Kada su me pitali koga više volim, majku ili oca, ja bih govorila oca. Samo ne znaju da sam ga volela više jer je on najviše voleo majku. Prvo poljubi nju kad dođe kući, često leži na njenim grudima, njoj prvoj govori sve tajne i dobre vesti. Ona ima najveći uticaj na njega. Često smo se svađale, a otac je uvek sa njom raspravljao u sobi, da mi ne čujemo. Nikad se nisu svađali. Uvek je bilo "Pazi kako pričaš sa mojom ženom". Tada se nisam osećala kao njihovo dete, već kao neka osoba koja je napala njegovu ženu. Toliko godina je prošlo i ja još uvek slušam rečenice da su deca blago, ali da je majka njegov život. U mnogim porodicama ili je ćerka mezimica ili sin, u našoj oni su centar sveta jedno drugom. Sve je to traje i sada, a brat i ja nikada nismo osetili da smo zapostavljeni i slično. Sama je putovala na njegov nagovor dok je on bio sa nama. Zahvaljujući njemu ja majku volim više, ne bih je volela da je on nije voleo toliko. Znam, užasno je ali je istina.
Koleginica koja nikad nije bila sva svoja izgubila bebu u ranoj trudnoći. Razumem da je bolno, radovala se tom detetu i bilo joj je u stomaku, ali ona je već godinu dana poputno pukla, nosi crninu i svima priča kako joj je umrlo dete, ko god novi dođe u firmu ona udari u kuknjavu. Ne prođe dan da ne plače i ne širi neku negativu po firmi. Svima je dosadila i svako se oseća krivim jer je ne podnosi.
Kako je samo dobro imati pravu osobu pored sebe i sa njom stvoriti porodicu!
Meni ove moderne priče o muškoj i ženskoj energiji totalno imaju smisla. Prosto setim se iz osnovne ili srednje škole npr devojčice koje su išle na judo, karate, kick box i ostalo kako su zračile muškom energijom dok su balerine, gimnastičarke i plesačice uvek bile elegantne i ženstvene, bez izuzetka.
Danas sam položila poslednji ispit na fakultetu. Tužna sam iz neobjašnjivog razloga, svi oko mene se vesele, obasipaju me čestitkama a meni uopšte nije do slavlja....
U vezi sam dugo pokušavao da razgovaram sa tadašnjom devojkom o onome što mi je važno u intimnosti. Nisam je nikada ucenjivao niti pretio, samo sam želeo da me čuje i da nađemo zajednički jezik. Međutim, vreme je prolazilo, a ništa se nije menjalo.
Kasnije sam, sasvim slučajno, sreo bivšu i kod nje sam dobio ono što sam želeo i što mi je tada nedostajalo. To iskustvo me naučilo da bez iskrenog razgovora i spremnosti oboje da se izađe jedno drugome u susret – veza jednostavno ne može da funkcioniše.
Zaposlio sam se u Nemačkoj preko zdravstvene agencije nakon srednje škole. Iskustvo je blago rečeno očajno. Priče o renomiranim ustanovama zaboravite, treća sam godina ovde, treća firma. Uvek vam nameštaju pflege, starački dom, ono šta ovde niko neće. Kad ste u porodičnim firmama, vi ćete tu vući za svakog. Većinu interesuje plata, 3000€ bruto izgleda veliko, a to vam je 2050 neto, u većim gradovima je više, kao i troškovi. Kad većina plate ode na rentu bezveznog stana i osnovne režije znajte da ostalo ide na hranu, odeću i nenadane troškove. Povrh svega, ovo je ženska industrija i vlasnice su kao po pravilu zlobne žene sa groznim odnosima sa muškarcima i haotičnim porodicama, uz to su glomazne telesnom građom i ponašaju se sirovo. Nisu tip žene koje želite, često imaju i unuke ali će vam se nabacivati i vršiti pritisak na vas pa se posle hvaliti šta su vam radile kao najgore primitivke.
Danas smo imali jednu tešku situaciju na poslu gde su se kolege posvađale, zamalo i potukle. Ono što je ova situacija pokazala je kakve kukavice od kolega imam. Bukvalno sam u šoku ceo dan. Muškarci su postali žene jer samo ogovaraju, tračare, bez imalo smelosti da zaustave svađu, da smire situaciju i stanu iza svojih stavova i svojih zaposlenih.
Ništa žene nije upropastilo generacijama kao serija "Sex i Grad"...