Ja sam narkoman. Hiljadu puta sam pokušao da prestanem da se drogiram i hiljadu i jedan put sam ponovo počinjao.U ponedeljak odlazim na kliniku za lečenje bolesti zavisnosti i mnogo sam srećan zbog toga.
Mrzim kada napravim 2 sendviča, pa uleti brat u kuhinju i uzme mi jedan.
Uvek sam mislila da ću prvo imati muža, ili bar ozbiljnu vezu, pa tek onda anti age kremu, međutim...
Zapišem na papirić šta treba da kupim u prodavnici, da ne zaboravim. Odem u prodavnicu. Zaboravim da ponesem papirić.
Pred svaki ispit odigram slagalicu, ako pobedim, položiću ispit... Svaki put radi.
Danas sam izasla iz kuće i kiša je padala, a ispred na ulici je stajao moj mali kum koji ima 7 godina sa kišobranom i nešto smo stali pričali i kad je došlo vreme da krenem u školu, pošto nisam ponela kišobran, krenuo je za mnom i rekao ''Ići ću ja s tobom do ćoska da ne pokisneš. Čemu služe prijatelji''. :)
Dođe mi da namerno zaglavim lift na 2 minuta da počupam obrve na onom ogledalu jer je svetlo tako dobro da se svaka dlačica koja se inače na običnoj svetlosti sijalice ne vidi.
Jedan od najljepših osjećaja mi je kad me gledaju djevojke iz skupih/brzih auta dok su sa momcima. Tada imam osjećaj da novac ne kupuje sreću.
Večeras mi je majka (koja nije izašla otkad je otac umro, pre 12 godina) napisala u poruci: "Ja izlazim večeras". Šokirano sam joj odgovorila What? Pošto živim u zemlji u kojoj pričam engleski. Samo je napisala: "Prevedi molim te." Umrla sam od smeha, ali sam i srećna što će da izađe.