Zamislite, dok sunce zalazi, vi presrećni, šetate i bivši predloži da idemo na jetsky. Jednom smo se zajedno vozili, ja puna adrenalina sa leptirićima u stomaku, sjednem na plažu dok držim njegov telefon i čekam da se on provoza. Iz znatiželje sam mu prvi put ušla u Instagram, i taj osjećaj ne želim nikome. Stomak mi se prevrnuo. Razgovor sa jednom curom koju zna iz viđenja samo, stalno joj se prvi javljao, flertovao, (ona samo lajkala i pristojno odgovarala). Predlaže da odu zajedno na koncert jednog pjevača, ona pita, "šta će reći tvoja djevojka na to?": "Neće to njoj smetati" bio je njegov odgovor. Lajkao joj skoro sve slike, ona njemu prestala od tog trenutka. Sasvim smirena sam ga kasnije pitala "ko je to?" i bio je iskren, ali se zacrvenio. Koliko je gadno kad shvatiš da žene su te koje spriječe da se desi prevara. Ona je bila samo ljubazna, i toliko ju poštujem što je tako reagovala, ali tu sramotu da sam bila s takvim nekim nikad neću zaboraviti.
Na poslu je jako nezdrava atmosfera i ne prija mi da budem okružen tim ljudima. Sve radim na računaru i tražio sam da radim od kuće. Šef je bio na ivici da pristane, ali je kolektiv pritisnuo šefa i zapravo odlučio umesto njega. Njima je to "ogroman" dodatni posao da mi kače dokumenta na server umesto da mi donesu u kancelariju... Sad za odmazdu se striktno pridržavam pravilnika. Znači ne može više da mi donose papire kad njima odgovara i da mi šalju na Viber kad zaborave pa se ja raspametim, jer ne mogu da uhvatim nikakav red. Postoje termini za svaki tip dokumenata, kad se primaju i kad se šta podiže. Ako postoji neka greška, pa makar i slovna, dokument odbijam. Neću više da ispravljam tuđe brljotine. Radim kao crnac, ali kad vidim koliko su svi besni prosto mi je srce puno. Ostaću ovde samo da ih nerviram.
Dok sam bio student, neki ljudi su mi se našli i finansijski ili na drugi način pomagali. Uvek bih imao potrebu da im to vratim ali sam čuo svaki put isto - " Neka, i ti kada budeš u prilici pomoći ćeš nekome". Sada kada imam svoju platu, svakog meseca neki deo uplaćujem u humanitarne svrhe, i to ne nekim organizacijama nego konkretno za neki slučaj, za neko dete, za nekog psa, mačku, za studente u blokadi, lep je osećaj sada kada sam ja u poziciji da pomognem finansijski nekom kome je neophodna pomoć i podrška.
U Lisabonu na jednom trgu sedim na klupi i nešto pretražujem na telefonu. U jednom momentu neke dve naše devojke, turistkinje što misle da su uhvatile Boga za tregere (a i pre nego što su progovorile skontao sam da su sa Balkana jer imaju neku nadmenu, nadrndanu facu) izgovaraju: "jao bre ovaj kreten je tu zaseo, *eb'o mu pas mater, sada ne možemo da se slikamo". Odgovorio sam im na srpskom i ponizio ih. Šmugnule su posramljeno (naravno, bez 'izvini'). Drage dame, zar tako vulgarne i bezobrazne? Nevaspitane, sa upitnim pijetetom i bez moralnog koda? Preporodio sam se otkad živim preko, ali, eto, naiđem nekada na naše pa se smorim.
