Zanimljivo kako su žene vekovima krivili za pol deteta, pa je posle potvrđeno da pol zapravo zavisi od muškarca. Zatim su se krivile zbog neplodnosti, a klinike za VTO kažu da su, kod parova koji im dolaze, muškarci neplodni isto koliko i žene, znači jednako su odgovorni za nemogućnost začeća. Zatim se stalno vrti ona priča kako ženama otkucava biološki sat i kako nam “drastično” opada plodnost čim napunimo tridesetu, a niko da spomene kako muškarcima opada kvalitet spermatozoida i kako žene mnogo brže ostaju trudne sa mlađim partnerima, nego sa starijim. Zanimljivo.
Muškarac sam i zgade mi se ostali muškarci koji zbijaju neslane šale na račun svoje žene, odnosno bilo kakve šale kojima se podsmijavaju i govore da im žena kvoca, kako nema se*sa u braku, kako im samo troši novac... Automatski gubim poštovanje za takvu osobu. Ako tako pričaš o svojoj ženi, koju si sam birao i s kojom liježeš svaku večer u krevet šta da mi ostali tek očekujemo.
Ne znam zašto sam prevario verenicu. Zajedno smo 3 godine i nema lepše i zgodnije devojke od nje, plus je jako pametna i nikad mi se pre nije omaklo, ali sad se desilo. Bio sam kod drugara na rođendanu, bila žurka, ona nije mogla da dođe, radila je. Došla neka njegova drugarica, mi tu počnemo neku priču, završi se žurka, ona me zove kod nje da nastavimo da pijemo i završimo u krevetu. Devojci sam rekao da sam spavao kod drugara i sad me grize savest. Mogao bih i da živim sa tim što sam je prevario, ali ne bih mogao da me napusti. Ne znam šta da radim ako sazna, bilo je tu dosta zajedničko društva, nije bilo tad ništa fizički, ali opeeet razmišljam... Ostavila bi me 100% da sazna, bolju neću naći za 3 života, a ova sa kojom sam je prevario krš živi. Još kad sam je jutros na svetlu video nije mi bilo dobro. Valjda će sve biti okej...
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA. Od prvog dana se prema meni ponašala kao da me je rodila. Kasnije je rodila još dve devojčice, moje sestre. Ali između nas se nije pravila razlika. Uvek kada bi nas nekome predstavljala, nikada nije rekla da me nije rodila. Svima bi govorila da ima 3 ćerke. Uvek je bila tu da me zagrli, posavetuje, podrži.
Pre tri godine sam rodila ćerku, kojoj sam dala ime po njoj (Milica). Mama je od prvoj dana uz nas, i moja malena je toliko voli.
Ovo pišem da svima stavim do znanja da "maćeha" nije nužno loša osoba, već da ume da bude skroz suprotno.
Bivša devojka je pre jedno dve ipo godine ostala u drugom stanju, u tom momentu imali smo po 23, nepunih 24 godine i smatrali smo oboje da nismo dovoljno zreli da postanemo otac i majka u tom uzrastu. Ja sam bio zaposlen već nekoliko godina međutim nisam živeo sam odnosno nismo živeli zajedno, nisam imao svoja kola već sam vozio kola roditelja, nisam imao ni Bog zna kakva primanja u tom periodu a i ona je relativno skoro počela da radi u novoj firmi. Naši roditelji su bili za to da se ona porodi i imali smo maksimalnu podršku sa njihove strane što novčano što u svakom drugom aspektu odgajanja deteta, međutim mi smo čvrsto ostali pri prvobitnoj odluci i ona je pobacila. Sad kad se osvrnem na tu situaciju nikad više sebi ne bih dozvolio da u tom slučaju devojka/žena pobaci i makar i sam odgajao dete ne bih ponovio to. Želeo bih da poručim svakom mladom paru koji je u sličnim iskušenjima, da je to nešto najlepše što može da im se desi u životu. Bože, kajem se, oprosti mi moj najveći greh.
