Smatram da sam stvorena za velike stvari, a ne za ove kojima se bavim.
U današnje vreme ako se trudiš oko nekoga odmah ispada da si smarač koji nema nikakve opcije. Samo me zanima kako pokazati da ti je stalo do nekoga ako toj osobi ne poklanjaš malo više pažnje pa to možda izgleda kao smaranje? Tačno je sramota danas biti zaljubljen. Sve je postalo tako tužno.
Postoje slavlja na koja ne želim da idem, ali "moram". Jedva čekam odlazak u inostranstvo gdje ću moći takve pozive odbiti jer eto nisam u mogućnosti tad prisustvujem. Pun mi je k svadbi, dječijih rođenja, rođendana i ostalih gluposti koje ja treba da finansiram da bi neko slikao i profitirao.
Najjači su mi ovi ljudi koji kažu „ne zna reći dobar dan“, kao da te ponize, šta li iako su oni gori jer ogovaraju i pljuju.
Jedva sam našla posao, teškom mukom... radim za 650 eura. Iskreno, zavidim bogatašima. Koliko je lijepo kad znaš da sav profit ide tebi, da imaš novca u izobilju, sa živiš tako lagodno bez razmišljanja kad će leći ta plata prvog u mjesecu. Mislim, divota... to je život, a ovo što većina nas radi, to je PUKO PREŽIVLJAVANJE.
Kad sam otišla kod lekara i tražila da mi se urade nalazi jer imam crne duže dlake po licu koje su se pojavile, i po obrazima, bradu depiliram inače je skoro kao kod momka u kasnijem pubertetu, brkovi, a ne nausnuce, da sam to primetila i da svaki put kad se pogledam u ogledalo primetim da ih ima sve više, rekao mi je da prestanem da se gledam na ogledalo, i da će to biti rešenje mog problema.
Mislila sam da je lako prilaziti onome ko ti se sviđa, no jučer stojim ispred momka u kojeg sam zaljubljena i kontam ne daj Bože da sam muško. Ma ni glas nije iz mene mogao da izađe, sama sam sebi djelovala retardirano, a inače kobiva imam samopuzdanja.