Često snimam svoj glas na mobitelu,i onda shvatim koliko je gadan.
Isključivo zovem ljude "na kafu" jer mi "na piće" zvuči mnogo prepotentno...
Imam 5-mesečnu bebu, i jako me nervira što moj muž jako malo radi oko nje. Delimično sam sama kriva jer kao sve ja ću, ja ću, ali nekad baš pop*zdim, jer muškarci što vide da žena može više je uzjašu!
Ne menjam pantalone od kad sam ih kupio (mesec dana), ali to je zato jer mi se mnogo sviđaju.
Znam prvu pomoć i dva puta sam pomogla dečaku kada je imao napad epilepsije. Svi su se grozili na to, gadili se na penu, njegov izraz lica i nisu hteli da mu pomognu zbog toga. Nikada mi se nije zahvalio, ali nisam mu to ni tražila. Srećna sam što je živ.
Kada vidim koliko me zauzetih muškaraca startuje, kako olako varaju svoje devojke, plašim se da ću jednom biti ja ta koju varaju ...
Uvek kada izlazim i moji me pitaju: '' Kad se vraćaš?'', odgovorim : ''Pa nisam još ni krenula.''
Mrzim kad me neko nakon nekoliko mjeseci vidi pa krene smarati što se ne javim nikad, a on/a se isto nije javio/la svo to vrijeme.