Kada smo muž i ja kupovali stan, svekar je digao kredit da bi nam pomogao, dok je mog oca bas bilo briga iako je imao para da nam pomogne, čak nas je par puta na finjaka pod*ebavao u fazonu svi mogu da budu podstanari samo nama du*e zinulo da kupimo stan, a nama je rata kredita ista kao i da plaćamo kiriju. Sada kada je moj otac upao u neke svoje dugove očekuje pomoć uz priču kako smo porodica, treba međusobno da se pomažemo. Samo sam mu rekla da mu je du*e zinulo da se zbog svojih hirova uvlači u dugove. Uvredio se i izvređao me. Žao mi je, ali kad god si ti meni kao otac trebao nije te bilo briga, a tebi kad treba nešto setiš se da si otac. Takav mi ne trebaš.
Vratila sam se s porodiljskog i kako se u međuvremenu dosta promenio način poslovanja, obučavao me je mlađi kolega koji je tu došao kada je krenula ta promena pa se već bio uhodao. Prema njemu sam se ponašala poslovno, par puta smo pričali o nekim bezveznim temama van posla i na tome se završavalo. Nisam mu nikakav povod davala, čak se ni ne pratimo na društvenim mrežama, da bih čula od par kolega kako je pričao da mu se nabacujem, kako mu stalno pišem i da ga stalno zovem na piće van posla. Pitala sam ga zašto širi lažne priče na šta mi je odgovorio da se samo šalio, ali se to pročulo pa su pojedinci jedva čekali da ispiraju usta, da su čak presretali mog muža i pričali svašta o meni. Kada se muž uverio da nemam nikakve veze s tim pričama, našao je tog kolegu i objasnio mu neke stvari. Sad me na poslu svi izbegavaju a i treba.
Mužu i meni je ostalo još par godina do penzije pa smo planirali da odemo i živimo na selo, a sinu da ostavimo stan. Selo je dosta udaljeno od grada i posla i bilo bi nam naporno da svakog dana putujemo. Sin je već dugo u vezi, planiraju da žive zajedno u tom stanu. Snaja je izrazila želju da ne želi da živi u zajednici što poštujem, ali ne odustaje od ovog stana jer kod njenih ne može. Već je počela da planira renoviranje ali da mi sve finansiramo. Kad sam je pitala zašto ne pomognu i njeni malo rekla je da ovo ionako neće pripasti njoj i da ne želi da ulaže. Rekla sam sinu da nemam nameru da se selim i pod stare dane putujem a da on do tada može da iznajmi nešto i žive tamo, pa neka plaćaju po pola. On ne želi ni nama da se zamera ali snaja ga stalno pritiska. Izvinite deco, neka sam sebična ali ja sam u vašim godinama sebi od usta odvajala da bih plaćala kredit i da ne čekam ničije iseljenje da bih živela sama sa svojim mužem.
U vezi sam preko godinu dana sa dečkom kojem su roditelji kupili stan. On želi da uselim kod njega, ali želi da mu plaćam stanarinu... A on nema nikakvih troškova, osim plaćanja računa, a meni bi naplatio 200 eura. Da sam htjela živjeti sa cimerom onda bih i tražila cimera... Mislim da ova veza ne ide u pravom smjeru.
Drugarica je dugo pokušavala da ostane trudna. Svi testovi su joj bili u redu, ali nije uspevala i to ju je mnogo mučilo. Ja sam ostala trudna bukvalno posle drugog nezaštićenog odnosa. Kada sam joj saopštila da sam trudna osula je paljbu na mene, jer kako ja uopšte smem da zatrudnim a ona godinama ne može. Prešla sam preko toga jer sam razumela da je samo frustrirana. Na kraju je nekako zatrudnela i hvala Bogu iznela trudnoću. Kada se ona porodila moje dete je imalo skoro godinu dana. Nisam uspela da dojim i to sam jedva psihički prebolela, ona je uspela bez problema. Jednom kada sam otišla kod nje i videla da hranim dete na flašicu podsmevala mi se i direktno mi rekla da sam nemajka i da nisam trebala ni da rađam dok je dojila svoje dete. Samo sam joj se zahvalila i izašla, a ona sad pravi žrtvu od sebe i priča kako sam ljubomorna na nju. Shvatila sam da sam budala što sam prešla preko onakve njene reakcije za trudnoću, ali dobro. Njoj sve najbolje i još 10 deteta da doji.
Izvređao sam verenicu čak sam je i povredio, nazivao je svakakvim imenima u naletu besa plus sam je isterao iz kuće. Kajem se zbog toga ali ona ni da čuje. Evo već mesec ipo dana mi nije do života pokušavam da ispravim stvari ali bez ikakvog napretka. Ne želim da nastavim život bez nje.
Neke površne infromacije sam znao o jednoj devojci koja mi se dopada, idemo zajedno u teretanu, tu i tamo mi se javi sreli smo se par puta u izlasku častio sam je pićem. Ušao sam s njom u neku konverzaciju par dana preko fb spočetka je stvarno bila divna osoba, komunikativna znala je da udeli dobar savet, kompliment pohvalu takođe i ja. Međutim poslao sam joj jednu pesmu na koju je odgovorila ne sviđa mi se ta pesma, ne volim taj bend a pre par dana rekla kako je taj bend super i volela bi ga slušati. Ja sam se bio potrudio da nabavim karte za taj njihov koncert međutim skroz me je razočarala kad je napisala dodatno sve je dobro dok ne slušaš krajšnike i ne šalješ mi te pesme. Oterao sam je u tri p....e m.....e nekoga te pesme podsećaju na mesto odakle potiču a to što se ona uzdigla kao da sluša neke strance koji našmrkani dođu na exit.. Prošlo je par dana javila mi se da se izvini na šta sam reko da smo razgovo završili zauvek.
Ja sam se brinula 6 mjeseci o nepokretnom ocu koji je preživio moždani udar, brinula sam se jer sam sama željela, kuhala mu, pravila kavu i sve, nikada neću oprostit dečku koji me ostavio zbog druge tad. Moj tata sada hoda i srce mi je puno. Volim te tata!
Nije mi čudno što me muž smatra vječno nadr*anom. I jesam. A njemu će razvod očito doći "iz vedra neba". On je potpuno operiran od svega. Kad ide s posla, ne razmišlja o ručku, o prašku za veš, on ne brine ima li u kući kave, jel stala veš mašina, jel puna korpa, ima li suđa u perilici, jel izvađeno meso za sutra,..ne prati kad su čiji rođendani, kad krštenja,..ne razmišlja o hrani za psa i mačku, ne brine o iznošenju smeća, ne skuplja lišće, ne obavlja kupovinu,.., o svemu ja mislim, čak i kad mu kažem da nešto napravi, složi facu. On se izvlači na njegov posao kako se umorio, iako radim i ja. Radi 1h kraće nego ja, također uredski posao. Umorila sam se i bolje mi je 2 godine lošeg braka nego cijeli život da mu glumim tetu u vrtiću. Nek mu je sa srećom.
Toliko me nervira ovaj sadašnji trend posle korone da bukvalno svaka šuša može da otputuje bilo gde. Ta invazija ljudi (pogotovo na Zapadnu Evropu) je dovela do toga da sada u pojedinim gradovima ograničavaju broj turista i uvode kazne. Masa ljudi putuje ne da bi obišla znamenitosti, već isključivo zbog poziranja i slikanja za Instagram. Letos sam posetila planinu Taru i dok smo silazili sa vidikovca u susret su nam išle dve devojke u svečanim haljinama kao za svadbu. Ljudi su totalno izgubili kompas i meni se više nigde ne putuje...