Kada sam bila mala, na TV-u su se izbjegavale ljubavne scene. Jednom prilikom dok je tata listao kanale, naišao je na jednu baš takvu scenu, ja sam se k'o iz topa izderala: "Vrati tooo, hoću da gledam kako se ljudi jeduuu." Taj tatin pogled nikada neću zaboraviti.
Kada god legnem pored telefona moram da ga sklonim, jer imam osećaj da me je ozračio i da ću umreti...
Jedva čekam dan kada ću zarađivati za život znanjem stečenim na fakultetu !
Mama je, greškom ubacila crveni komad garderobe među beli veš koji se otkuvavao. Među brojnim krpicama koje su postale roze, našla se i tatina atlet majica. Tata je pogleda i mrtav hladan reče: "ОК je ovo ženo. Sad bi mogla da mi ofarbaš i gaće da imam komplet:"
Kada trčim, zamišljam da jurim čokoladu i odjednom imam kondicije.
Nikad mi nije jasno kako me nađu ljudi na fejsu sa samo jednim zajedničkim prijateljem.
Išla sam na ispiranje od alkohola. Sve zbog jednog dečka.
Kad sam išla u osnovnu na kontrolnom iz srpskog bilo je pitanje ko je napisao priču "Svitac traži prijatelja". Ja se zbunila skroz, sećam se da je neko kinesko ime (u pitanju je Su Ju Đin), ali nema šanse da se setim... Jedino kinesko što mi je padalo na pamet je reka u Kini Jangcekjang (tata me učio geografiju od malena) i ja napišem to. A učiteljica stavi tačno.
Moja sestra se udala prošle godine i sada živi u Švajcarskoj. Ja sam skoro došao u Francusku da studiram, a keva i ćale su prvi put u životu ostali sami. Ne znam kako uopšte njih dvoje žive sad, sami, kada su ceo život slušali galamu mog ili sestrinog društva, mislim da im život nikad teži nije bio.