Kad pogledam svoj Internet history pomislim da sam psihicki bolesnik.
Mogu za sebe da kažem da sam emancipovana devojka, obrazovana, zalažem se za to da žena treba da bude finansijski nezavisna, al' mislim da sve diplome, pare, kola i stan ne vrede ako nemaš kog da ti kaže 'Laku noć, ljubavi' i 'Dobro jutro, mama'... I kad vidim ove žene ala 'Sex and the city' fazon, dođe mi da ih puknem u glavu jer mi se sve čini da izigravaju nešto, a uveče sednu same i ridaju jer 'nemaju nikog da ih voli'. Lude žene. :)
Dobila sam neke pare od rodbine i pita me mama što nisam kupila sebi bar gaće i grudnjak, a ja k'o iz topa: ,,Kupiću kad nađem momka!" Odgovor je bio: ,,Tad ti neće trebati."
Danas sam definitivno skontala da kada se smijem sa mnom su svi, a kada plačem da sam sama!
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Mojoj prijateljici je momak rekao: "Daj uvuci taj stomak, počet će mi ljudi čestitati."
Ponekad me je malo sramota od njega kad počne da igra, kad to radi kao Šanta Panta, a ponekad ubaci i pokrete robota i onda se pravim da ne vidim!
Nakon izlaska sa svojim dečkom, utisnula sam mu sočni poljubac na vrat i obraz. Imala sam karmin i bilo mi je simpaticno što nije skontao da ima fleke. Kad ga je ugledala, njegova mama je počela vrištati. Mislila je da je pretučen. Očito, njoj nije bilo simpatično!
Na selu sam kao mali piškio po pilićima koji su bili iza žice i jedna kokoška je uspjela da me ugrize misleći valjda da je crv šta li.