Većina doktora na Balkanu nema poštovanja ni E od ETIKE, kad su u pitanju pacijenti. "Doktorica" mi je postavila pitanje, koje glasi: "Šta SI trebala? Otkud pravo njima da takvo pitanje postavljaju pacijentima i gdje je nestalo persiranje, poštovanje? Osjećala sam se, kao da sam došla na pijacu, a ne u ordinaciju na pregled.
Nakon selidbe u Njemačkoj, zakazala sam termin, da se prijavim kod kućnog doktora, te pitanje, koje mi je doktorica postavila, smatram normalnim i poštenim i po mom mišljenju, to spada u ETIKU. Pitanje glasi: Dobar dan, kako Vam mogu pomoći? Šokirala sam se, kad sam čula, da se neko konačno lijepo ponaša prema drugima.
Godinu dana smo se viđali. Danas mi je rekao da ne želi ozbiljnu vezu. Godinu dana sam izgubila s tobom Nikola!!
Kako bi vi protumačili odnos između dvoje ljudi, kolega koji svaki dan sjede 8h u kancelariji i opet razmjene koju poruku poslije posla. Kada neko ode na put javi se drugoj osobi da je stigla i da je sve u redu. Poklanjaju jedno drugom sitnice i raduju se uspjehu onog drugog. U firmi štite jedno drugo. Ponekad dopisivanje poslije posla traje 3-4h, a opet ima dana kada se i ne čuju. Par puta su otišli na kafu i doručak. Samo je oboje zauzeto i nikada nijedno niie prešlo granicu drugarskog odnosa.
Tražim posao a molim Boga da ga ne nađem. Samo bi u sobi sjedila i ne bi nigdje izlazila. Kukala i plakala. Anksioznost me ubija. Sutra idem na razgovor za posao poželite mi sreću.
Nikada neću prežaliti što sam imala djetinjstvo i mladost pune problema. Porodične svađe, nasilje, mnogo prolivenih suza... toliko mi je žao što nikada nismo mogli da živimo kao normalni ljudi i porodica, mnogo mi je teško kada vidim srećne ljude. Ponekad se pitam, zašto su moji roditelji ostajali u takvom braku, i sami su se patili jedno pored drugog u takvom okruženju. Ne zna se ko je nesrećniji od nas. Dobro je da sam ikako ostala normalna. Bože, čuvaj svu djecu ovog svijeta!
Ne volim nametanje tuđih mišljenja i stavova, ma šta da je u pitanju. Svako ima pravo da misli šta želi.
Tražila sam mužu razvod braka posle 15 godina. Nema nekog velikog razloga, u pitanju su male stvari koje sam ga svakodnevno molila da uradi i svaki dan ponavljala. To se kupilo i kupilo u meni godinama i jednostavno je u jednom trenutku sve prekipelo i ne mogu više. Ima mnogo stvari ali na primer - nekad operi sudove, čarape ubacuj u korpu za veš a ne pored kreveta, obriši kupatilo kad završiš tuširanje, prljave stvari u korpu za veš a ne na nju, blatnjave cipele idu na otirač a ne na tepih, itd. Milion još tako malih stvari koje sam svakodnevno pričala i ne ide više prosto, preko glave je. On sad ne razume zašto ja hoću razvod zbog takvih gluposti i siguran je da je nešto drugo u pitanju, jer mu je ovo smešno. Meni se plače od muke.
Nakon svađe ljutnja me drži par minuta, a supruga može danima da me očima ne gleda. To je poprilično neugodno, psihički me ubija, jer nekad nisam ja krivac svađe...