Kao mala sekla sam barbikama kosu,misleći da će joj opet narasti :D
Kad' god mi se desi nešto lepo, neki dečko mi priđe ili mi neko udeli kompliment... ili još gore ako pričam o nekome ko mi se sviđa, pocrvenim. I to toliko da se vidi i u mraku. Mrzim to, onda svi znaju da mi je neprijatno.
Prihvatio sam dete iz ženinog prvog braka, jednu divnu devojčicu koja me sa puno ljubavi zove tata. Obožavam je i znam da ona svog pravog oca voli još više, mada, nije otac onaj koji napravi, nego onaj koji odgaji.
Pošto je mnogo vruće, muž i ja ne možemo izdržati da zaspimo zagrljeni, kako smo navikli, pa se držimo za ruke dok ne zaspimo.
Uvek kada smo kao mali igrali žmurke, kada god je bio red da ja žmurim nisam htela više da se igram.
Kada hodam po ulici na kojoj imaju neke crte ili kockice, trudim se da ih sve preskočim, kao da sam u nekoj igrici.
Često se zapitam da li neko, na drugom kontinentu, u drugoj državi ili čak paralelnom univerzumu vodi isti život kao ja? Da li postoji neko ko ima sve što imam ja, da li radi sve što radim ja, da li ima ista osećanja kao ja... Kad bih znala da tako nešto postoji, volela bih da pitam tog nekog, kako se nosi sa svim tim glupostima, čisto da proćaskamo...
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Прилази мој друг риби у једном отменом кафићу.Старту је он њу на неку сељачку фору, каже она њему :"Дај пусти ме, оставио ме сад дечко, најрађе би се убила", а друг је гледа збуњено и одговара:"Ај купи литру вињака да се убијемо заједно"