Uvek kada vidim da su se neki stranci izgubili, priđem i pomognem im. Ko zna, možda je to početak nekog dugog prijateljstva "na daljinu".
Kad odem u kino sa curom i vidim da je film 3D odmah me oblije hladan znoj zbog para i odjednom mi se više ne jedu ni kokice nit mi se pije sok.
Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Tresem pijanog ortaka da ga probudim, on se iscima pogleda me izbezumljeno i promrmlja I=U/R... omov zakon je zakon! a zatim nastavi da spava.
Nakon svakog tuširanja, pre izlaska iz tuš kabine, se istresem kao pas... Tripujem da sam suvlji.
Mislim da sam odrasla preko noći, i nimalo mi se ne svđja to što vidim. Ali to je život.
Kao mala mrzela sam kada me neko pita "hoćeš mi dati mamu". Jednom prilikom sam nekog čiku ugrizla za stomak zbog toga...
Došao sam kući i rekao ocu da sam zaradio još 500 din. On je sav srećan rekao bravo i pitao kako sam uspeo. Rekao sam da sam prodao knjigu iz biologije. Odmah je promenio raspoloženje.
Ove godine postajem apsolvent...apstinent sam već dve godine.
Увек када са братом узмем неки смоки, чипс, кикирики и слично, договоримо се да "братски поделимо". У почетку свако узима фино, полако по један два, а на крају се све сведе на то ко ће успети брже и више да зграби одједном. И тако за пар минута поједемо све оно што смо планирали да једемо уз неку утакмицу или филм.