Moja đevojka je realno 5x ljepša od mene, 3 god smo zajedno... I još ne znam kako da odreagujem kada je ljudi predamnom hvale, kako je prelijepa, mene nešta sramota dođe...
Prošle godine sam počeo da konzumiram alkohol ajde da kažemo redovno svaki vikend sam se opijao i dolazio pijan kući... Sad ponekad i radnim danima i osećam da ne mogu bez alkohola i jako se bojim za sebe.
Kada sam htela da mi se javi dečko koji mi se dopada, ja uzmem telefon, nađem njegov broj, prislonim na čelo, istripovana da će telepatija pomoći i govorim - Javi se, glupane, ne mogu uvek ja prva! I tako nekoliko puta dnevno. Smejem se onda samoj sebi, ali zadovoljna, misleći- Dosta od mene! Nekad se i javljao, a onda je potpuno prestao i ne znam gde je, ni šta radi a baš mislim na njega... Rešila sam da slučajno šetam isred njegove firme kad završi sa poslom i krene kući...Čisto da vidi kako sam se prolepšala!
Dobila sam neke pare od rodbine i pita me mama što nisam kupila sebi bar gaće i grudnjak, a ja k'o iz topa: ,,Kupiću kad nađem momka!" Odgovor je bio: ,,Tad ti neće trebati."
Ostala mi je navika iz škole kad se javljam da podignem dva prsta, tako da i dan danas kada mi treba konobar ja dignem dva prsta.
Nervira me to što se uvek trudim da ostavim što bolji utisak na one koje jedva poznajem, a istresam se na one do kojih mi je stalo.
Jedna od najtužnijih stvari u životu mi je kada osobe sa kojima sam provela detinjstvo i skoro celu mladost, prođu pored mene i ne pozdrave me ili samo spuste glavu!
Vidjela sam članak sa naslovom: ''Muž iz groba, mobilnim, zove ženu svake noći!'' Naslov sam pročitala mami i sestri. Sestra je pitala zašto ga ne otkopa, a mama je samo rekla: ''Pa lakše joj je da mu odjavi broj!''