10 puta me je pozvao da izađemo. 10 puta sam ga odbila i lik ne kapira neke stvari. I dalje piše i poziva, i jedino mi ostaje da ga oteram u 3pm. Ljudi, kad vas neko odbije 3 puta NE ZOVITE VIŠE. Imajte minimum dostojanstva. Ja želim da izađem ali NE SA TOBOM. NE prijaš mi kao osoba. Tačka.
Živeo sam 5 godina u Novom Sadu, platu koju sam primao 2019 i platu koju sad primam je ista 90 000 tad sam mogao sa tim parama i nešto da uradim, sad mi uvek zafali 10-15 000 din uvek nađem na oglasima neki dodatan posao 1-2 puta mesečno da bi imao za život. U nekim trenutcima mi se činilo što više trčim za parama to mi je gore i više trošim. Dao sam otkaz, vratio se u svoj rodni grad, našao sam posao na 5km od kuće na posao idem biciklom a ne gradskim prevozom, na putu do posla priroda, kanal prosto ti da neke energije da izguraš dan a ne onaj beton kada upekne na 50 stepeni leti izgbiš svaku volju za životom i radom u betonskom gradu.
U fazi sam opremanja stana, pa sve mislim treba mi još slika, ukras, cvijet...milion budalaština. I onda, naiđem na fotografiju bolesne djevojčice, skupljaju pomoć za lijek. Shvatim, ništa mi u stvari ne treba 😭 Bože, čuvaj svu djecu svijeta i njih i njihove mame i tate❤️
Sve češće osećam da ne pripadam ovom vremenu.
Sve je seks, novac, gluma, igre bez duše...
A ja samo želim jedno: biti s nekim iskreno.
Da mogu nekoga zagrliti i ćutati bez nelagodnosti.
Da volim bez potrebe da se dokazujem.
Da postoji žena koja ne traži hladnog, nedostupnog frajera, nego čoveka koji voli, stoji i ne beži.
Neću vezu radi slike.
Neću brak koji traje do prve krize.
Neću igrati igre samo da bih bio "zanimljiv".
Ako postoji neko ko još veruje da je bliskost svetinja, a ne slabost — neka zna da nije sam.
Kada sam u gostima volim da piš*m u ono u veš mašini gde se sipa prašak za veš...
Jedna debela se nakačila na mene. Ne shvatam kako neko može biti toliko dosadan? Nađi sebi nekog debelog i zabavljajte se skupa.
Izluđuje me što se dečko ne trudi oko poklona za mene, volim i ja skupo, još ja ne radim, tj na faxu sam, ali uspem da uštedim za njega, a on iako radi, sve su neki glupi pokloni, ne znam, možda je do mene.
Zaposlena sam kao druga osoba. Kakvu sigurnost pruža dobra plata i kad si dobar u poslu, to je neverovatno.
Šta se dešava sa današnjom decom? Danas prolazim pored srednje škole i vidim devojku golog stomaka. Mi nismo smeli da nosimo majice na bretele i kratke šortseve.
Moja majka loše kuha, smršavim svako ljeto po 5 kg, jer uvijek jedno te isto sprema. Rado bih kuhala, ali ja nemam novca za kupovinu namirnica, a ona mi ih ne bi dala. Ne želi kuhati zdravo, već stalno prženu piletinu, koja je masna i tvrda kao opanak (da ne govorim da od nas 4 u kući, 3 ima autoimune bolesti). Kada me na faksu pitaju zašto sam smršavila, kažem izgubim apetit ljeti. Uvijek se jedva čekam vratiti u menzu, a iduće godine i kreniti raditi i odseliti od svojih.