Bio sam u vezi sa curom koja ima djete.... Djete nije moje, djete je iz veze sa prošlim muškarcem.... Ljudi ja sam toliko to djete zavolio, vodio ga svugdje, kuhao mu, čitao mu priče za laku noć, vodio ga u vrtić, išao po njega.... Ja i cura smo prekinuli i naravno, sada ne smijem viditi djete jer logično "dijete nije moje"....
Ne bi nikome nikada poželio ovakvu bol i patnju kroz koju trenutno prolazim zbog toga jer sam se ko budala vezao za nešto na što nemam apsolutno nikakva prava.
Imam preko 30 godina i nikada nisam imao devojku. Nemam prijatelje, ne izlazim, živim tihim životom. Svaki pokušaj da se povežem sa ljudima završavao je razočaranjem i usamljenošću.
Radim, ali posao ne može popuniti prazninu u meni. Goјazan sam, samopouzdanje mi je na minimumu i ne prilazim ljudima jer mislim da im nisam prijatan.
Ne tražim sažaljenje, samo želim da neko čuje.
Kad bi barem mogli prestati voljeti osobu onog trenutka kad shvatimo da ona ne volis nas.
Jedna cura na poslu me pitala koje sam godište, kad sam rekla da sam 98. rekla mi je:"Šta ćeš". Ne znam što bi to trebalo značiti.
Kako se zovu ljudi koji se totalno drugačije ponašaju u društvu u odnosu na to kada sedite nasamo sa njima?
Danas skoro svi mladi nose naočare, ranije to eventrualno 1 od 200 mladih. U kafiću sednu 4 devojke sve 4 nose naočare, ranije jedna devojka na 100 da je nosila naočare, šta je ovo?
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom rekao da grešim, da je ona predivna i dobra, i da bi ju svako poželeo. Tada sam mu rekao, da ako misli tako da on pokuša nešto, jer ja nju gledam samo kao drugaricu. Nakon nekoliko godina su se venčali, sada je ona moja snaha, imaju i decu, ja sam se takođe oženio i i dobio decu, snahu volim kao da mi je sestra, družimo se i dalje, a moja i bratova deca odrastaju zajedno, i mnogo se vole i poštuju.
Svi očekuju da se oko njih skače i trudi, a oni se nikad ne bi potrudili za nekoga ili tu osobu. Nitko nikoga ne razumije i svatko gleda svoju korist u nekome. Sve je ošlo u pm.
Imam velikih problema sa mucanjem, i spao sam na samo jednog druga koji blago rečeno nije dobar sa glavom. Kad se spojimo ja i on, tačnije moje mucanje i njegove priče koje nemaju nikakvog smisla, iz toga se izrodi totalno ludilo. Ja sam zbog mucanja bukvalno prisiljen da slušam te njegove besmislene priče, jer jednostavno ne mogu reći ono što zaista mislim, jednostavno zbog mucanja ne mogu da nametnem svoju priču i kažem ono što zaista mislim. Kad npr sjedimo tako u kafiću, ja zbog nemogućnosti govora totalno nesvjesno upadam pod njegov uticaj, on vodi glavnu riječ, i onda to što izgovorim, 90% toga ne mislim, i onda pričam glasnije, derem se nesvjesno, pričam totalne nebuloze, i onda upadam u ozbiljne probleme zbog toga. Koliko me mucanje uništava, toliko me isto uništi i njegova negativa. S nekim drugim bi isto mucao, al sigurno nebi upadao u probleme zbog toga, kao sa ovim drugom, jer lik je rodjeni negativac. Mucanje mi je bukvalno uništilo život i svelo me na tog jednog "druga".