Imam 23 god i ostvarila sam se kao majka. Nisam to planirala a nisam želela da abortiram jer sam se plašila da kasnije neću moći da imam decu i bilo bi mi krivo da sam to uradila. Mali ima 3 meseca i mnogo mi je teško. Nisam ista osoba kao pre trudnoće i porođaja. Promenila sam se psihički i fizički. Nemam više samopouzdanja. Postala sam depresivna, živčana i plačljiva za svaku sitnicu. Pored toga, kuća još nije završena i živimo kod mojih...
Sestra mog supruga puši cigaretu za cigaretom, obavezno zatvori sve prozore i vrata, jer je ona vrlo zimogrožljiva, i u prostoriji gde se ne vidi prst pred okom od dima deca joj se igraju. Naravno, i u trudnoći je pušila istim intezitetom. Ne mogu da shvatim kakva to majka može svesno da čini zlo svom detetu. Deca joj smrde kao najgori pušači. Smrdi im kosa, koža, odeća... Ne pada joj na pamet da izađe napolje da zapali cigaretu, jer je gospođi hladno. I eto, toj deci su pluća kao i svim pušačima, i ta deca nemaju izbor...
Ne razumem devojke / žene sa kratkom kosom. Kakvo je to žensko koje nema kosu srednje dugu ili dugu? To ti je kao muško visine 160.
Ubeđena sam da će svaki muškarac u nekom momentu početi šarati i varati svoju ženu u potrazi za uzbuđenjem i nečim novim, bez obzira koliko dobru ženu ima kući, dosadit će svaka!
Dragi ljudi, prestanite već jednom da romantizujete siromaštvo, kako smo mi kao deca bili sirotinja, nismo imali kola niti išli na more, delili jednu kiflu sa paštetom nas četvoro pa šta nam fali. Fali nam, normalno je imati kola, normalno je ići na more, normalno je imati novca za garderobu, ručak u restoranu, bioskop, pozorište....dakle normalno nikakav luksuz.
Ne zamjerim mu što se u toku naše veze zaljubio u drugu. To je život i dešava se. Zamjerim mu to što nije imao hrabrosti da mi kaže da me više ne voli i raskine kao čovjek, već se ponašao kao kreten prema meni, a sve u cilju da ja njega ostavim. Ja sam popuštala i pokušavala spasiti vezu jer sam ga mnogo voljela. Jednog dana sam pukla i raskinula, a on se smuvao sa njom, Ne znajući uopšte da je po strani treća osoba, čak sam pokušavala i da se pomirim. Žao mi je mene koliko truda sam uložila, žao mi je svih onih suza i neprospavanih noći. Žao mi je što je i dalje moja ljubav prema njemu velika, mrzim što ga volim.
Balkanske žene stvarno rade debile od svojih sinova. Liječnik sam i možda 1 od 10 tinejdžera može doći do riječi kada dođu u ordinaciju, sve majka za njih priča. Poslušam majku, onda se okrenem njemu i pitam ga nešto banalno, tipa "kašlješ li" i on otvori usta da odgovori i ona se već ubacije da priča za njega. Normalno da onda odrastu u 30-godišnjake kojima majka treba gaće prati. Vidim to i sa kćerima, ali ipak više sa sinovima. Ne radite im nikakvu uslugu time!
Radim u kafiću i najjače mi je kad mi gazda kaže "Nemoj da dolaziš na posao samo zbog plate". Jok, zbog tebe dolazim, tebe da gledam baljove.
Dete mi ima dijagnozu F83, razvojna disfazija ekspresivna i receptivna plus još po nešto, ukratko, da kažem roditeljima, pronašla sam u Kraljevu centar za dečija prava, dve divne doktorke. Dete mi se preporodilo, idemo bukvalno ka totalnom izlečenju. Nekome će informacija značiti. Samo hrabro, nije nimalo lako, al ovo stvarno vredi. Puno sreće svima 😘🙏🙏🙏
Kao Hrvatu mi je lijepo bilo vidjet svu podršku i pomoć koju ste dali obitelji Mateja Periše. Beograde i Srbijo, hvala vam.