Nemam više libido sa svojim dečkom, volim ga jako, ali me ne privlači više nimalo. Dosadan mi je, ne trudi se. Sve sam mu rekla već.
Mene muči dogodi li se to svima i da to treba pregurati, ili je generalno ‘normalno’ da se u dugim vezama više nemaju odnosi toliko često, ili treba prekinuti? Glava me boli već od svega. Jednostavno se ne mogu nasiliti da ga poželim, užasan osjećaj.
Da mogu da ne radim i budem kući s djecom i domaćica odmah bih potpisala.
Tužila sam frizerku. Zašto? Zato što me je slagala i mnoge žene je slagala. Imam poruke kao dokaz i slike. Godinama se farbam i šišam kod nje. Nisam bila uvek zadovoljna, ali šta ima da se bude zadovoljan u farbanju u crno i skraćivanju krajeva? Klasika. E sad .. Na njenom profilu postoje slike kako je jednoj ženi odradila frizuru za koju je molim mesecima, nije htela, kao nemamo isti tip kose... Ja odem drugom frizeru i on mi odradi ono što sam htela, pokažem prvo sliku, a on se nasmeje i pokaže mi da je sliku kopirala iz salona u Bugarskoj i stavila na svoj profil. Užas! Nisam časila časa, presavijem tabak! Mi mušterije nismo lude i ne možeš nas lagati ti što imaš kurs od godinu dana!
Moj bivši i ja...njegova majka nas zvala na kavu a ja rekla NEĆU, žena je jedva došla do zraka i rekla DOBRO 😅
Nervira me žena. Sve joj je teško i mrsko. Samo kuka i traži izgovore. Živimo jako lep i lagodan život, ali smo van prestonice... A sve njene drugarice su se udale u prestonicu... I sad je to nepomirljiv problem. Imamo 300-400e viška mesečno što štedimo i kažem joj da ide slobodno dva puta mesečno da se provede i druži. Neka potroši sve na provod. Ali ona neće... Nije to isto, da živi u Beogradu manje bi je koštalo. Ima dana kad maštam o razvodu.
Skoro sam opet ušla u kontakt sa jednim likom s kojim se baš nisam dugo čula, oduvek mi se sviđao i htela sam nešto više od prijateljstva ili kombinacije ali smo bili daleko. Odlučili smo da se upoznamo ali nakon toga me je više puta pitao da se vidimo ali nisam mogla jer sam upala u neku šemu sa drugim likom. Ali ni sa tim drugim likom nisam mogla da započnem nešto ozbiljno jer je ovaj prvi na mene ostavio utisak i malo je reći da sam se zaljubila. Rekla sam mu da mora da mi kaže na čemu smo i da me taj odnos sa njim sprečava da započnem nešto ozbiljnije sa drugim, jer mi stalno govori kako mu se svima i svašta još uz to. Rekao mi je da mi bukvalno nismo ništa ali možemo da se viđamo kad god to poželimo ali mi se to nije svidelo i nismo se čuli neko vreme. Za to vreme sam našla dečka, ozbiljan, ali ima neke čudne pokrete i ponašanje. Sada se ovaj prvi javio i ne znam šta da radim, dok sam sa dečkom stalno mislim na tog prvog lika.
Koliko su neke osobe pune mržnje i frustracije a ne vide da je sve do njih. Ukoliko želiš ogromnu promenu TI to treba da uradiš.
Moj muž se druži sa koleginicom koja mu je priznala emocije. Kaže da su prijatelji.
Otprilike sam na polovini života. Imam 35 godina i sve sam doživeo. Od najranijeg detinjstva najpre. Imali smo i nismo imali. Imali smo porodicu, i bila je rasturena. Bio sam najpre loš, a onda dobar đak. Slab i jak. Bulingovan u školi i potom vrlo poštovan. Diplomirao. Emigrirao. Radio svakakve poslove, pa i u struci. Živeo sa malo para, živeo sa puno para. Čak i po pitanju devojaka (kada smo svi u tom periodu) imao sam različitu lepezu ličnosti i fizičkog izlgeda. Proputvao sam planetu. Nisam uzimao drogu, ali sam tu i tamo znao da popijem. Prekvalifikovao sam se tako da sada imam 3 struke. Oženio se sa najboljom ženom na svetu. Jedino mi još ne ide da dobijemo dete (i to će valjda) pa da kažem da sam sve doživeo. Valjda baš zato što sam sve video i doživeo sve, više ništa me "ne radi", ako me razumete. Ni intelektualno, ni fizički, ni emotivno. Sve mi je nekako "već viđeno" i više ništa u mom ličnom životu, ili na globalnoj sceni, ne može da me iznenadi. Ne znam...