Odlučio sam prekinuti svaki kontakt sa bivšom devojkom jer jednostavno ne mogu biti neko radi koga jednog mogu biti problemi.
Lik sa kojim sam se pre dve godine muvala na instagramu je malopre prošao sa ženom i detetom pored mene u gradu i odmerio me. U periodu kada smo se dopisivali bio je slobodan. Jadno.
Uznemirava me i rastužuje kada vozim i naletim na pregaženog psa na putu😥
Bivši dečko me je ostavio pre godinu dana i smuvao se sa svojom najboljom drugaricom. Pritom, navodno je raskinuo jer "ne funkcionišemo", a tri godine smo bili zajedno. Otpratila sam ga odmah sa Instagrama, a on mene tek sada. Čak me je i sa fejsa izbrisao. Ne razumem. Šta bi?
Život je kao kad zakopčavaš košulju. Tek kad dođeš do kraja vidiš da si pogrešno zakopčao.
Samo ću vam ću vam reći da ne postoji razlog zbog kojega se daje otkaz osim drugoga posla ili bolje plaćenoga trenutno sam na sezonskom poslu i trpim potpuno ludu šeficu koja se istresa na radnike Ali ja moram zaraditi ko god ima posao može da je sretan pa čak i kada trpi mobing ni tada se ne daje otkaz opet me šefica na nervirala radi gluposti ali pošto je to sezonski posao istrpiću još tri mjeseca. Ako namjerno daš otkaz onda posao ni ne zaslužuješ. Jeste da dolazim pod stresom ali teško da ću naći drugi posao ove sezone nisam kukavica pa da bježim.
Kad idem u grad da tražim poklon za nekog, skoro uvek nekako vidim i kupim par dobrih stvari za sebe, a kući se vratim bez kupljenog poklona.
Radim ko konj 2 posla. Na jednom sam zaposlen, a drugi privatno pokušavam razviti u nešto pristojno. Legnem u 2 ustanem u 6. Umoran sam ko konj stalno.
Sad sam dobio novi posao na kojem sam plaćen više nego što zaradim s ova 2, ali sad samo razmišljam kako da ovaj prvatni nekome uvalim i dijelim s njim 30% meni 70% tom nekom. Jer gle, ja jesam razvio, ali bolje 500eura mjesečno nego ništa. A netko mora odraditi posao. Ja mogu savjetovati i posredovati.
Nema ništa gore od dva lenjivca zajedno. Sestra i zet, ne zna se ko je gori. Njima je kuća u haosu bukvalno. A ono, šta me briga, njihova stvar, nego što moja majka ide da im sređuje kao da su nesposobni. Ne kapiram kako ih nije blam da bleje okolo dok im stara žena sređuje po kući.
Što sam starija, upoznala sam više ljudi i dosta porodica, shvatila sam da je jedna od bitnijih stvari u životu u kakvoj ste porodici odrasli, s kakvim načinom vaspitanja, kakvi su vam bili roditelji. Meni je najveća rana u životu moj otac, koji je toliko lenj, da celog života leži i smišlja razne izgovore da nikad ništa ne uradi, totalno nezainteresovan za svoju decu, za sve smo se sami snalazili u životu, ni osnovne stvari nam nije obezbedio, a sad mi svi njemu obezbedjujemo sve i dalje samo besramno traži još, još i još. I nikad nikome nisam rekla koliko mi je loše i užasno kad sam kući kod roditelja, ne znam ni zašto su nas napravili iskreno. Nezainteresovani za bilo šta što se dešava u našim životima, osim za novac, da sebi kupe šta vole. Žalosno.