Pišem CV i mnogo sam lud. Ne znam šta prvo da slažem...
Ceo život živim bez majke. Nisam imao detinjstvo kao i ostala deca, nisam osetio roditeljsku ljubav. Moj Uskrs je izgledao tako što tata kupi desetak jaja i samo ih skuva, zato sam uglavnom ostajao kući za vreme Usrksa i nisam izlazio dok se ne završi. To je samo jedan od stotinu primera koje bih mogao da navedem... Do pre mesec dana, ovo me nije pogađalo ali od pre mesec dana nisam se tri puta od srca nasmejao. Svi me znaju kao pozitivnog lika, ali niko ne zna kako mi je trenutno. Samo se nadam da ću mojoj budućoj deci pružiti ono što meni nisu..
Pre mnogo godina sam se preselila sa porodicom iz stare kuće u drugu ulicu, koja je na svega par stotina metara od stare. Kad sam se šetala sa dečkom, odvela sam ga u tu staru ulicu i počela da mu pokazujem "Ovde sam pala s drveta kad sam imala 7 godina... Ovde sam razbila bradu, vidiš ožiljak? Ovde sam skupljala mačiće dok me jedna mačka nije ogrebala, pa su me nosili na tetanus... Ovde sam visila s ograde kao majmun i pala i cela se izlomila... Ovde sam uvek padala s bicikla, iako sam znala za tu rupu u trotoaru... Ovde su brata i mene jurili divlji psi, jedva smo pobegli, bilo je strašno... Ovde se jedno dete nataklo na ogradu dok smo se igrali nindže, a ovamo sam rasekla nogu i nosili su me u urgentni, evo i ožiljka" na šta će on meni "Dobro je što si se preselila, sad te ne bi bilo da mi pričaš sve ovo!"
Kad dođemo u selo započinje masovno ogovaranje cele familije i komšiluka.
Pokekad mi razgovor sa starijom osobom baš uljepša dan.
''Baba mi je upravo rekla, da, kada mi se svidi neki dečko, da ga uhvatim za onu stvar i odmah ce poludeti za mnom''
Kao mala mislila sam da je mašinovođa čovek koji popravlja mašine za veš.
Popravljam drugima kompjutere, a moj kad crkne nosim ga u servis..
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.