Uvijek kad skužim da me neki momak pomalo muva,ili kad nisam sigurna jel me muva ili je samo ljubazan, volim u razgovoru spomenuti svog dečka, čisto da ovaj prestane na vrijeme, jer bi mi bilo neugodno da me pođe za ozbiljno muvat, pa da ga onda moram odbit...kao, sta si me zavlačila sve ovo vrijeme..
Često mi se desi da ako me neko smara složim se s njim samo da bi skratio priču... :(
Pričala sam sa drugom telefonom, a uključen je bio spikerfon i onda sam mu kroz šalu rekla ''Mamu ti je**m'', a njegova mama je bila tu i rekla ''E vala nećeš''. Bilo me je jako sramota..
I sama ne znam šta me toliko privlači kod tog kretena.
Profesorica (mom drugu, sva uzurpirana): Zasto ti stalno pricas na mojim casovima?!!
Moj drug (mrtav ladan): You talking to me?
Mrzim kad nekoga nazovem i taj neko u pola razgovora kaže: "Aj, aj da ne trošiš."
Često zapamtim i najsitnije detalje o nekome da posle moram da se pravim glupa da ne misle da sam neki manijak, progonitelj, šta li...
Prvo predavanje na fakultetu, ja sav razdragan sjeo u prvu klupu, 150+ ljudi u amfiteatru, uvod, razvija se diskusija o nekoj temi, ja dižem ruku u želji da kažem nešto, kad će meni profesor: " Šta'š ti mališa, pa ni brada ti nije počela rasti! ". Svi prasnuše u smijeh, a meni i danas muka kad se sjetim toga. Sad sam peta godina, i dalje nemam brade.
Sve djevojke normalno plaču, jedino ja momentalno pustim slinu do poda uz par balončića.
Pitam se da li ću ja ikad biti jedan od onih osoba čiji prtljag izađe prvi na aerodromu.