Silovana sam pre nekoliko godina od strane nadređenog na poslu. Teško mi je, proživljavam budna noćnu moru iz koje se nikad neću izvući. Prijavila sam, ali se ništa nije desilo jer taj nečovek ima jake veze. Promenila sam posao, krenula na terapiju, ali ne vidim napredak, nemam podršku porodice, smatraju da sam ja kriva za to. Momak me je ostavio kad je saznao šta se desilo. Od svega mi najteže pada to što se stalno osećam ugroženo, bojim se da se to ne ponovi, ne komuniciram sa ljudima, društvo sam izgubila. Plačem sama noću kada ne mogu da zaspim. Volela bih da me nema.
Često ovde čitam kako se žene žale da ih sve drugarice napuste nakon što se porode. U mom slučaju, a i mnogih drugarica oko mene, dešava se potpuno suprotno. Od momenta kada mi drugarice ostanu trudne samo i samo se o tome priča, druga tema ne postoji. Ja znam sve njihove rezultate, kako je prošao pregled, dođu, ispričaju šta imaju, odu.
Nakon porođaja još gore. Ja zovem, pišem, pitam kako su one, kako je beba, nudim pomoć. Ukoliko se desi da me nema jedan dan da pitam kako su to diže nos u nebesa i duri se...... Pritom nijedna od njih ni u jednom momentu ne uzvrati na pitanje "kako ste?", makar iz kurtoazije. I evo....već par godina očekuju isto jer one imaju decu.
Naravno da su trudnoća i porođaj i imati malo dete velike stvari i naravno da treba da imate podršku....ali skapirajte malo da drugima život nije stao i da ne mogu ljudi po ceo dan da igraju oko vas, dok vi bukvalno ne znate više ništa i o njihovom životu.
Ekstremno mi je drago što najbolji frajeri pokupe sve mršavne devojke. Ja volim bucke, tako da ih ostane više za mene. Svako ima svoj ukus. Meni je mršava devojka kao dečak. Onako sve koščato providno. Mislim neka, većina to voli, na šta ja imam benefit.
Sviđao mi se momak dugo vremena, nisam znala kako to da mu kažem. Kada sam mu nakon 5 mjeseci pisanja rekla da bi htjela nešto više rekao mi je da ima djevojku.. Nakon što sam to saznala ipak sam nastavila da pišem sa njim, i kasnije shvatila da zapravo nije imao djevojku, već da me je slagao kao što je lagao za još dosta stvari koje sam tek kasnije shvatila.. Moja jedina želja je bila da nađem nekog ali izgleda da nemam sreće u tome.
Bio sam sa devojkom godinu i dva meseca u vezi, ali to je bila veza na daljinu. Nešto najlepše što je moglo da mi se desi, ali tu uvek postoi neki problem (njen bivši) gde ona nije prestajao da se čuje sa njim dok ja nisam saznao. Nikada mi neće biti jasna jedna stvar (KAKO MOŽETE LAŽATI PORED SVOG MOMKA A ČUTI SE SA BIVŠIM). Gde ja nisam to gledaoo ništa specijalno ili ozbiljno. Kako je vreme sve više i više prolazilo mi smo imali manje poverenja jedno u drugo, jer sam ja jedan od momaka koji će teško preći preko nekih stvari ali ona to nikada nije shvatila ozbiljno gde sam pritom par puta naleto na njene poruke sa njime i kazao joj da prestane ali nije gde je ona mene napadala kako ja nju varam a gde ja nisam više mogao da trpim taj pritisak i završio sam sa njom, gde bi mi ona na kraju rekla da me je prevarila sa njim kad smo bili 2 meseca zajedno. (TAKO DA MOMCI ŠTA DA VAM KAŽEM PAMET U GLAVU I BEZ POVERENJA)
Ne znam zašto ljudi misle da rad preko interneta nije pravi rad. Ja radim preko jednog sajta, imam svoj profil nudim usluge web programiranja zarađujem 1000 evra. Radim 4-6 sati dnevno.
Nešto razmišljam...ne sjećam se kad me je neko pitao 'kako si' i onda baš saslušao....realno oduvijek sam sve radila sama i volim tako, ali baš nešto razmišljam da nam to svima treba s vremena na vrijeme...
9 godina mi je bila najbolja prijateljica i toliko smo bili bliski da smo bili kao brat i sestra. Kad joj je bilo najteže u životu kad je izgubila oca bio sam njen oslonac i prijatelj. U zadnjih 2-3 mjeseca se samo udaljila od mene jer je pronašla momka i prijateljstvo se ugasilo. Kad sam saznao da imam rak i to joj rekao odreagovala je hladno i nezainteresirano. U 15 dana nije me niti jednom pitala kako sam, boli li me nešto. Kako se ljudi naglo promijene prema onim koji su im pomogli i bili tu kad je trebalo, nikad mi neće biti jasno. Od danas je moj Bestieee za mene mrtva, ne zato što ima momka i nisam ljubomoran zbog toga, već zato što nema empatiju prema osobi koja broji posljednje mjesece na ovom svijetu.
Ne zavaravajte se! Kad vas neko neće, videćete to i osetiti. Treba biti dostojanstven i povući se. Iako većina to tada ne uradi, nego se naknadno blamira.
Rekreativno se bavim izradom ručnih radova i oglašavam ih na društvenim mrežama. Dosta to dobro ide iako mi to nije bazični posao. Često mi se porukom jave ovi današnji influenceri i žele "suradnju". A njima je suradnja to da im ja nešto što satima radim i trudim se pošaljem njima o svoj trošak i oni tu rukotvorinu stave na svoj profil, naravno sebi ju ostave bez da prstom pomaknu.. Kao pomažu mi da se populariziram. Ma da ne bi. Lijepo ih upitam što oni meni planiraju poslati od svojih radova u zamjenu jer meni "pomoć" ne treba, posao mi ide i više nego dobro. Naravno muk 🤣