Dok sam bila mala 7-8 god. Prilikom slušanja stranih pjesama sam pisala tekst u svesku, onako kako se riječi izgovaraju i ćirilicom... Pa kasnije čitam taj tekst i pokušavam naučiti pjesmu. Najgore kad vidim šta sam slušala -.- i zahvaljuem se Bogu što moji nisu znali o čemu pjevam. Samo primjer Pachanga-Loco: Ajlajk dseks vitju aftr d partis, ajvana go ovr jor badi -.-
Ne volim kada mi ljudi iz sprdnje kažu da sam ćorava jer nosim naocare za vid, nekako ruši moje samopouzdanje.
Ne volim kad mi momak tepa na početku veze, automatski pomislim da je neiskren.
Ceo život mrzim nedelju. Svi kod kuće, ne radi se, ćale zvoca, smrdi cela kuća na rucak, jos ako dođu gosti... ma smor...
Od kad sam se zaposlio, pre 4 godine, živim za subotu i nedelju..
Živim u imućnoj porodici, imam brata i sestru, treće sam dete, ali ne i mezimac. Uvek sam imao sve, a nije mi trebalo ni pola od toga... Rođeni brat je bivši narkoman (ima staž od 15 godina) i uvek je sve bilo usmereno ka njemu, da bi se izlečio. Ipak, ne mogu da krijem, da me boli to što su mi roditelji ljubav pokazivali kroz novac (ekskluzivna letovanja, motori, skupi automobili)... Završio sam državni fakultet u drugom gradu, bez njihove pomoći, niko nije znao ko su mi roditelji, išao sam autobusom na predavanja i ispite, dao sve u roku... čak sam od ortaka i ortakinja na faksu krio da imam para, da se ne bi osećali manje vrednim pored mene... Kasnije sam našao dobar posao, trudio sam se da se za sve izborim sam. Sada sam dao otkaz, pakujem se i selim daleko, jer i kada se čitava agonija oko burazera, hvala Bogu završila, oni i dalje najviše pažnje posvećuju njemu... Pre neki dan mi je otac rekao da je razočaran u mene, to je bio kraj. A nikada me nije pohvalio. Inače imam 25 godina.
Danas je profesor na predavanju od nas tražio da se uključimo u diskusiju s njim. Tako sam htjela da kažem nešto, ali ko god se javio i imao neki pametan i ozbiljan komentar, bio je ismijan, a oni koji su davali neke šaljive i glupe komentare su naravno, bili podržani od ostatka studenata. Tad sam prvi put osjetila i shvatila kako ljudi u nezdravoj sredini gube svoje 'ja' i zgrožena sam.
Često zapamtim i najsitnije detalje o nekome da posle moram da se pravim glupa da ne misle da sam neki manijak, progonitelj, šta li...
Nigde drugde se ne javljam komšijama osim u zgradi i liftu.
Prije par dana mi je djevojka rekla da je ljubomorna. A ja sam joj odgovorio da može da bude ljubomorna na moju mamu, sestru i baku. To su jedine žene, pored nje, koje volim.