Dugo sam singl i to me mnogo smara. Blam me da aktiviram muvanje na Facebook-u jer su tamo sva rodbina i komšiluk. Manji blam bi me bio na Instagramu mada i tamo mi ne bi bilo baš lako. Ali ta opcija na insta nema 🤨
Izbacila sam iz života SVE ljude koji su činili da se nakon razgovora s njima osjećam ljuto/ umorno/ bijesno/ potrošeno. Iako je to uključivalo i moju sestru, ja se od tad osjećam fenomenalno!
Ženine roditelje uopće ne zanima naš život, odnosno njezin. Ja to ne mogu shvatiti. Prođe i po par tjedana da se ne vide ili ne čuju telefonom iako živimo u istom gradu. Vrhunac je bio na njezinom rođendanu kad joj mama nije znala ni koliko je godina napunila. Da ne spominjemo neke ostale bitne stvari, baš mi bude žao što je u takvoj obitelji uopće i odrasla.
Nerviraju me ljudi koji sami po sebi pljunu. Pričam s kolegom, nešto u vezi prijateljstva, on kaže da ga ne zanima razlog zbog kojeg je neko prestao da se druži s njim. Ja kažem da nije lepo tek tako prekinuti kontakt bez razloga, a on navalio i uporno govori da ga ne interesuje, drsko odgovara i kaže da samo mi (misleći na žene) tražimo razloge i ponovio je ovo sto puta. Pokušavam da mu objasnim da govorim uopšteno, samo sam rekla i nisam mislila ništa loše, on uporno po svom i iznervirao se kao da sam rekla ne znam šta. I sve je to rekao, da ga ne zanima, a pre toga me je nekoliko puta pitao što neću da se družim s njim. Ludak.
Braćo, kako da protumačim sledeću situaciju - udata prijateljica čiji muž je retko kad kući zbog posla me skoro svaki ili svaki drugi vikend zove da treniramo zajedno, pri tom me na treningu navodi kao da je ispratim kod nekih vežbi da vidim da li pravilno radi, i kad se namesti u pozu meni se soba okrene od tog prizora.....jel ja to umišljam da me ona provocira zato što sam zagoreo kao vojnički tiganj ili me ipak doživljava kao druga 100% ? Jer zaista imamo taj drugarski odnos i nikad nisam pokušao da to pokvarim ni jednim gestom ali ja opet ne znam više šta da mislim tj. šta mi ona misli, da li joj samo prija pažnja ili očekuje da ja napravim neki korak ili ništa od ta dva.....
Psiholog sam po struci. Živim na periferiji Beograda, a stan u koji mi dolaze klijenti je u centru grada. Taj stan koristim i za švaleraciju.
Nemam momka već 2 godine a i kada sam bila u vezi nisam imala sex sa njim jer nismo bili predugo u vezi nisam se osjećala spremna to uraditi sa njim. Na početku sam mladosti voljela bi svašta iskusiti ali sa nekim ko mene voli kakva jesam a ne samo moje tijelo i ostale benefite. U posljednje vrijeme sve češće razmišljam kako bi bilo lijepo da imam nekoga posebnog pored sebe, vajda što sam cijeli život bila romantičar a i ostati ću vrlo vjerojatno.
Idem u srednju školu i imam problem. Svi dečki iz škole komentiraju moju mamu na znate već kakav način. Ona je jako zgodna žena i jako dobro izgleda. Ne mogu reći da se oblači provokativno jer se stvarno ne oblači. Većinom nosi trenerke. Jedan dan mi je došla u školu nešto kod razrednice i nosila je hlače i košulju i toliko su je komentirali iza leđja u smislu što bi joj radili da sam se potukao. Onda je ispričala tati što je bilo pa je rekao da će od sada on ići, a mama se rasplakala jer misli da je ona kriva.
Nedostaje mi drug koji je preminuo pre 2 godine. Da li bol ikad prestaje... osećaj mi je kao da je juče bilo. U kom trenutku se čovek pomiri sa tim stvarima koje mu se dese. Nekad jedva dan izguram...
Ne znam jel samo do mene, ali danas možeš reći bilo što – osim da si tradicionalan. Ako kažeš da cijeniš obitelj, vjeru i tradiciju – odmah si zatucan. Ako ti se ne sviđa neki novi trend – odmah si hejter. Sad gledam pobjednika Hrvatske Dore. Pjesma mračna, simbolika više nego upitna, a tekst… pa, recimo samo da nije nešto što bi trebalo predstavljati Hrvatsku. I sad, ako netko kaže da mu to nije normalno, odmah ga optuže da širi mržnju. Zar smo stvarno došli do toga da se svaki novitet mora poštovati, ali tradicija ne smije postojati? Ako misliš slično – ima nas još.