Nikad neću prežaliti što mi je mama napustila fakultet da bi se udala za mog oca,koji nam sada preti da će nas izbaciti iz kuće.
Frustriram se svakodnevno na poslu jer mi je gazda pe*erčina teška. Zbog stalne frustracije mi je u 19 godina kosa počela da sedi. Žao mi samog sebe kad pomislim da moram na posao i sutra, jer su moji roditelji u kreditima do guše :(
Nekada davno sam pisala dnevnik, i na kraju jedne stranice sam napisala ''Kiss for me in the future''.. Kad god to pročitam iskezim se i bude mi baš drago što se i mene ''neko'' sjetio :)
Živio sam na selu do svoje 10. god. Kada sam se doselio u grad mislio sam da ću upoznati bogate prijatelje sa velikim kućama, dosta igračaka, slatkiša. Al ustvari sam upozno veće fukare od sebe.
Nekad imam osećaj ko da sam ja jedina osoba koja svaki dan čisti uši.
Pre par godina bila sam sa društvom u Grčkoj, i muku mučili da sklopimo rečenicu na engleskom, da pitamo gdje ima da se kupi giros..Na šta nam je žena odgovorila: "A ja vam ne znam engleski"
Obavezno nakon što stavim stik idem kroz kuću podignutih ruku, da bi se osušio..
Istetovirao sam sliku svog 6 mesečnog sina na ruci i i to mi je jedina tetovaža. Svi prijatelji i rodbina kažu da je fenomenalno i da je tetovaža zaista super ispala... Jedino žena kaže da je to bezveze, a mislio sam da će se njoj posle mene najviše sviđati.
Kad sam bila mala mislila sam da i Dnevnik ima kraj. I jedva sam čekala poslednju epizodu. Jer mi je stvarno bilo dosadno.
Bila sam u vezi sa najboljim prijateljem i raskinula sam. Sada da mogu vratiti vrijeme, nikada se ne bih zaljubila u njega, jer iako ga još uvijek volim, sada mi je puno više žao prijateljstva nego ljubavi.