Iako imam 19 godina, i dalje mi dođe da se rasplačem kad vidim divnu brižnu majku sa detetom, u prevozu, kod lekara, majke mojih drugarica. Ja imam majku, ali ona je bolesna vec 12 godina i s njom imam skoro pa nikakav odnos od svoje 7 i to me mnogo boli. Nikada me nije vodila lekaru, pevala uspavanke, ljubila za laku noc, grlila me ili me uhvatila za ruku i povela da prošetamo gradom. Puno puta me je vređala, jednom mi je rekla kako bi bilo bolje da me je abortirala. Ne osuđujem je, bolesna je. Mama, znam da me voliš na neki svoj način i znaj da mi fališ. Fališ mi do bola. Volela bih da mogu da se setim perioda kad nisi bila bolesna.
Uvek tokom sletanja aviona imam ogroman osmeh na licu. Ne znam zašto. Nemam strah od letenja.
Jedne večeri kad se popilo malo više, vraćam se kući i prolazim pored kuće gde me čeka stari na vratima, samo sam produžio i rekao `dobro veče komšija` ..
Fina sam devojka, studiram medicinu, profesionalni sportista, al ne može da prođe ni jedan rok koncert da nisam u prvim redovima, ispolivana pivom i u šutki.
Muvam se sa jakoo, jakoo klempavim momkom i ne mogu da ga poljubim, jer imam trip da ću mahinalno da ga uhvatim za uši.
Nije da ga mrzim, al' kad bih postala ptica, on bi bio prvi kojeg bi posrala!
Pričam ja sa jednom devojkom danas i u jednom trenutku ona sva ozbiljna kaze: "Nisam ja debela, ja sam inteligentno popunjena". Pola sata sam se smejao tome.
Nikad mi nije bilo jasno, zašto devojke podižu nogu dok se slikaju!