Uvijek dok perem suđe pustim pjesmu Bangarang od Skrillexa, i jednom rukom ribam šerpu, a drugom mlatim po zraku, tripujem se da sam na Exitu ili Tomorrowlandu :D
Upravo sam oprala jednu turu poslije ručka :)
Danas sam ugledala kako čovek bez jedne noge (ima samo metalnu šipku kao protezu) gura kolica žene bez obe noge. Ljudi, sve je moguće! Zaista ću se setiti te slike uvek kada pokleknem...
Profesorica sam matematike i ne mučim učenike, a pogotovo ne geometrijom. Koji učenici imaju talenta, s njima i radim.
Burazer uzeo mami memorijsku iz telefona posto je svoju izgubio. Mama: 'I sta sad to znači?' -'Ništa, sve ti i dalje radi. To je kartica za memoriju, da možeš da prebacuješ pesme i slike..što tebi ne treba.' -'Majoooo, on mene zaj*bava, kako ja sad da zovem bez toga?!!'
Moj brat i ja smo se rodili u Engleskoj. Moji su mislili da se nećemo vraćati u Srbiju, i dali su nam engleska imena da se ne bi izdvajali od dece u školi. Kada mi je bilo 10 godina, moji su odlučili da se vrate u Beograd. Moj brat se zove Tajler, a ja se zovem Sesilija(-.-), i poprilično se razlikujemo od dece u školi. Jedino dobro iz ovoga je to što kidam engleski...
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Sedim ja u kafiću i prilazi mi lik na foru: "Primetio sam da me gledaš, pa rek'o da ti priđem da se upoznamo." A jadničak nije shvatio da sam gledala TV koji je iza njega...
Vjerili smo se 2011. godine posle 3 godine veze. On je bio sve ono što sam željela. Nikad u životu nisam bila srećnija. 3 mjeseca nakon naše vjeridbe, saznala sam da sam trudna. Ne zna se ko je bio srećniji, on ili ja. Planirali smo veliku i srećnu porodicu ispunjenu ljubavlju, sve do 2012. kada je poginuo, udario ga je vozač u pijanom stanju i poginuo je na licu mjesta. Taj period je bio jako težak, mučan, bolan, užasan, najgori u mom životu. Svi naši snova, maštanja, nadanja, borbe...sve je to palo u vodu zbog nečije nepažnje. I dan danas boli, i dan danas mrzim što se ovo baš njemu desilo, što se ovo nama desilo. Sad mi je ostalo samo sjećanje, samo divne uspomene na ono što smo imali i naravno, naš mali sinčić, koji je preslikan otac, na šta sam veoma ponosna. Bio je milion situacija kad sam htjela da odustanem, ali znam da to on ne bi htjeo, pa sam nastavljala da se borim. A on je ostao prva i jedina stvar na koju pomislim kad legnem i kad se probudim.
Uvijek kada dođu gosti i napravim kafu strah me da nije dobra i dok piju ja im gledam u lice da vidim reakciju.
Ne rešavam ukrštenicu ako ne znam ko je poznata ličnost sa slike.