Radim vani i trenutno sam na poslu i tako me uhvatila nostalgija za mojim gradom da gledam live web kamere da mi bude lakše.
Imam 26 i život mi je užas. Ušla sam u burnout zbog puno posla, sa dečkom sam kojeg ne volim jer ne mogu trenutno boljeg naći, ne putujem nigde.. Sa dečkom ne odem ni na more, vucamo se kao baba i deda po mestu gde živimo i to je to. Nema nikakvih uzbuđenja a još sam mlada. Nisam to tako zamišljala.
Nakon nekoliko godina konstantnog pomaganja mojoj sestri, slanja novca i izdvajanja ogromne količine energije kako bih je posavetovao i usmerio na pravi put, odlučio sam da je totalno isečem iz života i okrenem se ka sebi. Shvatio sam da ona ne želi da se promeni niti da joj bude bolje, jer je navikla da glumi žrtvu i da je svi spašavaju kad upadne u nevolju.
Roditelji su joj krivi, bivši muž, dečko, šefovi na poslu, stanodavac itd.
Svi smo mi krivi što ona nema posla, što je nesrećna u životu i svako pozivanje na odgovornost je tera da se baca na pod kao razmaženo derište. Dojadilo mi je da glumim nekome psihologa, bankomat, da vaspitavam njeno dete i da je branim od njegog bivšeg koji mi je vitlao nožem u facu. Imam svoj život koji treba da gradim, ciljeve koje želim ostvariti i dugove koje moram otplatiti. Ne pada mi na pamet da se cimam oko nekoga ko se evidentno neće promeniti.
Naučite iz mog primera, gledajte sebe i svoje ciljeve. Nemojte davati više od onoga što imate.
Udata sam muž mi sve pomaže i podržava imamo dvoje dece ali ja sam srela slučajno jednog oženjenog ima dvoje dece i on.. To između nas ne mogu da opišem šta osećamo obostrano... Šta da radimo i kako da ne grešimo? I zašto nas drugi privlače ako nam je u braku sve ok? Valjda ne postoji više ljubav kod nas.
Ajde molim vas, obajsnite mi. Koja je fora da se žene za objavu trudnoće slikaju s otkopčanim trapericama. Dugo ne vidjeh degutantniji trend.
Na vrijeme došao na razgovor za posao. Nema nikog... Kažu s recepcije doći će za 10ak minuta. Ostanem 10, pa rekoh ostat ću akademskih 15 što bi s moje strane bilo pristojno, nema ih, prošlo 20 minuta i nisam mogao više protiv sebe i svojih uvjerenja o samopoštovanju. I onda se priča kako mladi neće da rade, kako se strance masovno zapošljava. Posao nije čak vezan za struku, može ga se raditi i bez škole. Pa eto još jednom dobih trn od poslodavaca. Koliko biste vi čekali?
Aj što je lik 170, al što misli da se u vezu ulazi posle prvog dejta, pa kuda druže, kuda?
Bivša je bila brdsko govedo, imala je ponašanje retardirane veverice.. Htela je poštovanje, a retko glupa devojka.
Naime u jednoj od lepših naših večera sam joj pričao kako sam kao mlađi imao Tinder ona je to shvatila kao da ja imam i dalje tu aplikaciju, gde ja upoznajem cure sa kojim je varam.
Ni blizu toga, zapravo ni ne volim online upoznavati cure, nju sam upoznao na instagramu jer mi se javila.
Inače sam protvnik upoznavanja online, više volim uživo.
To korišćenje Tindera u mlađim danima se završilo odavno, ništa posebno nije bilo.
Ali hoću vam reći da će bukva uvek sve shvatati bukvalno.
U kombinaciji sam sa zetovim bratom i tako već 3 godine od kako smo se upoznali na svadbi kod sestre i zeta, međutim on ima devojku a ja imam dečka razlika je 15 godina između nas. Pokušali smo da se razdvojimo ali to ne ide nikako. Jel ima neko neki savet..?
Skoro sam se upoznao sa devojkom koja je prilično dobra osoba, kulturna, pametna obrazovana ali se već udaljavam od nje. Problem je što zaista mislim da je nepristojno u današnje vreme nemati sređenu kosu i nokte. Ne treba to biti ništa što je skupo, već samo pristojno i uredno. Mislim da svaka devojka to može čak i sama kod kuće da uradi. Isto kao što muškarci mogu da srede svoju kosu, bradu i slično.