E Osiječe moj, jadan li si. Ne idem često na događanja, ali u proteklih godinu dana kupila sam ulaznice za barem 4-5 različitih. Kako naivno od mene. Skoro svi redom otkazani svega koji dan ranije. Oni koji nisu bili otkazani u više navrata su mijenjali datum ili format. Bilo ih je još koji su me zanimali, ali za njih nisam ni stigla kupiti ulaznice brzinom kojom su bili otkazani. Nijedno od tih događanja nije otkazano zbog vremenskih uslova, dakle, poruka je više nego jasna, zar ne? Očito nemamo nikakve sankcije za pohlepne i neprofesionalne izvođače i organizatore. A naknadu za izdavanje ulaznica koja se ne refundira bolje da ne spominjem. Pitam se, bude li im ikada imalo neugodno kolike novce zarade na tim naknadama za izdavanje karata za događanja koja na kraju redovito budu otkazana?
Pomirila sam se s bivšim. Ne znam kako to reći sadašnjem momku.
Dok sam bila mala, obožavala sam gledati seriju Zvjezdane staze i tada sam bila sigurna da ću biti astronaut kad porastem.
Javila sam se "prijateljici" iz srednje škole, koja je trčala za mnom u srednjoj i molila me da se družimo. Javila sam joj se porukom na facebooku da izađemo na kavu, prošlo je 5 godina, kad sam joj objasnila da sam to ja i da smo sjedile u srednjoj odgovorila je Laura više ne koristi ovaj facebook. Što bi značilo da joj ne šaljem poruke i tako me lagano otkantala.
Odsad se i ja pravim luda. Većina se pravi blesava kada ih suočim s njihovim ponašanjem i kažem da nije u redu, oni govore da nije to tako, nije istina itd. Evo i ja njima isto radim, pa se čude i krivo im je. Strašno, ko izdrži s ovim ljudima...
Trebalo mi je 3 godine da mi se mozak posle srednje škole otkači od misli o istoj i da se okane nostalgije.
Imam jednog sina, silno sam željela da mi drugo dijete bude djevojčica. Dobila sam i drugog sina. Ljubomorna sam na svakoga i svakome zavidim ko ima sina i kćerku.