Ustajem jutros i govorim babu : ''Dobro jutro stari. '' Kaže on meni : Jeste jutro, ali u Americi pi*da ti materina.''
Uvek me je bilo sramota u osnovnoj školi što imam polovne knjige, sad idem u medicinsku školu ni nemam knjige :)
Ceo život me drže u okovima i ne mogu da se oduprem. Ne mogu ništa sama da uradim, ne mogu da donesem sama odluku, ne mogu da odem do prodavnice bez dozvole... Mislim da zaslužujem više slobode i autoriteta nad sopstvenim životom. Imam 21 godinu, a roditelji mi ne daju da živim.
Oduvijek sam imala želju da imam kancelariju i da se, kada mi neko dođe, okrenem u onoj velikoj stolici i kažem: Očekivala sam te.
Kad sam bila mala, i tata kupi za slavu šarane i ostavi ih u sneg ispred kuće, onako u džaku. A ja iskočim napolje i počnem da se derem: "Kupio tata kitoveee!".
Moja sestra se jednom vratila jako pijana sa njenog rođendana. Kad je ušla u kuću, probudila me je, i rekla da unesem veš sa žice, iako je bilo 4 sata ujutru. Ja onako sanjiva, u gaćama i majci izlazim, skupljam, hvatam se za kvaku, kad ono zaključano. Zvonila sam 10 minuta, a onda je otvorila vrata i pitala me: ''Katarina, jel si ti normalna, šta radiš ovako kasno napolju, videćeš ti sutra kod mame?!'' Sutradan sam je jedva ubedila da se to desilo...
Drug i ja se kao "potajno" muvamo, a zapravo nas svi odreda prokužili, a mi se i dalje pravimo glupi.
Mrzim kada me mama budi za školu sa rečenicom "Planiraš li ti da ideš u školu danas?", kao da mogu da biram da li ću da idem ili ne.
Osećam se jako glupo kad u autobusu osoba do mene ustane nekom, jer ja tad mislim kako sam ja trebala da budem ta koja će ustati..