Volim to kad vidim na fb ona typing.. pa stane. znam da kuca volim te rodiću ti decu al' se predomisli i napiše prestani gole slike da mi šalješ.
Svaki put, kad odem na pijacu i vidim one stare bake i deke, sa čvornovatim i napaćenim rukama, kako se kuvaju ili smrzavaju za tezgom, poželim da imam dovoljno para da im otkupim sve sa tezge, da bi mogli da idu kući da se odmore.
Mrzim kad se u subotu uveče napijem, a u nedelju je neki brutalan ručak, koji ne mogu jesti pošto sam mamuran :(
Idem sama negde po kraju, tu sedi 5/6 momaka. Jave mi se, viču ćao, ne znam ni ja. Ako im se javim, ispadam laka, ako samo produžim, onda sam nafurana kobila. Bila bih zahvalna da saznam šta na kraju treba da radim. :(
Jednom sam napisala ispovest o svojoj drugarici kako je bezobrazna prema meni kad smo u društvu. Pošto ona čita ispovesti poslala mi je tu ispovest i rekla ''koja je glupača ova njena drugarica''.
Sve radim u zadnji čas - učim, spremam se, ustajem, donosim odluke, krećem negdje i uvijek stignem taman na vrijeme, ali si napravim stres neviđeni. Ne znam zašto je to tako
Sada živi sa drugom i ona će mu roditi dete. Nas dvoje se nismo prestali voleti i zovemo jedno drugog sa sakrivenog broja... i samo ćutimo, jer ne postoji reč koja bi nas ponovo spojila...
Evo već je drugi dan kako keva ne priča samnom jer joj se ne sviđa kako sam se ošišao.
Ovaj moj se juče napio i dobio ideju da menja ventile po kući....evo danas ispravlja jučerašnje 'delo'.
Večeras sam izašla sama da prošetam, da razbistrim mozak i otišla sam i sjela k'o budala pred njegovu zgradu. E jesam se i razbistrila.