Mrzim bivšu djevojku jer mi je ukrala najljepših 6 godina života. Njoj te godine nisu ništa značile jer je 10 godina od mene mlađa. Od raskida je prošlo 3 godine, nijedna me djevojka nije htjela pogledati tako da sam završio sa raspuštenicom koja ima veliku kćerku. Takve žene sam uvijek osuđivao i pljuvao po njima. Šta ću, punim 40 godina. Daj šta daš. Neka ispiraju usta sa mnom, neka mi se roditelji u grobu okreću, sve je bolje od samoće.
Bas težak dan na poslu, i posle 9 sati izadjem na pauzu u obližnji park da se iskuliram do sastanka. Seo na klupu, jedem nešto, zgrade oko mene. Na jednom prozoru devojka se slika (selfi). Ljudi, 20 minuta sam sedeo tu ona se svo vreme slikala. Iznova i iznova i iznova. Rehoh, devojko ako do sada nisi ispala lepa batali!
U osnovnoj i srednjoj školi sam bio lijen kada treba da učim. U srednjoj sam padao na popravne, profesori i roditelji su muku mučili sa mnom, jedva sam dobijao prolaznu ocjenu (samo sam u četvrtom srednje prošao trojkom). Bio sam po mjesec dana u kazni, čak ni tada nisam ništa učio. Upisah fakultet i prve dvije godine sam učio samo ono iz čega imamo pitanja. Nisam imao uslov za drugu godinu. Prođu i te muke, jedva završih prvu i drugu godinu, a onda, na početku treće godine, jedna kolegica mi je zapala za oko. Crne oči, frćkava frizura, meden glas, dobra ćud, ma sve mi se sviđa kod nje. U srednjoj je prolazila četvorkom i peticom, ima radne navike i fakultet shvata ozbiljno. Peti semestar sam dao u roku. Sad za šesti učim svaku riječ sa slajdova, kao i ona. Da mi je neko pričao da ću dobiti toliku volju za učenjem, ne bih mu vjerovao. Ljubav sve pokreće, ljubav čini nemoguće. Ništa ne može motivisati čovjeka kao ljubav. S.M., gdje si bila ranije da me izlečiš od bolesti zvane ljenost?
Radim kao konobarica u nekom kafiću u Novom Sadu, primetila sam za stolom dvoje mladih kako se grle i ljubakaju(u obraz) delovali su preslatko pa sam im smanjila osvetljenje u tom delu čisto da im poboljsam atmosferu, srećno.
Ono što te ne ubije, to te ojača
Oženio sam se relativno mlad, ja 20 ona 18 godina, sirotinja, nigde ništa nismo imali živeli smo od jedne bedne plate ali smo se voleli. Posle tri godine braka,dobijemo prelepu ćerkicu, bili smo sretni,posle 10 godina, dobijemo i drugu ćerkicu.Decu sam obožavao, volio sam i ženu radio dan i noć samo da oni imaju nikada nisam mislio na sebe, oni su svake godine išli na more dok sam ja radio i nikada mi nije bilo krivo zbog toga.
Razveli smo se deca su ostala s njom, pomagao sam slao pare, da bi pre neki dan bivša žena mi priznala posle 12 godina, da mlađa ćerkica nije moja, šok za mene, da umrem, plačem. Dok smo bili u braku, ja na terenu, ona je bila sa jednim "prijateljem". Dete ništa nije krivo.
Otvorila moja baba facebook profil i stalno objavljuje neke nebulozne statuse kao npr: ''Šta te briga?'' ''A i tebe svašta interesuje!''. Nije mi bilo jasno o čemu se radi, kad ona odgovarala na ono što piše u onoj rubrici za pisanje statusa: ''O čemu razmišljate, Danice?''
Siromašna sam jako. Roditelji su već zamislili kako ću raditi kada završim srednju školu, kada spomenem fakultet svi mi se smiju. Planiram zaraditi nekako novac i otići na faks i pokazati svima da mogu i hoću, nitko me neće spriječiti ni vlastiti roditelji.
Ostavila sam bolesnog muža i svi me mrze zbog toga. Ali naš brak je bio grozan i prije bolesti. A kad se razbolio uništio me je psihički jer je nije mogao nositi s tim. Pokušavala sam mu pomoći, ali on me vrijeđao, počeo varati i piti. Umjesto da je prihvatio pomoć liječnika on tugu ubija u alkoholu. Nisam više mogla biti uz takvu osobu jer želim biti sretna, a ne patiti i trpjeti ponižavanja.
Došla sam biciklom u kafić da se vidim sa drugaricom. Ostavila sam ga pored ulaza, a sjela u baštu. Nikome nije smetao, niti je otežavao prolaz. Pola sata kasnije, dolazi neki momak (ne zna se je li viši ili širi, mrcina), šepuri se kao paun i glasno govori "Čiji je ovo bicikl". Kažem da je moj, a lik ga ladno obori na zemlju. Odmah sam ustala i otišla do njega, on se dere kako je to kinesko sr*nje, krš i krenuo da mi se unosi u facu, vjerujem da bi me i udario. Tako sam ga zviznula šakom da je ostao zatečen. I to "kinesko sr*nje" je neko pošteno platio, seljačino.
Život sam posvetio vojsci, bio sam najbolji pitomac u klasi, uvek najbolje službene ocene, tokom rata na Kosovu 2 puta sam bio ranjavan i vratio se oba puta na položaj, dobio sam orden, karijera je bila preda mnom. Dao sam otkaz jer nisam hteo da učestvujem na jednoj vežbi zajedno sa pripadnicima NATO alijanse. Ako nešto ne mogu da mi oduzmu to je moj obraz.