Sad sam pročitala svoje statuse na fb-u iz 2010. god i želim sebi zavaliti šamarčinu za pamćenje, tako da više nikad ništa ne napišem na istom.
Povređuje me to što dok sam bila u dužoj vezi, uvek sam se trudila da ne zapostavim drugarice, te ih pozivala da nam se pridruže kada bi se recimo okupila veća ekipa moga momka. A sada sam single već duže vreme, a sve te drugarice su ili udate ili u dužoj vezi, i skoro me nikada ne pozivaju na okupljanja, samo parove... Osećam se kao peti točak.
Kad god mi devojka pošalje poruku "možeš li doći da popričamo" momentalno se preslišavam šta sam radio van njenog prisustva od zadnjeg razgovora.
Kada sam bila mala, uvek bih legla ispod malog stolića u sobici i crtala voštanom bojicom po njemu ispod.Glumila sam automehaničara.
Imam alternativnu ličnost koju predstavljam po forumima, jer me je sramota da ulazim na njih kao "ja".
Ja kad čitam simptome različitih bolesti na internetu imam utisak da bolujem od svih njih.
U četvrtoj godini na ekskurziji u Španiji sam se toliko napio u klubu da me je obezbeđenje izbacilo jer sam razbio čašu. Stojim ja ispred kluba i u tom trenutku izlazi moj drug, hteo je da me ispoštuje i ja mu kažem "ajmo do plaže da se kupamo." Krenemo mi i naiđemo na neki bajs, ja ga ugledam i krenem da ga cimam. Kolko sam bio pijan nisam izvalio da je bio privezan za ogradu i u tom trenutku iza mene se stvara policajac koji me udara po leđima, a ja se onako mrtav pijan okrećem se i kažem: "No me pegas". Valjda sam mislio da savršeno dobro znam španski...
Posvađala sam se sa mamom i ona me izbrisala iz prijatelja na facebook-u.