Veceras sam decku poklonila svoju detelinu sa cetiri lista, koju sam cuvala oko 10 godina. Lepo se osecam. Nadam se da ce mu doneti srecu...
Kad sam bila mala brat je meni i sestri rekao da su kore od lubenice jako zdrave i da ćemo ako ih jedemo biti lepše kad porastemo. Posle je baba grdila mene i sestru što nije imala sta da da svinjama da jedu :(
Komšinica sa trećeg sprata svako veče sjedi na terasi i pušta jako tužnu i depresivnu muziku. Sigurno se razočarala u ljubav.. A ja bih je tako znao voliti, samo da mi da šansu.
Mrzim kada me ljudi osuđuju i imaju predrasude zbog mojih tetovaža i pirsinga! Pobogu, imam i ja osećanja!
Седим у соби за компом, чујем мајку како прича нешто, а пошто смо саме у кући, истрипујем да прича са мном. И тако, причам ја са њом, питам је нешто и све и онда провалим да она сво време прича са тетком преко телефона.
Moji roditelji me nisu hteli. Uvek su mi sve branili, moje želje su im bile poslednja rupa na svirali. Nisam bila voljena, ništa mi nije bilo dopušteno i nisam imala lepo detinjstvo kao druga deca, kao moj brat. Zato sam postala povučena. Bilo im je bitno samo da završim fax. I evo, sad imam 2 diplome, nemam posao, nemam dečka, drugarice se udale, nemam s kim kafu da popijem. Bitno je da su oni srećni, jer sam ja završila fax. A mene ko šiša. Svaka vam čast, "roditelji"!
Mama je kupila premale štikle jer tata nije imao strpljenja da je čeka da isproba. Evo sad joj ih on razgazuje.
Čekala sam dečka 2 godine da se smisli, sad kad smo konačno zajedno ta veza je užas.
Ide mi na živce kad se vozim biciklom pa naiđem na rupe i rascjepe na cesti, pa mi sise skaču gore-dole. I neugodno mi bude ako prolazi neki muškarac i to skuži.
Bude mi neugodno kad profesor objašnjava lekciju i gleda samo u mene. Valjda je u tripu da ga slušam jer buljim u njega, a zapravo ja kontam kako cu trčat na krosu.