Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Često mi se desi da ako me neko smara složim se s njim samo da bi skratio priču... :(
Ponekad uzmem one lepljive papiriće u boji i pretvaram se da delim autograme!
Kada mi zvoni mobilni moji odmah pitaju "ko je" kao da njih neko traži na moj telefon... Valjda stara navika još od vremena dok nisu postojali mobilni. :)
Dečko mi je neprikosnovena stipsa. U to sam se uverila skoro. Šta god mu se svidelo kupila sam mu bez obzira na cenu iako nisam sad neka bogatašica, ne kupim sebi, kupim njemu. Kad sam mu zatražila novac jednom prilikom da dođem kod njega, on mi je odgovorio : 'nisi mi ti žena da ti dajem pare'.
Toliko sam se ulenjila, da u poslednje vreme ako ustanem pre podne od ukućana dobijem aplauz...
Tek kada sednem sam uveče shvatim koliko je moj život sj*ban.
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.
Moja mama je saznala da nosi mene 1. aprila 1991 god. Kada je to rekla tati, on se samo nasmejao, jer je mislio da je to prvoaprilska šala... Pola sata joj je trebalo da ga ubedi da će stvarno postati otac. I dan danas me zove Aprilili.