Ne uklapam se u šablon današnjih momaka koji su na ceni. Moji drugari i ja se međusobno uvažavamo i ne spuštamo jedni druge. Čitam knjige vezane za praktične životne stvari, kao i iz struke. Ne idem u klubove i na žurke. Idemo na hiking, u kulturne institucije, na road tripove, na plivanje i različite sportove. Vežbam u teretani i ne koristim suplemente. Ne nosim trenerke, ni armax patike po gradu već samo kad vežbam. Nije mi cilj da impresioniram druge. Ne bahatim se. Konobara ne oslovljavam sa: "Ej, alo, lepi, care, mali". Uopšte me ne impresioniraju sportska auta. Vozim Nissan SUV. Imam hobije - trenutno embedded sistemi i programiranje hardwarea, kao i ikonopis. Ne kažem da sam posebna pahuljica već da sam dosadan većini, pogotovo ženama. I znate šta? Meni je lepo.
Umalo mi srce nije stalo kad sam na benzinskoj uočio da mi u novčaniku nema kartice s kojom sam htio platit račun. Srećom imao sam keša ali nema kartice. Tražim ju po pumpi, oko auta, u autu. Nema. Prije toga sam išao na bankomat uplatit novce pa se vratim, tražim ju, molim Boga da ju je netko vidio ili možda bankomat progutao. U momentu kad sam htio nazvat banku da mi blokira karticu trči momak sa curom prema meni i viče da je našao karticu i odneo na policiju. Kamen sa srca mi pao. U tom momentu ni na um nije palo da ga nagradim. Kasnije sam ga sreo i zahvalio mu, nagradu je odbio. Još ima dobrih ljudi! 🙂
Najbolja drugarica ne priča sa mnom više. Ja imam dečka već godinu dana, ona me je pitala u oktobru gde slavimo novi godinu (misleći na nju i mene). Rekla sam joj da sam planirala da slavim sa mojim dečkom, na šta se ona naljutila i besno otišla. Kad sam je zvala i pitala u čemu je problem, ona kaže kako odbacujem naše prijateljstvo zbog nekog dečka, jer ne slavim sa njom NG. Ne trudim se da se pomirimo, jer mi njeno razmišljanje oko toga nije normalno. Ono što mi je normalno je da NG slavite sa svojim partnerom ili partnerkom i tačka. Ako će zbog toga da se ljuti, a viđamo se svaki 2 dan i imamo po 27 godina, neka se ljuti.
Kad sam krenuo na faks, otac mi je uzeo privatan stan, dao novi auto, i mesečno davao novca u visini jedne prosečne plate. Time je hteo da mi pokaže kakav me život čeka ako učim i završim na vreme faks i zaposlim se. A s druge strane sam za vreme studiranja spavao sa preko 200 devojaka, a da nisam nikad prvi prišao devojci. Svaki vikend sam izlazio, i uvek sam svaki drugi dan vodio novu devojku u stan. I to je trajalo 4 godine. Zato i toliki broj. Kad smo izlazili uvek su svi išli oko mene, i društvo i devojke. Ne smatram te devojke sponzorušama, ni jedna nije tražila da joj kupim bilo šta, ali kao da im je bio uspeh da spavaju sa mnom jer za razliku od kolega sa faksa koji su bili po domovima i išli autobusom i jeli u menzama, živeo sam mnogo iznad proseka. Sad imam odličan posao i polako ocu vraćam novac. Ali ima još jedna stvar koju me otac naučio a da nije hteo. Da imaš nenormalnu moć nad devojkama kada imaš novac, bukvalno su zaslepljene da možeš da ih vrtiš oko malog prsta.
Moj suprug već duže vrijeme igra Sims. Jednom prilikom je, dok se kupao, ostavio telefon u dnevnom boravku i meni padne na pamet da uđem u igricu, da i ja malo pustim mozak na pašu. Kad ono... Napravio je gospodin savršen virtuelni dom u kojem žive muškarac kojem je dao svoje ime, žena, kojoj je dao ime bivše djevojke, i dvoje djece. Da sam bila histerična žena, koja mu pretura po porukama i fotografijama, možda bih i bolje prošla.
