U vezi sam sa dečkom već 8 meseci, ali me od prvog dana kad smo spavali plaši njegova mačka. Volim životinje, ali ova mačka se stvarno čudno ponaša. Uglavnom po ceo dan spava i ništa je ne interesuje, ali kad dečko i ja imamo odnos ona se odmah stvori tu i gleda nas sve vreme. Bukvalno kad pogledam ona je pored kreveta i gleda me pravo u oči u ne mrda dok ne završimo. Kad god zatvorim vrata, ona nekako uđe. Ne verujem da je to normalno ponašanje mačke, ali čak mi i je i neprijatno pred mačkom.
Moja bliska prijateljica je po financijama prosjek, ali ona toliko pati od toga da se druži s ljudima koji su iznad prosjeka i da prati njihov korak. Kad se nađe u društvu nekih malo poznatijih (tipa neki influencer, a ne neka prava zvijezda) ona će o tome pričati danima, njoj to laska. Na kraju je svi ti ljudi razočaraju ili si sama osvijesti da je kompleksiraju jer ne može pratiti njihov ritam pa se udalji. Pomislim, napokon se dozvala sebi, kad eto nje za koji mj u nekom drugom takvom društvu. Ne znam zašto si to radi.
Radim s djevojkom koja mi crpi svu moguću energiju. Duže je u firmi, ima znatno nižu razinu obrazovanja od mene i drži se visoko. Što god ona kaže svi se trebaju toga pridržavati, ali ljudi moji to njeno nema veze sa zdravim razumom. Nit nam je nadređena nit išta. Uvijek sugerira kako nešto treba biti napravljeno, pravi filozofiju oko nebitne sitnice. Neke stvari se trebaju raditi na usklađen način naravno, ali druge stvari koje ne utječu na ishod tog zadatka može svatko odraditi onako kako mu paše, ali neee. Stvarno postoje teški ljudi. Ja joj kimam glavom na sve jer njoj to zadovolji ego pa opet napravim sve isključivo kako meni paše jer neću raditi niđevezne stvari samo zato jer je ona rekla.
Razlog zašto sam svjesno tražila da se porađam na carski je jer sam u petom mjesecu trudnoće bila kod kume u gostima i tražila ona od mene da joj pogledam dole kako je nakon poroda da joj opišem. Ona nije imala hrabrosti 6 mjeseci pogledat. Kad sam pogledala noge mi se odsjekle. Malo sam uljepšala priču ali definitivno sam tad prelomila da idem na carski.
Umorna sam od ljudi i lažnog društva. Toliko su pojedini ljudi toksični da su iscrpili svu snagu iz mene, a ja dok shvatim da je netko loš za mene i da trčim za nekime, prođe izvijesno vrijeme...
Svaki put se osjećam nasamareno i izigrano kad shvatim da pojedinci već imaju planove, koji naravno ne uključuju mene... a navodno se družimo. Ne mogu više, na rubu sam i ne želim više da ikad upoznam ovakve ljude. Jer jednom kad ih upoznaš, ne možeš tako lako okrenut glavu i pobjeć od njih. Iskreno, želim da se tim ljudima ta društva raspadnu kao što se u meni sve raspada kad mi okreću leđa pred očima.
Priznajem da sam ljubomoran na svakoga ko piše poeziju i ima dobar odziv kod ljudi. Znao sam da želim da budem pesnik od svoje sedme godine. U osnovnoj i srednjoj školi sam se i takmičio, međutim kako je vreme odmicalo, sve sam ređe bio prvi, najbolji i sve češće su reakcije bile "ok" umesto "divno". Upisao sam književnost i prosečan sam student, pa sam čak pohađao i kurseve kako pisati pesme i opet gotovo nikad nemam razgovore sa izdavačima ili interesovanje za moju poeziju. Jako me ovo frustrira pošto sam više puta čuo da ljudi kažu da nisam pesnik jer onda stvarno ne znam šta sam.
Nikad nisam usisala, brisala prašinu itd. Ne znam koji je to poremećaj, ali majka je uvek govorila: „Nemoj sad, ostavi to“, „smeta mi buka, sad si našla“ i sl. To je sve i zbog brata, ja ne znam šta je njemu pa mu toliko smeta kada ja čistim. Bukvalno je u stanju da se posvađa kada ja hoću da očistim kuću. Jednom htela kantu za smeće da operem, on počeo da viče i govori da sam nenormalna. Kada sam htela da usisavam, on kaže da ne treba to sad da radim jer nekom možda smeta i da je najbolje da to uradim popodne (jelte, da se ja njemu podređujem). Što je najgore, on majci govori šta će da radi i ona ga sluša. Zato mi i brani da čistim da on ne bi vrištao. Luda porodica.
Ne znam šta da budem kada odrastem. Oduvijek sam htjela biti u filmskoj industriji, režiser, scenarista, ispričati fantasticne priče te biti poznata ličnost, ali ne vjerujem da ću osigurati sebi dobru budućnost sa tim jer nemam štelu u toj industriji. Želim sebi osigurati dobro plaćen posao u ovoj ekonomiji, ali svi ti poslovi su ili IT, ekonomija, pravo, politika ili medicina, gdje ja ne mogu sebe ni da zamislim u tim sektorima...
E Osiječe moj, jadan li si. Ne idem često na događanja, ali u proteklih godinu dana kupila sam ulaznice za barem 4-5 različitih. Kako naivno od mene. Skoro svi redom otkazani svega koji dan ranije. Oni koji nisu bili otkazani u više navrata su mijenjali datum ili format. Bilo ih je još koji su me zanimali, ali za njih nisam ni stigla kupiti ulaznice brzinom kojom su bili otkazani. Nijedno od tih događanja nije otkazano zbog vremenskih uslova, dakle, poruka je više nego jasna, zar ne? Očito nemamo nikakve sankcije za pohlepne i neprofesionalne izvođače i organizatore. A naknadu za izdavanje ulaznica koja se ne refundira bolje da ne spominjem. Pitam se, bude li im ikada imalo neugodno kolike novce zarade na tim naknadama za izdavanje karata za događanja koja na kraju redovito budu otkazana?
Žao mi je što me neki ljudi pogrešno shvataju, ali stvarno nemam volje ni želje da im se pravdam i objašnjavam, a nije ni fer prema onima koji sve ispravno shvataju i kao da sam od njih krala vrijeme za objašnjavanje onima koji stalno traže dokaz ljubavi, jer ni sami sebe ne vole. Ne želim više od oni koji zaslužuju moju pažnju jer je i sami pružaju podjednako da kradem i dajem onima koji njom hrane ego i, čim ona izostane, prave dramu i izvrću mi riječi. Preiscrpljena sam njima i zaista ne želim više ikakav vid komunikacije s takvim, pa neka sam stoput u njihovoj interpretaciji toksična. Ne može više ni sekund mog vremena, gotovo!