Moja mama je jedno divno, čisto i najneiskvarenije stvorenje na svijetu. I voljela bih da sam kao ona, makar u pola. A nisam...
Jednom prilikom sam pozvao jednu koleginicu da odemo negde na kafu, a ona mi je odgovorila porukom: ,,Ne pijem kafu, rep raste". Kako me je kvalitetno ispalila, prosto ne mogu da poverujem.
Imam 21 godinu i već mogu na slici razreda srednje škole prebrojati većinu koja se poudala i imaju djecu. A ja brate ni dotičnog.
Većina ljudi i pre nego što me upozna stvara pogrešnu sliku o meni.
Drugarica mi radi u banci. Razmišljala sam da joj predložim da pokupi par hiljada evra i da pobegnemo u Dubai.
Kao mala bacala sam ribice u WC šolju misleći da će otići u neko more gde će biti slobodne...
Kao mali, sanjao sam svake noći isti san. Napravim čaroban pokret rukom, i poletim istog trena. Tako letim sve do jutra... Oduvek sam želeo da budem pilot, ali mi se ta želja nikada nije ostvarila. Bilo je preskupo.
Kada se posvađam sa muzom odjednom me nešto jaaaakooo zaboli, plačem, previjam se i on poklekne i bude sve po starom. Samo ne kužim kako ne shvati da blefiram.
Imam 26 godina, volim devojke, volim ljude generalno.. međutim da bi se upoznao sa njima čovek mora nešto da priča. Nažalost zbog moždanog udara koji sam zadobio sve teže pronalazim reči i teže se sporazumevam sa ljudima.. I kada kažem to prijateljima oni ne znaju kako da reaguju, izgleda da je ovo jedna od onih neobjašnjivih i nepopravljivih situacija...