Doživela sam da me devojka koja je na sebi radila vidljive korekcije proziva i spušta zbog tankih usana i sala na stomaku. Da, imam tanke usne i porođajni stomak i ne stidim se toga. Sve je to nešto što može da se koriguje, ali džaba tebi ako koriguješ a i dalje vučeš neke komplekse. Samo sam joj se nasmejala a ona još više nastavljala i nervirala se što ne reagujem na njene provokacije. Čemu to? Šta će tvoje prozivanje mene da reši u tvom životu?
Odgvorno tvrdim da većina problema i nepodnošenje između snajke i svekrve nastaje samo zato što muž/sin ne zna da se postavi. Samo zato jer je kukavica i nezreo čovek. Moj muž nije znao šta znači intima, da kad pričamo i pravimo planove između sebe, ne može to da se prenese mami jer normalno je da se naljuti kad joj kažem da nije njen posao da to zna, jer da stavrno nije onda joj ni sin ne bi rekao! Ako kažem smeta mi to i to porazgovaraj sa njom, on porazgovara tako što je sve cile Mile da se ona ne naljuti, i naravno da ona neće to da shvati ozbiljno! Muževi molim vas shvatite da vam žena nije mama!!!! I da nisu njh dve iste! Nikada i neće biti! Odvojite privatno od porodičnog!
Znam da su moji roditelji gajili decu najbolje što su umeli, ali ipak osećam da su me izneverili. Kako nisu primetili da me godinama nešto muči, kako nisu više pričali sa mnom, da su na vreme pritekli u pomoć, moje zdravstveno i mentalno stanje bi bilo drugačije, postigla bih više u životu, imala bih samopouzdanja... Nisam mogla da se izborim sama onda, a sada je kasno...
Osoba sam sa invaliditetom. Nakon više državnih visokih škola/mastera, raznoraznih preobuka-obuka, kurseva... Poslova na kratke staze, privatnog teškog života inače, sa sve mojom ne traženom mukom... I dalje me odbijaju kada apliciram na poslovima za stalno, pod izgovorom kako se čujemo uskoro/fali mi jedan papir/stigao mlađi kandidat/nešto ipak fali.... Da li je ovo normalno?
Izađem sa devojkom na večeru, kupim joj cvet, odemo na putovanje, u šetnju, na kafu, gledamo film kući...i ništa to ne postavljam na Instagram. Nemam potrebu da se pokazujem. U mom najbližem okruženju primećujem isto. Život zaista nije kao na Instagramu.
Imam 27 godina i od svoje 23. sam dobivao sede po kosi. U početku nekoliko dlaka, a sad je to polovina kose. Redovito ljudi bulje u moju kosu pa krenu da se čude i komentarišu, što me smara i smatram to bezobraznim i nevaspitanim. Vidim i ja da si se ti dosta ugojila, vidim da si ti odjednom postao ćelav, vidim da ti je lice puno akni pa ništa ne komentarišem jer predpostavljam da ti smeta.
Slučajno sam obrijala deo obrve, i dlačice u tom delu su se malo proširile, ne mogu da verujem.
Sad imam mnogo lepšu obrvu nego pre. 😃
Najbolja drugarica mi je 27.februara rekla da je našla momka. To je ujedno i poslednji put da sam je čula i videla.
Primjetila sam da kad se iskopaš iz jednih go**na... dočekaju te još bar 3 nove jame. Pa dokle više!
Suprug i ja smo zbog poslova bili razdvojeni par godina, i sada se konačno vraćamo na isto mesto i krećemo ponovo zajednički život. Problem je što ja to ne želim u stvari. Srećnija sam bez njega, opuštenija, pevam, bez tenzije.. dok sa njim sve što je opušteno ispada glupiranje i igranje i treba da se uozbiljim. Da li ovako zvuči kraj jedne duge duge veze i braka?