Poslao sam mejl Bilu Gejtsu da mi pošalje 10.000$ jer meni trebaju, a on ima mnogo love...
Ništa me ne čini srećnijom nego kad mi se deca moje braće i sestara obrate sa "tetka, ti si kralj". Kakva privilegija!
Osećala sam se tako ispunjeno i ponosno što sam pročitala Anu Karenjinu.
Pre nekoliko godina učio sam mlađeg brata da kada se grli sa devojkom spusti ruke malo ispod kukova i da dobro pritisne da oseti grudi...Danas on ima 15 a ja 19 godina...Imao je više devojaka nego što ću ja imati za ostatak života.
Sa 12 godina me ćale slikao dok sam nosio čarape i sandale, i kad je ćale predao film da se uradi, baš tu sliku je izabrao kao gratis poster...
Kad imam najmanje samopouzdanja ubacim dobru fotografiju na facebook.
Idem pre neki dan do drugarice, šetam da "izluftiram glavu", sva nikakva. Raskinula s momkom pa sam ske*ana. Stižem do njenog kraja i vidim scenu: Čovek skuplja plastične flaše iz kontejnera, savija ih i ubacuje u prikolicu. Ide mu sa tranzistora neka pesma i on uz nju pevuši, sav nasmejan.
Onda skontam, ja sam pokunjena zbog jednog idiota, a ovaj lik skuplja smeće po kiši i u stanju je da peva pravo iz srca.
Ta mi je scena pomogla da shvatim koliko sam nezahvalna na svemu što imam u životu i posle toga sam se malo "trgla" i promenila ugao gledanja.
Mrzim kad dođem onako izmorena i pregladna posle škole, a keva skuvala neku boraniju nešto.