Svakoga dana zamišljam sebe i svoju devojku kako kroz 4,5 godina živimo u svom stanu, budimo se zajedno za posao, kafica, dorucak, zajedno u automobilu ona mi drži ruku preko ruke na menjaču, popodne dođem po nju sa posla odemo do mališana u obdanište, dođemo kući, sedimo zagrljeni na krevetu i gledamo mališane kako se igraju na podu.. Ove stvari nemaju cenu.. I bice tako! :)
Kad sam bila mala mislila sam da ne postoje dve osobe sa istim imenom. I kad sam krenula u vrtić i upoznala devojčicu koja se zove Andrijana (kao ja) počela sam da vičem na nju zato što laže i da joj pričam da je ona ukrala moje ime.
Počeo sam da se preslišavam za ispit i prilazi mi sestrić od 5 godina da me sluša. Onda sam se ja uživeo, i krenuo kao nešto da mu objašnjavam ekonomiju, da bi mi on posle 2 minuta rekao "Ujka, nastavi ti, slušaću te ja iz druge sobe"...
-Krenula sam danas ranije na posao a u 56-ici preleeep kontrolor. Vozila sam se sedam stanica duže da bih mu se smeškala. MAloo je reći da sam jadna.
E kad sam doživela da mama kaže tati: "Pa zar još nisi legao da spavaš?" a on mrtav ladan odgovara: "Evo sad ću, samo da vidim šta ima na facebook-u"!
Devojka mi je uvela sankcije. Izgleda da će mali malo da odmori...
Upravo sam stavila pastu za zube na podočnjake da bih se razbudila. Nikada nemojte to raditi. Nisam oči mogla da otvorim 10 minuta...
Odjednom svi idu u kafanu, svi su veliki boemi, viđam tamo decu od 13-14 godina, a pola njih ne zna da nabroji 3 pesme od Jašara, Save, Milančeta, Ipčeta, Mitra...