Pitali su me da li bi se ponovo udala. Luda jesam ali toliko ne.
Dečko mi je rekao "Volim te toliko da bih delio grobno mesto sa tobom".
Da li ste u životu imali osobu koja vas nervira, koja ima mnogo toga što ne volite, za koju znate da vas ne gleda ozbiljno i da želi samo kratko zadovoljstvo itd, itd... Ali u isto vreme gorite za tom osobom, imate neverovatnu privlačnost i uvereni ste da i ta osoba oseca istu, ako ne i vecu privlacnost prema vama, sa njom ste doživeli nešto novo, nešto što želite opet makar još jednom...?? Kako objasniti taj fenomen, kako može da me nervira toliko da ne želim više nikad da ga vidim i u isto vreme da gorim od pomisli za njegovim usnama, njegovim poljupcima i njegovim očima dok baš mene gleda??
Voljela bih da se znam prepirat sa drugima i da im obrusim, ali nisam takva niti u tom trenutku mogu nekome nešto reći. Tek kasnije kada prepirka prođe meni na um padaju stvari koje sam trebala reći. Često su oko mene neke koje pametuju, svakom loncu poklopac, samo po njihovom mora, samo one pametne, druge poklope svojim jezikom - jednostavno ja to ne umijem.
Danas me kolega od moga muža poljubio u čelo, inače smo prijatelji, ne znam šta da mislim....
Prestala sam da slavim rođendan jer niko od mog društva ne slavi svoj, ne samo rođendan nego i bilo šta drugo. Svi su venčali, ali bez svadbe, samo sa kumovima i roditeljima jer im svadba velika obaveza i mrzi ih. Jedino sam ja iz društva pravila svadbu, i svi su uredno došli na moju, ali zato svoju da prave - jok. Jedina sam ja do skoro slavila i rođendan. Svi vole da ih ja okupim, počastim, pozovem kući na hranu i tortu, a onda kad dođu njihovi rođendani niko da pozove ni na kafu. Svi gledaju da olakšaju sebi, što bi se jelte cimali da organizuju nešto, to je obaveza i košta. E pa dosta je bilo, ne moram više ni ja ništa organizovati.
Ovaj brak održavaju tablete za smirenje i rata za kredit.
Nije mi jasno kako neki ljudi mogu piti kafu i čaj bez šećera, da ih bar malo ne zaslade. Probala sam i ne mogu uživati u napitku ako mi nije bar malo sladak. Kao da pijem prokuvanu vruću vodu.
Moj bivši dečko je mislio da je poseban. Stalno je pričao kako on nije kao drugi muškarci, da on voli drugačije. Kaže on meni ja kad volim ja ne volim kao drugi ja odem kad mi je najviše stalo. Hahaha meni je to bilo tako smešno što on glumi da je on nešto drugačiji, a bar 3 pre njega su furala istu priču. On kao im neke 'mračne' dane kad je ceo dan namrgođen i ja kad ga pitam šta je sad on kao 'ne razumeš ti to'. Posle 6 mes veze je raskinuo sa mnom, ja sam rekla okej, bolje tako. Da bi on počeo da mi se javlja opet sa pričom kako ja ne razumem koliko on mene voli kad je morao da ode. Mislim se druže šta pričaš ti, glumi neko ludilo. Pa onda se opet javi kao falim mu, ali ja ne razumem neke stvari, a? Bukvalno običan lik, nikakve probleme nema, ima 30 god, umislio da mu je život neki film. Na kraju sam ga blokirala svuda, ma ajde bre više.