Zaljubljena sam u svog muškarca jer je visok. To me jako obara sa nogu, bukvalno imam zaštitnika.
Probudio sam se pre devojke i slikao je kad je spavala gola.
Uvijek kad čujem tu pjesmu sjetim se nje, mog prvog klizanja i našeg prvog poljupca u parku. Zaborave li se ikad te mladenačke ljubavi?
Priznajem da sam stvarno glupa za geografiju. Mogu naučiti da hoću, ali mene tu ništa ne zanima.
Radi nje crvenokose sam pogledao 20 puta film "Dnevnik mašinovođe" i zavolio vlakove...
Dao sam ćerci samo 500e za 18. rođendan... sad me grize savest.
Moja porodica super zarađuje i imam sve što želim, ali ja sam kleptomanka.
Život mi je bio ispunjen za vrijeme kad je izašla i slušala se pjesma Letnja šema, Duh iz bombonjere itd…, tih godina nisam imao skoro ništa ali duša mi je bila puna radosti neke, danas samo ostaju sjećanja na ta ljepša vremena koja se nikad vratiti neće.
Kako se pomiriti s tim da je nakon toliko godina, zauvijek gotovo? :(