Prijatelji koji nam godinama često vole reći da "luksuzno žive", odlazeći nekoliko puta godišnje na putovanja, patike za 500 eura, svaki novi iphone kupuju, novi auto, motor, sve markirano nose, idu po luksuznim restoranima su nas pitali da im posudimo 40.000 eura da kupe zemljište jer nisu stambeno kreditno sposobni zbog svih dugova, kredita i kartica a nemaju ni centa ušteđeno. I to su nas pitali dva dana prije njihovog putovanja u Grčku gdje plaćaju smještaj 4.000 eura za 7 dana. Toliko o luksuznom životu kad si u dugovima i karticama do grla.
Brak mi je pred raspadom ili da budem precizniji već se raspao. Dijelom zbog moje neodgovornosti, a dijelom zbog konstantog pritiska; uvreda i nepovjerenja i za najsitnije stvari. Sve je postalo intenzivnije onog momenta kada se u naš život uselila i beba.
Na sve to, prije par mjeseci poslu se pridružila kolegica sa kojom razgovori iz dana u dan postaju ugodniji.
Ljudi koji fleksaju kako su dobili djecu sa 18-20, pa sad sa 40 imaju veliku djecu i mogu da rade šta hoće... Da vam kažem, super je to sve, ali osobi koja je majka/otac i ima preko 40 godina nije primjereno pijančenje do pola noći, opijanje, lumpovanje... 20te godine jesu za pravljenje ludovanje, nije normalno da osoba od 40-50 godina prilazi curicama od 18-20 staje sa njima za sto u noćnom klubu. Nije normalno za majku i ženu od 40 godina da hoda pijana, polugola u pola noći. Ako to nikada niste željeli da radite to je ok, ali ne shvatam ljude koji to nisu radili u mladosti pa rade sada. Kako god da okrenete, kad djeca porastu vi ste stari. I nikad im nećete biti cool prijatelj, i neće izlaziti sa vama, jer ste im kao prvo roditelj.
Koleginica kuka kako dođe sa posla u prazan stan gde je niko ne čeka. E šta bi dala da se mogu vratiti u mladost i to vreme kad sam bila sama, nikad se ne bi udala. Petak, dolazim premorena, listam novine na telefonu i slušam muziku laganu sa YouTube da se opustim i zaspim posle stresnog dana. Muž dolazi ko crni đavo, da se svađa, drži govore, šizofrena ludila. Ja samo želim da umukne, jednom zauvek. Imam 60 godina i nemam ni gde ni kud kad nisam bila pametna u mladosti. Prokockala sam svoju garsonjeru, gde mi je pamet bila kad sam sve uložila u brak. Sad kad sam stara za sve i kad nemam više ništa on se dernja da je sve na njegovom imenu. Nemamo razloga za svađu, sam je sa sobom u ratu i vodi monologe. Uradim šta moram pa satima šetam u parkicu oko zgrade, zima, leto. Deco draga, pamet u glavu.
Našla sam dečka poslije dugo vremena.
Prije par godina sam silovana, od tada nisam imala partnera.
Nadam se da ću uspjeti nadvladati sve što je preda mnom.
Brat ima blizance. Često ih znam pričuvati. Ono što mi je zanimljivo je to da im ja najmanje toga kupujem,mislim na igračke i takve nepotrebne stvari, a opet samnom su najveseliji i najposlusniji. Mi skupljamo jabuke i od toga radimo sok, zajedno kuhamo,oni meni "pomažu" oko čišćenja dvorišta i kuće,slažemo puzzle i legiće, idemo u parkić, igramo nogomet... Nema TVa, nema mobitela i tableta. Imaju 4 godine i oni u tome uživaju. Za kontrauslugu su izabrali tetu u vrtiću koja će biti moja cura.😂
Radim u Aldiju. Bilo je već kasno popodne, radila sam više od deset sati, umorna, nepočešljana, bez šminke, u radnoj uniformi ono, stvarno „raspad sistema“. Bila sam s kolegom kad je prišao jedan mladić i pitao me pričam li engleski. Rekla sam da ne pričam baš, onako nespretno, i kolega mu je ponudio pomoć misleći da traži nešto u trgovini.
