Ne mogu da razumem da osobe sa 30 godina traže kombinacije! Jednostavno ne mogu. Ne znam kako vi gledate na to ali meni je bolesno da budem sa nekom dok ne nađem drugu ili ona drugog.
Ne mogu dugo da budem ljut na devojku. Možda će neko reći da sam papučar, ali koliko god da me iznervira, kada okrenem glavu, ona krene kao mala devojčica da se penje po meni, da se glupira i da me spopada. Prosto ne mogu dugo da izdržim da je ne izljubim i izgnjavim.
Odrekao sam se svojih siromašnih roditelja. Jadno djetinjstvo, nula savjeta, nula odgovornosti. Samo ko me je** osudili su me da propadnem. Nisu mi obezbjedili veće školovanje imao sam potencijal sad mi je bolje bez njih ali prošlost me i dalje boli.
Ona je ovako jako mirna i tiha devojka. A u krevetu je vatrena i nezasita. Nisam ovo mogo ni da zamislim.
Svaki moj odlazak na posao i u onaj kolektiv moje telo doživljava kao odlazak na bojište(front)..... I tako već skoro 4 godine od kada radim.
U braku sam 3 godine i nemamo djece. Oboje radimo, dobro zarađujemo, putujemo i uživamo. Kako vrijeme ide i kada vidimo koliko obveza roditeljstvo nosi nekako imamo osjećaj da i želimo i ne želimo djecu. U dilemi smo i zanima me vaše mišljenje i iskustvo roditeljstva. Jeste li se pokajali što imate ili nemate djece? Hvala.
Imala sam odnos sa ocem drugarice sa kojom studiram. Pijanstvo, želja za zabavom i zabranjenim voćem. Ona to nikada neće saznati, ovo je naša mala nevaljala tajna.