Uvek kad sam se sa bakom vraćala iz obdaništa, kad bi mi neko rekao da sam lepa, tražila bih mu parice. :D Jadna baka, svaki put je u zemlju propadala...
Jedini način da sačuvam svoje psihičko zdravlje je da ne živim sa roditeljima, a ova država mi iako završavam fax i budžetski sam student sve 4 godine ne dozvoljava da to ostvarim.
Kad u autobusu igram neku igricu na mobilnom uvek mislim da neko gleda kako igram i trudim se da budem što bolji i da vidi kakav sam majstor u stvari.
Bio sam prisutan jednom kod druga, kada se svađao sa svojom majkom, ta majka za koju ja znam da se bori cijeli život da podigne njega i brata mu, jer oca je izgubio. Ništa, ćutao sam cijelo vrijeme, kada smo izašli i prešli preko praga kuće takav sam mu šamar udario da me je ruka boljela, dan danas ne pričamo.
Svaki put kad dobijem ono sto želim, natočim sebi malo rakije u čašu, stanem ispred ogledala i nazdravljam sama sebi.
Kad sam bio mali tata me je vodio na neki rođendan i greškom odveo na pogrešan u istoj toj ulici, a ja sam morao da sedim do kraja rođendana sa nepoznatim ljudima, jer tad nisam znao da se vratim kući.
Cura sam i u društvu služim zato da odvrnem čep kad neko kupi sok, jer su druge nejake. Kad god sam s momkom i kupim sebi sok, glumim da ne mogu da odvrnem čep i zamolim ga da on to uradi umjesto mene :$
Uvek me je zanimalo kako se zvao kapetan Kuka pre nego što mu je krokodil pojeo šaku?!
Moj otac se danas podsmevao ljudima sto su dali imena sinovima Antonio i Mario, a moja sestra i ja se zovemo Kosana i Svilajna..
Kad žurim, izgasim laptop na dugme za paljenje, i uvek mi ga bude žao. Imam osećaj kao u filmu, kad neko umre, pa mu preklope oči.