Ceo život se vodim time da se sklanjam od ljudi koji mi dižu pritisak, mnogo cenim svoj mir, organski ne podnosim tenzije i ne umem da se svađam. Trenutno sam trudna, pa tek gledam da se distanciram od ljudi koji su problematični. E izgleda da ću sad morati od rođenog brata da se distanciram zbog nevaspitane snajke koja me ubi u pojam... Volim ga previše, ali izbor mu je pogrešan, i mislim da je najbolje da se samo povučem i gledam svoju novu porodicu.
Prva sam godina na mašinskom fakultetu, u prvim rokovima sam položio samo jedan ispit od mogućih 5 i to onaj najlakši ispit. Zaista se trudim, učim, vježbam, ali ne ide nikako, razmišljam o ispisu, ali se bojim, jer ne znam šta želim u životu...
Sjećam se tog trenutka kao da je juče bio. Ona je iskreno otvorila svoje srce prema meni, a ja nisam bio dovoljno pažljiv. Nisam joj dao šansu, nisam mogao priznati što osjećam, i nisam je ispoštovao onako kako je zaslužila. Gledajući unazad, osjećam nevjerovatan gubitak. Ta prilika, ta šansa da nešto izgradimo, nestala je zbog moje nesigurnosti i ponosa. Povrijedio sam je i sada osjećam samo žaljenje. Žalim što nisam volio kako sam mogao, što nisam prepoznao ljepotu tog trenutka. Zatvorio sam se nakon toga, bježao od onoga što je moglo biti najljepše iskustvo mog života. Iako ne znam hoću li ikada imati priliku ispraviti to, znam da sam naučio iz svojih grešaka i nadam se da će to biti lekcija. Ona je zaslužila puno više.
Meni karma vraća sve godinama, jer nikad vise nisam volio.
Upoznala sam slučajno jednog momka, zapratili se, on se javio i počeli tako pisati. Nije osoba u koju bih se zaljubila po svojim osobinama (nakon što sam ga bolje upoznala to sam shvatila) osim što je jako lijep. Ali sam vremenom shvatila da gajim emocije prema njemu. A on je mrtav, hladan, bez emocija. On je jako depresivan zbog nekih situacija u svom životu, nisam ni ja baš bolje i ne znam kako da pomognem ni njemu ni sebi. Prekinuli smo se dopisivati jer on piše s drugom curom, znam da nismo u vezi ali ja to ne mogu podnijeti jer mi je stalo do njega, ne znam šta da radim.
Riječ "enmeshment" sam danas otkrila, u prevodu prekomerna povezanst, uplitanje, "zamagljene granice". Ja sa tim patim u svom braku, i vjerujem da ima još žena. Da se u braku s mužem ništa ja ne pitam, velike odluke poput kupovine novog auta, ili za novi stan se baziraju na donesenim zaključcima sa njegovim bratom. S roditeljima je uspio neku granicu uspostaviti da njima zna reći "ne, ne mogu" ali bratu nikad, i to me muči. Koliko put je meni odbio neku uslugu da učini, ali ako brat ga treba za bilo šta, iako čak kaže, ako nisi u stanju nema veze, ako nema novca nema veze, ovaj moj bi jeo bobe radije samo da mu je brat srećan i dobije odmah ono što želi. A ja ako nešto tražim odjednom se ima stotinu izgovora za sve. Ne krivim je djevera ni za šta, pritom smo on i ja u odličnim odnosima, ali ako on koji i nije u braku u stanju da kaže "ne mogu sad telefonirat, s curom sam", moj bi se njemu javio na najgluplju temu dok smo zajedno ili smo umorni, ili maksimalno zauzeti.
Prijateljica je uvek direktna, nije je briga kako se ja osećam. Međutim, kad se ona razvela i udala za nekog drugog, ja nisam odmah potrčala da je ispitujem o tome. Neki ljudi su baš bezobzirni i nemaju osećaja.
Ljubavni život mi je toliko nezanimljiv da mi je crush kolega s posla koji je od mene stariji 17 godina, oženjen i vidim ga jednom godišnje. Naravno da nikad ne bih imala ništa s njim, ali on je jedina osoba za koju mi se čini da je zainteresirana za mene, u realnom životu. Danas se momci javljaju samo preko društvenih mreža, komunikacija uživo je nepostojeća.
Кad sam ljubomorna, to je dobro. Treba da se brine kad mi je sve ravno. Mada je tad uglavnom kasno.
Introvert sam a radim na poslu koji zahteva ekstrovertnost. Malo malo pa se osamim.
14 meseci sam u vezi sa momkom, on je stvarno super, uspešan u poslu, rekreativno trenira boks, sportski tip je, voli prirodu, decu i životinje, uredan je, zna da majstoriše i da skuva...ja bih se udala u skorije vreme jer je dobra prilika ali on ne pominje brak niti daje naznake da hoće da se ženi, kako da ga podstaknem na to?