Upravo mi je najbolji prijatelj javio da je se zaručio. Toliko mi je drago da već slušam svatovske pjesme. Pa živio kume 🍻
Niko se ne obraduje hrani kao moj pas. Rekao bi čovjek da ga hranimo jednom godišnje. Težim takvoj sreći u životu.
Ne družim se sa ljudima koji varaju. Ako to mogu da urade partneru, ko zna šta bi meni uradili.
Kako mrzim kada nađem nečiji novčanik, jedva dođem do vlasnika, vratim mu i on kaže hvala, okrene se proverava da li je sve tu i ode. Pa brate, da sam htela da ti uzmem nešto ne bi ti ga ni vraćala. Jedan čovek mi je nudio pare kao zahvalnost, naravno nisam htela da uzmem ali mi to znači, znači da je zahvalan.
Nisam neki tip za izlaske, ali bih dušu dala da mogu večeras izać u neki klub u gradu, isplesat se pošteno, popit fancy piće... ma ne mora biti ni fancy, samo da malo alkohola, glazbe i plesa...
Svaki dečko, kako god izgledao, je u stanju da me zainteresuje ako ima samopouzdanje.
Potičem iz imućne porodice, a studiram hirurgiju. Moji roditelji misle da sve može da se reši novcem i da treba samo da izađem na ispite i u indeks stavim par stotina evra. A ja zaista želim da naučim sve, jer ne bih mogla da izdržim grižu savesti da mi nečija majka, otac, brat ili dete umre na operacionom stolu zbog moje nestručnosti. Novac je ništa, budite ljudi!
Čitavog života želim kaput sa krznom, duge čizme sa štiklom i špicom, bogate ogrlice... Mislim da je vrijeme da se potrudim jednom za sebe, olako sam prelazila preko svojih želja i čekala neko bolje vrijeme.
Prije petnaestak godina, otišli tata, stric i baba na vikendicu po stvari neke. Tamo zateknu neke momke (klince) koji su obili već kuću i trpaju stvari u kombi. Tata i stric, obojica ogromni, skoče na njih i obuzdaju ih. Čekaju oni tako policiju, ovi momci se izvinjavaju, žao im. Baba, jadna, baš se prepala. Ne zna kud će, malo izgubljena od šoka, dođe i pita: "Momci, jeste li za kafu možda?"