Dečko mi je rekao da bih bila bomba kad bih vežbala zadnjicu. To me je prvo pogodilo, na šta je on rekao da mi je samo "udelio kompliment". On se uvredio kad sam mu uzvratila da bi i on bio top sa zategnutim stomakom i bicepsima. Neko ne zna da primi kompliment pa to ti je...
Za menstruaciju sam saznala od devojčica iz razreda, nisam znala šta je to, znala sam da mama koristi uloške ali ne i za šta. Kad je mama shvatila da znam za to počela je me slati u radnju da joj kupim uloške. Mene je bila neopisiva sramota i još na sve to trgovkinja počela da mi objašnjava kako se koriste a gomila muškaraca iza mene. Kasnije kad sam ja dobila mamu nije baš bilo briga da li imam uloške ili ne. Više puta se desilo da dobijem uveče kad radnje ne rade pa zovem komšinicu da mi pozajmi par komada da imam za noć i ujutru za školu. I onda sebe naziva najboljom majkom. (To je samo jedna od hiljadu takvih stvari moje "najbolje majke".)
Prije osam godina sam tragično izgubila najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne od malih nogu i trebale smo jedna drugoj biti kume. Nedavno sam se udala i u ranu zoru, nakon svadbenog slavlja, sam otišla u vjenčanici, sa suprugom, k njoj na grob. Na svadbi sam bila najveselija i najsretnija mladenka na svijetu, a samo par sati kasnije sam isplakala more suza. Znam da mnogi to ne mogu razumijeti, ali neopisivo mi nedostaje, posebno na te neke važne datume i događaje. U mom životu će jedno mjesto uvijek biti prazno i nitko ga neće moći nadomjestiti.
Ne bih mogla da budem sa dečkom koji pije kafu. Zamisli raduje se jutarnjoj kafi i na sve to mu poslije smrdi iz usta na kafu. Red Fleg iskreno.
Jesu li određeni muškarci stvarno tako nesposobni da se brinuo o vlastitom djetetu? Već više puta sam bila u situaciji da su prijateljice samnom na druženju (kava, ručak, večera) doslovno sat, sat i pol. Zovu muževi 5 puta i obavještavju kako mala plače, mala je kakala, ne prestaje dozivati mamu, on će je odvesti kod svekrve, snimaju glasovne poruke kako plače itd. I tako mi na druženju a ona samo na mobitelu i na rubu suza. Zašto to radite? Prestrašno. Pustite žene da odu sat vremena van, pa nisu otišle u svemir.
Razvedena sam 6 godina. Imam dvoje dece, sin 15 i ćerka 10 god. Bivši muž je provodio u prve 2 godine posle razvoda vreme po dogovoru, ali poslednje 3, 4 godine ih vidi jednom nedeljno, i to na ručku. Otkazuje dan ranije dogovoren avgust sa decom. Mogla sam isplanirati da odem u Kambodžu, pošto je to 3 meseca ranije dogovoreno. Samo je rekao dan ranije - da ne može. 3 godine sam strpljivo upozoravala na ovo. On se pravi blesav. Ja sam mislila da je za decu potrebno da provodi vreme s njima. Alimentaciju je zbog naše svađe rešio da smanji na pola, kao da meni daje novac, a ne deci. Podigla sam tužbu. Umorna sam od manipulacija i nekomunikacje. Platiću advokata debelo, ali ne žalim, makar nek se stavi na papir realna situacija i u broju dana viđanja i oko alimentacije.
Dogovorim se sa rođakom da odemo na kafu i u dogovoreno vreme dođem na dogoovreno mesto. Nje nema. Zovem, ne javlja se. Posle nekih pola sata već krecem da brinem što je nema. 45 minuta kasnije ne znam šta da radim, pozovem je opet, to je već neki 4-5 put da zovem, i javlja se. Živa, zdrava, smeje se, vesela… pitam gde je, kaže srela koleginicu pa sele da popiju kafu, da prošetam po obližnjem tržnom centru još pola sata, ima sniženja, pa ćemo onda nas dve negde. Završim razgovor, okrenem se i pravac kući. Evo prošlo je već skoro 4 meseca nit joj se javljam nit odgovaram na poruke. Javiću se, možda jednog dana. Možda… za sad nek šeta … da ne kažem nešto drugo.
Nakon što sam provela zadnjih 16 godina zatvorena u kuću, što zbog djece što zbog narcisoidnog muža, odlučila sam se "probuditi". Shvatila sam da se pretvaram u svoju mamu, i da radim rupu na kauču. Posao-kuća. Izgubila sam sve prijatelje. Izmanipulirao me kao malo dijete. Ubio sav život u meni. Ako sam izašla iz kuće, njega sam čekala da me izvede. Tko zna kako je sa narcisima-zna. Ali evo, probudila sam se, zahvaljujući mojoj mami, koja je prepoznala što se događa. Ona se rastavila od mog tate i prodisala. Sada je sretna i uživa, al polako je počela i mene povlačiti da počnem ponovno živjeti. Javila sam se najboljoj prijateljici, koja je u istoj situaciji kao i ja, i odlučile smo da se nećemo više zavlačiti u sebe. Izašle smo na večeru u petak, a kada sam došla doma, dočekao me bijesan muža jer "djeci nisam napravila večeru". Djeca imaju 15 i 12 i znaju si sami napraviti za jesti. A bome im i on može obezbjediti večeru. Nije do večere, nego do toga što vidi da više nema utjecaj na mene.
Ostavila sam verenika koji je u očima mog okruženja bio savršen momak - obrazovan, uspešan, lep i koji me je zaista voleo. Razlog - konstantno prebacivanje zašto mi nije prvi u životu, sreli smo se u ranim tridesetim i zaista sam imala malo partnera pre njega, godinama sam bila sama. Takođe, neki njegovi poznanici i prijatelji su počeli širiti neke neistinite priče, ispalo je da sam ne znam kakva sve bila što isto nije imalo veze sa životom. Ono u stilu "Znaju te iz nekih priča". Meni se to zgadilo i vratila sam prsten. Ostaću sama kako mi se čini, ali bolje i to nego sa nekim ko čini da se osećam kao smeće.
Kredit na oba imena, stan uknjizen na oba imena. Muž insistira da je stan NJEGOV, i svima to govori da sam se “DOBRO UDALA” a mi u kreditu već 5 godina i treba još 20 plaćati. Ne raspravljam se, znam svoja zakonska prava ako dođe do razvoda. Da mogu vratiti vreme unazad, nikad se ne bi udala za njega da sam ga bolje poznavala.