Pre par godina otišla sam sa porodicom, komšinicom i njenim sinom na more. Nakon dva dana provedena tamo, došao je na red i moj rođendan. Ustajem ujutru, jedva čekam da me moji izljube, daju možda neki poklončić, kad ono, niko ništa ne pominje, niko mi ne čestita ... ja ćutim, pravim se luda, mislim šale se sa mnom... I tako prođe ceo dan, niko ništa ne pominje. Uveče se spremamo da idemo malo da se prošetamo, svi me čekaju ispred kuće, a ja izlazim, sedam na stolicu i sa suzama u očima kažem: ‘‘Pa, dobro, srećan mi rođendan‘‘. Moji roditelji su pogledali jedno u drugo, otac se uhvatio za glavu, a majka počela da plače.. Danima su se izvinjavali zbog toga, ali to ne može ništa da promeni.
Zavidim ljudima kojima je obrok i koje uspe da zasiti činija muslija, pahiljica i sličnih stvari. Ja, bez pola 'leba, ništa ne uradim.
Na kraju svađe i raskida, muški sam se spakovao i napustio zajednički stan. Po zatvaranju vrata plakao sam najstrašnije u životu.
Ekipa me naziva fosilom jer u ispitnom roku je lakše pronaći fosil međ' civilizacijom nego mene.
Bila bih u stanju da odem u drugu državu, gde je on, i napustim sve što imam, uključujući i roditelje i prijatelje. Samo da bih bila blizu njega.
Danas kad sam rekla koleginici sa kojom radim u pekari da odlazim jer sam dobila konačno posao u struci, plakala je kao malo dete.
Uvek kada ubacim nešto novca za Crveni krst ili neku pomoć istripujem da su mi svi grehovi oprošteni.
Radim kao mašinovođa i jedno veče sam bio na terenu, sam u kabini, prevozim ugalj, a u vozu osim mene i uglja nema nikog.
Polako prilazim Nišu, gde sam trebao da pokupim još jedan vagon uglja, kad me nešto 2 puta dotakne po ramenu u intervalima od par sekundi, kao da me neko tapše.
U tom trenutku sam se skamenio, samo sam gledao pravo i razmišljao: "Čekaj, sam si u vozu, samo ti i ugalj, niko nigde nije ušao, i da jeste, u kabinu nije mogao da uđe". Nekako sam prebrodio strah i odlučio sam da se okrenem, kad pogledam viseći ormar za prvu pomoć kako su mu se otvorila vrata, i lupkaju me po ramenu.
Najviše volim kad krene ovo hladnije vreme, pa dok šetam ulicom osetim miris dima iz odžaka.
Uvek se lepše osećam kad stavim sat na ruku i tako izađem na ulicu.