Nisam se kupala 4 dana. Smrdim kao bizon. Jeste da živim sama i bila sam bolesna pa nisam išla na posao i ostavio me je pa me je još i to stiglo, ali nema opravdanja za nehigijenu i ležanje u krevetu. Sutra idem da radim. Okupaću se.
Ulazi mama u sobu i kaže: Neke 2 devojke su ispred zgrade, jedna nije loša, aj makar pogledaj ih...
Za svoj 18ti rođendan sam od tetke iz amerike dobila Iphone. Nisam imala mobitel, no nisam ni hipster. Nekorištenog, dva dana kasnije sam ga prodala, donijela novac starcima kući da kupe drva za zimu. Iskreno, obradovala sam se novom mobitelu ,ali me više raduje činjenica da moji imaju makar jednu brigu manje.
Ekipa me naziva fosilom jer u ispitnom roku je lakše pronaći fosil međ' civilizacijom nego mene.
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Verenik mi je na poslovnom putu, za to vreme živim kao muškarac, ne perem sudove, ne brišem prašinu, ne perem veš, ne peglam, ne kuvam, ne depiliram ni noge. :)
Uvijek kad gledam mrave razmišljam o tome da li oni imaju školu, idu na posao, i da li nas ljude doživljavaju kao čudovista.
Posle svih lažnih prijatelja i razočarenja u ljude u koje sam nekada mogao da se kunem, plašim se da u nastavku svog' života ne prepoznam pravog prijatelja, jer ne verujem više nikome.
Obozavam, čim pređem granicu da tražim novi pečat po pasošu.
Kada sam u javnom prevozu i vidim nekog lepog lika uvek stanem pored njega i namerno uđem na facebook da, ako slučajno baci pogled, zapamti kako se zovem i nađe me i tako se upoznamo.