Priznajem da se i dalje sva tresem kad ga slučajno negde sretnem iako je prošlo više od 5 godina i ako više od 4 godine obožavam drugog muškarca. I mrzim svoje srce i telo što reaguju tako kad ga oči spaze.
Imam siromašnog dečka...Ne može da mi priušti ljetovanje, kao mnogi momci svojim djevojkama, ne može da mi kupi prsten ili lančic za rodjendan, ne može da mi kupi buket, ni da me iznenadi nečim...Imam siromašnog decka, bogate duše...Život mi nikad nije bio ljepši!!!
Slikala sam mog dragog golog dok je spavao i sad uvek kad treba da pošaljem neku sliku tripujem da neću poslati tu i proveravam 10x.
Uvek se plašim kad mi popravljaju kompjuter da ne vide sve gluposti što sam nalazila na internetu.
Kad sam napravim palačinke, ne jedem ih sa istom slašću kao kad to neko drugi uradi za mene.
Tata mi često ubaci kondom u džep i kaže "nikad ne znaš šta će da ti naiđe..." Ja sam žensko i moj tata je car!
Devojka mi je visoka oko 1.80 i onako dobro građena, skladno popunjena, a mene strah da se ne ugoji kasnije ako se venčamo i pretvori u ogromnu ženu....
Ispao sam žešći kreten kad sam pre šest meseci devojci kojoj je stalo do mene nabio osećaj krivice za naš raskid. Raskinuo sam s njom, palo je tu i teških reči, nažalost, s moje strane. Ona je prešla preko svega toga i ostala uz mene, kao prijatelj. Zapravo, izmišljao sam sve vreme razloge za raskid, da bih se smuvao sa drugom devojkom. Nisam joj nijednog trenutka hteo priznati koliko mi je nedostajala njena pažnja, jer mi druga nije posvećivala tu pažnju. Skupljao sam snagu da joj to sve priznam kroz koji dan, da je molim da mi oprosti, da joj kažem da je volim, ali danas mi je rekla da joj je drago što sam nastavio dalje sa svojim životom, što imam novu devojku i da se nada da mi je s novom devojkom bolje. Onda mi je priznala da ima leukemiju i da verovatno neće preživeti jer je bolest uznapredovala, a nije htela da prihvati tretmane.
Sigurno će i pročitati ovu ispovest, želim da zna da bih sve učinio da vratim vreme... Žao mi je.
Jednom sam se tuširala sa dečkom i sve je bilo lepo dok se on odjednom nije okrenuo ka slivniku, i ja ga pitala šta se dešava, na šta mi je on odgovorio: "Pišam, sačekaj!"
U vezi sam s momkom tek 7. dana, ali petljali smo skoro 4.mjeseca. Nisam htjela biti s njim, jer mi moji ne dozvoljavaju. Za našu vezu skoro niko ne zna (samo naša najbolja prijateljica). Mislim da nema nježnije i finije osobe od njega, morala sam. Žao mi je roditelji.