Upoznao sam curu prije 5 godina ne nekoj online igri. Često se čujemo preko skajpa, igramo igre zajedno, zezamo se, smijemo se. Osjećam se kao da imam sve kada pričam sa njom i ona to zna. Ima momka otkad je znam, ne želim da uništim njenu sreću, ali osjećam da ne mogu voliti druge osobe, dok znam da ona postoji. Dao bih sve da je moja. Sada idem na koncert u njen grad i pokušavam skupiti snage da joj se ne javim i ne uništim to što ima sa svojim dragim...
Kad mi sestra razgovara na telefon sa drugaricom, obično viknem: pih kako si prdnula!
Ja sam seksualni perverznjak. Stalno raskidam sa devojkama, jer je njima nenormalno ono sto je meni normalno.
Žensko sam i obavezno kad neki lijep muškarac prođe pored mene, okrenem se za njim, da mu vidim stražnjicu, to me tako pali.
Kad sam bila prvi put kod dečka, onako zvanično, da se upoznam sa njegovima, on i njegov tata su me zezali čitavo vrijeme, "da se opustim". A ja inače onako stidljiva, u zemlju da propadnem.
Da me gosti vide kako junački ližem kašiku kojom mutim fil za kolače, ne bi ih ni okusili.
Nikad se u stranoj pjesmi ne mogu pronaći kao u domaćoj.
Baba me je danas pitala da joj pozajmim novu torbicu, kaže ide u svatove. Oduševila sam se. Savremeno, nema šta.
Idem gradom i skapiram da me sve devojke nesto zagledaju... Gledam da nisam musav, prljav... Nisam... i skapiram... Koji sam ja u stvari šmeker...
Ma šta god bilo nikad pred dečkom ne ogovaram niti omalovažavam drugarice.