Niko ne laže više od mene kada kažem : '' Ne trebate mi kupiti poklon za rođendan '' :D
Svojoj najboljoj drugarici sam sa za 20.rođendan kupio rokovnik. Prema spoljnem izgledu je to bio običan rokovnik, ali pravi poklon je bilo ono što je pisalo u njemu. Potrudio sam se da sve osobe koje joj nešto znače u životu napišu nešto o njoj u rokovnik, neku zajedničku šalu, neku staru uspomenu. Bilo je to nekih 50-ak ljudi. Krenuo sam naravno od njenih roditelja, sestre, brata, prijatelja itd. Na jednoj stranici je stajalo to što je ta osoba napisala, a na drugoj njena slika. Ona se oduševila ovim poklonom. Dokaz da poklon ne mora da bude skup, samo treba da imate dovoljno mašte i volje da uradite nešto slično za osobu koju volite. Inače, ta najbolja drugarica mi je danas devojka. :)
Oduvek sam se pitao što stavljaju mašnice na baš sve ženske gaće i bruseve...
Kao maloj, mama mi je uvijek govorila "Da si stavila u kasicu jednu lipu svaki puta kad si rekla "Mama", ja bi do sad već bila milijunaš!" Onda mi je to bilo smiješno, no, sada kada sam i sama majka shvaćam da je dapače još i ublažila stvar... Ne, ne bi bila milijunaš, već milijarder :)
Imam 15 godina, imam dara za frizeraj. Učim na babi. Feniram je za 500 dinara. Baba se ne buni, čak se i hvali po komšiluku.
Mrzim kad kažem da mi je dosadno, a roditelji počnu da nabrajaju šta sve ima da se radi po kući.
Uletela mi je baba u sobu dok sam bio sa devojkom u krevetu, i jednostavno je pitala : ''jesi li gladan'' ?
Od danas, koliko puta pomislim na njega- radim po 10 trbušnjaka. Ako ne mogu imati njega, imaću bar ravan stomak!
U sedmom razredu osnovne jedan drug me je stalno gledao u usne dok smo pričali, mislila sam da mu se sviđam...^^ Sad završavam srednju i kapiram da mi nije gledao usne, nego brkove...
Kad brat ide na ispit kažem mu: vrati se sa štitom, ili na njemu.