Uvijek kad mi neko piše velikim slovima u sebi kažem : ''Ne deri se''.
Za Novu Godinu sam smuvao djevojku tako što sam joj prosuo priču kako imam neki poremećaj u mozgu, koji sam nazvao " latentna influencija " koji mi ne dozvoljava da lažem. Pošto mi nije vjerovala, onda sam lagano počeo da joj govorim kako ima mnogo pudera, ružne nokte, kako mi se ne sviđa njen parfem i da ima veliku baburu. Poslije toga smo završili u krevetu. Ne znam koja je pouka izvučena iz toga, ali pokusaću opet sa nekom drugom. Ili je ona bila glupa ili sam ja dobar lažov. :)
Zovem dečka ''princezo'' i njemu to ni najmanje ne smeta. Volim ga.
Uvek tokom sletanja aviona imam ogroman osmeh na licu. Ne znam zašto. Nemam strah od letenja.
Kad sam nervozna idem na jedno mesto odakle se vidi veći deo grada, zapalim cigaru, pijem guaranu i svu nervozu prenesem na papir koji kasnije bacim... Bude mi nekako lakše...
Imam retko ime i kad god vidim na fejsu da se neko isto zove, obavezno uđem na profil da vidim da li je "vredan" da nosi to ime...
Moj deda kada je jdenom prlikom išao za Beograd u autobusu je jeo bombone, a preko puta je sedela naka gospođa jako nervozna i jednog trenutka je zaspala, on je nju budio i zvao "gospođo, gospođo" a kada se ona probudila on će: 'uzimite bombon' kad ga žena nije tad udarila neće nikad niko.
Nikada mi neće biti jasno zašto 'deblji kraj' označava ono loše.. po svoj logici, to bi trebalo biti obrnuto, kao kod čokoladne bananice.
Počela sam nositi slušni aparat i imam osjećaj kao da sam jedan od onih tajnih agenata koji čuje informacije preko njega.