Kad god putujem autobusom ili nekim drugim prevoznim sredstvom,imam trip da će jedino moj kofer negdje zalutati ,da će nestati...
Kad sam bio mali najviše sam mrzeo kad na mom rođendanu ostala deca duvaju svećice :/
Baka mi je sve, majka mi je umrla kad sam bila mala, a otac je otišao od mene, i samo ona brine o meni. Ona ima 80 godina, a ja 22. Nikome neću da priznam da mi je najveći strah da nju izgubim, jer ću tad ostati zaista sama.
Kad bih birao devojke upola dobro kao i lubenice, gde bi mi bio kraj.
Jednom sam sjedila u mraku i htjela da pronađem telefon. Pošto ništa nisam vidjela, morala sam uzeti nešto da prosvijetlim pa sam uzela isti taj telefon koji tražim i njim svijetlila ne bih li ga pronašla, dok nisam shvatila šta radim.
Od osmog razreda nisam se slagala sa jednim dečkom. Zatim smo pali zajedno u odeljenje i u srednjoj i uvek smo jedan drugog zezali. A potom sam se ja zaljubila u njega,na on je i dalje nastavio da me zeza, čak i kad je to saznao. Tako da moja verovanja u to da od neprijateljstva može da se ostvari ljubav nisu se obistinila. Sada jedva čekam da završim školu i da ga jednom za svagda zaboravim.
Kad položim neki ispit, tako mi se osladi da automatski imam želju da učim i položim sledeći. Osećam se kao Mel Gibson kad u sceni iz Brave heart-a vikne:" FREEDOOOOOOOOM".
Kad sam bio mali, na železničkoj stanici sam uvek trčao kod tate u zagrljaj kad nailazi voz, bilo me je strah onog zvuka i onolikog čuda od mašine. On bi mi stavio ruke preko ušiju i privukao me uz sebe. Iako sam samostalan, imam 21 godinu, studiram i radim u SAD, još uvek želim to da uradim. Kada imam neke probleme i kada me je strah nečega, samo želim da stavim lice ne njegov stomak, a on da stavi ruke preko mojih ušiju. Tada sam najsigurniji. Voli te sin, i odužiće ti se za sve.