Malena koja je do pre 3 godine plakala za mnom, revala suze na telefon, ostajala budna i čekala me da ju nazovem, danas je prošla pored mene kao da me nikad nije ni poznavala. Malo je reći da boli.
Imam 31. godinu i tek sada sam nažalost stekao finansijske uslove da si priuštim fiksnu protezu ali se pitam da li je već odavno kasno za to? Molim vas za mišljenja, dobro će mi doći za odluku!
Bezgranično sam sretna i zahvalna što imam dvoje zdrave djece, i divnog muža koji mi pomaže u svemu. Jako sam sretna i bogata žena!
Mislim da su ljudi koji su previše vezani za životinju, ozbiljno oštećeni i ozlojeđeni. Realno lako je postići da te pas voli, treba mu samo hrana i češkanje ali za čoveka je potrebno mnogo više da bi te voleo, cenio i imao neki normalan odnos.
Volim i ja životinje, imam i psa i mačke, koji su uvek na toplom, nahranjeni i zdravi ali neki dan došla drugarica, lagano pita moju decu je li vole svog krznenog brata. Žestoko se uvredila kad sam rekla da je on kućni ljubimac i da ga volimo ali da im on nije brat niti meni dete. Jao kućni ljubimac, on je član porodice. Pa više jbt šta je loše u nazivu kućni ljubimac. LJUBIMAC!
Muž i ja smo u procesu podizanja stambenog kredita, svaki dinar nam je važan jer sve sami finansiramo plus imamo i bebu kojoj je dosta potrebno, pa dok to ne rešimo svaki dinar brojimo. Dugogodišnja drugarica koja se javi uglavnom kad joj nešto treba, javila se kako joj treba pozajmica od nekoliko stotina evra za kiriju inače je gazda izbacuje. Objasnila sam joj situaciju, a i mnogo puta mi nije vraćala neki sitan iznos pa nisam htela da rizikujem za veću sumu. Izvređala me je najstrašnije, krivila mene što će ostati na ulici, dete mi uzela u usta. Samo sam je blokirala. Nisam ja kriva što je u takvoj situaciji a dok je kačila slike na instagramu iz skupih provoda tada nije znala da se javi.
Po pitanju ljubavi i ljubavnih veza, najsrećnija bih bila, kad bih mogla svaku noć imati nekog drugog tipa, ali imam još toliko morala, pa sjedim i šutim.
Ne gledam TV, niti ga uopšte imam kod kuće. U slobodno vreme čitam knjige.
Ljudi oko mene zaboravljaju što volim. Stalno dobivam za poklon neke čokolade i slatkiše koje mrzim, iako sam to spomenula više put, ali to nitko ne pamti. Uvijek se lijepo zahvalim na poklonu, ali na kraju sve poklonim nekom drugom.
Dugo godina smo u braku, imamo dete, OK brak u celini, malo nesuglasica ali ništa posebno. Pre neki dan otkrivam štek sa parama koji je bio sakriven neviđeno dobro, na mesto gde ne bih nikad pogledala da se nije desila neka puka slučajnost. Ne, nije bilo među njegovim ličnim stvarima, da ne bude zabune, nikad mu ne kopam po stvarima. Razni scenariji mi prolaze kroz glavu, od najboljeg (da je hteo da mi nešto kupi kao iznenađenje) do nekih mnogo gorih. Ne znam kako da ga pitam šta je to, kako da pokrenem tu temu.
Asistent sam detetu sa posebnim potrebama. Ljudi, koliko god da je stresno, kada je vidim da se smeje, kao da se ponovo rodim. Iako ne hoda i ne priča, i retko pokazuje bilo koju emociju, verujte da osećam najčistiju ljubav ikada! Volim te, pile maleno <3