Duša me boli kad vidim da je moja bivša devojka, koju sam volio više od svega, postala riba koju svako može da ima kad poželi. A nekad sam je smatrao za najbolju devojku i osobu na svetu.
Nikad mi neće biti jasno zašto mama drži one kristalne čaše u trpezariji. Nit je ko ikad pio iz njih, niti će. Samo skupljaju prašinu.
Uvijek kad berem grašak u vrtu, pjevam onu pjesmicu: u jednom vrtu medju cvje-e-e-ćem, čudesan grad se sakriooo, u njemu žive mala bića, kažu da graškograd je tooo... A imam 20 godina. I onda mi kažu da sam zrela za ozbiljnu vezu... I doubt.
Uvijek kad mi neko na četu pošalje dugačak vic, samo napišem ``ahahahhahahahha`` a i ne pročitam ga. -.-
Dragim komšijama poželim dobro jutro tako što u majičici i gaćicama izađem na terasu po čiste stvari.
Uvek kad treba da navijem alarm na novom telefonu, nekako nemam poverenja da će da mi zvoni ujutro, pa za svaki slučaj upalum stari fon i navijem i na njemu alarm.
Sve stvari koje ostavim ''da znam gde su'' nikada više ne pronađem.
Kad sam bila mala mislila sam da je toaletna voda ona iz wc šolje i uvek mi je bilo čudno zašto to ljudi prskaju na sebe.
Jednom prilikom dok sam se ljubila sa dečkom udario me je slučajno glavom i onda mi kaže ajde još jednom da se ne sruši kuća.