Савршен живот замишљам као да сам на селу у некој дебелој 'ладовини на лежајци са чачкалицом и сламеним шеширом и гајбом 'ладног пива поред себе.Тако себе замишљам за неких 15 година.
Juče dok sam se kupao nestalo tople vode i ja se derem 'Hladno li je ', dok moj otac iz dnevne sobe shvata da se derem 'Zagrli me ' i nastavlja 'Kreni putem kuda idu kukaviceeee'. Neprocjenjiv trenutak.
MRZIM, ama baš MRZIM, kad komšija navečer ostavi upaljen radio na njivi da plaši krtice. Užaaaaaaas!
Jednom sam u školu došao u kućnim papučama... A drugu put sam, slučajno, otišao sa burazerovom torbom koji je bio šesti razred, a ja drugi srednje...
Kada primetim da me neka devojka pogleda u autobusu, pravim se da je ne vidim, a ustvari, sve vreme za nju poziram.
Fizioterapeut sam po struci. Tri godine tražim posao i već počinjem da mislim da ga nikad neću naći.
Jedina korist od te dipolome je ta što svojoj devojci mogu da priuštim odličnu masažu.
Pošto nisam bila iz tog grada, zamolila sam na ulici jednog dečka da mi kaže kako se zove ulica u kojoj sam, da bih objasnila taxiju da me pokupi... Pozvao mi je taxi sa njegovog telefona, i dok smo čekali da dođe vozilo, pričali smo bzvz... Bio je predivan, ali mi je bilo glupo da mu tražim odmah broj. Nisam mu ni ime znala, a došlo je vozilo i ja sam se pomirila sa činjenicom da je mogućnost da ga vidim opet minimalna... Palo mi je na pamet da pitam taxi službu da mi daju broj sa kog je zvato vozilo koje me pokupilo, izašli su mi u susret kad sam objasnila sve... Nazvala sam ga i predstavila se, bio je oduševljen.. :)
Završio sam fax, zaposlio sam se i imao sam dobar posao. Lepo sam zaradio. Onda mi je juče pukao film, dao sam otkaz i kupio sam kartu u jednom pravcu za Mongoliju. Nit znam što tamo, nit znam šta ću, al ja za 7 dana krecem! pa kud puklo, puklo.
Treći sam razred gimnazije i iz zezanja iscimam ćaleta da me presliša istoriju, posle 15 minuta on meni kaže: ,,Pusti me da gledam Ligu šampiona, znaš ti ovu geografiju super''.