Pre bih voleo da imam svoj biznis, nego da imam veliku platu.
Ne znam gde izlaze momci i devojke tako kasno. Imam 30 godina, nisam neka baba, samo mi nije jasno. Kad sam bila mlađa, izlazak mi je bio do 11 do 18 godina, posle me niko nije ograničavao. Nikad nisam došla posle 00 jer stvarno ništa nema posle ponoći po gradu. Ne računam klub vikendom, kada je pun grad, ali radnim danima kada je škola. Pre neko veče sa terase me probudi buka, ono njih 10 ispod terase u 4 ujutru vrište i smeju se. Što je najgore nemaju više od 15,16 godina. Roditelji malo pripazite na decu, niste dobar roditelj ako im sve puštate. Recite šta hoćete, ali ovo nije normalno.
Najveća greška je što sam upoznao drugara sa prijateljicom iz detinjstva.
Trudio se nenormalno na početku oko mene, sve je htio sad i odmah, ja sam usporavala jer mi je bilo previše. Nakon nekoliko kava htio je da budemo u vezi, onda je svima na sva zvona pričao da smo zajedno. Ma ja nikad nisam tako upornu osobu upoznala. Pričao sa mnom o budućnosti, povjeravali se jedno drugome, htio me sa najbližima upoznavati čak s nekima i jest i odjednom bum, preokret totalni. Samo se povukao, zahladio u porukama, uživo se još nekoliko puta vidjeli i to je to, ostavio me. Što ljudi glume ljubav ako je ne osjećaju? Niti sam ga pritiskala, čak što više bilo mi je malo previše svega u početku ali sam se vremenom vezala za njega i prepustila kad sam vidjela da se toliko trudi. Nek mi neko muško pokuša objasniti, jer ja ove ekstreme ni malo ne razumijem. Samo sam ostala polupana s mislima je li nešto do mene, al mislim da nije trudila sam se i ja.
Znam da ovaj sajt nije predviđen za ovakva pitanja, ali volela bih da čujem tuđa iskustva. Pre više od mesec dana sam počela da pijem antidepresive i još uvek ne osećam poboljšanje. Koliko je vama trebalo da osetite promene i da li su vam stvarno pomogli?
Imam 31. godinu, nemam društva, nemam curu.. Moji vršnjaci imaju svoj život, samo ja kao da stojim u mjestu. A curu više ne znam gdje da tražim, sve je oslo u kur*c...
Pitala sam više osoba da ponavljamo zajedno za ispite. Svi su me odbili uz izlike da oni uče sami, kako im to ne odgovara i da nemaju vremena za takvo nešto. Međutim, krenula sam u čitaonicu čisto da promijenim sredinu i naletim na većinu istih osoba koje sam pitala, kolektivno uče i na pauzi se međusobno ispituju. Nije me uvrijedilo to što su me odbili već bespotrebno laganje. Zapitala sam se da li sam ja naporna i dosadna ljudima ili šta već.