1995. godine mnogo izbeglica se doselilo u moje selo, ja sam tada imao 5 godina, nisam bio svestan situacije. Odmah pored moje kuće se doselio jedan dečko, zvao se Miroslav, koji je tada bio mojih godina. Brat od strica i ja smo se odmah upoznali sa njim, igrali se svakodnevno, vremenom je počeo malo da nas smara jer je uvek od nas uzimao slatkiše. Dali smo mu nadimak Željko. I tako jednom mene tata pita sa kim ideš u park a ja mu kažem sa bratom i Željkom, pita on a ko je Željko, ja kao mangup kažem Miroslav, a tako ga zovemo jer je željan svega, sekund kasnije tata mi je zakucao takav šamar da sam sve zvezde prebrojao i naravno kaznio. Taj šamar cu pamtiti čitav život, to je bio šamar koji me je naučio da poštujem druge i njihove živote.
Kad prolazim pored ogledala, podignem majcu, uhvatim se za stomak i pričam: "Odlazi! Nisi mi potreban!!!"
Želim, tražim i zahtjevam da se ponovo uvede obavezan vojni rok. Pa majku mu, kad vidim da su neki današnji momci toliko isfeminizirani, sramota me je.
Zamišljam kako će mu stajati fensi odijelo na svadbi i kako će biti zgodan. Zaljubiću se iznova.
Uvek sam mrzeo kad se dogovorim sa svojom (odavno već bivšom) devojkom da izađemo na kafu a ona povede i svoju drugaricu koja nije ni gladna ni žedna dok se ne ispostavi da ja častim. Ehhh, tad naglo ogladni i ožedni...
"Drugarice" iz srednje škole me redovno pozivaju na kafe, kao poželjele me, a u biti samo ih interesuje imam li dečka, koliko imam ispita do kraja i sl. E, pa neće moći!
Imam dečka rukometaša koji me redovno potapše po leđima kad me grli, valjda navika.
Zakasnila sam sat i po na dejt sa dečkom, a on me je i dalje čekao. Za to vreme sam mu konstantno slala poruke "Tu sam za par minuta". Bilo mi je strašno žao ali nisam uspevala da stignem zbog udesa na putu. I kad sam stigla dočekao me je sa osmehom. Obožavam ga.
Dve stvari ne podnosim: pijane ljude kad sam trezan i trezne kad sam pijan.
Pre neko veče sam bila u gradu sa drugom i vozili smo se busem. Da ispadne duhovit rekao je šoferu: "Ima izić?", na šta mu je šofer lagano odgovorio: "haj haj samo zatvori za sobom", legla sam od smijeha.