Kad sam bio mali mislio sam da ljudi imaju ograničen broj reči koje mogu da izgovore tokom života i kad potroše sve reči onda su nemi.
Jednom sam pitao mater : Mama jesam li ja usvojen ?
Ona je samo odgovorila : Sine, zar mislis da bi bas tebe izabrali? :D
Mama mi je presvisla od tuge kada se otac razveo od nje zbog druge žene. Imala je 45 godina. Zarekla sam se tada da nikada nikoga neću toliko da volim.
Ne volim kada mi neki majstor daje podlakticu zato što su mu prljave ruke.
Dvoumim se između posla u drugom gradu i dečka u mom gradu...
Bavim se fotografijom, često učestvujem na konkursima, ali mi je glupo da zovem druge da glasaju za mene. Prilično loš sistem biranja pobednika, a sve je češći.
U mojom kući krijemo slatkiše jedni od drugih. Najmlađi član ima 25
Bila sam mala... Sećam se padala je jaka kiša, nevreme, stajala sam pored prozora i čujem mamu kako kaže "sada ce početi da pada grad..." A ja onako uplašena, gledam i čekam kada će zgrade početi da se ruše...
Jedan od prvih izazaka sa dečkom, ulazimo u bus i bukvalno se sudarimo jer smo oboje istovremeno krenuli na ista vrata. On se toliko izvinjavao što nije bio džentlmen da je na kraju zaradio traumu da mi je tokom cele veze bez izuzetka otvarao vrata, puštao me prvu da prođem itd.
Dok koristim ovo BUDI ADMIN, osjećam se moćno, egzistencija nečije ispovjesti je u mojim rukama, i dok to radim imam neku krimi facu. Ako mene pitate, jadno.