Mnogo se dobro slažem sa svojim instruktorom vožnje. Primetila sam da mi se ko drugar dopada i zabavno mi bude na časovima s njime razgovarati i smejati se. Žao mi je šta se nakon šta dobijem vozačku više nećemo čuti.
Danas će mi se ostvariti jedan od mojih snova, krenuti na izlet sa svojim autom iz snova (ovih realnijih), sa curom koju volim, 400 kilometara sreće u jednome smjeru, stara cesta, muzika na najjače i pjevanje. presretan sam zbog toga i ne mogu dočekati da krenem.
Mala pomoć za sve one koji žele da se oprobaju u IT-u. Kao diplomirani inženjer sa skoro 10 godina iskustva mogu da kažem da ovaj posao može da radi i neko ko to nije. Posao u mojoj struci je težak, prepun je odricanja, prepun je stresa, ali je zato dobro plaćen. Ako ste u dilemi da li pokušati, nemojte čekati, počnite već danas. Šta je prvi korak? Morate znati engleski toliko dobro da možete opušteno da pričate sa strancima, bez straha da li znate sastaviti rečenice. Bez engleskog mnogo je teže. Kad savladate prvi korak (ili ste ga već savladali) onda pređite na besplatne kurseve. Kako znati šta gledati? Odete na oglase i vidite šta se traži, a da nije tako teško za početak. Još bolja opcija je da imate nekog u IT-u da vas usmeri. Posle besplatih kurseva prelazite na plaćene, ima mnogo materijala po internetu, a postoje i akademije. Svi oni nude znanje, vaše je da radite na sebi i to znanje uzmete. Papir, pečat, potvrda... to nikog ne zanima. Samo znanje. Srećno kolege 😀
Toliko se trudim da budem lijepa, ali mi jednostavno ne uspijeva… Zavidim onim ženama koje bez imalo šminke budu lijepe, samo eto tako, bez imalo truda, dok ja moram da stavim kilu šminke da bih iole ličila na nešto…
Muškarci su komedija. Dvojica najboljih prijatelja, pa čak se i braćom zovu, se zaljube u istu curu. U mene. Da priča bude zanimljivija, u obojici sam vidjela najbolje prijatelje a i oni u meni najbolju prijateljicu. Pa tako mi je jedan dao do znanja da se zaljubio i rekao svom prijatelju to. Taj prijatelj mu je bio potpuna podrška te je došao meni sa priznanjem kako me i on voli ali iz poštovanja prema prijatelju neće ništa poduzimati kao ali zaslužujem znati. Naravno da sam ih voljela obojicu kao prijatelje i obojica dala do znanja da ne želim ništa i ostali smo prijatelji. Od toga je prošlo 10 godina. S jednim sam trenutno u vezi (prvi što je priznao zaljubljenost) a s drugim sam idalje u prijateljskim odnosima. Momak s kojim sam u vezi ni dan danas ne zna da je njegov najbolji prijatelj bio zaljubljen u mene. Muška intuicija ili šta je, no momak moj sadašnji ne podnosi moje druženje s tim njegovim najboljim prijateljem.
Evo nemam kome reći pa ću ovde, nadam se da će objaviti jer je iskreno. S djevojkom sam 3 i pol godine. U zadnje vrijeme počela je biti katastrofa, nisam ni ja najbolji ali te uvrede, omalovažavanja, ponižavanja pred familijom s njene strane, postalo je katastrofa, a nikad niti jednu ružnu riječ joj nisam uputio, nikad prevario, uvijek nastojim izać u susret, sve baš. Ne znam što da radim, volim ju i to baš jako.
Koliko god ja bila hladna i pokazivala suprotno, želim da ti kažem da sam ti zahvalna za sve u životu. Hvala ti što si radio od jutra do mraka zbog nas. Hvala ti što si mi omogućio mnogo bolji život nego što je tvoj bio. Hvala ti što se trudiš za moju budućnost, iako ja to sama ne radim. Hvala ti što si dobar čovek. Izvini što sam loša ćerka. Izvini što nikada od mene nisi dobio ono što si očekivao. Izvini što sam bila bezobrazna prema tebi. Žao mi je što ne mogu da ti uzvratim istom merom kojom si mi ti dao. Jednom sam na pismenom pisala sastav o nepravednoj generalizaciji taksista. Da nisu svi isti i da neki rade po 12 sati zbog svoje dece i ne kradu niti jedan dinar. Da te nisam vidjala po ceo dan jer si kičmu ostavio u onom autu, za naše treninge, školu, privatne časove, odeću, more... Jedino što znam jeste da želim muža koji će biti kao ti. Jer svako dete zaslužuje takvog oca. Volim te i molim se da ćeš pregurati ovo i izaći kao pobednik, jer moj već jesi. :)
Žene su na ulici najveće dame. Dobro mirišu, lijepo sređene, našminkane. A kad uđeš ženski javni WC horor! Oćeš od uložaka po podu, vlažnih maramica, pišalina po podu i po daski..strašno. Divlja životinja za sobom zakopa go*no a vi niste u stanju baciti uložak u koš za smeće.
Ne znam zašto ljudi imaju potrebu da upoređuju težinu fakulteta. Prvo, često pričaju gluposti, iskreno rečeno. A uz to ne razumeju da je individualno. A čak i da je tačno i univerzalno? Zašto je bitno, kao da je težina faksa zamena za karakter? Kao sada će te ljudi ceniti ako studiraš težai faks.
Nemam problema kad ljudi griješe u gramatici i pravopisu u svakodnevnom govoru. Ni ja nisam 100% pismena, ali diže mi se kosa na glavi kad profesionalni ljudi prave neke banalne greške. U završnim i diplomskim radovima akademski građani ne znaju koristiti zareze ili glagole, kad u oglasima za posao prave greške, na televiziji, u novinarskim člancima. Ako ne znate sami, platite lektora, a ako ste lektor, zar vas nije sramota?