2 godine nisam ništa napravio.Ništa.Izležavao se,gledao TV, zivio sam kao ninja kornjača.Jedan dan se sve okrenulo.Počeo sam učiti ,sredio se i sve je krenulo nabolje. Za sve lijenčine...ima nade!! :)
Najgora kazna bila je kada sam u osnovnoj morala da sednem pored dečaka.
Kada sam bio mali, neki starac je meni i celom mojem muškom društvu rekao da namažemo mleko maslačka na onu stvar kako bi nam bio veći. Mi smo ga poslušali i nakon toga 3 dana nismo mogli ljudski ni da sedimo.
Ostavio sam devojku kada sam saznao da je u drugom stanju. U trećem mesecu je izgubila bebu, našu bebu. Nikada to sebi nisam oprostio, a nije ni ona.
Kad sam bila mala, roditelji su mi zabranjivali da žvacem žvake. Zato sam povremeno odlepljivala iste koje sam nalazila na ulici, ko zna iz čijih usta ispljunute i koliko puta ko zna čime pregažene, i uživala u kamenčićima koji su mi, zajedno sa žvakom, skakutali po ustima.
Kada sam bila mala, jednom prilikom sam otišla u zoo vrt sa roditeljima, i kada smo prišli majmunima jedan od njih mi je pružio ruku. To, zaista, nikada neću zaboraviti. :)
Žensko sam, imam kratku frizuru i mrzim kad mi je neko komentariše.
Najviše mrzim kad me roditelji smaraju da dođem da se pozdravim sa gostima i namerno se proderu "evo sad ona dolazi",stave me pred svršen čin.