Završila sam fakultet, sve na vrijeme, počela da radim, atmosfera nezdrava, ljudi pokvareni od plate jedva sastavljam kraj sa krajem. Razočarana sam u sve. Još živim sa roditeljima, o svom stanu mogu samo da sanjam. Sa roditeljima se lijepo slažem, ali vidim da je i njima žao kako su se kojekakve bitange snašle a ja tapkam u mjestu. Ne znam šta mi je činiti za dalje...
Ne mogu da prestanem pisat sa bivšom. Raskinuli smo prije 4 godine, ja u novoj vezi već preko 3 godine, zaručio se i opet džaba. Skoro svaki dan pišemo. Nema tu nekog aman flerta ili varanja, ali prosto uživamo da se čujemo povazdan. To nam je kao neko zabranjeno voće. Brišemo chatove tako da moja zaručnica ne zna. Ako nekad nekako sazna, reći ću da je montaža.
Muka mi je od života! Kako čovek sa platom od 80 hiljada da se osamostali u Beogradu a da ne živi na 25+km od istog?! Ovako ili da grune više od pola plate na račune i kiriju, ili se guzi s roditeljima i burazerom u 50 kvadrata s nula privatnosti. Od putovanja na posao snage nemam za dodatni izvor prihoda. Imam 26 godina, radim već 3, ali naprosto ne uspevam naći bolje plaćen posao, nismo svi programeri jbt. Ne zameram roditeljima i oni su radili najbolje što su znali, svestan sam da i sam imam stvari koje me koče tipa loša socijalizacija, malo hobija i interesovanja, iako se fino snalazim na poslu. Međutim, džaba, očito negde podbacujem, ali me svejedno nervira što ne uspevam da organizujem život... Džaba pamet kad je neko nesnađen!
Bili smo dvije godine u vezi, a onda me jedan dan pogledala u oči, rekla da me više ne voli i da me ostavlja jer nije sretna. Bio sam šokiran, uvjeren da ima drugog, ljutio se i mislio da je najgora. Prošlo je pola godine, izgleda da stvarno nema nikoga. Nedavno sam ju sreo i izgleda odlično, nekako zadovoljnije. Je li moguće da je stvarno bila nesretna sa mnom? Ne mogu vjerovati, ali izgleda tako.
Pišem knjigu, nije to ništa wow, u rangu Dostojevskog. Nego je više neke moje želje, snovi, ono o čemu sam maštala, a nije mi se ispunilo, pa se sad glavnoj junakinji ispunjava, kao da je to neki drugi život koji sam htela. Ne znam da li ću je ikada objaviti, ali neka stoji, neka bude tu ...
Razumijem da onaj ko ima pare troši iste na markiranu odjeću, putovanja itd. (i ja bih uživala tako da mogu), ali takvi se nikad neće slikati ispred nekog butika poznatog brenda. To su ljudi koji su navikli na luksuz i ne moraju nikome ništa dokazivati. Oni koji to rade su željni pažnje i stvarnog bogatstva.
Supruga i ja imamo dosta dobra primanja koja smo podijelili na sljedeći način. Na meni su stan, hrana, režije i djeca a na njoj su odmori i putovanja. Meni je 2 tjedna na moru i par vikenda izvan grada sasvim dovoljno ali ona voli istraživati nova mjesta i planirati gdje ćemo ići, šta ćemo posjetiti i ja joj to nikada ne bi uskratio.
Stvarno mislim da bi trebalo da postoji neki zakon za one koji varaju svog partnera. Ne kažem sad da neko ide u zatvor zbog prevare ali da na neki način oseti posledice svoje loše odluke. Poznajem ljude koji su se godinama oporavljali od prevare, izdaje i razvoda, kao i decu čije je detinjstvo bilo uništeno jer je jedan roditelj imao ljubavnika/ljubavnicu. Mislim da treba da postoji neki način na koji se kaznjava prevarant, a nagrađuje prevareni. Npr.ako te uhvate u prevari dužan si da prepustiš zajednički stan, firmu ili kola (nemaš pravo da deliš pri razvodu), tako nešto.Ili ako ostaviš porodicu pa odeš da sa nekim drugim gradiš novu nemaš pravo na starateljstvo, ne donosiš nikakve odluke vezane za dete koje si napustio. A ne ovako, neko može da uništi nečije emotivno stanje i odrastanje pa nikom ništa. Normalno, ne bi važio taj zakon ako ste u vezi 3 dana, nego npr. posle godinu dana. Tada bi samoprozvani "frajeri" i "namiguše" razmislili 3 puta da li je vredno da prevare, obično ne.
Lepo je kad žena želi biti samostalna, nezavisna finansijski, ali u braku ne treba to stalno isticati-imam svoje pare, mogu te ostaviti kad hoću. Posebno ako imate decu. Malo više zdravog razuma i tolerancije.
Eto, nemam kome reći pa moram ovdje, danas poslije posla odoh prevalit 350 kilometara kako bih se pokušao pomiriti s djevojkom koju volim. Ne znam šta da očekujem nit čemu da se nadam. Požel'te mi sreću 🤙