Sad u busu jedan cigo hteo da ispadne šmeker i uhvatio se za šipku da radi zgibove....Iii pljusnuo dole :D
Napravio sam listu reklama koje me smaraju i namjerno ne kupujem te proizvode.
Kada god me novinari zaustave na ulici ili na nekom događaju da mi postave par pitanja sjetim se onih promašaja sa youtube-a (Kisla mi je glOva,7 jegera,gdje je pecat i poruka za one koji čuju a ne vide,vide a ne čuju,itd) kažem da nemam vremena i nestanem u vidu magle, jer ne želim da postanem kojim slučajem predmet ismijavanja.
Batalio sam faks da bih se zaposlio i pomogao mojima. Nikad zažalio.
Kad sam bio mali (5-6 godina) opsovao sam goste jer su mi za poklon doneli knjigu umesto igračke...
Moju mlađu ćerku deca ismevaju u školi zato što nosi iste patike svakog dana, a ta ista deca su u sličnoj, ako ne i goroj situaciji... Učim je da to nije najbitnija stvar u životu, ali mi se čini da ne razume sve to, a i nema predstavu šta tek može da očekuje u životu od raznih iskompleksiranih idiota.
Polažem vozački ispit i kad stanem da pređu pješaci osjećam se kao najveći dobročinitelj!
U poštama i bankama večito se nešto naslanjam / penjem na šalter da bih mogao da vidim kako im izgleda softver na monitoru. Programer sam.
Pre dve godine sam izgubila brata u saobraćajnoj nesreći, bio je jako mlad.. Bili smo veoma vezani jedno za drugo i mnogo smo se voleli. Čini mi se da mi je, što sam starija, sve teže da se nosim sa tim bolom. Mnogo mi nedostaje i osećam da je uvek tu uz mene, i da me u svemu podržava.. Svako veče kad ugasim svetlo i legnem da spavam, pričam sa njim i osećam da je tu, uz mene.. Neverovatno je to da nijedan dan ne prođe, a da se ja njega ne setiim i ne zaplačem. Ja sam sada udata, imam jako lep život, i sina koji nosi njegovo ime...