Glumim u pornićima, a moja mama još uvek veruje da sam nevina.
Kad sam u vezi, nekako je mnogo lakše smuvati drugu devojku, nego kad nisam.
1961 godine, otac, majka (oboje po 4 razreda osnovne škole), ja (15 godina) i braća stižemo u Dansku, oktobar mesec, kiša pljušti. Mesto se zvalo Aarhus, oko mene vetrenjače, raznobojne kuće, čudno se osećao.. Pitam ja oca (inače Srbin iz Dalmacije, tepali smo mu): Pape, a gde si me ovo doveo? Kaže on meni, biće sve u redu Brane.. Mi krenemo polako, učimo jezik, roditelji dobili posao, krajem leta završili montažnu kuću, svetlo plava, i dalje se sećam. Došao septembar, a moja boljka stiže - nisam voleo školu.. U Danskoj već godinu dana, jezik sve bolji ali škola nikako.. Prvih mesec dana školski psiholog je pričao sa mnom, objašnjavao kako se sve temelji na trudu i radu, i nekim čudom ja sam se promenio. Od neukog Jugosa sa čudnim naglaskom danskog jezika, kojeg je jedino lopta zanimala, postao sam najbolji učenik u razredu. Posle je sve krenulo, fakultet, zaposlenje, porodica..Danas sam već deda, odmaram uz ženu i unuke i često se setim mog papeta, koji je već odavno na onom svetu.
Kad sam bila mala , mama mi nije dala da jedem lubenicu jer sam se piškila u krevet :(
Posle svađe sa dečkom, doneo mi je ružu kao znak izvinjenja. Čim je otišao od mene, fino sam pokidala latice jednu po jednu i bacila u kantu. Dobar osećaj.
Spojila sam sestru sa njenom prvom ljubavi i sad su u kontaktu nakon punih 17 godina. Ona udata, on oženjen, a vole se još uvjek, rat ih je razdvojio... Neki dan je došo iz Amerike da bi je vidio. Osjećam se moćno.
Mnogo sam nostalgična. Skoro svaki dan se sećam svog detinjstva- druženja, crtaća, igranja, bezbrižnog jurcanja ispred zgrade.... Često mi dođe da zaplačem i želim da se vratim u to vreme, imala sam tako prelepo detinjstvo (kad pogledam šta sada deca rade). Imam samo 19 godina i pitam se koliko ću tek žaliti kad počnu pravi problemi....
Dečko me poljubio kad sam imala herpes, naravno nakon par dana i njemu se pojavio. Priznao mi je da je to uradio da se ja ne bih osjećala tužno. Volim ga najviše na svijetu!
Nosim sočiva u boji stalno i upoznala sam dečka koji mi je rekao da se zaljubio u moje oči. I kako sad da mu kažem da su u pitanju sočiva.