Važim za namćora, a ona je znala da mi svako jutro pošalje poruku "Dobro jutro, osmeh na lice kada ulaziš u kancelariju". To mi je razvlačilo osmeh. Razgovarala sa mnom o meni, trudila se da mi bude podrška, uz nju sam bacio cigarete, devojka koja je sličnih stavova i razmišljanja kao ja. Plus prelepa. Devojka sa kojom sam se samo dopisivao je bila neko kome je stalo do mene. Počeo sam da je kuliram, da nestajem po sedam dana, pa da joj pišem. Lagano se udaljavala iako znam da je želela vezu sa mnom. Sticajem poslovih okolnosti čujemo se svaki dan, ali razgovor je hladan sa njene strane, a i ja glumim. Samo što joj ne spavam na instagramu, čitam stare poruke. I pitam se koji mi je bio da se udaljim od nje početkom meseca. Da nevolja bude veća, prošle sedmice sam imao šansu da joj se javim opet ali nisam. I dalje razvučem osmeh kada god se čujemo zbog posla. Ne znam šta da radim.
Da se ne bojim roditelja, otvorila bih Onlyfans. Zašto da se mučim i da sam sve luđa na poslu. Boli me uvo i za dostojanstvo i za sve, kad je zarada laka i velika bez puno muke. I da, pali me pomisao da uzbuđuju na mene. Eto. Ima cura koje i ja koja sam žensko pa gledam ko opsjednuta.. uopće se ne čudim što zarađuju toliko puno..
Uskoro će godina kako nismo zajedno. I dalje svako veče mislim na nju, svaki dan.. Imam osećaj da ću nekako da zavrsim kao Toma, samo što je on imao druge u životu, mene druge ne zanimaju. A ona, iz nekog inata ni da čuje, a nismo loše ništa uradili jedno drugom, samo prokleta daljina...
Bilo je vreme za prvi seks sa novim momkom. Kad sam skinula gaćice on je bio u fazonu “Šta je ovo? Zašto ti je ovakva? Čudno izgleda”. Inače jedna usmina mi je malo veća od druge, nije skroz uvučena. On je od toga napravio ceo problem, bukvalno je izgledao zgroženo, a ja sam se baš posramila. Inače, bila sam čista i sređena dole, samo mu je smetalo to što nema “savršeni oblik” kao u filmovima za odrasle. Što je najgore, imali smo odnos na kraju, a mene je sve vreme bilo sramota i nisam mogla da se opustim zbog njegovih komentara. Kad sam došla kući rasplakala sam se i kasnije sam razvila baš veliki kompleks zbog toga. Tad sam imala 20 godina. Prošlo je par godina od tog događaja, imam drugog dečka koji nikad nije napravio ikakav komentar vezan za moj izgled tamo dole, ali i dalje vučem komplekse i nekad imam problema da se u potpunosti opustim i ne razmišljam o tome. ☹️
Moja drugarica ima dete sa posebnim potrebama za koje treba nega 24h. Dete je napunilo 18 godina, muž našao ljubavnicu i tera je iz kuće. Ona jadna nema gde, svekrva joj ne da da ide iz kuće, oterala je sina u vikendicu. Ne znam šta je u glavi tim ljubavnicama i kako mogu nečemu ozbiljnom da se nadaju i grade sreću na tuđoj nesreći.
Kako “prijeći” preko dečkove loše prošlosti i prevara prije mene? Prešla sam preko toga što je bilo, ali kako vjerovat? Jel takvi ljudi uvijek ostaju isti, ili ima nade da su se promjenili? Teška borba u glavi… otić ili ostat…i da nismo klinci.
U trenutku dok sam imao telefonski seks sa devojkom koja živi u drugom gradu, jer sam bio sam kući, ušla mi je keva u kuću i čula kako iz sobe vičem "aaaahhh Milenaaa too". Blam me pojeo.
Nemam podrške u ničemu, vec par godina držim portal o putovanjima i promovišem prirodne lepote Srbije i regiona, izašao sam čak i na TVu i novinama. Ali sluha za moj rad a prvenstveno mene nema. Udaljio sam se iz društvenih okvira još pre 2 godine iz razloga jer sam ja taj koji je druge zvao na izlaske, provod, putovanja i na kraju se umorio od stalnog zivkanja drugih... Ostao sam kao vuk, a snage sve manje imam.
Da li devojke i dalje vole ljubavna pisma ne znam, ali odlučio sam da nadalje to bude moj način udvaranja.
Dosadilo mi moje trenutno društvo. Likuša koja je pametna ali pokvarena, i lik koji je dobar ali glup.