Jednom prilikom kada sam ušla u taxi, imala sam osećaj da sam sela na nešto...kada sam se pomerila shvatila sam da je to futrola sa dokumentima i novcem...stavila sam to u svoju torbicu.Kada sam stigla kući jedva sam čekala da vidim koliko novca ima...imala sam sve podatke od osobe koja je to izgubila..danima sam razmišljala da li da vratim to sve...uvek sam bila poštena,ali toliko mi je novac tada bio potreban da sam ga ipak zadržala.. :(
Dva puta sam se ispalila u kafiću. Jednom sam tražila čaj od trule višnje, umesto od divlje trešnje, a drugi put čaj od šupka. Ne treba da opisujem facu konobara u tom trenutku :)
Sestra mi je ofarbala kosu i već jedno tri puta sam je iskulirao u gradu jer je nisam prepoznao... Nikako da se naviknem.
Položila sam vozački prije godinu dana i ne vozim uopšte a imam auto.Bojim se a ni sama ne znam čega.
Nikada na tiketu nijesam stavio da će tim za koji navijam da izgubi.
Bivši dečko i ja smo se kupali goli jedne večeri na Adi ciganliji dok nam čuvar plaže nije prišao skuterom za vodu i uperio svetlo u nas..na sve to je preko megafona rekao da napustimo jezero jer je noćno kupanje zabranjeno.. Svi prolaznici su gledali u nas..
Ah, ta pitanja!
Dok sam bila slobodna: Imaš li dečka? -Nemam. PA ŠTA ČEKAŠ?
Kada sam imala dečka: A kada će svadba -Ne žuri nam se. PA ŠTA ČEKATE?
Kada sam se udala: Jesi li trudna -Nisam. PA ŠTA ČEKATE?
ČEKAMO TEBE NAM KAŽEŠ!
Обожавам када се људи сажале на мене... Волела бих да није тако, али верујем да у сажаљењу понекад има и љубави...
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...