Iako imam 20 godina, svaki put kada krenem na spavanje ležem potrbuške ne bi li mi se stomak smanjio..
Mrzim što je samo jedno ružno delo dovoljno da poništi hiljadu lepih.
Pričala sam danas sa tatom o bratu, rekao je da ga je napravio u ranim jutarnjim zimskim satima. Lice mi se ozarilo i pitala kada sam ja napravljena, rekao je da se ne seća te noći. Hvala tata.
Obožavam da mazim stopala mog devetomesečnog sina dok spava, tako su debeljuškasta i nežna kao ništa na svetu !
Najgore mi je kad ulazim u nečiji auto i vrata zatvorim ili prejako ili preslabo. Uvek se izblamiram!
Kao mala roditelje sam budila tako što sam im otvarala oči prstima....
U sastave sam ubacivao djelove rečenica od Azre, tipa "osjećam da lutam kroz terase svijesti" i "znam da je to osjetila vidio sam odsjaj iza njenih leđa" i tako to. Jednom mi je u srednjoj nastavnica rekla da su mi sastavi na momente briljantni, a ova nova što je došla kasnije mi rekla da sluša Azru. A taman me bilo krenulo.
Imam naviku da namigujem ljudima kad ne znam šta bih rekla.
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.
Uvek kad pojedem nešto slatko počnem da se hvatam za stomak da vidim da li se povećao.