Mrzim se dopisivat i javljat se na videopozive. Ne zato što ne želim nego mi stvara nelagodu.
Imam problem sa ocem popustio je sa živcima smeta mu svaka sitnica, on je građevinski majstor i skoro smo počeli da radimo kući neko malterisanje, ja imam 20 godina i nikad nisam radio na građevini ali sam hteo da mu pomažem jer smo tu samo ja i majka. Ali to je previše teško jer njemu i najmanja sitnica najmanja greška smeta ako pogrešimo nešto odmah počne da viče na nas i da psuje stalno me omalovažava i psihički zlostavlja kao da je on sve znao kad je počeo da radi prvi put, ne mogu to da trpim više jer to traje tako duže vremena i čovek očigledno ima psihičkih problema i to teško može da se promeni. Ne znam šta da radim najradije bih otišao negde od kuće i pokušao da nađem neki bilo kakav posao da bi imao slobodu i mir ali ne znam šta bi mogao da radim jer nemam završenu ni jednu srednju školu i to sve opet zbog njega, od malena mi je polako upropaštavao život. Ne vidim izlaz iz ove situacije počeo sam da gubim volju za životom.
Kako se izboriti sa trenutno neopravdanom ljubomorom? Tada nekad u početku pravio je velike greške, oprostila jesam ali izgleda da nisam zaboravila. Sve češće i češće me izjeda ljubomora da li je stvarno tamo gde kaže da je? Da li je stvarno spavao kad kaže da jeste i sto nekih drugih sitnica. Ubija me u pojam sve ovo…
Uskoro punim 22 godine i nikada nisam bila u vezi niti imala bilo šta kompleksnije od propalih dejtova. Ljudi moji, svaki momak kom sam to rekla odmah okrene drugi list ka meni: ako je do tada bio ravnodušan i nezainteresovan, odjednom sam "ljubav njegovog života." Toliko je providno da ih ne privlači ni moj izgled ni ličnost, već se uhvate za tu jednu stvar kao da će oni to da promene. Svaki me je ubeđivao da je 'on taj'. Ne mogu da verujem do kojih granica muškarci idu samo da budu prvi nekoj devojci koja im se čak i ne sviđa, ali eto, niko je nije imao pa to postaje jedino bitno. Nemam više živaca da svaki put slušam istu priču. Mislim da ću prigrliti da budem singl još dugi niz godina.
Ne volim boje glasova Zdravka Čolića i Saše Matića. Potpuno se slažem da su obojica vrhunski pevači, ali meni te boje "paraju" bubne opne.
Toliko me nervira ovaj sadašnji trend posle korone da bukvalno svaka šuša može da otputuje bilo gde. Ta invazija ljudi (pogotovo na Zapadnu Evropu) je dovela do toga da sada u pojedinim gradovima ograničavaju broj turista i uvode kazne. Masa ljudi putuje ne da bi obišla znamenitosti, već isključivo zbog poziranja i slikanja za Instagram. Letos sam posetila planinu Taru i dok smo silazili sa vidikovca u susret su nam išle dve devojke u svečanim haljinama kao za svadbu. Ljudi su totalno izgubili kompas i meni se više nigde ne putuje...
Znala sam da nismo jedno za drugo ali sam mu ipak dala šansu.
Ne shvatam ljude koji sebi daju za pravo da komentarišu tuđu imovinu. Okačio sam oglas da izdajem stan po potpuno normalnoj tržišnoj cijeni po kojoj se svaki dan izdaju slični stanovi. Dobio sam stotine komentara dokonih ljudi u kojima me vrijeđaju, pljuju, čak i prijete. Pri tome prolaze kroz oglas i komentarišu svaku sitnicu od TV-a do pločica u toaletu. Ja nikad ne bih tuđe stvari komentarisao tako podlo, ako smatrate da je cijena previsoka onda će se tržište pobrinuti za to, neću moći izdati i morat ću spustit cijenu. Ja sam taj stan teško zaradio i papreno platio, što bih ga jeftino izdavao? Inače stan sam izdao za 7 dana, a i dalje mi stižu komentari i pljuvanje da je cijena visoka i da stan ne valja.
Da razjasnimo jednom za sva vremena zašto osobe varaju u braku. I zapravo je vrlo prosto. Sa ženom/mužem imate dobar brak, slogu, mir, najboljeg prijatelja, sigurnost, ALI, i vrlo često, nestane intimnost i strast koja je svakoj osobi potrebna. Nebitno kakva si „riba ili frajer“, često kada smo sa nekim duže vreme, doživljavamo tu osobu kao člana porodice, a ne ljubavnog partnera, dakle, volite je, ali vam je neprijatno i da je poljubite, a pogotovo nesto više u krevetu. Jer deluje čudno i neprirodno. A zatim to dopunjavate sa strane. Na Vama je da li bi tako nešto prihvatili/oprostili. Ja znam da ne bih nikada, jer igranje sa nečijim osećanjima i psihom je mnogo ružno, zlobno i opasno.