Da li ste vodili nekad sajt u stilu Gossip Girl? Ja sam u srednjoj, sa drugaricama vodila Gossip Girl stranicu, gde smo pisale tračeve o ljudima iz našeg grada. Međutim, nikada nije bio neki mnogo strašan trač, nikakve mračne tajne i to, kao u seriji. Jako sam želela da saznam neke baš skandalozne stvari, pa da pišem o tome, ali se u našem gradu izgleda ništa tako zanimljivo nije dešavalo.
Priznajem - kad bih bila dobra riba, davala bih piiii svima redom. Većina muškaraca mi se sviđa i sa svima bih se....ali nisam neka riba, pa ne pokušavam. Tuga jbg.
Ne shvatam muževe koji u braku i dalje idu druže se opijaju se i ostavljaju ženu kući bez da misle da li ona želi možda samo da prošeta sa njim ili da popriča da osjeti da ima nekog. Vjerovatno joj izgleda kao da je ona zadnja krpa i da mu je svugdje ljepše nego kući sa njom. Živim sa svojom ženom dvije godine oboje radimo, saznali smo prije mjesec da ćemo postati roditelji i otad nije napravila jelo niti počistila kuću a dijelili smo te poslove. Jednostavno je volim i poštujem da i pored toga što je trudna pustim da sve bude kao i do sad. Ne kažem da ću uspijevati konstantno u tome ali trudim se. Poštujte i volite svoje žene.
Slučajno sam nedavno otkrila da moj muž ima fetiš na kožnu odeću. Onda sam odlučila da obučem svoju staru kožnu odeću koju nisam mnogo ni nosila, jaknu i pantalone. Čim me je video, počeo je da me grli, pa me zgrabio. Znala sam da će to da se desi i svidelo mi se.
Vrhunac gluposti je kada posle dva treninga plesa ili druge aktivnosti, klubovi odmah organizuju takmičenje pa i dele medalje. Ne umeju da se okrenu oko svoje ose, a deca već misle da su veoma bitna i najbolja od svih. Ranije si mnogo morali da vežbaju da bi uopšte došli do takmičenja, trud i upornost su od tadašnje dece pravili prave sportiste i vredne ljude koji su znali da cene neke vrednosti. Sada...dete preskoči prag, odmah aplauz. Otvori vrata, odmah bravoooo. Nisu roditelji svesni da su to prosto normalne stvari jer ako ih ne učine, obiće im se o glavu (pašće, udariće glavom o vrata). Zato ta deca odrastaju u ljude "hoću sve i odmah" ili "bacam i treskam se o pod ako mi nešto ne uspe iz prvog puta".
Ja sam neko ko nikada nije trčao za bogatim momcima, vilama, dobrim autima. Želela sam dobrog i poštenog momka, pa makar bio i siromašan. Došla sam iz grada u selo da živim zbog čiste ljubavi, iako sam u ranim tridesetim. Imam fakultet, posao u struci, svoje auto, ali se bojim da mi je ovo bio promašaj iz razloga što mi je sve predaleko, a tek kad dođe dete...
Iako ga mnogo volim raskinula sam nakon dve godine veze na daljinu. Nije bio 100 % siguran da je to to i nije pravio nikakve planove za budućnost za nas. Oboje imamo 37 godina i oboje znamo da želimo brak i porodicu. Volim ga mnogo i želela sam porodicu sa njim ali me je ubijao time da nakon što kaže: "Nikog nisam voleo ovako i ni sa kim nisam stigao ovoliko daleko" kaže i: " Ne znam, nisam siguran, nisam siguran da je to to, ne znam još uvek i ne znam kad ću znati". Čak je izgovorio i "Što bi ja žurio ako se tebi žuri?" I "Jel sam ja tebi dužan nešto?". Na kraju sam ja ispala nestrpljiva i neko ko ucenjuje i neko ko ga opterećuje. A on je taj za koga nije postojalo Mi i naša budućnost i on je taj koji uglavnom nije imao vremena za nas a mene nazivao sebičnom jer ne razumem kako on nema vremena da se vidimo, (dešavalo se čak po mesec dana i više) i kako još nije siguran. Mogao je da prosto kaže "ne volim te dovoljno, idi.." To bi bilo fer i ljudski. Zašto to ljudi rade?
Ljudi koji dođu na samouslužnu auto praonicu, tačno se vidi tko je kulturan a tačno tko je seljačina, ne kontam čemu deranje i smjeh da te čuju svi, kao da su došli na pusto ostrvo ne auto praonicu.
Pre oca mog deteta nikad nisam imala duge veze jer sebe nisam videla u tom načinu života. Nakon što smo se nas dvoje rastali, definitivno sam razmislila i odlučila da više dece, vezu i brak ne želim da imam. Sin mi je porastao, a posle razvoda nisam nikog imala, i ne bih imala živaca da budem opet s nekim, da opet imam dece i prolazim kroz sve isto. Sad mi je dete veće, lakše mi je, imam više vremena za sve pa i za sebe, i dolazak nekog novog bi mi samo to poremetilo.
Ne slažem se sa dečkom povodom održavanja stana. Skoro smo se uselili i mislila sam da idemo ka veridbi, ali mislim da je ovo problem. On misli da ja previše čistim i previše se trudim, a ja mislim da je moj sistem normalan. Pustila sam par dana da isprobam njegov sistem. Podovi su bili stalno prljavi, mrve po pultovima, ostavljene stvari privremeno svuda, zarozano. On tvrdi da je baš ok, tako je odrastao. Kaže da bi radije da se zezamo umesto da brišemo podove. Čišćenje kuće bilo kakvo osim pranja sudova i veša mu je jedanput mesečno. Ne želim sama da radim kućne poslove, a ne želi ni on. Neće ni za čistačicu da skupljamo pare jer "za te pare možemo na večeru u restoran 2 puta". Ne smeta mu da goste zovemo u takav stan. Kaže da ako su prijatelji, da im neće smetati, a ostali mu ne trebaju. Mislim da čeka da ja popustim i da srećno živimo bez cimanja u svom svinjcu. Ja čekam da on popusti i razvije radne navike ako ga dovoljno smaram. Ne znam šta će biti...