Svaki put kada se napijem volim da otvorim dusu i da ispricam sve sto me muci..
Sa samo tri godine doktori su mi zabranili da jedem slatkiše zbog bolesti, ali mom starijem bratu to nisu mogli da zabrane i obično su mu krišom davali da ja ne vidim. A on, da bi bio dobar brat uvek bi meni davao žele zeku (jer on nije voleo) i govorio bi kako je to slano, ja sam mu verovala. :D
Vraćao sam se kući u kasne sate i vidio komšinicu kako plače, vjerovatno su bili neki ljubavni problemi, kroz priču je prsnula rekla da će se baciti pod voz, a ja šaljivdžija po prirodi kroz šalu sam rekao kono zašto pod voz baci se pod mašinovođu ( ja sam mašinovođa ) takav sam šamar dobio da i poslje godinu dana nemam snage da je pozdravim :S
Kad pričam viceve, prvo se sama iscepam od smeha, pa onda završim priču ostalima.
Ne znam da li je bio pijan ili samo mnogo umoran, lik ispred mene u basu je dva puta pao na pod u krivinama i ponovo seo ko da ništa nije bilo. Ceo autobus se smejao. U sledećim krivinama sam ga pridržavala da ne padne. Tad su se već izmenjali ljudi u basu, ušli neki koji nisu videli kako je padao, pa su me malo čudno gledali. A on je i dalje spavao.
Stidim se svoga oca jer kada mu je baba postavila ultimatum ona ili mi, njegova porodica...on je izabrao nju!
Mrzim duge razgovore na telefonu, ne podnosim ih. Tako da sam smislio foru kada me neko nazove, na foru kažem da nemam kredita i samo spustim, dok nije ni shvatio da ja faktički nisam nazvao...
Osećam se 5 godina mlađe kad podvrnem rukave na košulji i sakou.