Udaljena sam od svojih roditelja hiljadu kilometara, živim sa dečkom i tako često kad je on na poslu, ja uzmem njihovu sliku i isplačem se. Bude mi lakše.Oni su moje sve.
Priznajem da se i dalje sva tresem kad ga slučajno negde sretnem iako je prošlo više od 5 godina i ako više od 4 godine obožavam drugog muškarca. I mrzim svoje srce i telo što reaguju tako kad ga oči spaze.
Uvek izaberem decka kojim cu bar malo moći da manipulišem,nego dečka koji mi se zaista sviđa i za kojeg se lepe sve ostale devojke.Imam problem da kad mi se neko zaista sviđa ili počnem da mucam ili lupam neke gluposti i još pored svega ne promenim padež.
Nakon teškog dana napunio sam kondom vodom dok sam se tuširao i šutirao ga po kadi. Sad sam mnogo raspoloženiji.
Koliko god me mrzelo da uradim nešto i poželim da prepustim to nekom drugom, vidim da bih ja to uradila mnogo bolje, pa se ipak latim posla.
Toliko smo se navikli na smajlije da ako ne napišem nijedan u poruci, dečko mi vrati "jesi ljuta?"
Kad sam bila mala umesto ringišpil mami sam tražila ringipiš..
Ponekad se zagledam, u nešto, i tako ostanem po minut, osećam se kao da sam u nekoj drugoj dimenziji..