Zaljubim se na tren, a još brže odljubim. Bukvalno ujutru se zaljubim, već poslepodne shvatim koja sam budala.
Kad uđem u butik, i ako me radnice odmjeravaju ili osjetim neku netrpeljivost sa njihove strane ili mi bukvalno dišu za vratom, nikad više ne ulazim u taj butik čak iako mi se nešto od odjeće sviđa.
Strašno me nešto nervira i tužna sam radi toga. Da li Vam se nekada dogodila situacija u kojoj vaš najbolji prijatelj/ica dobije dijete i kao rođene sestre ste si na kraju krajeva i vjenčana kuma sam joj ali ju je strah ostavit dijete Vama na čuvanje jer eto vi nemate svoje dijete i ne znate što znači briga o dijetetu? (dijete ima 2.5 godine ) što znači da razumije tko sam i svaki dan sam u njihovom stanu. Nekada ga presvučem, nahranim...
Nekada se osjećam baš tužno radi toga.
Svesna sam da mi je trenutno najbolji period života i da mi sigurno nikad neće biti bolje nego sad. I što je najgore ovo ne može da traje večno i brzo će proći. I to me mnogo brine i plaši. Sve što će neminovno doći. A sada je tako dobro...
Osećam se nesposobnim da budem u braku ili ti uopšte da imam devojku. Taj osećaj me je morio još od puberteta i sada sa 26 godina ista stvar. Imao sam dva pokušaja da imam devojku ali to je bilo osuđeno na propast. Predaću se jer stvarno je teško boriti se sa time i već toliko vremena.....
Supruga je rodila pre šest meseci, a ja sam se posvetio poslu kako bih obezbedio za nas. Sada mi zamera jer kad sam tu, smetam joj, a kad nisam, optužuje me da ih zapostavljam. Spominje razvod, a ja je volim isto kao i prvog dana. Ne znam šta da radim.
Ljude kategorišem po načinu na koji se ophode prema životinjama.
Radim kao prodavac u butiku u jednom tržnom centru i, blago rečeno, zgrožen sam ponašanjem dobrog dela ljudi koji tu dolaze. Ne govorim tu o preturanju, punim kabinama, flekama, nego o tolikoj smelosti, gluposti i bezobrazluku ljudi. Svaki dan se bar neko svađa i traži popust i pita kako nemamo popust na neki artikal ili popust na količinu. Onda, ljudi se svađaju i oko cena. Pitaju da im otkucamo sopstveni popust, što je em nedozvoljeno, em ima posebna procedura, em su mi oni niko i ništa da bih im ja to davao. Sednu na sto s robom i ljute se kad se zamole da ustanu i ponudi im se stolica u kabini. Deru se na telefon pored kase i dok uslužujemo druge kupce, psuju, jedu u radnji, a nekad i prisluškuju razgovore i ubacuju se nonšalantno i lupaju gluposti. Užas.
Kad vidim današnje veze, mislim da je ostavljanje seksa za brak bila pametna stvar, ali problem je što muškarci neće da učestvuju u tome.