Zaljubljen sam u svoju devojku i to je sve super, ali me užasno nervira u krevetu, jer joj je to (po meni) jedina mana, leži k'o kip i ne radi ništa, a tvrdi kao perverzna je bla bla -.-
Najviše mrzim kad mi majka u svađi kaže: ''Jesam li ja tebe rodila ili ti mene?!''
Moj bivši dečko je danas postao otac. Čestitala sam mu. Osećam se čudno.
Obožavam da gledam devojkama u dekolte čak i kada mi daju onaj "sram te bilo" pogled.
Napravio sam zajednički profil na fejsu sa ženom, kardinalna greška.
Jednom sam na utakmici pogodio gol iz slobodnjaka za pobedu, a namera mi je bila da centriram!
Svaki put kad dobijem ono sto želim, natočim sebi malo rakije u čašu, stanem ispred ogledala i nazdravljam sama sebi.
Upoznala sam sadašnjeg momka preko sajta za upoznavanje, a svima sam rekla da sam ga upoznala preko koleginice... :)
Sinoć je mama pričala sa tetkom iz Pariza preko telefona i zaspala u pola razgovora. Poslije joj slagala da se veza sama prekinula a nama zaprijetila da ne smijemo nikom to reći a pogotovo ne tetki.
Ne znam kako i zašto, ali se na kraju uvek ispostavi da se moj drug zaljubi u mene. Čim pomislim da napokon imam pravog druga, on mi izjavi ljubav. Ja ni prema jednom ništa ne osećam osim one drugarske, ortačke ljubavi. Mrzim što samoj sebi namećem osećaj krivice, ali isto tako znam da ja ni u jednom trenutku nisam dala povoda ni jednom od njih, da pomisle da može da bude nešto među nama. Sad moram još jedno prijateljstvo da ugasim, jer ne mogu da objasnim čoveku da možemo samo prijatelji da budemo. Bedak.