Mnoge žene misle da je dovoljno da budu ,,lepe, zgodne, atraktivne, privlačne, seksualne“. Da su tu završile celu priču, a da njihov muškarac mora da se trudi, otvara vrata, razvozi, dovozi, kupuje, uzima bundu, plaća sve, vodi sve detalje..
Nikad nikome ne bih preporučio da bude sa takvom osobom, jer to jako toksično, muškarac koji radi na sebi, trudi se da bude bolji, cima se, vredan je, a ima takvu ženu, to ga razara iznutra bukvalno.
Što je ona nezahvalna, što ne zna da mu pokaže zahvalnost, na neki svoj način, svaka žena ume i zna to za sebe, kroz neki gest, kroz tu neku negovateljnu stranu, kroz brigu, kroz pažnju…
Ako toga nema, muškarac je duboko nesrećan, jer se previše trudi, a niko nije zahvalan na tome, ta osoba koja mu je najbitnija to ne poštuje.
Ne trudi se oko njega i on ima nemir umesto da ima mir.
Tako da nije dovoljno, da budeš lepa i zgodna.
Mnogo je bitnije da budeš čovek i da ne budeš nezahvalno đubre, đubre jedno.
Ne znam kako vi, ali ja kad idem na putovanja ili odmore uživam, družim se, razgledavam, jedem i okinem koju fotku da imam uspomenu s putovanja - a puno puta se ni ne sjetim.
I onda gledam na društvenim mrežama fotke nekih ljudi, tri dana bili na putu a 300 fotki u različitoj odjeći, uštimane, namještene, ovakve onakve.
Nekad sam i putovala s takvim ljudima i nekako imam dojam da toliko toga, doživljaja i svega propuste na putovanju ganjajući dobre prizore i savršene poze. S nekim ljudima sam čak imala osjećaj da putuju samo radi toga da bi mogli pokazati gdje su bili. Šteta para.
Imao sam par vrućih snimaka sa devojkom, koje smo rešili zajedno da snimimo kako bi se nekada tome smejali kada ostarimo,... Raskinuli smo, snimke sam izbrisao, pitam se da li je i ona to isto uradila.
Najjače mi je što se još uvek priča o tome da neko živi s roditeljima, da je sramota itd. Ljudi, u Norveškoj vam plaćaju kad se odselite od roditelja. Nešto čak ne morate vratiti. Tako da, pogledajte prvo što se sele i kako, a ne tek tako da blebećete o tome.
Imam 27 godina, počeo sam da učim da sviram, (imam sluha). Iskreno, počeo sam u nadi da ću napustiti posao i firmu i početi da radim ono što volim. Radim od 18 godine, živim privatno, oženjen i imam dete.
Roditelje nemam, umrli. Ne mogu više ni firme ni 8 sati. Sve mi se nakupilo...
Oprostio sam ženi prevaru, ali sebi ne mogu.
Živim s njom samo radi djece.
Svaki dan se budim s osjećajem praznine i krivnje.
Ne znam jesam li slab što sam ostao ili jak što pokušavam izdržati.
Djeca su jedino što me drži — zbog njih nosim sve ovo.
Ponekad pomislim da sam izgubio sebe u pokušaju da sačuvam porodicu.
Danas kada dođem doma prvo ću se dobro isplakati. Ne znam niti hoću li izdržati do doma. Izuzetno težak dan.
Drug me je "napao" jer odbijam čak i da izađem sa njegovom drugaricom koja mu je rekla da sam joj se mnogo dopao. Razlog? U pitanju je samohrana majka sa detetom od 4 godine. Znam da izgleda kao da sam surov, ali i ja sam bio u dugim i ozbiljnim vezama pa nisam nigde posejao decu. Nemam nikakve grehove i greške iz prošlosti za koje tražim oprost, pa samim tim ne želim da budem u poziciji da bilo kome praštam.
Jesu li ove šminkerice i frizerke normalne da objave na svoj story da im moraš potvrditi termin za sutradan, inače ga smatraju otkazanim. Ja razumijem dodatne potvrde termina, ali PREKO SLUŽBENIH kanala. A ne da ja moram pratit tvoj profil i storije na instagramu da mi se slučajno termin ne bi otkazao, i to manje od 24 sata unaprijed. Kakva je ovo neprofesionalnost, ljudi moji. Ako nemaš instagram dođeš na termin kad ono nisi ni znao da ti je otkazan.
Već 3 godine živem u drugoj državi i samo sanjam da imam makar jednu prijateljicu. Nemam sa kim da podelim radost ili tugu, da idem na kafu, da šetam se. Imam samo 21 godinu a sve slobodno vreme provodim na telefonu. Mislim ponekad da možda sam sama kriva za to, ali stvarno nemam pojma više gde da tražim nova poznanstva.