Ako ikada ozdraviš, čekaću te. Ako odeš, ti mene čekaj.
Jednom sam pitao mater : Mama jesam li ja usvojen ?
Ona je samo odgovorila : Sine, zar mislis da bi bas tebe izabrali? :D
Čak i posle 2 godine od raskida, i dalje se desi da imam zanimljive razgovore sa bivšim o našim zajedničkim iskustvima. Proživljavamo sve opet, sve vrele momente.
Једном приликом док сам ишао у обданиште код мене у групу је у госте дошла друга група, са све васпитачицама итд. И моја васпитачица оде да закува кафу за колегинице и успут им објашњава како сам ја немиран, нон стоп се вртим и не могу да будем два минута миран. Чак ме је и имитирала.
То је мене изнервирало, ја сам се наљутио на њу и када је кренула да се врати на место, ја сам јој измакао столицу и она се просула жестоко. Тада је зезнула кук и узела је боловање на месед-два дана.
Ne razumem potrebu većine ljudi da ispadnu dobri domaćini tako što će mi stalno sipati piće, iako više nemam kapaciteta, nezavisno od toga da li je to pivo, rakija, kisela voda, neki sok... Ako kažem da ne mogu ili neću, to znači da neću da ispadnem nekulturan i da ostavljam punu čašu iza sebe. Meni gost kad kaže da neće više, ja ne sipam i ne teram ga da pije. To za mene nije dobar domaćin, već navalentan domaćin, koji tera gosta da se oseća neprijatno. Ako je neko već popio čašu ili dve, neće se stideti da popije i treću, četvrtu ako može.
Dok idem ulicom ocenjujem odevne kombinacije drugih devojaka u sebi, na skali od 1 do 10.
Ne smem da obrijem bradu, jer sam onda gadan svojoj ribi.
Kada sam se operisao i prvi put prenoćio u bolnici, često sam se pitao koliko je ljudi umrlo na tom krevetu...
Bila sam na nekoj svadbi, i kako pogledam u mladozenju on meni namigne, ja opet pogledam on opet namigne, pa onda namignem i ja njemu, i tako nekoliko puta. Požalim se drugarici, a ona mi kaže da je to samo njegov tik.