Spavala sam sa najboljim drugom posle 5 godina druženja, i kada god me pita kakav je u krevetu, meni je žao da ga razočaram.
Radim punom parom, obrazujem se, idem na seminare treniram, nemam vremena da dišem i zadovoljan sam i onda sam se zaljubio i sad mi je sve svejedno.
Kad hoću da na brzinu pokupim kosu u punđu da mi ne smeta tokom učenja i holivudske zvezde bi mi pozavidele na frizuri, a kada istu takvu pokušavam da napravim za grad umem i da sat vremena bezuspešno sedim ispred ogledala.
Nosim sat ali uvek kada hoću da pogledam koliko je sati, izvadim telefon..
Svaki put se štrecnem kada u ponašanju svog sina prepoznam njegovog oca, mog bivšeg muža, jer me nikada ne podseti na nešto lepo. A onda me surovost činjenice da ga nikada nije ni upoznao pogodi još više i radim na tome da pobedim genetiku!
Drugovima pričam kako bih se vratio na more, u fazonu ludilo, provod, alkohol.. a ustvari.. vratio bih se samo zbog cure koja mi je bila letnja avantura, koja mi je ostavila trag u srcu.. i sada ne mogu da prestanam da mislim o njoj...
Imam osećaj da mogu samo kod moje kuće lepo da se naspavam.
Večeras mi je majka (koja nije izašla otkad je otac umro, pre 12 godina) napisala u poruci: "Ja izlazim večeras". Šokirano sam joj odgovorila What? Pošto živim u zemlji u kojoj pričam engleski. Samo je napisala: "Prevedi molim te." Umrla sam od smeha, ali sam i srećna što će da izađe.
Uvijek kada me moji pitaju 'kad se vraćas kući?', odgovorim sa: 'Nisam još ni izašla iz kuće!'