Kад сам била мала, 5-6год. продрала сам се на сред улице "тата,тата ударила сам дебелог сашу онако како си ми ти рекао!"
Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
Više bih volela da znam da mu se ne sviđam, da je to tako, nego da ovako nagađam i nadam se...
Ulazi mama u sobu i kaže: Neke 2 devojke su ispred zgrade, jedna nije loša, aj makar pogledaj ih...
Pravila sam se da se davim, samo da bi me zgodni spasilac izvukao iz vode. O:)
Dok sam u društvu stalno sam smiren i ćutljiv, svi me smatraju za hladnokrvnog idiota koga boli uvo za sve, suština je da često kad ostanem sam, odvezem se bajsom u neku šumu, zabit ili nenaseljenu zgradu, sjedem, upalim muziku, prelistam film i jednostavno zaplačem kao niko. Hladnokrvnost me je dovela do toga da nemam pravog prijatelja, svi misle kako je meni lako, a ustvari sam u neviđenom ćorsokaku.
Dok sam sedela na wc šolji, odjednom ušao moj dečko u kupatilo kleknuo na kolena i rekao "udaj se za mene"...
Nema veće muke od sakrivanja seksi veša i igračaka po kući dok živiš sa roditeljima. Mislim da ću predložiti momku da živimo zajedno!