Često čujem u poslednje vreme rečenice poput.. "Oženio sam lepu ženu koja je uvek bila doterana i mirišljava, a sada se zapustila i pretvorila u babu". Muškarci uvek žude za ženama koje su lepe, doterane i negovane, što je potpuno legitimno. Ali kada ožene jednu takvu ženu počnu da im uskraćuju tretmane, šoping i ostale stvari zbog kojih jesu negovane, zbog toga što im je to sve previše novca i uvek je prioritet nešto drugo ili neko drugi. Vremenom pojedine žene spuste standarde, zapuste do neprepoznatljivosti i više nisu ni negovane ni doterane i muškarac tada traži drugu koja jeste, a ovu koja se zapustila zbog njih odbace jer se pretvorila u "babu". Čast izuzecima..
Žene drage, držite se svojih standarda i rutina koje vas čine srećnim i negovanim, nemojte da dozvolite sebi da postanete gora verzija sebe jer je vašem čoveku uvek prioritet nešto drugo.
Roditelji su besni na mene jer sam se vratio kod njih u kuću nakon raskida. Konteksta radi: imam 35 godina, nisam parazit, učestvujem u troškovima i održavanju domaćinstva, imam platu malo više od 200 hiljada. Nije kao da nam fali prostora, ali džaba. Navodno sam ispustio priliku svog života jer je završila doktorat, radi super posao, potiče iz dobre i ugledne familije i ima svoj stan gde smo živeli do raskida. A to što neko u četiri zida i društvu pokaže pravo lice i patološku alavost i želju da svaki mogući segment kontroliše - to nikom ništa jel. Ta pametovanja šta sam trebao da kažem, šta da obučem, kako nešto da bolje uradim, sa zajedljivim tonom, kao da sam nesposoban za život ili dete od 5 godina. Nek traži nekog paćenika koji ne zna bolje, na nju ni ne mislim. Ali boli kad roditelji ne razumeju situaciju, a toliko ste puta bili uz njih kad je njima bilo loše. Nije bre ni lako naći normalan stan u BG a da nije Bogu iza kičme, ali objasni ti to roditeljima iz doba socijalizma.
Bivša mi je skratila život. Raskinuli smo, nije prvi put. Sledeće jutro se budim rano da idem na posao, ulazim u poruke, slika njene ruke i puno krvi. Sa porukom, zbogom. Posle milion poziva mojih ona se javi. Pitam je gde je, kaže mi u bolnici. I čujem puls aparata u pozadini. Dobila je neki napad panike i vrištanja prekinula mi je poziv i blokirala me je. Živeli smo jedno od drugo 100 km. Ja sam u 4 sata ujutru, uskočio u auto stigao za pola sata na njenu adresu. Video svetla da gore. Unutra je bila ona sa par drugarica mrtve pijane. Ja sam zanemeo. Okrenuo se, seo na klupu ispred i gledao u nebo. Imao sam saobraćajnu nesreću pre 10-ak godina. Nisam doživeo takav stres kao sada. I sada pijem lekove za smirenje. Takva gluma i da mi priredi tako nešto. Nisam nikad očekivao.
Ne opravdavam momke koji navaljuju. Ali pazite vi sad ovo. Upoznao sam djevojku u gradu, razmijenili kontakte, super si kliknuli i dogovorili izlazak. Otišli smo prvo na večeru, pa poslije i na piće, stvarno atmosfera opuštena i normalna. Nakon toga ju pozovem kod sebe kući na što je i pristala. Upalim film i logično krenem na prvi korak. Tu mene ona odgurne kako sam ja manijak, kako mislim samo na sex, kako ona neće takvog muškarca, kako smo svi isti s tim da sam ju samo htio poljubiti. I ništa ja ju kulturno zamolim da izađe iz stana bez ikakve daljnje diskusije. Drage djevojke zar vi stvarno mislite da muško kad vas pozove u izlazak prvi put, a prije toga vas nije poznavao želi s vama biti nekakav prijatelj?!
