Ovako moram da otvorim dušu. Ja sam teški invalid i moja majka mora da trpi sve i stalno je kod kuće sa mnom i nema neki život zbog mene i nekad poželim da se ubijem da ona može živeti punim plućima zaslužila je to. MAMA IZVINI !
Ceo život sam na kojekakvim dijetama. Umreću gladna i debela!
Uvek pišem zelenom hemijskom. pišem recepte u knjigu recepata, dnevnik, bilježim predavanja, radim kolokvijume, svaki je poznat profesorima pre nego li vide ime... postanem jako ljubomorna kad neko uzme moju zelenu hemijsku da nešto zapiše a jako se rastužim kad se potroši a u knjižari nemaju onu kojom uvek pišem.
Nerviraju me ljudi koji mi kažu : Oćeš stvarno iskreno da ti kažem? Ma jok, laži me.
Najviše se obradujem stvarima koje nađem u jakni, koju nisam dugo nosila.
Jučer sam ušao u pekaru. Onako s vrata sam osjetio da me gospođa koja tu radi gleda u oči onako kako inače ne gleda prodavac mušteriju. Za par sekundi oči su joj se napunile suzama. Ja zbunjeno stao i gledam i kaže ona meni da je jako podsjećam na njenog sina koji je daleko od kuće. Inače nisam neki emotivac ali to me duboko dirnulo. Sad više cijenim što sam blizu svoje majke.
Mnogo volim TV shop kad reklamiraju bruseve pa kad ih djevojke kao namještaju
Kad sam bio klinac, stalno sam prevrtao upaljac kako bi nivo plina bio isti na obe strane.
Uvijek se pitam da li postoji na svijetu neka osoba koja je fizički ista kao ja.