Nadam se da nisam jedina koja ne nosi kacigu zbog zaštite, već zato što izgleda kul.
Kada sam htela da držim macu u kući, tata mi nije dozvolio! Nakon nekog vremena je pristao i eno ga sada u tri ujutru greje mleko maci. :)
Moj deda je imao mali češalj koji je uvek nosio u džepu od košulje. Ujak ga takođe nosi i češlja na istu stranu! Eh stari...
Nikad nisam osetila nikakav miris, ništa... Ne znam ni kako hrana miriše, parfemi, ne osećam kad nešto smrdi, gori, baš ništa.
Kad god ja ili brat saznamo neku "tajnu" uvek se međusobno ucenjujemo za novac da ne kažemo roditeljima, a nijedan od nas svejedno ne bi rekao.
Upoznali smo se preko fejsa, pre tri godine. On u susednoj državi, ja ovde, u Srbiji. Zbližili smo se do te mere da me poznaje bolje od nekih ljudi sa koijima provodim svaki dan ceo život.
Letos sam počela da radim da skupim novac da ga vidim.
Pre nedelju dana sam spakovala kofer, sela na autobus i otišla da ga vidim.
Bilo je dovoljno tri sekunde da me pogleda, nasmeje se, zagrli i promeni mi život naopačke.
Nikad nisam bila ovoliko srećna, i ovoliko zaljubljena.
Pre dve godine deda je ležao u bolnici i ja otišao da mu odnesem supicu i još nešto što mu je baba spremila. i sad dok deda jede supicu, ja pričam sa njegovim lekarom kaže on dekica je dobro, za dva tri dana će da ga pusti kući. i sad ja ga pitam za kuče pošto imamo istu rasu tj dobermane, kako mu je ker pošto sam ga video kod veterinara pre nedelju dana i lekar kaže malo glasnije ma gotov je, jede on ali to je slabo, danas sutra ima da umre. i sve to čuje moj deda i kaže '' drži ovu poluhladnu supu idi kući donesi mi neko mesište, cigare i rakiju, kad već umirem noćas hoću da umrem kao čovek''. Pola sata ja i doktor njemu objašnjavamo da smo pričali o psima ali jok deda ne veruje. Evo Bogu hvala deda živ i zdrav ali i dalje veruje da ga samo Bog spasio da te noći ne umre.
Kao mali sam nacrtao peticu u zdravstvenu knjižicu kako bi i meni deda dao 50e.
I dalje lift ne može samu da me povuče. Uvek čekam još nekog. :)