Svaki put kada zaveje sneg setim se kako je moj brat konačno naučio da ne treba slušati incele po netu. Zvao je koleginicu da mu pomogne oko ispita. Mama im spremila gibanicu, svi smo se drugarski sklonili iz kuće na par sati, vratili se baš kasno i zatekli ih kako još uče. Pošto je padao sneg i autobusi su išli neredovno, zamoli ga ona da je odveze kući. Pola sata kasnije, vraća se brat besan. Pitamo ga šta bi, da nije imao neku neprijatnost. Ispostavi se da je koleginici tražio pare za gorivo, na šta je ona rekla da nema problema i da će mu to oduzeti od cene časa. Na kraju je on morao njoj da daje pare. Tata mu je ukinuo pristup kolima dva meseca, a mama i ja smo ga tovarile narednih šest meseci.
Na ovom sajtu sam pre dva meseca napisala da sam u vezi sa čovekom koji je 'rastavljen' i koji ima troje dece... Ovom prilikom bih da se zahvalim svakoj osobi koja je ostavila komentar ispod te objave i poručila mi da prekinem sa njim i da tu nema budućnosti... Na stranu ta deca, meni je žao što odmah nisam primetila kakav je on zapravo manipulator i kukavica koji se bavi ko zna čim... Eto hvala svakoj osobi koja mi je otvorila oči, imam osećaj da im dugujem život. Živi i zdravi bili..
Došla sam kod dečka za vikend. On je ujutro otišao raditi, a ja nisam imala što raditi dok je on na poslu pa sam mu malo pospremila stan i skuhala ručak. Kada je dosao s posla doma i kada je vidio ručak da ga čeka samo su mu suze krenule i rekao je da je ovo prvi put da ga toplo i skuhano čeka u životu. Njegova majka je psihički bolesna, a otac ga je napustio. Krenula sam skupa s njim plakati i shvatila da je toliko divan da zaslužuje čitav svijet na dlanu, a ne običan ručak.
Napravio sam najveću životnu grešku. Imao sam ženu koja je prelepa, prezgodna, pametna, inteligentna, pored svega bomba i u krevetu i na ulici i drugi bi je samo poželeli, san skoro svakog muškarca. Slučajno sam naleteo na bivšu devojku nakon 10 godina i neki čudni osećaji su se vratili i ušao sam u neki odnos sa njom koji je trajao 8 meseci. Kada je saznala, slomila se. Neću zaboraviti nikada njen plač tu noć. Spakovala mi je stvari i izbacila me iz stana. Idem kao lud, pokušavam da je povratim ali neće ni da čuje za mene. Samo je rekla „ja ovo nisam zaslužila, mene ce neko opet voleti a ti ćeš uvek ostati gad“. I nije zaslužila, umreću bez nje, pomozite mi kako da je vratim.. Sve bih učinio..
Razveli smo prije 5 godina. Ne plaćam alimentaciju bivšoj ženi od početka jer mislim da će te pare trošiti na sebe. Smiješno mi je što podnosi te prijave za neplaćanje, mogu promijeniti adresu kad želim i raditi na crno. Kad se odlučila razvesti od mene, neka sama snosi teret za svoje odluke, dijete će svakako odrasti imalo neke stvari ili ne. Možete me slobodno osuđivati, nisam jedini, samo kažem iskreno.
Nikad mi nije bilo jasno kako to da društvo na trudnoću i porođaj gleda kao na odlazak kod zubara, a majke i žene često tretiraju sa ogromnim nepoštovanjem. Da ne pričam o muževima koji varaju trudne žene ili rođenje svog deteta provedu u kafani umesto u porodilištu kod svoje žene. Pa čoveče, žena 9 meseci nosi novi život, prolazi kroz svakakve muke trudnoće, porođaja, dojenja, postporođajne depresije, a onda kad se žene požale na katastrofalne uslove u bolnicama, akušersko nasilje i generalno ponašanje celokupnog društva prema njima, dođe neko i kaže „aj ćuti, vaše babe su se porađale na njivi”. FUJ.