Upravo sam drugarici poslala neke skripte koje sam u 5 noći izvlačila iz knjige, ne zato sto sam dobra drugarica, nego jer verujem u karmu, da ce mi se dobro vratiti na prijemnom.
Imam platu 50000, živim sam u Beogradu, sam plaćam sve troškove (računi, hrana, piće, gorivo, garderoba) i opet uspevam da uštedim bar 50 EUR mesečno. Ponosan sam na sebe.
Uvek kad me u toku dana čeka neka velika obaveza, redovno pre izlaska iz kuće se obratim mojoj mački rečima "Pa da bole tebe uvo..." I teatralno odem.
Jednom prilikom kondukter mi nije naplation prevoz kada sam hteo da platim... ostavio sam mu 1000din zato što je dobar čovek. (jedva ga naterao da uzme)
Toliko sam se ulenjila, da u poslednje vreme ako ustanem pre podne od ukućana dobijem aplauz...
Kad sam se rodila tata je otišao da me upiše i zaboravio je kako treba da se zovem. I dan danas me ne zove imenom, koje mi je, usput rečeno, dala neka žena iz sela koju je slučajno sreo.
Moj djed kad kupi lubenicu ako nije dobra ode i vrati je u prodavnicu i uzme drugu.
Izbacim svoju sliku i sliku svoga psa na fb i onda se takmičim sa njim ko će dobiti više lajkova.
Jednom kad je razredna sedela za katedrom, inače mlađa žena, ja sam joj se zagledao u burmu na prstu jer mi se učinilo da istu takvu ima i moja keva. Ali njoj su ruke bile odmah pored grudi i ne znam kako je ona to protumačila ali mi je pokazala palcem na gore, kao da je gledam u oči, pojeo sam se od blama.