Ali on je samo rekao: “Ne treba mi ništa, samo sam ti htio reći da si prelijepa.”
Ja sam doslovno ostala bez riječi. Zbunila sam se toliko da mu nisam znala ništa ni odgovoriti. Samo sam se smješkala...a kad je izlazio iz trgovine, još mi je jednom mahnuo i otišao. I to je to.
Cijelo popodne i večer mislim samo na to. Nije me poznavao, nisam bila sređena, nisam bila “najbolja verzija sebe”. A rekao mi je to kao da je vidio nešto što drugi ne vide, čak ni oni za koje se trudim, uređujem, šminkam, i nikad ništa ne primijete.
Ne znam tko je bio, ni otkud je došao, ali kunem se — osjećaj je bio kao da me na trenutak zagrlio očima.
Ja volim i poštujem svoju suprugu, ali ima jednu manu sve dijeli sa svojom sestrom. To nije problem oko nebitnih stvari, ali naše intimne stvari ipak ne bi trebala dijeliti. Prije 10tak dana dok smo obavljali bračne obaveze i pri mom vrhuncu ja sam se onesvijestio, uplašili smo se otišli kod doktora, doktor rekao da se to zna nekad desiti zbog previše uzbuđenja, ok to nas je smirilo. Preksinoć zovemo badžu i svastiku na večeru, lijepo jeli popili koju čašu vina i svastika reče "čujem zete, sestra te vratila na fabričke postavke" mene kao da je neko opalio šamarom, pogledam u nju, ona se smije i nazdravlja sestri, badžo skreno pogled, čovjek se iznenadio isto kao ja, prešutim nisam ništa komentariso. Kasnije kad su otišli pitam šta bi to trebalo značiti i na kraju zašto joj je rekla, ona se smije i kaže "ma nije to ništa ružno i da se opustim". Meni je to zasmetalo, ne vidim razlog dijeljenja intime bilo kome, da li je to sestra, kuma, drugarica....
Nakon završenog doktorata sam pozvala drugaricu u grad. Nismo se vidjele izuzetno dugo i mislila sam da ovo može biti jedna lijepa prilika. Da se zaista vidimo, umjesto da slušam kako se moramo vidjeti, a od toga ne bude ništa... Odrasle smo zajedno i smatrala sam je jednom od najboljih drugarica, uprkos tom rijetkom kontaktu uživo. Poklonila mi je vino od 8 € iz Lidla. Ne pijem vino i ona to zna. Pokazala sam ga poznaniku, barmenu; za 10 godina u tom poslu nikada nije vidio takvu flašu. Na kraju smo ga našli na Google-u. Mogla je kupiti cvijeće za te novce, čokoladu ili ne donijeti ništa; uopće mi ne bi bilo bitno. Ipak, osoba koju poznajem pola života mi je riješila pokazati da joj vrijedim 8 €. Hvala joj na tome.
Muž i ja smo uzeli kredit za stan zajedno. Kredit je bio 100 000 evra i otplatili smo 4 000. Imam dedu u inostranstvu koju je rekao da uskoro kad umre, nama unucima, ostaviće svakom po 50 000 evra u testamentu a kuću sadašnjoj ženi. Da li je to tačno još ne znam. Uglavnom kažem mužu ako dobijem taj novac, ja sam moju polovinu stana otplatila. Inače mi je muž od tih pola pola deljenje računa za sve i to se pokazalo tek par meseci po venčanju pod uticajem svekrve, da joj ne iskorišćavam sina jedinca, da delimo račune i sve. Uglavnom nastane žestoka svađa da su to “free money“ kao dobitak na loto i da iako ubacim taj novac u otplatu stana i dalje ostatak od 46 000 treba da delimo kredit pola pola do otplate. Bolje da sam se ujela za jezik nego istrčala da kažem unapred a možda od tog novca ne bude ništa. Smatram da nije fer da dugujem i dalje za kredit.