Upoznala sam momka. Za poželeti. Odgovoran,pouzdan, praktičan, samostalan, besporočan, iskren, odan, vredan, znala sam- biće fantastičan muž i otac. Iako sam u tom trenutku imala sasvim drugačije životne planove u koje sam mnogo uložila, odlučila sam posle par meseci zabavljanja da napravimo dete i venčamo se. Moja najbolja drugsrica u tom trenutku se distancirala od mene. Razgovori su prestali, ili trajali maksimalno kratko. Ja sam nju zvala. Na kraju mi je pred svadbu rekla da misli da grešim, da je to sve pogrešno i da se to tako ne radi. Prekinule smo kontakt. Ona je u vezi preko deset godina, i nije se udala, nemaju dece. Čeka da sredi posao i svoje stambeno pitanje. Nikada je zbog njenih stavova o životu nisam odbacivala. To sve me je jako povredilo. Rekli su mi da je ljubomorna, ali ja i posle nekoliko opravdavam njen stav time da me ona dobro poznaje i da se ne slaže se mojom odlukom jer smatra da nisam spremna, iz pravih motiva, za majčinstvo i brak...
Postoji razlika između zdrave rasprave i besmislene rasprave. Razgovor s nekim tko je otvoren, tko cijeni razvoj i razumijevanje, može biti konstruktivan, čak i ako se ne slažete s njim. Ali ako pokušavate urazumiti nekoga tko odbija gledati dalje od vlastitih uvjerenja? Kao da razgovaraš sa zidom.
Bez obzira na sve, koliko logike ili istine ima, oni će izvrnuti, iskriviti ili odbaciti sve vaše riječi, ne zato što niste u pravu, već zato što nisu spremni na to, da vide drugu stranu.
Oni koji vas nisu spremni čuti na vašu dobronamjernu kritiku najčešće će odgovarati niskim udarcima i vrijeđanjem na osobnoj razini.
Zrelost se ne odnosi na to tko pobjeđuje u raspravi, već na spoznaji kada se više ne isplati raspravljati.
To je spoznaja da je vaš mir vrjedniji od dokazivanja da nije u pravu onaj tko je i prije rasprave već odlučio da se neće predomisliti.
Ne treba svaku bitku voditi.
Ponekad je najmoćnija stvar koju možete učiniti prestati raspravljati. Dovoljno je što ste pokušali.
Nikad neću razumjeti ljude koji vozeći se noćnim linijama ostave upaljen zvuk pojačan do daske. Pa ljudi spavaju, odmaraju, ne treba im srčani u 3 ujutro jer su se malo opustili u busu i udrili san.
Prije nekog vremena instalirala sam jednu od "fit" aplikacija... još je ni otvorila nisam. Toliko o mojoj upornosti da smršam.
Imam strah od aviona i nikako ne smem da letim, u London sam išao autobusom, a u Nju Jork brodom iz Španije, prosto ne mogu da letim čak i da mi platite. Znam šta kaže statistika, ali stvarno ne mogu da prevaziđem to, radije ću opet u SAD putovati brodom 10, 15 dana, nego leteti toliko sati i razmišljati o padu i pogibiji svake sekunde tokom leta.
Devojke živite u zabludi ako mislite da su najveći švaleri momci koji stalno izlaze, uvek izgledaju tip top sređeni, imaju puno para, dobra kola, ne najveći švaleri su definitivno FOLKLORAŠI, nažalost osetila sam to na svojoj koži!
Brat mi se razvodi (prevarila ga sa kolegom) gledam ga kako se muči jadan, slomljen, ne zna gdje udara. Ona dobiva pola svega što su stekli u braku na što i ima pravo iako većine ne bi bilo da on dobro ne zarađuje. Sad si razmišljam o sebi i suprugu da dođe do razvoda stan u kojem živimo je njegov (kupio ga prije nego smo se upoznali) a kuća na moru je zajednička jer sam je kupila u braku iako sam ja digla kredit i otplaćujem ga (on plaća kredit za stan).
Osećam se kao da sam rođena za velike stvari i da mogu da budem izuzetno uspešna. Ne pričam o tome jer znam kako zvuči. Kad pomislim u kakvim sam uslovima odgajana, kakve sam situacije i gubitke imala i da sam se uvek nosila dobro sa svim, i kad se uporedim sa drugim ljudima iz svoje okoline osećam da ne pripadam tu. Već sam ostvarila neke stvari o kojima sam samo sanjala do pre neku godinu i osećam da mi je nebo granica. Međutim, osećam i to sputavanje moje okoline, a najviše porodice. Emotivno me ucenjuju, finansijski iscrpljuju i smatraju moje uspehe za svoje. Osećam da nemam teme za razgovor sa njima, da finansijski ne mogu da me prate i da smo dva sveta.