Čitam ovde objave pojedinaca koji krive porodicu za svoju anksioznost, nesigurnost i slično. Odrasla sam u potpuno disfunkcionalnoj porodici, otac alkoholičar, neradnik. Majka je jedina radila, borila se za decu, kuću i na sve to trpela batine. U osnovnoj školi sam često bila na meti ismevanja jer sam imala manje od drugih. Izrasla sam u osobu koja tačno zna šta želi, radila sam na sebi, zadovoljna sobom i psihički i fizički tako da samopouzdanja imam i više nego što treba. Pokrenula sam svoj posao, osnovala porodicu koja mi je svetinja. 90% onih koji su mi se ismevali bi danas sigurni rado bili u mojoj koži, jer danas nisu ništa, iako su imali mnogo bolje uslove, porodice i podršku. Džabe je da vam život da najbolje karte ako ne znate da ih iskoristite. Zato ljudi, ne tražite krivce u drugima, ne očajavajte u prazno, radite na sebi u svakom smislu, pomozite sebi. Čovek koji je zadovoljan sobom ne može da nema samopouzdanja i sigurnosti. Uzmite život u svoje ruke.
Otac mi je preminuo tragično prije 4 godine. Nismo nešto Bog zna koliko bili vezani period prije smrti. Dosta toga se izdešavalo što me distanciralo od njega. Prije neki dan sjedoh na balkon i otvorih pivo. Rasplakao sam se što ga ne mogu više popit sa njim.
Imam veliki problem u braku, i ne znam šta da radim, počinjem da preispitujem budućnost i da li možemo uopšte ostati zajedno. Prije svega, divni smo oboje, ja divan muž, ona divna supruga, odlična majka naše tromjesčne bebe i volim je više od bilo čega. Ali sve je divno dok se ne desi i najmanja sitnica da ona bude ljubomorna.
Radim na poslu sa 6 muških i 1 ženskom kolegicom, i 3 godine već borim se sa suprugom oko nje jer je ona bez razloga ljubomorna na nju. Trudim se da budem najbolji muž kojeg može da zamisli, ne izlazim, ne pijem ne kockam i ne pušim, ne družim se ni sa kim, svaki minut slobodnog vremena provodim s njom ali ljubomora će nas ubiti. Iako nikad je ne bih prevario i ona kaže da je toga svjesna, pokazuje mi drugačije. Kap je prelila čašu kada je prije par dana mi se javila djevojka koju oboje znamo, da pita par stvari u vezi mog posla, na koje sam ja odgovorio veoma profesionalno i strogo poslovno, moja supruga se zbog toga naljutila da danima ne pričamo.
Razvodim se posle 8 godine braka i imamo dete 6 godina. Ne volim ga već par godina, nemam ljubavi, pažnje a o seksu i da ne pričam. Totalno nekako nesrećan brak. Pre tri godine sam upoznala jednog i bili smo zajedno par meseci zajedno. Pružio mi je minimum pažnje i ja sam se okrenula njemu. Iako nismo više zajedno čujemo se i volim ga kao ni jednog muškarca pre njega. Osudite me slobodno ali ne mogu da živim nesrećno sa čovekom koga ne volim i da pijem lekove samo da bih dan pregurala. Svom detetu trebam zdrava a ne bolesna.
Na poslu je super a na ulici se jedva javi i to složi neku ozbiljnu facu za "Ćao"...
Realno mnogo sam bolja u seksu kada popijem. Nešto kao kurva. Ispunjavam sve želje.
Ne razumijem ljude koji dižu kredite za putovanja i žive u vječnom minusu na računu…