Volim svog dečka koji je trenutno u veoma lošem finansijskom stanju, a stariji je od mene 6 godina i radi, dok ja studiram... I pomažem mu što više mogu, jer znam da je on moj heroj i da će sutra on da bude taj koji će mene da hrani!
Počeo sam da se predstavljam nadimkom, ne znam da li ljudi i znaju kako se zovem.
Fina sam devojka, studiram medicinu, profesionalni sportista, al ne može da prođe ni jedan rok koncert da nisam u prvim redovima, ispolivana pivom i u šutki.
Napolju grmi, meni radi bojler, mašina, tv, lap top, puni se telefon, prozor je otvoren... Da mi baba vidi sve ovo ubila bi me istog momenta!
Prolazim pored Laze Lazarević i jedna gospođica sa prozora mi kaže: Jao što si lep. Prelep si! Ništa lepše nisam videla... Mislim se u sebi: Nećeš ti skoro odatle...
Nikad neću razumeti razlog zašto se devojke slikaju vireći iza drveta.
Roditelji su mi se razveli, ali znam da se još uvek vole. Uskoro je moj 18-ti rođendan i ja ću namestiti da se vide posle 7 godina, i ako Bog da i pomire.
Kada su me kao malu pitali šta bih volela da budem kad porastem, rekla sam 'Serijski ubica', misleći da je to ubica koji glumi u serijama.
Svaki put nakon što vodim ljubav s svojim dečkom, odem na toalet i provjeravam da li je kondom puknuo, tako što ga napunim vodom i promatram par minuta da li negdje propušta. Dečko me promatra i kaže da izgledam kao luda znanstvenica. Dok to radim, uvijek u sebi mislim kako bih voljela da on bude otac mog djeteta. Volim ga svim srcem.
Jedva čekam da mi baba umre da bi mi sestra prešla u njenu sobu.