Kad udjem u autobus i zauzmem mesto, pa kad vidim neku babu da mi prilazi, napravim neku facu da mi je pozlilo samo da me ne podiže sa mesta.
Kada sam bila mala gledajući seriju zaljubila sam se u Hose Armanda, te u jednoj epizodi dok je diktirao na poslu nekom svoj broj, ja sam zapisala i stalno zvala u nadi da će mi se javit.
Živim u manjem gradu Bosne i Hercegovine i mrzim to što kino skoro pa nikada ne radi. To je tako žalosno.
Svaki svoj talenat sam otkrio u vreme, kad se više i nije mogao nazvati talentom...
Kada sam bila prvi razred osnovne škole, učitelj mi je rekao poslije jednog kontrolnog da zagrijem dobro stolicu kako bih popravila ocjenu. Ja sam došla kući i pošto sam bila sama u kući, uzela sam stolicu i stavila na šporet da se ugrije, kako bih sjela na nju, međutim pošto je bila tapacirana odmah je uhvatilo i počelo se dimiti, počela sam plakati, u tom su došli moji roditelji i pitali šta je bilo i ja sam im rekla sve, mama me naravno zagrlila a tata mi rekao: "Dijete moje guzicom zagrij, što duže sjediš na njoj i učiš sve će biti toplija, meni to nije palo na pament"
Волим да прислушкујем људе који су испред улаза путем интерфона и крештим као папагај не бих ли чуо њихову реакцију.
Jedno vreme sam tripovao da sam se zarazio HIV-om i na sreću nisam (nisam ni bio u opasnosti, ali naš um je čudo...) Međutim, za to vreme dok sam tripovao (oko mesec dana) spoznao sam koliko je život lep, koliko volim svoje roditelje, ko je devojka koju volim, koliko volim Sunce... Stvarno korisno iskustvo i jako sam srećan što mi je život pružio toliko iskustva, praktično džabe.
Kad me neko tokom razgovora slučajno pljune, ja se slučajno počešem baš po tom mestu.
Uvek se lepše osećam kad stavim sat na ruku i tako izađem na ulicu.