Bavim se preprodajom neke robe, prilično uspešno. 99% stvari koje prodam u životu ne bih kupio za sebe, jer smatram da su teška seljadija, kupci su uvek presrećni, a ja se pravim da sam oduševljen.
Kao mali, sanjao sam svake noći isti san. Napravim čaroban pokret rukom, i poletim istog trena. Tako letim sve do jutra... Oduvek sam želeo da budem pilot, ali mi se ta želja nikada nije ostvarila. Bilo je preskupo.
Svaki put kad mi pregori sijalica, ja je samo zamenim sa sijalicom iz neke druge prostorije, a da to niko ne primeti.
Mrzim kada neko uzme moje naočare da proba i onda ih raširi svojom velikom glavom pa posle meni spadaju.
Smatram da se prava ljubav može "potrošiti" na samo jednu osobu i da više nikada ne možeš voljeti nekoga cijelim srcem kao što si već nekog volio... Želim jednog dana biti supruga i majka i sve ću dati od sebe da usrećim čovjeka za kojeg se udam ali bojim se da neću biti voljena jer sam već ja nekoga voljela više od svega... I nijednom ne mogu biti onoliko dobra koliko bi bila njemu...
Kao mala sam pričala sam da je množina od 'jagnje' - jagnjetina..
Imam osjećaj da sam inteligentniji nego većina ljudi. Krivo mi bude kada na faxu ostali imaju više informacija nego ja.
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.
Počela sam da igram uz onog čoveka što peva: "Idi bolan umij se".
Prije dvije godine, mama, tata, mala sestra i ja odlučili smo malo prošetati po gradu. Otac je vodio seku za ruku, a mama i ja smo išli iza njih. Ujednom trenutku, tata je zastao sa jednim poznanikom da se pozdravi, a ja sam odgovarao na poruku naboljem prijatelju, oko našeg izlaska tu noć. Već sljedeći trenutak sam se okrenuo i vidio svoju seku na sred ulice. Potrčao sam prema njoj, zgrabio je i bacio i od tada se ničeg ne sjećam. 15 dana sam bio u komi, slomljena noga, polomljena rebra. Spasio sam svojoj sestri život. Prvo što sam ugledao, nakon buđenja iz kome, bilo je to njeno malo, slatko lice. Bilo mi je drago što je ostala živa, plakao sam kao dijete. I danas-dan moji roditelji mi ne prestaju zahvaljivati na tome, a ja samo pogledam u nju i shvatim da bih opet isto ponovio.