Kad mi mašu klinci iz busa, uvek mašem i ja njima. Jer se uvek setim kako je meni bilo žao kad mi neko ne uzvrati...a i ulepšaju mi dan! :)
Kada sam bila mala, mislila sam da se samo na moru može pocrneti .
Kao maloj, mama mi je uvijek govorila "Da si stavila u kasicu jednu lipu svaki puta kad si rekla "Mama", ja bi do sad već bila milijunaš!" Onda mi je to bilo smiješno, no, sada kada sam i sama majka shvaćam da je dapače još i ublažila stvar... Ne, ne bi bila milijunaš, već milijarder :)
Jedne večeri kad se popilo malo više, vraćam se kući i prolazim pored kuće gde me čeka stari na vratima, samo sam produžio i rekao `dobro veče komšija` ..
Volim da kod mene stalno stoji daljinski upravljač kad cela porodica gleda TV.
Počeli su da me iritiraju ljudi sa kojima se danima ne možeš organizovati za najobičniji izlazak, šetnju, piće.
Muško sam, ali sam emotivac u pi*ku materinu. Kad mi je bivša devojka za dve godine veze napravila kolaž od naših zajedničkih slika plakao sam kao malo dete :D Dok je drugu ćale ležao u bolnici i nije se znalo šta će biti, onako zagrljeni smo obojica plakali. Bilo je još mnogo situacija. Jednom mi je ćale rekao ''Sine, odlika velikih ljudi je da se ne plaše da pokažu svoja osećanja i emocije''. Ne znam da li je to istina, ali mnogi su mi rekli da im je drago što me imaju za prijatelja. To mi je nekako najlepši kompliment.
Ponekad piškim u kadu kada se tuširam. Čak i u gostima.
Upravo mi je slika bivšeg dečka poslužila kao lopatica za đubre.
Toliko sam se sinoć odvalila, da sam dečku, koji je tražio moj broj, greškom dala bratov. Iskreno se nadam da se neće javiti.