Sada će svi reći da sam ja pogrešila i da sam to trebala da vidim, ali muž mi ništa više ne pomaže ni oko kuće ni oko dece. Nije bio takav dok nisam rodila treće dete. Za prva 2 deteta je i spremao po kući, znao i ručak da spremi i da nahrani decu čak i kad su bebe bili, da presvuče, okupa, ma sve baš. Bukvalno bi došao sa posla i rekao mi da sednem da odmorim i da on preuzima. Kako je treće dete stiglo uopšte ništa ne radi. Dođe sa posla,ode u kafić preko puta naše kuće i presedi tamo ceo dan sa društvom, bukvalno ga vidim sa prozora. Ne radi apsolutno ništa, neće ni travu da pokosi, a kamoli šta drugo. Sve sama radim i ne znam kako ću više. Pričala sam sa njim, ali nema vajde od toga. Bukvalno se čovek skroz odjednom promenio.
Život mi je je*ao mater zadnjih 6 meseci, pitam se ima li kraja ovom haosu.
Koliko su "kumašin", "kumela", "kumara" i "kumarići" iritantni izrazi... 😱
Koliko život brzo prođe i menja se. Jednog trenutka imam 20 godina, držim svog sina u rukama, dojim ga, oko nas je tesina, on me drži za ruku i tu smo nas dvoje zarobljeni u tom prelepom trenutku, kao da je vreme stalo. Dok trepneš okom taj isti sin sada ima 22 godine i upravo se venčao sa svojom devojkom i čekaju bebu. Koliko život brzo prolazi, a mi ne znamo da uživamo u njemu. Deca brzo odrastaju, mi starimo i ti prelepi trenuci prođu.
Napisaću nešto što će verovatno muškarce i očeve iznervirati ali kako sam se porodila pre 3 meseca shvatila sam koliko se jedna žena, majka pati. 9 meseci nosiš bebu, menjaš se kompletno i fizički i psihički onda nastupi porođaj koji je manje-više svakoj ženi traumatičan i onda dođeš kući i bukvalno krećeš novi život. Dojenje je priča za sebe. To je toliko psihička stvar. To je toliko teška stvar. Da posle svega što ti je telo prošlo moraš malo malo da staviš na dojku bebu dok se dojke ne naviknu na dojenje boli do srži. Onda prihvatanje novog života, da više nisi prioritet sebi ti već to stvorenjce, da više ne možeš da izađeš u grad kada želiš kao ranije, da ne možeš da popiješ kafu kada želiš, da ne možeš da odeš kod lekara da se prekontrolišeš kada te nešto zaboli. Jer ti si majka. Sada si majka i sada je tvoj život stao a počeo detetov. Volim svoje dete najviše na svetu, svaki deo tela bih dala za njega ali tako me tišti ta činjenica šta se sve promenilo i šta će se sve promenit.
Svi me osuđuju jer sam se udala za bolesnog čovjeka. Doktor mu je rekao da će živjeti još svega godinu dana. Trudna sam i nadam se da će dočekati rođenje našeg djeteta.
Nekad pomislim, da će me muž ostaviti, jer u 2 godine braka nisam mogla još ostati trudna.