Slikala sam se gola i poslala dečku... Tražio mi je iz sprdnje i sad se osećam retardirano jer nismo dugo zajedno.
Uvek me zanimalo da li negde u svetu postoji osoba koja ima istu sudbinu kao ja, da li joj se određene stvari dešavaju istog trenutka kad i meni i uopšte da li joj je život identičan kao i moj.
Životni san mi je da se zaposlim negde...bilo gde. Imam 25 god i ne znam šta ću sa sobom. :(
Oštenila mi se kuja pekinezer. Sad i ona ima veće sise od mene.
Pre dve tri godine, dok sam bila mlada i nisam razmišljala svojom glavom, mnogim momcima (naravno starijim od mene) sam bila ljubavnica, baš u pravom smislu.
Njihove devojke (sada su im već žene) sam poznavala i uvek su bile strava i kulturne prema meni, a ja nisam ništa ozbiljno shvatala.
I nakon što sam bila sa jednim, kaže mi ladno da se sutra ženi i da mu je žena trudna.
Pokupila sam se istog trena, došlo mi je napokon iz d*peta u glavu, rekla mu sve najgore što sam mogla da mu kažem i otišla. Nikad više se nisam petljala ni sa jednim tuđim muškarcem, jer ne mogu ni da zamislim kako bi bilo tim devojkama da saznaju za afere.
Svi ti momci su sada oženjeni i postaju očevi, i dalje ih viđam sa drugim devojkama.
Devojke i devojčice, pamet u glavu (kad ja već nisam imala pameti) i tražite slobodne muškarce ili se bar stavite u situaciju da budete preverene.
Tokom studija književnosti bila sam zaljubljena u jednog mladog asistenta. Na vježbama je uglavnom vladala opuštenija atmosfera i prisustvovao je mali broj studenata. Jednom prilikom razgovarali smo o tome kako se seksualnost manifestira u radu umjetnika. Govoreći o tome, asistent je izjavio kako postoje teorije da neko konkretno arhitektonsko djelo predstavlja erigirani falus. U tom trenutku pridjev erigiran mi je bio nepoznat pojam i sva važna pitala sam asistenta šta znači erigirani. Trudeći se da ostane profesionalan, objasnio je da je to pe*is u erekciji, a ja sam htjela da propadnem u zemlju što sam to uopće i pitala. Pri tom je taj moj asistent stajao ispred mene, a ja sam sjedila, tako da možete pretpostaviti u kojoj visini je automatski otišao moj pogled.
Moj tata se vratio sa roditeljskog, na kom se raspravljalo o jednom veoma važnom problemu koji smo imali sa profesorkom. Kada sam ga pitala šta je bilo, odgovorio mi je: "Ma ne znam, udavili su me. Počela liga šampiona, a one zene se raskokodakale, pa sam ja ustao i došao kući da gledam utakmicu."
Tetka mi se porodila i kada sam je pozvao da vidim kako je, pitao sam je: "Je l' ima plave oči?" Ona mi je rekla: "Imaće na nas oči, ne brini".
Svaki put kada sam tužna ili kada mi neko nedostaje odem u parkić ispred moje zgrade i sednem na ljuljašku, pustim pesmu i ljuljam se i razmišljam. I uvek mi bude lakše.