U vezi sam sa djevojkom kojoj se namerno nisam javio 2 dana kao iskulirao poruku, pišemo i prekinem, ali zasluženo sam to uradio. I počela je da pokazuje naprasno nalete emocija, i kao juče na moju poruku nema odgovora u sred dopisivanja. I sve bi bilo okej, da sam lik koji će da se javi, zna da neću, ne pišem ovo jer želim da se javim, nego delim sa vama kako se ponašaju neke osobe. Srešćmo se brzo, jer su nam kretanja na poslu baš bliska, nema odgovara, nema više odnosa, to je to. Prvorazredna manipulacija, nekad me je pogađalo, danas mi je baš blah. Lepo je kad čovek spozna da vredi koliko treba da vredi, ali svakako ovaj odnos ne treba da se nastavi, glupe igrice.
Posvađala sam se sa mužem pre 12 dana, od tada reč nismo progovorili…na poslovnom putu je trenutno…ranije sam uvek ja bila ta koja popušta ali ne želim više. Sada mi nije ni bitna svađa ni njen uzrok, nenormalno me boli kako čovek kojeg sam izabrala da bude moj saputnik kroz ceo život može da izdrži da me ne vidi i ne čuje toliko dana…da li je zaista inat bitniji od ljubavi? Ili još gore, da li ljubavi uopšte sa njegove strane ima?
Roditelji su se uvijek svađali i čak nekad je mama znala dobit šamar, ja sam to stalno gledala i sjećam se svega mada sam bila mala. Otac je bio strog, majka jadna i uplašena. Jednom sam pitala mamu što ga ne ostavi i potajno zamišljala kako bi nam bilo lijepo da se razvedu. Zato narode nemojte "radi djece" ostajati u pokvarenim brakovima jer samo uništite djetinjstvo i ostavite traume za cijeli život...
Bio sa devojkom par meseci u vezi. Kad smo se tek upoznali i kad sam je muvao rekla mi je da je depresivna jer je saznala neku istinu o sebi posle 25god. Bio sam zaista pažljiv jer nisam mogao ni da pretpostavim šta je u pitanju. Da bi mi skoro priznala da je saznala da joj se niko nije obradovao kad se rodila jer je drugo žensko u porodici. Pa kakve to veze ima,ako su joj pružili ljubav i normalno odrastanje što i jesu. Raskinuo sam jer ne mogu da budem sa nekim ko zbog takvih stvari pada u depresiju. Život je ionako težak.
Kada odem na igralište sa sinom (2,5 god) vidim da sam pogrešila u vaspitanju. Učila sam ga da bude dobar, da deli igračke, da ne udara decu, da ih zagrli, da se ne dere. Većina druge dece sve suprotno radi i kada vidim koliko bezobrazno se ponašaju baš mi bude čudno. Sad sam počela da ga učim da ne da igračke ako ne želi. On svoje daje, a kad hoće nečiju samo da pogleda ta deca ga udare i ne daju. Isto za udaranje, učila sam ga da nikoga ne udara. Ali se 100 puta desilo da ga udare bez razloga i to jako, a da roditelji ne reaguju. Sad ga učim da ne dira prvi, ali da vrati ako ga neko dira. Stvarno bezobrazluku nikad kraja. Ali nisu kriva deca već roditelji koji ne vaspitavaju svoju decu i bleje po kafićima i na telefonu dok im deca svašta rade.
Moj drug je bio na Tajlandu i kupio one prepHIV lekove što se piju kada hoćeš da imaš rizični seks da ne dobiješ hiv. Imao je seks sa 5 prostitutki. Nije zakačio HIV, ali jeste gonoreju, HPV neke kožne lišajeve i CRVE, da, CRVE! Kakva budala. Lik ima lovu, biznis, privlačan je ženama (bukvalno lude za njim)... Šta mu sve to treba da mi je znati? Još se smeje, kaže to se leči.
Koleginicu sam povukla da radi sa mnom. Bilo mi je žao. Delovala je kao ljudina, kao žena zmaj, neko ko nema sreće. Za 6 meseci sam doživela da mi postane šef. Podmuklo. Iza leđa. Danas su joj dali otkaz. Ništa nisam radila. Ali ništa. Ustvari radila sam svoj posao i prikazivala da ga ja radim, izveštaje potpisivala i zaključavala fajlove da ne može da podvaljuje moje kao njene, pokazivala u svakoj prilici da mnogo ne zna i gledala sa strane. Red mora da se zna… samo to.
Moja sestra je pre 4 godine naterala ćerku da upiše srednju koja je bila blizu njihove kuće. Prošla je kao po trnju- mnogo učenja, loši drugari i drugarice, profesori je nisu gledali, jer nije dete doktora ili budžovana, već radnička klasa. Došlo je vreme mature i sestričina je jasno iznela stav da joj roditelji daju pare što bi joj dali za maturu da ona potroši, jer na maturu neće ići kako kaže ,,da gleda one koji su joj dušu vadili i da se veseli s njima". Ja sam joj dala prva pare, jer pravi izbore kao punoletna, a mi smo nekad ćutali i trpeli da nam drugi kroje život. Ništa ne mora u životu!
Udata sam i imamo dete, drugo je na putu. Muž radi van države, ja sam tu u njegovoj porodičnoj kući s njegovim, brinem se o kući i detetu. Obaveza mi je da budem majka, da se posvetim deci i kući, muž nam sve obezbeđuje. Tako je on želeo. Međutim, mnogo me boli jer muž za mesec ipo do 2 koliko bude na terenu nikada ne nazove da čuje i vidi mene i dete. Da mu tu i tamo ne pošaljem sliku deteta ne bi nikada ni zatražio da ga uslikam barem. U toku dana razmenimo par poruka i to je sve. Svoje roditelje nazove otprilike jednom sedmično, međutim mene ne zove nikada. Ako ja nazovem u većini slučajeva se i ne javi ako se javi to bude razgovor od max minute i to je to. Ljudima oko sebe lažem da nas zove i da se redovno gledamo na kameru jer me toliko stid jer nije tako i toliko me to rastužuje, nikome opisati ne mogu.
Pre mesec dana sam spavao sa novom devojkom, njoj je bio prvi put. Sve je bilo okej, sem činjenice da me njeno telo ne privlači i to sam shvatio tek kada se skinula skroz. Ima jakooo male grudi, baš je ravna, kao male izbočine i to nisam mogao da vidim, jer nosi brus koji joj uopšte ne treba i koji je 10 brojeva veći. Sad svaki put kad imamo odnos, ja ne mogu da se podignem, jer me ne uzbuđuje uopšte. Bivša devojka je imala ogromne, lepe, čvrste grudi, čim ih vidim skočim do neba, ovo je skroz suprotno. Ne znam šta da radim, znam da nije do nje, ali eto prvi sam joj...