Imam osećaj kao da sam sama na svetu, i da nemam nekog svog na koga mogu da se oslonim. :(
Kažem komšiji najmirnijim i prijateljskim tonom da obrati pažnju na dete, 8 godina, postaje jako nasilan. Za svaku sitnicu gleda drugu decu u parku kako će da udari, i to kreće odmah pesnicom.
On mi kaže "ne tiče te se". OK, zaista me se ne tiče.
Vidim ga na koševima danas nešto krenuo prema starijima, nekih 12-13 godina, svađa se, kreće da udara, ovi ga ubiše od batina. Mali kad je došao kući izgleda pomenuo mene da sam bio tu, da potvrdim ko ga tukao, zove otac, reko 'Ne tiče me se, kao što si rekao' i prekinem.
Bila sam u vezi sa jednim dečkom pola godina, spletom okolnosti je živeo kod mene zbog posla koji je radio. Kuvala sam, spremala, čistila, kupovala poklone. Vikendima je išao kući redovno. Kada je završio posao otišao je nedorečen i više se nije javio. Saznala sam posle godinu dana čekanja da ima ženu kući, ne pitajte kako sasvim slučajno. Tu je i ona saznala za mene, nismo znale jedna za drugu da postojimo. Tog momenta je on krenuo da me zove i piše poruke, posle 9 meseci nejavljanja.
Dvadeset i nešto godina sam bio zaljubljen u nju, a onda sam shvatio da je histerična i odustao sam od toga da je volim... I iskreno ona je na gubitku... Takvu kakva je niko je neće ima skoro 40 godina i neudata je... A iskreno ovakvog naivnog ko mene neće naći... I neka, mislio sam nekada da je ona predobra za mene sad vidim previše sam ja dobar za nju i za svaku drugu... Ma previše sam dobar za sve...
Završila sam pravni fakultet posle 15 godina. Ponosna sam na sebe jer nisam odustala čak i kad su svi to govorili. Osuđuju me samo oni koji ga nemaju il koji su privatni završili.
Čitala sam ćerki nedavno MALOG PRINCA... Bože ljudi moji koliko sam ja isplakala suza..sve je samo MALI PRINC NIJE. Detetu nije ništa jasno. Još je malena, znam samo da mi je kazala "mama baci tu knjigu vidiš šta knjige prave da plačemo od njih". Još me drži utisak a kao dete nisam ništa razumela. Sada me rasturio na komade, MALI PRINC.
Pre dve nedelje sam bila na svadbi kod najbolje drugarice kojoj sam bila kuma...tad sam upoznala kuma najboljeg druga njenog muža... Inače, drugarica je pre te svadbe znala da mi često govori kako jedva čeka da se upoznamo taj kum i ja i da bi nešto moglo da bude između nas i da su ona i njen muž njemu pričali o meni... Naravno, samo sam ja dozvolila da mi se on svidi i evo dve nedelje kako neprestano mislim o njemu i njegovom osmehu....dok njega logično zabole uvo za mene.. Eh živote...
Stalno se potencira da muškarci trebaju da prilaze ženama, da budu osvajači, da se trude, da imaju više žena itd. Kao to je u prirodi, i tako se od malena vrši uticaj kroz društvo, pa onda dobijamo armiju mlađih muškaraca koji jednostavno od tinejdžerskih dana i mladosti pucaju visoko a da nemaju izgled, priču, položaj tj.nešta izgrađeno da bi bili privlačni i onda dobijamo gomilu frustriranih, neizgrađenih muškaraca a time posljedično i žena. Muškarci trebaju da rade na sebi, da ne trče, da nemaju pritisak da moraju biti osvajači, je*ači i slično. Tako na duže staze ćemo dobiti veći balans u odnosima. Na kraju krajeva, ne treba bježati ni nužno od toga da se bude sam, bilo muškarac, bilo žena. Bolje i to nego stalno u nekim vezicama, trčkaranjima, nesigurnostima i sl.
Muž potroši sve pare na bivšu ženu a ja da radim po kući, e neće moći. Ovo nisam nigdje vidjela.
Jutros u 6 upalim radio i čujem Vitni Hjuston - i will always love you. I tako šminkajući se pomislih, kako je ovo moćna pjesma. Jedna od onih rijetko savršenih koja se ne miče sa trona, e to nam danas fali.