Teško mi je što muževa obitelj ne mari za nas, ne znam kako otpustiti taj gnjev i ljutnju prema njima i postati ravnodušna kao oni. Moj muž im je sin i brat, moja djeca unuci i nećaci... Mogu razumijeti da im nije stalo do mene, ali da im nije stalo do njih...
Bivša se udala. Smiješno mi jer je oženio neko, a meni je tokom veze pružala oralno zadovoljavanje bar hiljadu puta.
Prvo mi je bilo smiješno, onda sam počela gledati, čitati... Kako da priznam da vjerujem da je zemlja ravna ploča?!
Ne volim da kukam koliko god da mi je teško niti volim da slušam druge kako kukaju. Ne volim kuknjavu niti te dosadne kukavne smarače. Kukaju na ulici ako ih sretnem, kukaju na internetu pišući žalopojke mrtvim članovima porodice, kukaju na kafi.. jbt svi imamo probleme, ali dajte malo pozitive.
Razmišljam da pitam sadašnjeg dečka (koji ne pokazuje zainteresovanost da naša veza bude iole ozbiljna) da mi napravi dete ali da ga oslobodim ikakve odgovornosti. Ne želim da neko bude sa mnom ili mojim detetom na silu. Osećam da me više ne voli, želim da ga pustim da ide svojim putem jer ja njega volim. Ipak želim nešto od njega, nešto naše ali se plašim njegove reakcije. Dugo smo zajedno i oboma nam je preko 35.
Trema mi je uništila zivot i počela sam sada ići na psihoterapiju da se suočim s tim. Teško je i svakom tko se s tim bori sa nesigurnošću i tremom i niskim samopouzdanjem poručujem da nisu sami. Možemo mi to!
Lako je slaviti slavu kad ti dođe sestra i svu kuću očisti, opere, spremi kolače, skuha čorbu, napravi sarmu, pitu, poslužuje na slavi i pere suđe. I onda se taj isti brat čudi što ljudi neće da slave, kao sramota.. A najveća ogovaranja su baš na slavi. Zato ih ja nažalost izbjegavam koliko mogu jer su svi u porodici živčane, tvrdoglave, histerične svađalice. Najgora kombinacija.
Jadran, ljetovanje. 2 pizze margarite i 2 pića 28.40 € i u redu. Dajem novce i kažem konobarici: "Može 29 €." (Častim je s 60 centi, a ne okruglo s 30 jer 1. nije ona radila pizze i ne želim da sve ide njoj, 2. bila je dosta hladna i nezainteresirana za nas kao goste.) Kako me je čudno pogledala. 😳 Kopala je po novčaniku sigurno pola minute da nađe taj 1 euro. Možda je htjela da odustanem od te "male" napojnice i pored svega toga čak ni na tih +60 centi nije zahvalila. I zašto onda da dajem takvima išta? A opet me sram ne dati koji sitniš.
Iscrpljuju me ženske priče i danonoćne analize o tome kako ih je neki lik samo pogledao. Žensko sam.