Živim za trenutak kad neću imati tremu pred javni nastup.
Kad sam bila mala uvijek sam varala za jedno polje u igrici čovječe ne ljuti se, sad imam 18 godina i još uvijek to radim.
Imao sam milione, pa bio dužan milione, sad ih opet imam. Sve to traje 10 godina, a stalo je u jednu rečenicu. Da sam imao sreće i dobio bebu u svim tim dešavanjima, verovatno bih se imao čime pohvaliti, ovako nemam, novac je totalno nebitan.
Mrzim kad mi dosipaju u polupunu casu...tripujem se da neću znati koliko sam popila.
Često poželim da je sestrin sin ustvari moj, jer mislim da bih bila bolja majka.
Studiram medicinu i najviše se bojim da će mi sutra ući pacijent u ordinaciju i da neću znati šta mu je.
Uvek kada u radnji vidim nešto što mi se svidi, a trenutno ne mogu da kupim, sakrijem iza drugih artikala ukoliko se vratim po to.
Kad prvi put vidim nekog u toku dana, kulturno se javim, poželim "Dobar dan" i ostalo... ali, kad' istu osobu vidim drugi put u toku istog dana, ne znam šta da kažem, zabodem opasno!
Kad sam bio mali plakao sam jer ću jednog dana da umrem.
Svaki put kada kažem ''neverica'' u glavi mi je neka mala veverica koja ima zgranutu facu, ne znam zašto. :)