Glavni problem sa devojkom mi je što ona smatra da je sex za nas muškarce svetinja i da tako može da me vrti kako hoće. Tipa svađamo se preko telefona i ona mi odjednom pošalje sliku njenih grudi. I pitam i šta sad, aj prvo da završimo razgovor. I ona se naljuti, prekine i neće da razgovara. Kad je prespavala kod mene, obukla neku sexy spavaćicu i mislio sam da to znači poziv za sex, a kad sam joj prišao, kaže umorna sam pusti me da spavam. I ja je pustim, ujutru se budi ljuta na mene, što se nisam više potrudio. Oterao sam je tu u tri lepe, ja da molim nekog za bilo šta ne pada mi na pamet. Jednom smo šetali gradom i vidi ona u butiku neke helanke i pita me da joj kupim, što bih i uradio naravno, ali doda na to, ako mi kupiš odužiću ti se vcrs. I ispada da bih kupio samo da bi dobio sex, i onda sam odbio, rekao sam nemam para. Mislio sam da samo kur*e prodaju svoje telo, ali to radi i dosta devojaka u ozbiljnim vezama, ne sve ali velika većina, samo da bi dobile šta žele.
Nikad neću zaboraviti, u srednjoj školi, kad sam imala jednog dečka, otišla sam kod njega u njegov grad, i poslednji bus za nazad nije išao, sledeĉi je bio tek oko 4h ujutru. I on umesto da čeka sa mnom, ostao je kući jer mu roditelji nisu dozvoljavali izlazak posle 10. I tako sam ja čekala u novembru mesecu sama-samcijata na stanici, dok su neki sumnjivi likovi sve vreme obilazili oko mene (sva sreća, ništa se nije desilo). Sva sreća oko 1h je drugarica s njenim bratom došla po mene... Moji nisu imali auto i nije ih bilo briga. Sutradan sam raskinula s njim jer sam smatrala da to nije uopšte 'džentlmenski' od njega, onda je plakao mesec dana, izvinjavao se, ali čoveče, ne mogu da verujem i dalje da mi se to desilo...
Želim da živim sama i trudim se da to osiguram sebi što pre. Roditeljima nije jasno zašto to želim kad od njih imam sve gotovo, skuvano, oprano, ispeglano. Tačno, ali nemam svoju slobodu, svoj mir. Radim i zarađujem, nemam poroke i želim da vikendom spavam koliko želim, da doručkujem u 12 bez drame i vike. Da gledam tv kad želim, da čistim kuću kad želim, da izađem i dođem iz grada u bilo koje doba. Da skuvam sebi ono što želim a ne da slušam kritike svoje majke što izmišljam svakakva jela itd. Želim svoj mir i boriću se za to svojim radom.
Devojačko detinjasta prošlost moje supruge koju znam od malena me nekada progoni.
Taj period od 2. razreda srednje do 19e godine kada smo ušli u vezu.
I sada 16 godina kasnije setim se nekih stvari i bude mi krivo. Ona je izrasla u savršenu žensku osobu i za mene i za decu, nemam stvarno jednu reč da kažem, ali je u tim detinjastim godinama bila možda malo više slobodnija i to me nervira strašno sada, skoro sam zaboravio na to ali sam se setio pre godinu ipo jer sam video čoveka sa kojim se viđala kada je imala 17 a on tada bio 15 godina stariji i kome je služila da se samo istrese onda kada ga verenica malo pusti na miru. Nije ona menjala xy partnera, stvarno znam sve detalje ali eto tako neke stvari kao taj “stariji” lik ili par neobaveznih seks varijanti…
Od 20 godine na ovamo nikada nisam ni 1% imao povoda da sumljam u bilo šta a jako sam težak ljubomoran i naporan po tom pitanju ali stvarno mi nikada nije davala povoda.
Bilo kako bilo bude mi krivo kad vidim kakva je sada.
Dok sam bila skromna, nosila polovnu odeću, kuvala, čistila, gledala sve jeftino da kupimo, partner me je stalno potcenjivao kako ne radim ništa, nemam stila, prebacivao za sve osnovno što kupi ali zato u restoranu čašćava društvo i potroši baš dosta. Onda sam promenila ploču, bavim se svojim stvarima i sebi sam priroritet a njemu sam počela da prebacujem za sve što mi smeta. On vidi nema šta da se jede pa naruči ili nam sam spremi hranu, pomaže oko čišćenja. Samo se našminkam i spremim tako da ne može da odoli mojoj lepoti i kažem mu izvodiš me na večeru ili idemo da mi kupiš to i to. I apsolutno me nije bilo briga koliko košta. Kada je uvideo da mogu i bolje od njega jer sam realno i lepša, zgodnija i obrazovanija sada dobijam cveće bez razloga, odeću, nakit, putovanja i šta god poželim. Hoću reći, tek kada sam istinski promenila svoju viziju i poverovala sebi da zaslužujem luksuz i da sam vredna truda, da ne moram da se žrtvujem ni za šta, onda sam počela samo najbolje i dobijati.