Nasledio sam kuću u dvorištu pored roditelja i njihovih. Renovirao, uselio se, 1 god. živeo sam, našao devojku, oženio se, dobili dete. Moji su je toliko zamrzeli da su činili sve da je oteraju, pretili oduzimanjem kuće, konstantne svađe, čak su je neosnovano prijavili Centru za soc. rad. Došli smo do toga da biram- oni ili ona i dete. Sada smo podstanari njih nisam video 2 god.
Jetrva (žena muževog brata) je ostala trudna a ja se potajno u sebi nadam da će imati spontani i da će nešto poći po zlu. Svekrva i svekar ju vole, sva je draga, iskrena, pristojna, bitno joj je da se svi slažu jer smo porodica. Ne mogu ju smisliti i nadam da će izgubiti bebu, svaki put kad joj pogledam u trbuh zaželim joj sve najgore. Nadam se da će ova moja energija prijeći na nju i na to dijete.
Ne znam šta je u mozgu onih koji čim me vide posle 2-3 godine, komentarišu na sav glas da sam se ugojila ili ostarila. Ni kako si ni šta ima ni drago mi da te vidim. Posle troje dece, pogibije muža u saobraćaju i 44 godine života normalno je da ne izgledam kao za 10 godina mature ali daj ljudi budite realni, nisam se zapustila ako nemam botoks i majmunska usta a radim u inostranstvu već 8 godina. Čak i oni bliski od kojih se najmanje nadam takvim glupim komentarima isto komentarišu kako sam dopustila da ostarim kao da je sramota biti star i stariti. Nisam debela ali imam stomak jer počela menopauza. Šta se desilo sa ljudima u Srbiji da neke stvari iz pristojnosti ne prećute već što na um to na drum. Primetim i ja ko se ugojio ko gubi zube, kome se figura promenila i ko ćelavi ali ćutim jer mi je drago da ih vidim ali ne da ih vređam.
Situacija danas, dođem sa posla poljubim ženu decu, nikoga ne cimam ni za šta, postavim sebi da jedem, supruga gleda tv, deca skaču sa kreveta u susednoj sobi ustanem dođem opomenem ih lepo, pitam je da li je gladna, pošto nije kažem pripazi na decu skaču da se ne povrede, ništa 5minuta ručam pošto sam mrtav gladan, čuje se udarac plač, supruga ne reaguje dolazim uzimam dete udarilo glavu, iznerviram se malo sam povisio ton, sreća završilo se sve okej, legnemo žena očekuje izvinjenje što sam vikao na nju, pitam za šta što sam vikao bez razloga, od nje očekujem samo da pripazi decu dok sam na poslu ništa više, nikad nisam zahtevao ništa više, evo je ćuti nemam nameru da se izvinim jer ne znam za šta bi se izvinio, a ovo nije prvi put, prosto je nemoguće razgovarati s njom, stalno mora biti u pravu za sve i izvrće činjenice, ne znam šta da radim.
Mi bili u vezi godinu dana, ja ostanem trudna i kažem mu. On nestane iz mog života bez riječi. Tražim ga mjesecima i napokon ga nađem. Živi u drugom gradu a stan u koji je mene vodio je iznajmljen. Dao mi je lažno prezime i mnogo toga je slagao. I oženjen je, ima dvoje djece. Saznam gdje mu je kuća i danas ću sa trudničkim stomakom da mu pokucam na vrata. Nadam se da će mu žena biti kući. Skupila sam sve dokaze i ima fino da se ispričamo nas troje.
Izmetom/fekalijom gađati ljude, koji nakon smrtnog slučaja puštaju muziku, gledaju televizor kod kuće. Umjesto da se sačeka 40 dana (kod nekih 52 dana-ovisi od običaja i ostalog), a ne nakon par dana od dženaže/sahrane, nastaviti po standardnom životu. Naravno da život ide dalje, ali ispoštujte neko vrijeme, kad se desi smrtni slučaj!!!!!!!!
Jučer sretoh svoju cimericu. Nismo se vidjeli godinu ja završila fax ona ostala još godinu. Ja se udala dobila bebu i onako pitam je kad će da se uda. Kaže ostavila dečka kojem smo se mi njene frendice sve divile kako je pazio. Navodno ona nema razloga ali kao pronalazi sebe i kao žao joj što je to napravila teško da će moći naći kao njega. Onako slušam je i vidim da joj je žao pa je upitah. Ima li on ikog. Kao ne zna, ne vjeruje i kažem joj javi se probajte ponovo svi znamo da je on stvarno momak za 10. Kao neće ona nek se on javi a već je zvao par puta nije htjela. I sad kao par mjeseci se nije javio neće ni ona. E pa frendice nisi zaslužila da se pozdravi s tobom nakon 8 godina ga šutnula, a skidao joj "zvijezde" s neba doslovno. I njoj je 27 godina ali je pogubljena skroz i mislim da joj treba pomoć ali ne znam kako da joj pomognem. ☹😞
Imamo psa starog 15 godina i on ima zdravstvene probleme zbog godina, juče sam došla kući sa posla i nije ga bilo. Moj muž mi je rekao da ga poveo negdje da ugine jer je star i muči se. Pas je normalno hodao, jeo je i pio, samo je imao bolove zbog starosti (za koje sam mu davala tablete koje mi je dao veterinar i nakon toga mu bude bolje). Muž neće da mi kaže gdje ga je poveo i bijesna sam. Pas nije bio na samrti može da živi još par godina sigurno uz terapiju. Želim da taj pas umre okružen porodiciom koju je čuvao i volio toliko godina a ne sam na ulici, uplašen i smrznut od zime. Plačem danima jer volim tog psa. Tražila sam ga. Ako ga ne nađem razvodim se.
Užasan je svijet u kojem živimo. Jaz između onih koji imaju i koji nemaju sve veći. Omjer cijena i plata apsurdan. Politika i ratovi su postali kao neki reality. Lažne vijesti su istina. Obrazovanje i rad se kažnjavaju, a glupost i nerad uzdižu. Umjetnost je postala lajk više. Medicicina nas razbolijeva ili barem ne liječi. Samoprozvani profesinalci nam trube za sve na raznim internet pltaformama. Svi hoće svoju slobodu a tuđu ograničavaju. Muškarci mrze žene, žene mrze muškarce. Svi hoće da su samostalni i jaki, a rijetki su zaista za to sposobni, ostali samo lažu sebe. Imamo seks preko ekrana. Prijateljstvo se graniči sa naučnom fantastikom. O ljubavi da ne pričamo. Svi su u pravu, niko nije u pravu. Gdje ovo sve ide?
Ljudi, nek mi neko objasni ovo. Roditelji, dobiju dijete i u kući mora sve biti sterilno, prečisto, cucla se pere svako malo, ne daj Bože da dijete pojede keks koji mu je pao na pod ili poliže neki dio namještaja, ne dozvoljavaju mačke ili pse blizu djeteta. A onda pođu na plažu, puste ga u pijesak bez kupaćeg jer je to "zdravo", taj pijesak pun ispljuvaka, urina, životinjskih izlučevina, dlaka dospije na mjesta gdje nikad ne bi trebao biti pa kad dobije osip ili aftu "ne znam odakle mu to".. Onda se protive vakcinama, doktori im ne znaju ništa, ali bez problema dijetetu daju meso i piletinu iz supermarketa, punu hormonskih aditiva, povrće i voće iz uvoza, jaja od kokošaka koje nijesu ugledale svjetlost dana... Ne uništavanje djeci priliku za prirodni imunitet, mi smo jeli torte od blata i pili vodu iz crijeva i imunitet nam je super.