Svako jutro pre nego što krene na posao muž mi poljubi čelo. Svako popodne kada se sa istog posla vrati kući, čim zatvori vrata ja ga jako zagrlim. Odmah nakon toga ostavljamo sve i pijemo kafu uz dugačak razgovor. Za sve koji ne veruju da je brak u današnje vreme održiv - skladan brak pun ljubavi i nežnosti ipak postoji. <3
Znam da nisam trebao i da će te me osuditi ali nema veze. Sestra je uhvatila 17. godišnju kćer (moju nećakinju) sa cigaretom i napravila totalni kaos oko toga. Stavila je u sve moguće kazne, oduzela joj mobilni kao da je ne znam kakav kriminalac a ne adolescentkinja koja se traži. Ironično je što je sestra također pušila u srednjoj i na faksu a sada se zgražava od toga. Uglavnom imao sam njenu sliku s cigaretom kada je imala 16-17 (maturalac) i dao sam ju maloj.
Doček Nove godine proslavila sam sa bivšim dečkom jer smo u istom društvu, u jednom trenutku izašao je napolje i počeo da plače. Svi su izašli da ga teše, izašla sam i ja ali ne da ga tešim već sam rekla ,,Ko ga je*e, neka plače i treba da plače, nebitan je". Znala sam da sam ja uzrok njegovih suza i nije me bilo briga. Sada se jako kajem zbog svojih reči. Ja njega volim, voli i on mene. I tako već 3 godine. Bili smo jedno drugome prva ljubav. Užasno se kajem za to što sam rekla, trebala sam da priđem da ga zagrlim, utešim, popričam sa njim a ne da ga ponizim pred svima. Karma je velika, ja evo svaku noć mislim o njemu i plačem zbog toga, odvratna sam sebi. Nikada mi ništa loše nije uradio, samo me je voleo. Sanjam ga svaku noć.
Aleksa izvini za sve što sam ti ikad uradila. ZAUVEK ĆU TE VOLETI. Samo tvoja A🤍
Dal ko još ima ovako ludu svekrvu kao ja. Kad sam se udala pre 4 godine sve je bilo super, dok se nisam porodila pre godinu dana, kada sam se porodila druga priča. Moja svekrva je jedan dan kada nisam bila tu bacila sve moje parfeme, kad sam je pitala zašto rekla je da se mi moderne mame samo prskamo, a da to smeta bebama, jer udišu. To sam progutala, posle 2 nedelje bacila je sve moje kreme, losione za telo šampone, svu šminku pod izgovorom kako to sve što mažem i koristom smeta bebi, jer je stalno u kontaktu sa mnom i to ulazi u moj krvotok, ako hoću mogu da uzmem njemu prirodnu kremu od nevena i ne treba mi ništa više ako mislim na zdravlje deteta. Juče sam kupila kremu protiv strija kad je to čula tako se izderala na mene, da ne mislim na dete ako ću otrov da mažem na stomak. Samo sam se pokupila kad nije bila tu i otišla sa detetom kod mojih, mužu sam rekla ako hoće sa mnom može, a on neće da ide kod mojih kaže sramota, šta će ljudi reći...
Zamolila sam svog muža prvi put nakon 20 godina braka da upali perilicu suđa. Sve unutra je bilo složeno, samo je trebao staviti tabletu i upaliti je. Nakon što je oprala, otvorila sam je i vidjela tabletu na dnu perilice - znači nije znao da ide u onaj odjeljak nego je samo bacio unutra. Čovjek od 47 godina. Vjerojatno će nekima zvučati kao glupost ali ja sam u šoku s kim živim.
Mislim da je potreba za seksom prirodna stvar. Nemam dečka već godinama, živim sama, kada želim, izađem i nađem nekog za druženje. U većini slučajeva ne družimo se samo jedno veče već svakih par noći. Ako dogovorim druženje i iskrsne nešto, moram pozvati nekog drugog. Ne menjam partnere često, dva godišnje otprilike i veoma sam zadovoljna sa tim. Neke od njih upoznam sa porodicom, neki su se oženili, neki su mi postali prijatelji i viđam se sa njima i njihovim devojkama (predstavljaju me kao prijateljicu i to sad i jesam). Ni sa jednim nisam izgubila kontakt, ne smatram sebe lošom već ženom koja zna šta želi. Muž mi ne treba, treba mi da budem zadovoljna.