Svake jeseni gledam istu sliku sponzoruša u povratku sa work&travela. Mali broj devojaka zaista ima bogate starce koji im plate put u Ameriku, malo rade iz razonode pre nego što odustanu od posla i posvete se provodu i putovanju roditeljskim parama. Mnogo više ih tamo ide sa planom o vizi i trajnom boravku. I onda gledam neke cure koje znam uživo, pričaju da su tamo radile i zaradile za putovanja i provod po Americi, a živele u skupim i uređenim smeštajima sa lokalcima. Sestro, svi studenti se raspitaju i shvate da je to sezonski posao na bednoj plati u užasno skupom mestu, tu deliš smeštaj sa više ljudi ako starci ne plaćaju. Ameri to znaju pa vam svi uleću jer znaju da vas za OK smeštaj i bajku o braku i vizi mogu odvući u kući u krevet i iživljavati svoj nagon na vama, svejedno jesu li bogati manekeni ili sredovečni zgubidani sa pivskim trbuhom. A obično su ovi drugi.
Nekad sam mislila da su ljudi oko mene stubovi na koje mogu da se oslonim. Da će, ako mi zatreba, biti tu — da me razumeju, da mi pomognu, da ne okrenu glavu. Ali kad je postalo teško, shvatila sam koliko sam zapravo sama. I koliko ljudi ume da zažmuri pred tuđom boli.
U jednom trenutku sam prestala da očekujem razumevanje. Prestala da se pravdam i da objašnjavam. Počela sam da ćutim i da gradim sebe, onako polako — iz ruševina. Shvatila sam da ne moram da dokazujem nikome koliko sam jaka, jer sve što sam preživela već govori umesto mene.
Ne zameram više nikome. Neko ne zna, neko ne može, a neko jednostavno ne želi da bude tu. I to je u redu. Ali naučila sam da kad se sve sruši, najvažnije je da sam sebi ostaneš oslonac. I to je najveća pobeda.
Pozdrav društvo, izneo bih ličnu borbu i zamolio da što više osoba pročita, jer ako i jedna osoba otkrije na vreme i bude spašena, uspeo sam u zamisli. Naime, otkriven mi je karcinom debelog creva pre dva meseca stadijuma T2, operisan sam robotski pre mesec dana i krenuo pre dve nedelje sa hemoterapijama u trajanju od 6 meseci. Napominjem da imam 36 godina, nepušač, zdrav život i kako mi je rečeno, ovo zlo je bilo u meni već dobrih 3-4-5 godina i zahvatilo 11cm debelog creva, a da toga naravno nisam ni bio svestan. Bol niti bilo kakve tegobe nisu postojale, podmuklo skroz, već prvi simptom je bila pojava krvi u stolici početkom godine, da bi se iz meseca u mesec pogoršavalo. Elem, za sve osobe uzrasta 30+ godina, jer je to preporuka sadašnje medicine za preventivni pregled, zamolio bih srdačno da uradite kolonoskopiju kako bi mirno spavali. Radi se u sedaciji/spavate, ne boli apsolutno ništa i za pola sata je gotovo, tako da ne vidim razlog da se ne iskontrolišete. Hvala i živi bili.
Raskinula sam s momkom zato što smo zajedno 5 godina, zato što ima 39 godina i navodno još uvek nije spreman da imamo dete. Kad god bi pokrenula normalan razgovor o tome, promenio bi temu. Smatram da ne zaslužuje da bacim svoje dragocene godine, a želim da imam porodicu jednog dana. Njemu želim sve najlepše.
2014te godine sam se udala, 2015te razvela. Moja bivša svekrva je smatrala da treba odmah da rodim dete SAMO da bi ona osetila šta znači imati unuče jer Bože moj, ko zna šta joj može biti. Mi tad podstanari, posao na određeno vreme, finansije 0, sve ispod proseka ali kad su oni mogli odvajati od usta za svoje što ne bih i ja. Na svakom okupljanju je koristila priliku da me u masi ocrni i ponizi a bivši muž ćutao jer "nije čuo" šta je rekla". Ja mu nisam zamerala, nije znao bolje, pokupila se i otišla. Taj dan mi je pljunula pod noge i rekla da, ako neću ja, ima ko hoće. Ove godine, kao i prethodnih 5, moj sin nosi tortu na godišnjicu braka mojih roditelja. On ne zna šta je inflacija, nije dobio patike 3 broja veće, nije me video nervoznu kada plaćam račune, zna da je nedelja dan za porodicu. Mlađi sin nije nasledio njegovu odeću, ima svoju ali sve što je malo, doniramo s ljubavlju. On se više nije ženio, ostao je sa svojima do dan danas. Ja sam im oprostila ali život nikad nije.
Sa jednim dečkom sam se 3 meseca dopisivala, pritom random mi se javio, drugo nisam imala poznanika da ga poznaje pa da mi kaže nešto o njemu. Moralo je tako biti preko poruka prvo društvena, potom preko običnih poruka, zatim video pozivi. Te sam odlučila da se upoznamo uživo. Otišli na kafu prijatni me iznenadio jednom ružom i malim kolačem koji je zapakovao u prekrasnu kutiju. Baš smo se ispričali, bio je baš zanimljiv, jedan vikend me je pitao da idem sa njime na vikendicu pokraj Dunava pristala sam prelepo smo proveli vikend, šetali, učio me da pecam. Par puta sam spavala kod njega i on kod mene nismo imali sex, niti smo se ljubili. Želela bi da probamo i to kad nam je sav ostali odnos kako treba.
Počelo je baš da mi smeta to što moj dečko skoro svako jutro ili pije lekove za glavu ili meri pritisak, pa onda ceo dan kuka, usporen je, bez života. Živimo zajedno pa to, naravno, utiče na kućne obaveze koje sve padnu na mene. S druge strane, ja uvek mogu, tačnije - moram, nema ko drugi, i stvarno postaje previše za mene...
Sjedim u autu na parkingu preko pola sata, čekam druga da nešto završi i posmatram narod okolo. U jednom momentu vidim na autu ispred sebe da je prednja guma malo izduvala. Dolazi čovjek, reko', Izvinite, čini mi se da Vam je prednja guma izduvala, kaže on meni šta te boli ona stvar. Mislim se u sebi, jest, vala, u pravu si, ko te j*be.
Uvek sam se trudila da saslušam ljude, čak i kad mi tema nije interesantna. Prosto, gledala sam na to sa tačke da ako je nekome bitno da mi nešto ispriča i želi to da podeli sa mnom najmanje što mogu je da ga saslušam. Imam 37 godina i u poslednje vreme neke priče su počele da me ubijaju. U tome prednjači sestra od ujaka mog supruga koja ubija sa svojim glupim pričama i svojom filozofijom. Danas je zvala, nisam se javila. Poslala je poruku da joj se javim čim budem mogla da ima svašta da mi priča. Pospremila sam posle ručka, stavila slušalice, pustila muziku i uzela da peglam. Mnogo sam srećna što sam izabrala sebe u ovoj priči i što nisam dozvolila da troši moje vreme na njene isprazne priče.
Imala sam dečka za kog sam bila jako vezana, ali me je ostavio zbog druge devojke. A sada zavlačim druge momke, i plašim se ući u novu vezu jer vučem traume iz prošle.