Kad smo bile male, drugarica i ja smo se igrale igre da samo smemo da gazimo po ivicama ulice, ali ne i po ravnom delu ulice, jer je tu bila lava. Naravno, ona je mislila da je lava od lavova, pa je pričala: ''Beži, Majo, poješće nas lava.''
Imam 19god, mene i 2 brata podigla je moja majka sama, otac džukela, živimo kao podstanari.(standarna tužna prica). Stvar je u tome da je moj život savršen radim, fax dajem u roku, živim na moru, imam društvo koje me poštuje i voli. Jedva čekam trenutak kada ću reći kevi da više ne mora da radi i uplaćivaću joj putovanja do kraja života!
Mrzim kad me otac zove iz susedne sobe, i to viče kao da kuća gori. Uplašim se svaki put i kad otrčim da vidim šta je, on mrtav hladan kaže: ,,Dodaj mi daljinski".
Pred smrt bih volela da odgledam kratak pregled svog života.
Uvek dok gledam neku tekmu na tv-u, do kraja prvog poluvremena pojedem sve grickalice i onda u drugom samo grickam nokte..
Svakoj ribi koju dovedem doma iz kluba dam istu četkicu za zube i kažem: "kakve li sreće, baš imam jednu novu viška."
U gradskim autobusima ne čujem sopstvene misli, jer su veoma bučni.
Nema mi goreg osjećaja nego kada poslednju cigaru zapalim naopako.
Kada god čitam neku knjigu ili gledam neki film, razmišljam kako je autor ili scenarista dobio inspiraciju za imena likova.