Na poslu najviše mrzim kolege koje su sebične i ne dele znanje. Valjda misle da su bogom dani. Ne kapiram to, ako nešto znaš, objasni i drugima, pomozi. To je čista sujeta i ništa drugo, jer se plaše da će neko drugi to da savlada bolje od njih. Ja sam uvek delila svoje znanje sa svima, to mi je sasvim normalno. Pa i ja nekad nešto neću znati, i trebaće mi pomoć, kako mogu očekivati da mene neko nauči nečemu ako ja neću nikoga? Jedna takva je dobila otkaz, i neka je.
Od 2022. godine imam istu platu (900 evra). Imam osećaj da mi se plata iz godine u godinu smanjuje. U 2022. godini sam mogla od svoje plate i da platim stan, račune, da živim i uštedim nešto, sada se sve svodi na minimum. Svesno se odričem svega što mi nije neopodno, na stan i hranu mi odlazi više od pola plate. Mnogo me to frustrira, sekira, zaradim ja nešto i sa strane, ali ne mogu da verujem da je u ovoj zemlji život postao luksuz. Pritom ne radim za minimalac, još više se rastužim kada znam da neko zaradi pola ove plate. Znam da ljudi sa ovom platom izdržavaju i porodicu, ali to ne menja činjenicu da je za život u Srbiji to MALO. 100.000 dinara je nekada bila ok plata, sada nije.
Gledajući tuđe profile stalno mislim kako drugi vode savršene živote.
Posao me toliko iscrpi da posle nemam volje ni za čim. Zaboravila sam kako je kad sam naspavana...
Izbjegavam jesti pohovanu hranu i sve što je prženo u dubokom ulju (imam problema sa stomakom) i primetio sam da postoje 2 vrste ljudi. Jedni koji te uveravaju da to nije od toga i drugi koji se osećaju prozvanim i onda se opravdavaju zašto oni to jedu. Pa brate jedi šta te volja, nitko ti ne sudi.
Drugarica smara sa svojim detetom. Ja kapiram da ga voli ali ne moraš na društvenim mrežama to da dokazuješ.
Kad pregledam profile žena na aplikacijama za upoznavanje, odmah odbacujem one profile sa slikama sa luksuznih destinacija, iz skupih restorana i sličnih mesta za koja treba puno novca. Nisam siromašan ali se plašim da bih ostao bez novca kad bih ušao u vezu sa takvom osobom.
Pre ove devojke bio sam sa devojkom u koju nisam bio zaljubljen, nego tek da nisam sam. Nakon što sam raskinuo sa njom ostali smo prijatelji jer mi je bila jako draga, a ona je bila ludo zaljubljena u mene. Družili smo se neke dve godine. Onog trenutka kad sam našao devojku ona je prekinula svaki kontakt sa mnom. Rekao sam da valjda želi da budem srećan kao što ja želim da bude ona. Rekla mi je "Naravno da želim da budeš srećan ali nemoj da misliš da ću ja biti srećna dok si ti sa drugom." Prošlo je 3 godine a još me bole njene reči. Nedostaje mi.
Mrzim što muž ne skloni bivšu iz svog života skroz, što se onda razvodio bezveze..