Dečko i ja se treći put mirimo. Ne mogu više majku da od sramote pogledam. Čovek greši, jbg.
Ja sam njega zaprosila jer je on umjesto prstena pare potrošio da nam uplati put na Novi Zeland pošto sam ja oduvijek željela tamo ići.
Tražim da se zakonom uvede naziv za sadašnju ženu bivšeg muža. Kao što imamo naziv za jetrvu, pašu, .... tako zahtevam da se pod hitno uvede i naziv za ovo. Jer ja više ne mogu da lomim jezik i govorim:"Jelena sadašnja žena bivšeg mi muža."
Sve odlažem za sutra, na kraju ću i život odložiti za sledeći.
Odrekla sam se čoveka kojeg sam volela da bih sa drugim postala majka. Sad su deca odrasla i otišla svojim putem, a meni je život prošao sa čovekom kojeg sam samo poštovala.
Jedva čekam da se zaposlim i ne gledam koliko nešto košta, samo da li mi se dovoljno sviđa.
Rekao sam šefu da ako zaposli još jednu ženu ja dajem otkaz. Nemam ništa protiv žena, ali nisu za ovaj posao za koji su primljene. Ima ih sedam, a ja jedino muško u kolektivu. I onda svako malo "Miki jel možeš molim te da mi pomogneš"... I tako svaki dan. Svaku smenu po nekoliko puta. I onda fini, dobri, plemeniti Miki ostaje sat-dva duže da završi i svoj posao. Prosto mi je prekipelo.
Moja šira porodica, stariji članovi a posebno rodice bi pocrkale od muke kada bih ja našla divnog muškarca. Te stalno ispituju, ko je, šta je (sama sam trenutno) ali ja ih ignorišem, znam kakve su zmije. Nikad mi neće biti jasna tolika ljubomora kad imaju sve više od mene. Razmišljam da pustim priču kako sam našla milionera. 🤣🤣🤣
Najgori osećaj kada si toliko sebe dao za pogrešne osobe, nemam snage više samo za sebe jedva imam. Ne mislim samo na devojke nego generalno na sve osobe u mom životu. Finansijski stojim jako dobro, izgledam i dobro ali kao da se raspadam iznutra. Baš bedak.