eh, kada bi svi muškarci bili takvi... Malo je danas pravih muškaraca. Sve mamini sinovi.
Imali smo goste, pojeli su punu tepsiju kolača, ostalo je samo 1 parče, muž je rekao da ne pojedem i ostavim njemu. Odlučila sam da ga iznenadim i napravim novu tepsiju jer se brzo i lako prave. Taman kad sam završila, uzela sam ono zadnje parče i u tom trenutku je muž naišao i dobio ludački napad besa. Rekla sam mu da ću mu odseći od novog a on je histerično urlao kako sad neće i nek bacim sve. Napravio dramu kao da sam nekog ubila. Taj dan su više popili alkohola i napad ludila se desio prvi put od kad ga znam.
Moja supruga je žrtvovala karijeru da bi se posvetila porodici. Za to vrijeme ja sam jako napredovao u karijernom smislu. Trebalo mi je auto zbog posla pa sam ja sebi uzeo auto i morao sam se preseliti sam na drugu lokaciju zbog novog posla. Supruga je sve to vrijeme bila uz mene i podrzavala moj put karijere na sebe preuzimajući kuću i djete. Ja sam iskoristio priliku pa sam se počeo baviti sportom i fizički sam se razvio dok supruga nije imala niti auto niti mogućnosti kao ja jer je imala malo dijete sa sobom čitav dan. Ja svoju porodicu izdržavam i sve im je obezbjeđeno. Međutim, ono što je moja supruga uradila za mene, zaista je ogromno. Iskreno se nadam da se nikada neće razočarati u mene. Bojim se da je ne povrijedim.
Ove noktarke su se uzdigle kao da su doktori nauka. Počele su kao sa nekim pravilima, a pola njih nema ni osnovni kurs za nokte završen, nego rade napamet. Razumem da postoje 2 osnovna pravila, to su da se ne kasni i da se ne dođe na termin, sve ostalo je preterivanje. Kaže ona klijent bira šaru, a ONA bira oblik, kako ti možeš meni oblik da biraš? Takođe kažu ako im devojka ne legne na prvom terminu, ako im nije zanimljivo više joj neće zakazivati. Pa je l dolazi da te zabavlja ili da joj radiš nokte? I zakazivanje mesec dana unapred, pa kako ženo? Imamo posao, imamo smene, obaveze, ne mogu da znam mesec dana unapred tačno vreme kad da dođem. A digle su cene kao da rade ne znam šta. I sad znam da će se naći uvređene noktarke u komentarima haha, ali zabole me, kad je istina. Spustite se na zemlju, radite obične nokte, ne operišete ljude.
Ne pričam sa bratom već godinu dana jer me je pitao da mu pozajmim novac (oko 3-4 hiljade evra) kako bi mogao sa vjerenicom da ide na putovanje, pritom ni on ni ona ne rade nigdje. Od svoje djece da odvajam kako bi se 2 osobe koje ne žele da rade provodile, neću i ne želim.
Možda ovo zvuči kliše ili ofucano, ali ja ne mogu da jedem nešto van kuće ako nešto ne uzmem svojoj devojci. Sa njom sam 3 godine u vezi i živimo zajedno 2 i po, najlepša je stvar koja mi se desila, ako nekad npr odem na piće sa drugom i uzmemo u centru nešto da jedemo, ja moram i njoj nešto odneti, ne mogu da jedem nešto a da znam da ona ne jede tako nešto iako hvala Bogu nije gladna. Na poslu pošto radim u porodičnoj firmi, baka nekad spremi doručak i to što meni sleduje ja podelim na pola i njoj odnesem, ne mogu da zamislim da jedem nešto a da ona to nema, znam da je glupo ali eto želeo sam sa nekim to da podelim.
Napisaću nešto što će verovatno muškarce i očeve iznervirati ali kako sam se porodila pre 3 meseca shvatila sam koliko se jedna žena, majka pati. 9 meseci nosiš bebu, menjaš se kompletno i fizički i psihički onda nastupi porođaj koji je manje-više svakoj ženi traumatičan i onda dođeš kući i bukvalno krećeš novi život. Dojenje je priča za sebe. To je toliko psihička stvar. To je toliko teška stvar. Da posle svega što ti je telo prošlo moraš malo malo da staviš na dojku bebu dok se dojke ne naviknu na dojenje boli do srži. Onda prihvatanje novog života, da više nisi prioritet sebi ti već to stvorenjce, da više ne možeš da izađeš u grad kada želiš kao ranije, da ne možeš da popiješ kafu kada želiš, da ne možeš da odeš kod lekara da se prekontrolišeš kada te nešto zaboli. Jer ti si majka. Sada si majka i sada je tvoj život stao a počeo detetov. Volim svoje dete najviše na svetu, svaki deo tela bih dala za njega ali tako me tišti ta činjenica šta se sve promenilo i šta će se sve promenit.