Od malih nogu stalno slušam rečenicu, beži mi s očiju da te ne vidim, najviše upućena od strane roditelja. Danas sam doživeo da to čujem i od devojke jer sam joj nešto hteo pomoći pa sam napravio slučajno mali problem, ništa haotično. Baš gadna stvar za čuti, ne znam da li sam stvarno tolika smetnja od malena svima jer takvih stvari sam se naslušao više nego lepih i normalnih.
Dala sam sve godine na fakultetu u roku. Poslednju sam produžila godinu dana jer sam se razbolela pa je bilo potrebno vreme da terapija deluje i stanje se stabilizuje. Boli me to što je moju majku sramota od mene jer nisam diplomirala u roku, dok je moj dečko najponosniji šta sam sve zdravstveno preživela a ipak guram dalje i hvala mu neizmerno na tome ❤️
Moja mama boluje od demencije već par godina i bolest je već uzela maha.
Nas dvije smo uvijek imale najposebniji odnos na svijetu, najbolje prijateljice.
Mene je već unazad godinu dana zaboravila, kada me vidi ne prepoznaje me.
Ipak, svjesna je da ima kćerku i voli je najviše, stalno čezne za njom, stalno priča o njoj. Želim vam da ne osjetite tu nemoć i tugu, ljubav i zahvalnost istovremeno.
Razara.
Kaže da je željna kćerke, a ja sam tu i sjedim pored nje i ne mogu joj pomoći jer me ne prepoznaje. Iako smo svaki dan provodile zajedno i provodimo.
Posvuda po kući pronalazim svoje slike na kojima pišu najljepse riječi, posuda njoj vrijedne stvari upakovane za mene.
I dalje mi želi dati najbolje od sebe.
Taj osjećaj kada " iz daleka" vidite koliko vas zapravo voli, kada priča o meni misleći da sam joj ja tko zna tko...
Čuvajte svoje mame. Sve može nastati, čak i sjećanja, ali majčina ljubav je bezvremenska.
Deca su me osvestila kako treba razmišljati. Čuvala sam dve rođake, igrale su se igre sliče pamtomimi a ja sam birala pojmove. Posle nekog vremena nisam znala šta više da smislim i rekla sam da imitira drugaricu iz škole razmišljajući da vidim kako drugarstvo sada kod dece funkcioniše, misleći da opise u čemu je dobra ili nešto lepo. Samo mi je rekla "Ali tetka to je ružno, ružno je drugaricu imitirati" na momenat sam se osvestila šta sam rekla i rekla joj da je u pravu. Takođe se bližila Nova godina, kako su svi na poslu pričali o ukrasima i ukrašavali kao iz časopisa jelke, ja sam izgubila volju. Imala sam stare ukrase, neke i po 20 godina, a nisam imala novca da kupim nove. Pozvala sam decu, rekoh nije to to kad kitim sama, a one su mi samo govorile "Ništa ne fali ukrasima, baš su lepi, ne trebaju ti bolji" i shvatila sam da im stvarno ništa ne fali, i da se zanosim i na osnovu okoline samo tražim previše i luksuz, a zapravo sitnice su sasvim dovoljne za sreću.
Bivši prešao 2000 km da dođe i proba da spasi našu vezu koja je već pukla. Plakao je danima i govorio da sam ja jedina osoba koju je voleo i koja je bila jedina svetla tačka u njegovom životu. A da bi stvar bila zanimljivija, na putu do Srbije upoznao devojku koja mu je odjednom postala drugarica i sa kojom se čuo svih dana. Ostao je frajer u Beogradu par dana duže da drugaricu koja mu je praktično poznanica i sa kojom se kucka sve vreme odvede na piće i da mu pokaže grad. Meni je praktično svejedno, ja sam sa njim raskrstila ali ne mogu da shvatim muškarce koji se zeklinju u ljubav prema vama, plaču vam danima, a praktično ne gube vremena i već love novu šansu. Fuj.