Imala sam prijateljicu koja mi je bila ko sestra, čak su nas znali usporediti. Ona se zaljubila u jednog momka za kojeg ja nisam bila za jer je u vrjeme kad je htjeo sa njom bio u vezi sa bivšom, naravno nakon nekog vremna smo se udaljile i ne čujemo se. Ona danas ima djete i dalje je s njim, ja joj želim sve najbolje i najljepše.
Imam 30 godina i ne znam kako da savladam strah od igle i krvi. Od malena vučem taj strah, do te mjere da ne smijem sama otići na osnovne laboratorijske pretrage.😖
Imamo kolegu koji se samo takmiči i dokazuje. Svi mi imamo porodice, živimo život svoj, dok se on polomi da nam se dokaže i pohvali. Čovek u četrdesetim, a nezreo, ponaša se kao dete. Najbolje je što misli da smo svi ljubomorni na njega. Takođe nas provocira time kako mi ne možemo negde da odemo ili kupimo nešto, a on je sam, nema kučeta i mačeta, živi s roditeljima i ima brata koji mu pomogne uvek. Lako bismo se svi mi tako ku*čili. Stvarno ne znam šta on planira sa svojim životom i dokle će ovako... Umesto da se uozbilji, osnuje porodicu (čak napada ljude kada mu kažu da se ženi, govori „je l' ja ne treba da imam ženu, ne treba da se oženim“ kao da su mu drugi krivi za to, a ne on sam).
Kad kažeš da imaš alopeciju - bolest ispadanja kose, svi ti se sažale i postanu nježniji prema tebi, imaju više razumijevanja itd..eee a kad kažeš da imaš trihotilomaniju ili skraćeno trich - poremećaj čupanja kose i okp, automatski te svi počnu gledati kao nekog teroristu i umobolnika jer kad im pokušavaš objasniti da je to poremećaj i opetovano čupanje kose i ne možeš se zaustaviti jer ti dolaze misli da to radiš stalno, ljudi uopće ne percipiraju da zapravo tebi treba pomoć nego te gledaju u stilu: aha ti imaš svoju kosu? Da, koju onda čupaš? Da, ali nismo toga svijesni dok kosa ne bude na podu, ali tebi kosa ponovno naraste I TI JU OPET IŠČUPAŠ!?!?! Daaa i gledaju te kao luđaka, za neku umobolnicu, opasnost po društvo. Ne sažaljevaju ti se, ne pokušaju ti ni pomoći kako da prestaneš s tim, nego te svi odmah odbace i ne žele se baviti s tobom.
U 40im sam ali me iznenadilo koliko ljudi i mlađih i starijih (aj za njih nije čudno), ima problem sa bolovima u kostima, zglobovima, leđima, itd. Član sam jedne grupe pa vidim da imaju iste simptome, većina je išla doktoru, piju terapiju ali i dalje imaju probleme. I ja ponekad imam ove probleme, a nikad prije nisam.
Zašto prokleti život mora biti takav da se uvijek nešto stresno mora događati?! I onda kad kažu, izbjegavaj stres..pa kako kad stalno neka sr*nja iskrsnu? Ako 2,3 dana i bude sve dobro, nakon toga se desi nešto radi čega odmah sve to 'dobro' bude "poništeno". Baš mi je frendica rekla da se ona doslovno navikla na to da se "uvijek nešto događa" jer je to "život" i da prosto tako mora biti, tako da se ona zato uopće ne uzbuđuje kad se nešto 'dogodi'. Dok se ja uvijek šokiram. A najgore mi je kad se više tih 'sr*nja' zareda, pa da dam jedan primjer. Nakon što sam jednom s rođacima otputovala malo van grada i divno se provela, čim sam došla kući, odjednom...tata je baš taj dan dok je ležao, naglo okrenuo vratom zbog čega mu se uklještio i natekao neki "živac" na zatiljku, pa nam nakon toga riknuo osigurač i kad je tata pokuša popravit, mater je imala mali strujni udar dok je išla uključiti lampu, pa JA dobila poziv na sud radi nekog debila što me opljačkao na poslu itd..uvik nešto jbt!!!
Bivša me prevarila i ostavila a ja patim i dalje za njom.. Užas!
Dijete sam 90-ih i stvarno mi je 90' dance glazba nešto najdraže u glazbenom svijetu, al rekao bih da je najkvalitetnija glazba ona iz 80-ih. Ovo danas ne može se usporedit s glazbom od prije. Kako je prije poezija bila popularna, a danas zaboravljena, tako je i dobra glazba ukus za stvaranjem iste.
Iz ovih stopa bih se preselio u Italiju, samo da ovde ne radim tako dobro plaćen posao. Tako da, nije razlog da se ide "preko" isključivo potraga za poslom, kako se ovde najčešće priča. Možda prosto ne želim da živim sa ovim ljudima u ovom ambijentu. Dosta mi je bahatosti i "š'a je bilo?" ljudi.
Cijeli svoj život nisam znala što želim raditi. Studirala sam ono što ne volim, radila u toj struci gdje se nisam snašla, pa mijenjala posao. Iako sam zadovoljna sa sadašnjim poslom, ne vidim se u njemu dugoročno.