Zaljubio sam se u slotosu (devojka koja radi u slotu). Ona ima dečka, ja ženu i dete, ali ne lezi vraže. Ona mene voli više od života, čim se vidimo, mi se dohvatimo, nema kajanja. Hoće da joj napravim dete, ja ne znam šta da radim. Ja bih više ovako, da se viđamo još neko vreme, da uživamo, pa onda dete. Pogotovo što je mlađa od mene 5-6 godina, nema gde da žurimo.
Pre mesec dana smo raskinuli vezu od skoro godinu dana. Pre par dana sam saznala da sam trudna i ne znam kako da mu kažem. Nisam još uvek nikom rekla, imamo dosta zajedničkih prijatelja, među njima je i moja najbolja drugarica…sve više mi pada na pamet ideja da mu ona kaže da treba da popričamo. Iskreno, nemam hrabrosti da ga nazovem, zbunjena sam.
Dečko je moj hobi pretvorio u posao koji tako dobro ide da sam dala otkaz u firmi i iznajmila lokal. Nikada cent nije uzeo od zarade iako sam mu nudila, uvijek kaže da mu je vidjeti mene sretnu vrjednije od bilo kakvih para. Uskoro nam je 2 godine veze i mislim da ću ja njega zaručiti.
Cura koju volim sad ima dečka koji je objektivno niža liga od mene. Ja sam zgodan, treniram, putujem… Vozim dobro auto, dobar sam, imam smisla za humor. Ovaj njen ima salca na stomaku, u društvu mutav, vozi neki krš. Radi kao uredski miš, ja bez faksa u tjedan dana zaradim njegovu plaću. Taj njen štreberčić je sigurno ne voli više od mene. Nikad me nijedna, nije privukla kao ona, bio sam lud za njom. Sa mnom nije htjela ni spavati, jel je kao bilo prerano, ja naporan, da se nije opustila, a ja bi joj bio najbolji da je samo htjela. Ali bila je sva hladna i suzdržana, a sad saznam da spava s tipom koji izgleda kao da ga je sramota da žensku uhvati za *upe. Kako joj to može biti napeto?
Jako mi se svideo jedan momak, kog sam videla svega jedanput u životu i to na svega par minuta. Ne znam ništa o njemu sem da živi u Crnoj Gori, ali ljudi, kako je on mene gledao. Taj pogled mislim da nikad neću moći da izbacim iz glave, a situacija je bila takva da nismo stigli reč da progovorimo, ali ja njega već godinu dana ne mogu da izbacim iz glave. Ove godine bi trebalo da idem u CG, nadam se da ću ga sresti...
Ovako je najljepše. Kolege smo i drugari. Mislim, čujemo se gotovo svaki dan, razmenimo svega par poruka, idemo na kafe, ponekad na doručak i od svih kolega i koleginica najbliži je sa mnom. Jedino koliko znam sa mnom na poslu razmenjuje poruke. Poštujemo jedno drugo, ja volim biti u njegovom društvu. Sve više mi se cini da postajemo bliski, a opet niko nema neka očekivanja. Oboje smo zauzeti ali ništa i ne radimo pogrešno. Da smo slobodni verovatno bi jurili nešto više, ovako nema stresa, nema ljubomore. On je prelep i žene prosto padaju na njega tako da nekad mislim da je sa njegove strane samo drugarski jer može imati koju želi. Mislim ja nisam neka lepotica sli sviđam se muškarcima, samo mi je jako teško prići. Čak je i on jednom prokomentarisao kako je sigurno mom partneru bilo izuzetno teško da me smuva. Lepo mi je ovako jer ne radim ništa pogrešno, a opet prija. I sad će osude znam.......
Dečko mi je drugi, a ja njemu ko zna koja. Oboje imamo 27 i super funkcionišemo, ali nekad me kopka s kim je bio.
Poslala sam veliki buket cvijeća i čokoladu djevojci koja mi je javila da me dečko vara. Inače, bile smo samo poznanice, a znali su i neki bliži ljudi, ali mi nisu rekli jer "nisu se htjeli miješati". Naravno da me varanje povrijedilo, strašno boli i teško se pomiriti s time. Ali toj curi hvala do neba.
Bivša koleginica sa faksa mi se javila kada smo se srele u jednom butiku. Međutim, nije mi bio dan i nekako sam joj se preko volje javila. Mogu misliti kako sam joj se javila kada me nakon toga obrisala sa društvene mreže. Žao mi je zbog toga, jer je jako simpatična osoba, iako se u suštini i nismo nešto puno družile.
Koliko je život nepravedan. Htela sam da kupim automobil. Kada sam konačno pronašla nakon više od pola godine potrage i čula se sa prodavcem, preduhitrili su me drugi kupci koji su došli i istog dana kupili. Meni je trebalo vremena, kako bih se organizovala oko čuvanja deteta. Kupio je otac sinu koji je tek položio za auto. A meni je doslovno nužno potreban. Razvela sam se i sa detetom prešla kod mojih. Posao mi je i dalje u drugom gradu, jer moji žive u manjoj sredini gde nema toliko posla, a u većem gradu nisam mogla plaćati sve što je potrebno. Bivši momak sa kojim sam dugo bila u vezi, je osnovao svoju firmu i jako se obogatio, a počinjali smo zajedno od nule. Zatim, otac mog deteta se nedugo nakon razvoda ponovo oženio. Nekako imam osećaj da mi ništa ne ide šta započnem, a drugi se ni ne trude puno i kao po loju im ide.