Kakvu sam učenicu imala... sve petice, kulturna, duhovita, skoro uvijek nasmijana. Kad dodje neraspoložena na čas zabrinula bih se, nije bilo to to bez njenih pošalica, ali bi se uglavnom odmah oraspoložila i počela sa šalom. Voljela je da dobaci neki smiješan komentar na sve, i nisam joj branila jer bi svakog nasmijala. A pametna, ne ona bubačka inteligencija, učila je s razumijevanjem, pitate je danas ili sljedeće godine uvijek vam da potpun odgovor. Ali nije voljela da dolazi u školu. Imala je eto sve petice, a često bi došla samo na prvi čas pa ode kući, ili dodje na treći samo, i tako redom... kaže “Naporno mi”. Kad se zaključuju ocjene uvijek je tu, ali kad se ocjenjivanje završi, niko nije mogao znati oće li doći ili ne u školu. Dan danas kad je sretnem sa širokim osmijehom mi se javi i drago mi je da se nimalo nije promijenila.
Dobila sam posao u dobrostojećoj privatnoj firmi isključivo na temelju mojih znanja i sposobnosti, bez ikakve veze ili mita. Ne mogu vam opisati koliko sam sretna!
Večeras u trgovini na kasi jedan stariji čovjek se vjerovatno zbunio i pita prodavačicu kako mu je toliki račun. Ona ponovi cijene za sve i objasni kako mu je toliki račun, a mlađi čovjek iza njega se zeza "skupe jabuke, jabuke kao i meso". Čovjek šuteći odlazi, a ovaj se i dalje zafrkava na njegov račun tipa "kako mi je toliko izašlo, nisam ništa puno",a radnica "ne znam, kupili ste to i to". Jadno, zaista jadno. Kako ljudi nekad znaju biti pakosni. Možda se čovjek zbunio, možda mu je nešto drugo na umu, možda su mu to bile zadnje pare. Ne znam, možda griješim, ali je zaista ružno. Ne znamo mi šta je nekome u glavi, koje brige i probleme ima ako ih ima. Ljudi, gledajte svoja posla, ne zabadajte nos tamo gdje mu nije mjesto.
4 godine smo bili najbolji prijatelji, 5 godina u vezi i 7 predivnih godina smo u braku. Sve je moguće 😊
Posle dugog natezanja, ubedio sam devojku da ne mora krišom da se šminka ujutru kada se probudi kod mene u stanu (čak je setovala sat povremeno da je probudi ranije, da ne primetim). Ona je meni zaista prelepa i bez šminke, ali je tek jutros poverovala u to prvi put!
Ljudi moji , ja sam se danas konačno nakon 5 godina normalno otuširao !! Do sada smo grijali vodu u loncu i kupali se. Sreću čine male stvari.
Roditelji su se odlučili riješiti našeg 20 godina starog auta. Zamolili su mene da ga malo počistim i uslikam za prodaju. Tako ja čistim i naiđem na stare CD-e koje nisam čula barem 10 godina. Odlučim da ih pustim i suze same krenu, sjedim u autu sat vremena i prisjećam se obiteljskih izleta i tih nekoliko pjesama koje smo iznova puštali i u glas pjevali. Žao mi je mama i tata, ali ovaj auto nije na prodaju!
Uspješan sam direktor u većoj europskoj firmi, zarađujem više od 14.000€ mjesečno. Pričam 5 jezika. Svaki poslovni sastanak mi prođe uspješno i svi se pitaju koja je moja tajna. Njima ne mogu otkriti ali vama ovdje mogu: kokain. Opušta me, čini me nepobjedivim, naprosto idealna droga za svakoga tko želi uspjeti u poslovnom svijetu.
Kao 20 godišnjak smatram da svi roditelji trebaju dopustiti da se njihovi tinejdžeri drogiraju, piju, puše, izlaze i da ne uče. Evo gledam kolege iz moje srednje i iz drugih srednjih škola, apsolutno SVI koji su se tako ponašali su uspješni studenti i više skoro pa da ni nemaju takve poroke i ne privlači ih to. A ja, koji sam cijelu srednju ganjao prosjek 5(roditelji me tjerali, nije bilo bitno ni kako ni šta ni jeli mogu, bilo je makar pod cijenu zdravlja) koji nisam izašao nijedanput, nisam imao nijednog prijatelja, bio sam na rubu depresije, samo sam učio, sad nemam volje za otvoriti knjigu na faxu. Odustao sam prije godinu dana, pijem, pušim, probao sam droge neke, jednostavno nemam volje nizačim. Radim negdje bezveze usput i onda tu lovu potrošim na poroke. Ne znam tko je pogriješio? Moji roditelji koji su mi odabrali srednju? Ja što ovako živim? Jesam li išao u tešku srednju ili sam samo glup?
Majka mi je Romkinja, otac nije. Jako me boli kada me rodbina sa mamine strane ismijava što idem u gimnaziju. Imam tek 18 godina i osuđuju me što nemam potencijalnog mlaoženju, pa mi oni traže. Osuđuju me jer "u tvojim godinama ja sam 2 djece imala". Osuđuju me da se "pravim se pametna" svaki put kada fakultet pomenem. Jedna sam od najboljih učenica, odlučila sam da jednog dana obezbjedim sve svojoj porodici kada je osnujem, otići ću daleko odavde, dalje od svakih stereotipa.