Možemo li se dogovoriti da živite iskrene živote i da prestanete varati svoje partnere? Sami ste si ih odabrali, poštujte toliko bar. Ako ne ide- hajte svatko svojim putem. Budite ljudi.
Gdje mi je bila pamet kad sam sa 13 godina željela da "umrem" i to zbog toga što se nisam sviđala dečku koji se meni sviđa i jer sam morala na popravni iz matematike.. a sad bih u ovom svijetu odraslih dala sve da mi te gluposti budu najveći problemi...
Stvarno sam tih godina bila luda.. uvijek sam gledala neke horore, a najdraži mi je bio onaj o krvavoj Meri koja se pojavljuje u ogledalu, i tada su po internetu stalno kružile urbane legende o njoj da ako je prizoveš na taj i taj način, ubiti će te itd.. I da, meni je tada bila želja da me ona ubije. Retardirano, znam. Mislila sam je dozvati ali sam se bojala, jer te stvari nisu za igru. Samo se treba uzdati u Boga! Svi smo mi bili kao djeca ludi na neki način, al ja ga pretjera.
Konačno sam shvatila zašto mi moji opstruišu veze čak i ako imam 30. Jer neko mora njihovu maloljetnu dijecu da čuva i vodi na vannastavne aktivnosti. Jer djeca koju su dobili u 20tim moraju sad da ispaštaju zbog djece koja su došla u 40tim. Nemojte djeci uništavati budućnost zbog vas i vaših pogrešnih odluka.
Ja sam emotivac i lično mrzim čovjeka koji je izmislio pjesmu "Zeko i potočić". Ne vidim joj svrhu osim da dijete plače zbog gluposti. Eventualno da uspava bebu koja ne zna pričati. Kad imadnem dijete reci ću mu da, realno, ako se potok zaledio, zeko ce lizat snijeg. NE RAZUMIJEM MAMIKE, OČEVE I UČITELJICE KOJI NE ŽELE OVO OBJASNIT DJECI!!!
Nervira me kad ljudi imaju potrebu da naglase neki nedostatak na tebi tipa “Kako imaš mršave noge”, “Jao kako ti je kosa tanka” itd… Jel se osjećate uzdignuto kad nekoga “ponizite” tako na glas ili?? Drugi razlog takvog ponašanja ne vidim.
Jako bliska drugarica ima dete sad će 3 godine. Naravno da znam sve oko deteta, da pričamo sve, da se posećujemo i sve to. Drugarica ne stavlja ni svoje ni slike deteta na mreže, čak ni na viberu nema sliku ni svoju ni sa detetom, tako da ni meni svo ovo vreme možda nije poslala 3 slike, možda na rođenju, za prvi dan vrtića i neku haljinicu što sam joj ja kupila kad je obukla. Ja sam 10 dana u bolnici, najgori trenutak i period u mom životu, čekam prekid u poodmakloj trudnoći i ne bi da opisujem detalje, ali to niko ne može ni da zamisli kroz šta jedna žena može da prođe. Za to vreme drugarica me zove, piše i hvala joj na tome, ali odjednom u tom pisanju baš u ovom trenutku krenula je da šalje slike svog deteta, snimke, slike iz vrtića, parkića... 3 godine to nije radila i baš sada je odlučila da je vreme za to, u trenutku kada mi reč "beba, dete" razara srce i dušu!??? Jesam li luda što uopšte mislim o tome??
Bilo je mirno jutro. Otišla sam na jutarnje trčanje, vratila se puna elana. Tuširala, popili smo kafu (on je napravio) zajedno. Doručkovala sam. Pitala njega za doručak, negirao.
Dogovor je pao da mu napravim burger oko podne. Napravila sam baš onako gigantski burger. Inače jede tri normalna. Pa je taj jedan bio kao tri normalna. Kad je vidio burger, bio je šokiran kako je velik (iako nije tako ogroman). Počeo je da se nervira-zbog ogromnog burgera. (imam sliku i njega i burgera). Uradila sam fografiju u momentu, dok je sjedio ispred burgera. Mislila sam da se šali i da me sprda, pa sam ga fotkala u mometu. Dokk… nije prešlo u psovanje i ogavno ponižavanje mene i ogromnog burgera.
Jel može neko da mi objasni šta to ima u ženskom du*etu, šta vama muškarcima prolazi kroz glavu kad gledate... Ja imam genetski lepo oblikovanu zadnjicu i više ne znam šta da radim, sramota me od same sebe.
Naletih na pjesmu James Arthur IMPOSSIBLE i sjetih se perioda u kojem sam je slušala prije, pa da vam kažem SVE JE IPAK MOGUĆE 🤣🤣
Bila sam naivna budala što nisam razmišljala i razgovarala o novcu u braku. Kad smo se venčali, napustila sam posao i otišla kod njega u inostranstvo. Ostajem trudna, gubim trudnoću i tačno godinu ipo po dolasku i inostranstvo nalazim svoj prvi posao i duplo manju platu od njegove. Tada kreće pritisak da plaćamo pola pola jer me godinu ipo izdržavao. Život se pretvorio u 2 cimera, o drugoj trudnoći nema govora jer ću ostati bez plate. Upadam u depresiju već nekoliko godina. Danas se budim iz depresije i lečim, ukrao mi je svu radost života u mom dokazivanju da nisam sponzoruša. On sad ima zdravstveni problem, multiplu sklerozu i ostaće za par godina bez posla i na socijali. Dok je moja plata mnogo bolja i predamnom je još bar 30 godina rada pre penzije. Umesto da budemo brak i porodica, da imamo decu, danas jedno više finansijski daje a sutra drugo jer sam i mlađa 10 godina od njega. Pitam se gde mi je pamet bila.