U 30 sam godini već 5 godina nisam imao ozbiljnu vezu, u tom periodu sam 3 puta pokušao ući u neku ozbiljniju vezu sa tim devojkama ali smo bili po par meseci u šemi poneki sex i to je to. Jednog dana me zove najbolja drugarica koja apsolutno sve zna o meni i ja o njoj, pozvala me kod sebe na večeru. Njoj je 33 godine kad je bila mnogo mlađa birala je momke, odbijala, mogla je imati kog hoće kada je napunila 30 videla da je mnogo dobrih momaka već oženilo ili su dobrim vezama shvatila da je da je pogrešila prosto ju niko više nije hteo sa 30 godina svi su mislili da si vredela bila bi sa nekim, verovatno ima neki problem kad do sada nije imala vrenika ili dečka. To veče sam kupio prsten i zaprosio je, eto nama je za 7 dana godišnjica od veridbe.
Sve na stranu većina žena ima ružan glas. Za svog života nisam čuo ženu da lijepo priča. Jedna ima kreštav glas, druga kao da joj jezik smeta dok priča, treća nema uopšte nježan glas, četvrta priča kao da se trese nešto u tonu... Mene to najviše odbija.
Nisam tunjavac, izlazim i izlazio sam, ali mi idu na nerve ovi što ništa drugo u životu ne rade i nigde drugde ne vide smisao osim u partijanju i žurkama. Naporni su više. Još kad te, sa kezom od uva do uva, u oktobru pitaju: "a gdeeee ćeš za noooovvvuuuuu", doživim bukvalno nervni slom.
Kako me nerviraju one osobe koje se vade na težak život, a večito su nadrndani i bez osmeha, a imaju sve u životu. Ja razumem da to nije nimalo lako, ali to ne znači da trebaš drugom da podmećeš nogu i da budeš zloban, a posle se vadiš na 'teško detinjstvo'. Te fore ne pale kod mene. Znam ljude koji su svašta prošli i dobri su kao hleb, a ovi što se uvek izvlače za svoje loše postupke, sami su krivi, nema potreba da prebacuju krivicu na prošlost. Svako bira kakav će biti. Večite namćore i negativce, koji, pritom, prave spletke drugima, očima ne mogu da gledam.
Život mi je lijep otkako sam počeo ići u krevet u 21 čas i ustajati u 5 časova. Prije posla na miru popijem kafu, odradim nekekve vježbe, pročitam vijesti na miru.
Bio sam u seksualnoj vezi sa babom iz francuske zbog državljanstva, a ona me je ostavila zato što sam gledao crnkinji u du*e.
Ja ne znam zbog čega ljudi ne veruju nekome ako kaže da ga ne zanimaju skupe stvari. Ajde, jedno je kad čovek nema, pa onda mogu da se vade na ono 'lako ti je pričati kad nemaš mogućnost, da imaš drugačije bi mislio/la' itd. Evo, ja imam i nikad nisam bila taj fazon. Odmalena sam skromna. Kad me ljudi pitaju 'što ne uzmeš nešto skuplje, ti to možeš', ja odgovorim da me to ne zanima, a njima bude smešno i čude se kako sam takva. E pa, ima nas i takvih. Jesam štedljiva, ali ne u tolikoj meri da budem škrica i cicija, već ne volim skupe stvari i gotovo. Mene to ne ispunjava, niko neće poneti pare na onaj svet. Stoji da su pare bitne, ali vala i prokletstvo su kad ih imaš mnogo, a đavo te vuče da trošiš i da se iživljavaš. Lako je meni npr, nego drugi bi spiskao sve i radio šta mu je volja.
Mislim da ne postoji ništa lepše nego kad muškarac stenje tokom seksa i ljubi kao opsednut. Zašto to 80% njih ne radi ne razumem?!?
Kao neko ko se oduvek borio sa manjkom samopouzdanja, razvila sam taj neki zaštitni mehanizam. Ljudi često pomisle da sam umišljena i puna sebe, a ja sam zapravo samo naučila da hodam uzdignute glave, dok u sebi tiho čekam da me nečije reči ili pogled ponovo pogode pravo u srce.
Kad sam počela raditi u inostranstvu, moj otac nije vjerovao da ću uspjeti, ali čim sam dobila posao svaki mjesec sam roditeljima slala novac i to ne male sume. Godinama sam im pomagala, kupovala namještaj, plaćala račune, davala za registracije, čak im od otpremnine kupila novo auto da ne slušam stalno žalbe kako se staro kvari, pomagala sestri, kupovala mobitele i sve što im je trebalo. A onda, kad god se vratim kući, dočeka me ista slika – kuća stara, ništa u nju nije uloženo, WC u lošem stanju, nemam ni sobu u kojoj bih mogla prespavati, a oni su imali i svoje plate i kasnije penzije koje nisu bile male. Sada imam svoje dijete i želim da ono bude na prvom mjestu, ali svaki put kad pokušam stati, oni nađu razlog da opet traže.