Kada će žene shvatiti da to što je neka žena lepa i vodi računa o sebi njih ni na koji način ne ugrožava? Ne, ne želimo vaše muževe (ponekad ne znamo ni zašto ih vi želite), samo ne želimo da izlazimo iz kuće prljave, masne i isflekane. Stvarno, sledeći put kad me neka žena pita što sam se ja to 'sredila' kad izgledam najnormalnije, pitaću je zašto ona izgleda kao da se nije tuširala tri dana. Ne mogu više.
Sa dečkom sam godinu ipo dana i volim ga zaista mnogoo. On je 8 godina stariji od mene (u periodu smo života kad se to ne oseti). Izvukao me iz strašnih misli, iz depresije, i dalje radi sve da ja budem srećna. Ali nekad me jako povredi, onda se izvinjava ali već je nekako kasno. Već sam isplakala sve, i kao da ga nakon svakog takvog momenta mrvicu manje volim..baš je teška situacija.
Ubiće me saosjećanje. Iako smatram da je dobro da čovjek bude empatičan, kod mene to prelazi zdrave granice. Bukvalno me više pogađa bilo čija muka nego moja sopstvena. O teškim situacijama koja uključuju djecu na bilo koji način, da i ne govorim...u stanju sam danima samo o tome da razmišljam i da nemam nikakvog napretka u životu.
Ne hvalim se, nemam razloga, anonimno je nego smatram da imam ozbiljan problem koji ne znam kako da riješim. Koliko god da nešto učinim za nekoga, svjestan sam da je to kap u moru jer toliko jada ima na ovom svijetu i to me potpuno porazi. Ne znam koliko dugo ću moći ovako a da ostanem pri zdravom razumu...
Nikad mi neće biti jasno kako neki ljudi mogu držati zmiju kao kućnog ljubimca ili da vole zmije??To su najljigavija stvorenja ikada.
Sa dečkom sam koji ima dvoje dece iz predhodnog braka.. I živi sa roditeljima. I ne nije odvojeno već svi budemo tu u dnevnoj sobi po čitav dan.. Deca vrište od 6 ujutru a oni ne shvataju da sam ja devojka a ne snajka u toj kući.. Njegova majka mi ne dozvoljava da se brinem o deci i to automatski pravi to da ja ne mogu ni da ih zavolim a jedno spava sa nema u sobi.. Osećam se kao majka kojoj svekrva ne dozvoljava da se brine o deci.. Jer sa jedne strane moram da trpim decu a sa druge me odriče svih odgovornosti.. U toj kući neću biti srećna jer jasno mi je stavljeno do znanja da se svekrva pita za sve.. A moj dečko je diže u nebesa jer mu čuva decu.. Mislim da bih napravila najveću grešku u životu da se zarobim ovako..
Sviđa mi se radnica gradske biblioteke zato sam i počeo da čitam knjige i tamo često odlazim, pritom udata je i ima dete.
Imam najdivnijeg supruga na svetu. Zajedno smo 9 godina, još od moje srednje škole. Zajedno smo gradili od nule sve ono sto imamo danas (privatan biznis, sređen životni prostor,.. ) Međutim, već 4 godine pokušavamo da imamo dece, ali jednostavno ne ide iz nekog razloga. Skoro sam počela da idem kod lekara na razne preglede i videćemo ishod, ako ne moraću na VTO. Nikome ne želimo da pričamo o našem problemu, jer ne možemo da slušamo svakog dana jedna te ista pitanja od ljudi koji su više radoznali, nego što žele da pomognu. Jednog dana sam počela da pakujem stvari jer ne želim da tako divnom čoveku uskratim nešto najlepše u životu, a to je dete. On za to nije ni hteo da čuje i rekao mi kako smo u ovome zajedno, čak i da se ništa ne desi tu smo on i ja i u dobru i zlu. Sledeće nedelje idem na drugi pokušaj inseminacije, ako ne uspe, idem na VTO. Iskreno me je strah konačnog ishoda, a sa druge strane sam zahvalna Bogu jer mi je dao tako divnog čoveka za partnera. Poželite nam sreću!
Sa mamom se toliko retko čujem da danas, kada sam krenula da ukucam njen broj telefona za neku porudžbinu, nisam mogla da se setim broja koji sam oduvek znala napamet. Nedostaje mi ali nisam sigurna da li i ja njoj.
Ne ispunjava me sjedenje u kafiću, sve znam napamet u gradu, voljela bih otići negdje dalje i započeti nov život ali kako i gdje u 45oj?
Bio sam sa devojkom u vezi nešto više od godinu dana. Poslednjih 3 i po meseca veze smo živeli zajedno u mom stanu. Za sve to vreme, ja sam bio taj koji je spremao i/ili kupovao hranu, sređivao stan, vodio brigu o domaćinstvu u svakom smislu, i ne kajem se zbog toga, nijednom joj nisam prigovorio jer sam bio spreman da preuzmem tu odgovornost, bio sam maksimalno dobar i pažljiv prema njoj. Pritom, oboje smo bili zaposleni i imali vremenski isto radno vreme. Ona je samo jednog dana odlučila da ode uz komentar da joj više nije to to, i da sam bio "suviše" dobar za nju.