Volio bih da imam vikendicu (kolibu) negdje u planinama, daleko od ljudi, bez struje...kamin, fotelja, mekan tepih i police pune knjiga, mnogo knjiga...samo bih čitao...
Mislim da sam se udala za pogrešnog čoveka i to shvatam nakon 6 godina braka!
Braca i ja zamrznute riblje štapiće, fish sticks, zovemo fish dicks, pa i naša baba misli da se to tako zove i često nas pita, može li za večeru fish diks ,a i u prodavnici isto tako traži.
Kada god treba nešto svojeručno da napišem lijepo (čitko)... na kraju bude najgore moguće.
Kad hoću neku sliku da stavim na fejs, prvo pitam brata šta on misli pa ako on kaže "da", onda stavim.
Kada sam isla u osnovnu školu ,morala sam ići okolo ,dužim putem, bar 20 minuta više pesacenja, samo da me moj mali brat ne bi video iz dvorišta njegovog vrtića, jer je svaki put plakao i mislio da ne želim da dođem do ograde zato što ga ne volim i zato što će zauvek da ostane tu.
7 mjeseci sam skupljao pare. Majka je raspremala sobu. I tako sam ostao bez para.
Da nije majica sa volontiranja, ne bih imala u čemu da spavam.
Kad god kupim kikiriki na merenje i kad naletim na neku semenku unutra, slađa mi je ona, nego sav kikiriki. Veoma joj posvetim pažnju.