Ja njemu sa puta pune kese garderobe i poklona za rođendan . On meni ni cvet. Ja nisam spavala do 12 kako bih mu češtitala prva rođendan on meni tek uveče. Ja njemu pismo za dan zaljubljenih on meni ništa. Ja pisma posle svađe ,on apsolutno nikakav osećaj . Javljala sam se nakon svađee i ispravljala i kad sam kriva i kad nisam . Bio mi je preči od ponosa. Ređala sam pažnju od poklona do stvari koje sam sama pravila, iznenađenja ,predloge kako da provedemo dan. Svaki slobodan trenutak na njega trošila . Svaku svađu mirnim tonom rešavala , on mene stiskom za vrat. Radim po ceo dan ,treniram ,diplomirala sam i živim od svog novca . Sve sam bukvalno sama izgradila . On stariji od mene 10 godina bez posla i dana radnog staža . Nedavno sam se otreznila i rekla sebi ,alo ženo. Da li sebi nisam mogla da priznam da pored svega što umem ipak tu ljubavi nisam umela? Šta ovo bi sa mnom? Sad danima sedim i razmišljam ,što sam se istrošila toliko,zašto sam se davala? Kao da sam samu sebe izdala.
Ženu sam upoznao u Londonu, nakon što smo se sudarili i prvo je sočno opsovala na srpskom, a nakon toga se slatko nasmejala i rekla izvini na engleskom. Umro sam od smeha i tražio da je dodam je na instagramu. Tako je sve počelo...
Uskoro ženim drugu curu, a svoju prvu ljubav nikad neću zaboraviti. Nikad!
Volim je više od svega,voli i ona mene. Preponosni smo da se netko od nas prvi javi. Ona nema nikoga, odrasli smo skupa, godinama zajedno. Idem krivim putem. Sve bi dao da se javi, sve bi pustio i bio s njom. Znam da me volis, isto kao i ja tebe. Zauvijek tvoj.
Ako mislite da vam je loše... Ja sam izgubila četvero ljudi u dve godine. Partner me za pet dana zamenio jer nije mogao da istrpi moje traume i dvaput sam imala koronu. Evo pijem kafu, ošišala kosu i kupila kola. Bit će bolje. Pozdrav
Dok sam ja na trudničkom, moj muž se 'ladno dopisuje sa koleginicom. Kao sprda se. Druže, sprdnja je jedno, a pozivanje u toalet i sprdnje te vrste ne priliče. Šta su ovi muškarci podivljali u poslednje vreme? Ne kažem, da ne bude pljujem muškarce, ima i žena koje su još gore, ali ja sa muškarcem trenutno imam problem. Na šta liči ovo? Ma neka ti nisi mislio ništa, doduše nemoguće, ali neka bude, ali kakvo je to ponižavanje mene kao žene, i davanje sebi slobode za takvu vrstu sprdnje dok si zauzet, a kamo li oženjen i čekaš dete. Ja ispade klinka koja ljubimiriše jer me pucaju hormoni, a on samo kul lik koji se sprda. Tačno mi dođe da se obesim. Ide mi na živce više sve, misliš neko normalan, godine braka, sve, i onda ti se taj isti usere u sve što si mislio da znaš .
U 2020. godini sam s djecom otišla od muža nasilnika. Imam posao kakav takav, jedva krpimo kraj s krajem, dok platim vrtić, režije, stanarinu ostane nam dovoljno da preživimo mjesec. Ali nikad sretniji nismo bili, djeca i ja. Da bi mi sin od 8 godina rekao na Novu godinu "Mama, hvala ti što si nas spasila".
Imala je osamnaest kad smo se upoznali. Bio sam joj prvi u svemu, obećavao joj da ću je oženiti, sve pružiti. Bio sam stariji tri godine, imao devojke pre nje, ali sam je zavoleo ko nijednu. Raskinuo sam sa njom preko poruke nakon svađe. Htela je da se nađemo da popričamo, odbio sam.Ignorisao sam joj poruke. Molila me je danima, nedeljama, nisam hteo. Prestala je da piše i moli nakon mesec, dva. Prvo mi je bilo drago, posle mi je bilo svejedno, prestao sam da mislim o njoj. Pre par nedelja dok sam šetao čuo sam njen smeh. Mislio sam da sam utripovao sve dok je nisam ugledao. Držala se pod ruku sa nekim čovekom. Noge su mi otkazale. Prelepa je bila, izgledala je tako srećno sa njim. Otrčao sam do auta i plakao 20 minuta k'o nikad u životu. Pisao sam joj danima, molio da se nađemo. Nije mi odgovarala dve nedelje. Na kraju mi je poslala poruku "Udajem se uskoro. Nemoj praviti budalu od sebe kao ja. Idi i budi srećan, kad već pored mene nisi mogao da budeš." Kakav klinac sam bio.
Nikad nikoga ne pitam kolika mu je plata, je li našao devojku, zašto se ugojio, zašto se tuče u gradu, zašto nosi japanke, zašto ne polaže ispite redovno itd. I isto očekujem od ljudi, jer mislim da je to sastavni deo kućnog vaspitanja.
Živim za momenat kad ljudima na Balkanu neće biti bitno ko je koje vjere. Da, Musliman sam, i da.. volim Srpkinju. i njeni i moji hoće da nas se odreknu zbog toga.
Zamolila sam mladića na ulici da mi pozajmi svoj upaljač kako bih upalila cigaru, jer nije bilo prodavnice u blizini. U to se pojavljuje njegova devojka i napadne me uz reči: "Je l' ti to tražiš od mog dečka da te kresne, a?" Prvo sam bila začuđena, ali sam smireno odgovorila: "Zapravo, ne. Potreban mi je samo njegov alat, kresnuću samu sebe". Dok je ona histerisala, njen dečko je izvadio upaljač i on mi upalio cigaru uz reči: "Ovo će potrajati, možeš zapaliti i gledati slobodno. Jbg, nemam kokice da ti bude zanimljivije". Tužno mi je što se zapravo navikao na to i dopušta devojci toliko histerisanje bukvalno ni oko čega. Presede mi i cigara i sve.