Gledam "kroz" ljude na ulici. Dešava mi se da prođem pored najboljeg druga i da ga ne vidim.
Mrzim što se rasplačem svaki put kad neko ko mi je drag viče na mene. Kad sam bila dete više sam volela da dobijem batine nego da majka viče.
Zaista mi nikada neće biti jasno zašto japanci cenzurišu porniće..
Kad god imam ispit, mlataram s rukama, koristim strane i diplomatske rečenice, tako da profesor pomisli da sam ko zna koliko dugo učio...a ja došao po šesticu.
Na njegovom krovnom prozoru se osećam ko na vrhu sveta dok me on čvrsto drži da ne padnem.
Napisala sam poruku bratu koji živi u Beču: ,,Iznenađenje! Uskoro ti stižem!", a dobila sam odgovor: ,,Ha-ha. Aj ne se*i!"... Baš me se uželeo, nema šta.
Oboje smo od života dobili ono što smo hteli- on ženu koja ga voli, dvoje dece i kuću van grada, sve ono što je nekada želeo sa mnom, a ja uspešnu karijeru i mesto priznatog stručnjaka, jedino o čemu sam maštala i čemu sam težila. Jedina razlika je u tome što je njemu ostvareni san doneo mir i spokoj, a meni moj samo veliku prazninu u duši.
Perem i nosim iste gaće svaki dan zato što mislim da su srećne i da mi se dešavaju lepe stvari..
Otac mi je pilot. Od kako znam za sebe vozim se avionom, malim, velikim nije ni bitno. Avanturističkog sam duha i oduvek mi je želja da skočim iz aviona. Za 18. rođendan sam to i dobila na poklon. Hvala tata.