Sanjao sam da sam je oženio. Bio sam najsrećniji u tom snu! Probudio sam se i setio se kako je četvrta godina kako je nema umrla je od tumora... Jako mi nedostaje moja Katarina.
Svoju devojku sam upoznao tako što sam vozio bicikl i u jednoj ulici vidim ona tegli neku tešku kantu do kontejnera, vidim muči se, ne može, i ja brzo odložim bicikl i priđem da joj pomognem, posle kad smo završili, njena baba me zvala na kafu u dvorištu, nisam nametljiva osoba ali sam pristao jer mi se svidela i hteo sam da produbimo kontakt, tad smo se ispričali, razmenili instagram i počeli da se viđamo. Sad se šalimo da nas je đubre spojilo. 😂
Volim da zajebavam invalide. Svaki put kad bih vidio invalida rekao bih mu da potrči i nasmijao bih se iz najače snage😀😀😀
Žene su uvek trebale da budu lideri u društvu. Imaju više empatije i društvene svijesti.
Muškarci su, s druge strane, više orijentisani na zadatke i opsesivniji, što ih čini savršenim podređenima.
Svesno sam postala ljubavnica oženjenom kolegi. Da razbijem mit da su muškarci predatori. Ja sam njega želela od samog početka. Tako je čist, divan, sa manirima, pametan, sposoban. Uspela sam da ga zavedem, ali i dalje mu je neprijatno. Želim da se venčamo i imamo dete. Osoba sam koja što nameri to i ostvari.
Pre nekoliko godina, shvatio sam da naš brak nije onakav kakav sam želeo. Iako sam voleo svoju ženu, primetio sam da se udaljavamo. Počeo sam da razmišljam o tome šta mogu promeniti da bismo ponovo bili srećni zajedno. Kroz razgovore i savete, shvatio sam da ključ uspeha nije u velikim gestovima, već u malim svakodnevnim pokazivanjima ljubavi i poštovanja. Počeo sam da obraćam pažnju na sitnice - da budem prisutan kad mi treba, da slušam i izražavam zahvalnost za sve što ona čini. Naučio sam koliko je važno razumeti njene potrebe i biti podrška. Umesto da se fokusiram na probleme, posvetio sam se pozitivnim aspektima naše veze i trudio se da budem bolji partner. Danas, naš odnos je jači. Male promene i svakodnevna pažnja učinili su veliku razliku. Želim da podelim svoje iskustvo jer verujem da male promene mogu značajno poboljšati odnos.
Odbio sam devojku svog života jer nisam imao hrabrosti da joj kažem da sam bolestan. ("Hemofilija")
Imao sam jako teško detinjstvo , sklon sam povredama , čak i spontanim.
Koristim lekove koji se daju Intravenski ("U venu") i to je jako teško za gledati. To je i bio jedini razlog zašto sam joj raskinuo. Međutim od skoro sam počeo da uzimam novi lek koji se daje veoma brzo u stomak (za par sekundi gotovo), i od tada nemam nijednu povredu mesecima. Osećam se kao novi čovek! Želim da probam opet sa njom i da joj objasnim moje stanje! Preveliki strah imam da joj priznam i ne znam kako će da reaguje.
Ali moraću, nije mama cavu rodila. Ljubi vas brat <3
U brak sam uneo: stan u BG-u, kuću u Pančevu, vikendicu na Deliblatskoj Peščari, ulog u fondu, Nissan Murano automatic, titulu mastera tehničkih nauka, karijeru uspešnog inženjera, ljubav, poštovanje, požrtvovanje, seksualnu energiju, aktivnost, zdravlje, pozitivnost, toleranciju, zdrav razum, hobije, smeh. Ona: plavu kosu, vitko telo, ali i nervozu, nezainteresovanost, drskost, večitu nezadovoljnost, nezasitost, trošadžijski mentalitet, prevare i na kraju HPV. Lečim samog sebe od trauma koje mi je nanela i ne mogu da verujem da sam ostao bez 2/3 materijalnih dobara zbog njenih hirova. Nikada se više ženiti, a ni dejtovati neću. Samo nauka, struka, rad na sebi i za sebe! Od pozitivca i entuzijaste napravila je čauru od mene. Oporaviću se ja, ali lekcija naučena. Muškarci, nikada nemojte ni da pomislite da od baksuza, zlotvora i "dive" možete napraviti išta vredno. Nikako im ne možete ugoditi, jer su rođene naopake. Ne ponavljajte moju grešku. Ostaćete bez para, živaca i godina.
Da li je normalno imati doktorat i nemati devojku? Imam 31 godinu i još uvek ne mogu pronaći devojku koja, takođe, ima doktorat. To je za mene glavni kriterijum za ulazak u ozbiljnu vezu. Ako nemaš doktorat, onda nema smisla da se družimo.
Bili muž i ja preko da radimo, i evo posle godinu dana se vraćamo. I sad planovi gde ćemo, kao ćemo. Pozovu njegovi i sve se dogovaraju sa njim kao da ja ne postojim. ‘Mi ćemo tebe da pokupimo sa aerodroma’, ‘Napraviće tebi majka to i to za ručak’, ‘Pa spavaćeš ti u našoj sobi mi ćemo dole’, ‘Pa oslobodićemo ti ormar za tvoje stavri’. Kad sma pitala što tako, kaže on pa oni mislili da ću ja kod mojih da budem dok ne vidimo gde ćemo. Pa kad nisma umrla i od smeha i od muke. Njemu to sasvim ok, svako na svoju stranu, pa kao odatle ćemo da stavramo zajednicu. Super što mi je i sad pokazao kolika je to budala, nije meni još kasno da se izvučem. Ali stavrno svakakvih budala bre ima..