Imala je osamnaest kad smo se upoznali. Bio sam joj prvi u svemu, obećavao joj da ću je oženiti, sve pružiti. Bio sam stariji tri godine, imao devojke pre nje, ali sam je zavoleo ko nijednu. Raskinuo sam sa njom preko poruke nakon svađe. Htela je da se nađemo da popričamo, odbio sam.Ignorisao sam joj poruke. Molila me je danima, nedeljama, nisam hteo. Prestala je da piše i moli nakon mesec, dva. Prvo mi je bilo drago, posle mi je bilo svejedno, prestao sam da mislim o njoj. Pre par nedelja dok sam šetao čuo sam njen smeh. Mislio sam da sam utripovao sve dok je nisam ugledao. Držala se pod ruku sa nekim čovekom. Noge su mi otkazale. Prelepa je bila, izgledala je tako srećno sa njim. Otrčao sam do auta i plakao 20 minuta k'o nikad u životu. Pisao sam joj danima, molio da se nađemo. Nije mi odgovarala dve nedelje. Na kraju mi je poslala poruku "Udajem se uskoro. Nemoj praviti budalu od sebe kao ja. Idi i budi srećan, kad već pored mene nisi mogao da budeš." Kakav klinac sam bio.
Nikad nikoga ne pitam kolika mu je plata, je li našao devojku, zašto se ugojio, zašto se tuče u gradu, zašto nosi japanke, zašto ne polaže ispite redovno itd. I isto očekujem od ljudi, jer mislim da je to sastavni deo kućnog vaspitanja.
Živim za momenat kad ljudima na Balkanu neće biti bitno ko je koje vjere. Da, Musliman sam, i da.. volim Srpkinju. i njeni i moji hoće da nas se odreknu zbog toga.
Zamolila sam mladića na ulici da mi pozajmi svoj upaljač kako bih upalila cigaru, jer nije bilo prodavnice u blizini. U to se pojavljuje njegova devojka i napadne me uz reči: "Je l' ti to tražiš od mog dečka da te kresne, a?" Prvo sam bila začuđena, ali sam smireno odgovorila: "Zapravo, ne. Potreban mi je samo njegov alat, kresnuću samu sebe". Dok je ona histerisala, njen dečko je izvadio upaljač i on mi upalio cigaru uz reči: "Ovo će potrajati, možeš zapaliti i gledati slobodno. Jbg, nemam kokice da ti bude zanimljivije". Tužno mi je što se zapravo navikao na to i dopušta devojci toliko histerisanje bukvalno ni oko čega. Presede mi i cigara i sve.
Ljudi, što pre shvatite da ste sami na svetu i da od ljudi ne treba imati bilo kakva očekivanja, bila to porodica, prijatelji, emotivni partner. Muka mi je više od priča, niko ne može sam, moraš da nađeš dečka/devojku, muka mi je od lažnih prijatelja i površnih ljudi. Kad se sve svede na kraju, jedina osoba na koju možete računati ste vi sami i ne dozvolite da vas ubeđuju u suprotno!
Jedan od većih blamova iz detinjstva, igramo se ispred zgrade i sad pošto sam kao klinac imao dugačku i loknastu kosu svi su mislisli da sam devojčica, elem prilazi mama od drugarice i počinje da me zadirkuje da sam devojčica, za suknjice barbike i sve ostalo, i ja mrtav ladan skinem pantalone i gaće i onako gologuz krenem ka njoj da se uveri. Žena se izbezumila. I dan dana umirem kad se zoga setim😂😂
Ako me neka osoba dok se upoznajemo pita koji sam znak u horoskopu, odmah imam mišljenje da je ta osoba težak glupak/ glupača. Mislim da je u ovom slučaju to dovoljno za formiranje mišljenja o nekome. Ako ti misliš da moj datum rođenja zaista ima nekakve veze sa bilo kojom mojom osobinom, i ja ću tebi pripisati osobinu istom brzinom. I ne, ni podznak ne znači ništa, cela astrologija je zasnovana na lupetanju.
Ima li ovdje Balkanaca koji vjeruju u ljude, ne vole temu rata i susjede doživljavaju kao braću? Ili se svi mrzimo? Moj otac je bio u ratu borio se protiv Srba, ulicna straža.. I cijeli život me učio da je politika vladala ljudima dok su najgori političari bili skriveni u najdublji podrum.. Te da mu je nekad Srbin pomogao prije nego Hrvat.. Zato danas volim svoju Hrvatsku, a volim i svakog čovjeka po karakteru ne po nacionalnosti..kad vidim po internetu da su Hrvati, Srbi, Bosanci složni.. obavezno se rasplacem od sreće.
Trebao sam da biram između žene i svega ostalog. Izabrao sam ženu jer sve ostalo nema smisla bez nje.
Nisam se pokajao.
Jednom prilikom kada sam se vraćala iz prodavnice u dom, stao je pored mene auto. U automobilu lep momak, mlad, miriše na 2 metra razdaljine, vozi neki džip. Kaže vrlo pristojno da me je video, da sam mu se dopala i da je prosto morao da stane da se upoznamo ako želim. Bila sam jako nekulturna, podigla kesu (u kesi pavlaka i kifle) i rekla mu da ja učim ceo dan, ručam kifle i pavlaku i da nismo iz istog sveta. Otišao je, normalno. Ponekad se setim tog događaja i razmišljam da bih se sigurno upoznala sa njim, da sam ga srela u šetnji ili nekom kafiću, bez tog džipa. U tom nekom studentskom životu, kada mi je bilo jako teško u domu, bila sam jednostavno, ne ljubomorna, već besna na sve ljude koji imaju dosta novca. Zato sam rekla nismo mi iz istog sveta. Možda je i on bio student sa samo boljim finansijskim mogućnostima. Baš me taj događaj podseća na tu finansijsku nemaštinu...