Ja bih sa svojim dečkom spavala svaki dan i svaku noć, ali to je nemoguće kad ne živimo sami i kad moramo da \"hvatamo priliku\".
Ćale mi je najbolji čovek među najgorim očevima na svetu. Od kako znam za sebe-on se kocka, zbog njegovih dugova smo izgubili 3 kuće i sam Bog zna koliko para još... On je jedinac, deda (njegov otac) je umro pre nekoliko godina. Nikad nisu bili u preterano dobrim odnosima, i uvek je govorio da "mu od oca ništa ne treba". Deda je bio zemljoradnik, čovek koji je od jutra do mraka bio na njivi ili oko stoke. Taj moj otac, kome "ništa ne treba" je od dedine smrti prodao svu mehanizaciju i većinu njiva. Svađali smo se sa njim i brat i ja, ništa nije pomoglo... Obojica studiramo, ja sam pri kraju, i brinem se kako ćemo živeti za koju godinu, kad je za nepunih 5 godina od dedine smrti potrošio skoro 50000 evra... Sin sam mu, prvenac, neka mi Bog oprosti, ali ja bih na momente na njega digao ne ruku, nego ko zna šta u ruci...
Muško sam i najviše mrzim na devojci da vidim iskrzanu kosu i nesređene obrve.
Dok su se svađali moj tata je pred mlađom sestrom nazvao mamu "alfa ženka". Posle par dana je zvonio fiksni i sestra se javila, to je bila mamina koleginica i pitala je gde je mama, na šta je sestra odgovorila "Alfa ženka pere kantu."
Najgori osjećaj je kada sam u gostima i jedem tortu, i jako mi se svidi . A oni me pitaju hoćeš li još? A ja iz pristojnosti odbijam to.
Moja profesorka psihologije je izjavila da je smisao života malter.
Kada sam imala godinu dana tata me je bacao u vis jer sam obožavala to. Tako sam jednom slučajno lupila glavom o luster.
Jedino mi je krivo u životu što ne mogu proputovati kroz svako mesto na zemlji.