Oženjen sam i volim svoju ženu ali ja ti moram reći prije nego krenem dalje i više se nikad ne sretnemo da ljepšu od tebe nisam sreo, da mi do sad nikad nije brže krv potekla venama nego kad sam te vidio. Jedan pogled u jednom nepoznatom gradu, tisućama milja daleko...
Pravda za sve nas samce oko kojih se celo društvo i rodbina žene/udaju. Koliko god se radujemo tuđoj sreći, nije to to...uvek onaj prokleti osećaj u sebi.
Mislila sam da moj suprug ima najlakši posao na svetu, dok nisam provela jednom prilikom pola sata kod njega na poslu. Inače je sudija po zanimanju. Onoliko stresa i posla nisam ni mogla zamisliti. Stvarno mi nije jasno kako je onako smiren i na poslu i kući. Dok bih ja posle posla samo ležala, on vodi sinove da treniraju, u kupovinu, trčanje, rade po dvorištu i kući… Stvarno ne znam odakle mu onolika snaga.
Zahladnilo pa reko' da obučem trenerku, u džepu našao 1 euro.
Da li je normalno što ja i devojka hodamo goli po stanu?
Moja najveća slabost su mali mačići. Da imam neku moć i uslove, sve mačke na koje naiđem bi bile zbrinute u kući na sigurnom.
Muški ko muški, jedva čekaju da zaflertuju s nekom, dok npr mene onaj brother od muža uopće ne registruje, jbt koliko smo puta bili u situaciji da smo ostali u prostoriji (npr dnevnom boravku) ili bilo gdje 'nasamo', a on ni da me pogleda ni da progovori, samo tipka i vječito gleda u usrani mobitel. Što je najjače, inače je poznat kao ženskaroš koji leti s jedne na drugu, svakoj se nabacuje, svaki dan ima novu je**čicu i sa svakom flertuje, al eto baš sa mnom Ništa... a oni koji su mi nebitni, oni mi ko od šale upadaju u DM na IG.... ehhh živote naopaki...
Pogrešila sam u odabiru oca za svoje dete i to me jako boli..