Drugar i ja u gradu pre neko veče, i oko 2 ostanemo bez para, sve smo popili. I mi sednemo ispred neke poslastičarnice i počnemo da pevamo. I posle sat i po vremena, masa nam dala ukupno oko 700 dinara. Bili smo srećni kao mali majmuni, i krenuli do kafane ponovo. I onda smo videli čoveka koji svira gitaru već 2 sata, i u onom koferu mu bednih 100 dinara. Uzeli smo onih 700 dinara, stavili mu kao bakšiš i otišli 3 puta srećniji.
Skoro savršeno pričam španski, naravno zbog španskih serija. Muško sam.
Po komšiluku sam prodavao kamenje za kupus... Svi su me prozvali idiotom!
Volim da slušam razgovore u autobusu i uvek se zapitam hoću li ikada opet sresti iste ljude i hoću li čuti nastavak priče. Prosto se razočaram kad moraju da siđu, a priča nije gotova.
Od kad znam za sebe roditelji su mi branili da se bavim muzikom, govorili su da je puno bolje biti advokat, bankar, doktor, sve do trenutka kada sam na bratovljevoj svadbi pred 500 gostiju uzeo mikrofon i gitaru i pokazao šta znam. Svi su zanemeli, cela porodica je pevala, svi su aplaudirali, bilo je prelepo. Nikada se lepše u životu nisam osećao. Konačno sam dobio priznanje od svih i evo od tada, skoro 5 godina se uspešno bavim muzikom.
Sinoć sam umesto da uzmem pivo iz frižidera, mahinalno ostavio daljinski od TV-a u isti!
Prepirem se sa mlađim bratom, koji inače ima 9, a ja 21 godinu, i šta god da mu kažem, on mi odgovori. I ja popizdim i kažem mu: "Fuck you bitch", nadajući se da neće razumeti i da će me se okaniti više. Tek će ti on ni pet, ni šest: "Ma ko kučka bre?" Propadoh u zemlju, dete me pokopa. Obožavam ga.
U stanu iznad moga živi komšija koji toliko voli fudbal da bez obzira koja 2 kluba igraju on, kada neko od njih da gol skače i ispušta neke zvukove da ga čuju 5 spratova ispod nas. Tako mi znamo kad je neka dobra tekma na TV-u.
Mrzim kada stavim svoj parfem, posle 5 minuta ga više ne osećam, a kad me neko drugi naprska svojim parfemom osećam ga posle 2 dana.
Kad god bi me mama ili tata iznervirali, sekla sam im gaće.