Majke mi, ne treba starijim članovima porodice govoriti da izgledaju mlađe u odnosu na godine, čak iako jeste tako. Kaže meni juče stric 72 godine, "vidi kako ti se lice "uškoralo", a vidi mene".🤣 Ja imam 45 ali zaista sam zadovoljna izgledom i tek par borica imam oko očiju što je i normalno. On izgleda mlađe par godina ali se vidi ipak da je star, pa ne znam šta je sad umislio da je neki macan. 😏🤣 Rekla sam mu da ćuti, da ga neko ne čuje kakve gluposti lupeta.
Ceo život se trudim da budem dobra ćerka, dobra majka, dobra supruga, dobra radnica na poslu... Dosta mi je više!!!
Svaka čast ljudima koji nemaju apetit po vrućini, i koji mogu celo leto da žive na salatama i voću. Meni apetit nikad nije manji, taman bilo 50 stepeni napolju. Uvek mogu da jedem, i to nemam nikakav problem da jedem ''tešku'' hranu.
Deset dana prije vjenčanja prilikom tuširanja osjetim na lijevoj dojci strano tkivo, odjednom više ništa nije bitno, ne znam kako postupiti i kako odgoditi brigu..
Shvatila sam da muškarci oduvek gledaju izgled.
Nije problem u tome, nego što mnogi muškarci vređaju nas prosečne ili ispodprosečne devojke.
Koleginica se skoro udala. Muž joj ima stan, porodičnu firmu, ao joj je nova kola, što se kaže dobro se udala. Ja sam s mužem kupila malo novija kola i stan (na kredit), imamo dete. Ona stalno potencira kako sam se ja loše udala jer sam u kreditima, a i s tim kreditima ok živimo. Tolerisala sam joj par puta takve izjave dok joj nisam rekla da sam ja takva mnogo srećnija od nje koja je gledala korist (javna tajna da je sa svim prethodnim momcima bila zato što su imali dosta para). Uvredila se i sad danima ne priča sa mnom. Nisam ja kriva što je i sama svesna da je sponzoruša.
Da su muškarci dobri u krevetu koliko su opsednuti njime, možda bi i bilo drugačije stanje i ne bi samo kukali zbog suše.
Toliko sam bila uništena prošle godine, toksična veza iz koje nisam znala izaći, nisam imala posao, baš sam bila loše. U 12.mjesecu dobijem posao u struci, prije mjesec dana upoznam prepažljivog i dobrog dečka, imam osjećaj da se i meni stvari slažu na svoje mjesto🥹 prerano je pričati o sreći, ali sam nakon dugo vremena sretna i zadovoljna svime!
Moj tata je hteo da me se odrekne da ne bi plaćao alimentaciju kada sam imala 11-12 godina. Pričala mi je službenica kod koje je bio i klečio i molio. Ona mu je očitala lekciju. Ali sama pomisao na to mi je... Tata, nikad od tebe nisam tražila ništa a kamoli dinar. Mama je htela da ga tuži za neplaćanje jer nismo imale od čega da živimo, u iznajmljenom stanu (živele smo od tadasnjih par hiljada dinara dečijeg dodatka) ali ja joj nisam dala jer je to moj tata, plakala sam joj jer sam se plašila da ne ide u zatvor jer sam ga volela. Posle je otišao u inostranstvo a nama niko nije pomogao. I dalje smo podstanari, samo sada ja sa svojim mužem a mama sama. Nemam nikakvih sredstava i uslova da joj pomognem pa svako veče plačem pred spavanje od kad sam završila srednju i shvatila da sam nesposobna. Babe i dede imaju penzije koje prelaze 100k dinara. A ja nemam jednu sobu da je na moje ime i da niko ne može da me ponovo izbaci. Jako mi je teško. Izvinite.
Lik je 14 god stariji od mene, fizički mi se uopšte ne sviđa, nikada se nije ženio, pored svega toga jedva krpi kraj sa krajem, ali... ljuuuudi on je toliko divan, toliko svestran, toliko mi je lepo da provodim vreme sa njim.. da sam počela da hvatam sebe kako razmišljam o životu sa njim.