Bio je rodjendan mojoj curi, nisam znao šta da joj kupim pa sam joj kao poklon dao 5000 dinara koje sam imao u "kasici" sa namerom da ih potrošim na jedan magnet za gitaru i rekao joj da kupi šta želi. Posle par dana vratio sam se sa posla i zatekao taj magnet na stolu sa posvetom "sve što ja želim je da ti budeš srećan"... Koliko je samo volim...
Vozim ja mrtav pijan dve ribe u autu, panduri me prate nekih 300 metara i ja ne provaljujem, upalio čovek rotaciju i ja kulturno stanem, on izađe i vidi da vozim njegovu ćerku, njih dve otera kod njega u službeni auto a mene pusti kući bez duvanja...
Upravo se pakujem za more s curama i pored svih mogućih pari cipela,kostima,haljina, kozmetike i sl , spakovala sam i skriptu koju provjereno znam da neću otvoriti. Ne znam zašto ali mi daje neki čudan osjećaj sigurnosti.
Po parkovima se pretvaram da su mi dečica bući bući slatka a u stvari perifernim vidom čekiram grudni koš gospođe mame.
Meni ne treba davati telefon. Jedan mi je upao u wc šolju, drugi u smesu za palačinke, treći je pao sa 4. sprata I NIŠTA, a sledeći put je pao sa kreveta (10 cm visine) i sje*ao se ekran.
Znam gde je štek sa parama mojim roditeljima. Uvek kad primim platu dođem i ostavim im nešto para. Nikad nisam znao kako da im se zahvalim za sve što su se žrtvovali za mene.
Kad ja vozim, keva uvek govori "polako", a ćale klimne glavom i meni rukom daje znak da vozim brže.