U vezi sam više od 3 godine, moja je djevojka jako uspješna, dok ja i dalje stagniram u mjestu. Jako je volim, ona je žena mog života, znam da i ona mene voli, još sam i prvi muškarac u njenom životu, al me strah da joj sve ovo ne dosadi i ne poželi nekog boljeg od mene...
Jednom mi se desilo da sam se ukakio u gaće u zabavištu, ali pošto sam bio najjači, niko nije smeo da me optuži, a ja sam se pravio lud.
Kad sam bio mali uvijek sam se "umivao" sa 2 kažiprsta trljajući samo oči vodom... Otac bi mi uvijek govorio: "Ti obrazi nisu državni no tvoji sine"...
Danas sam prvi put skupio hrabrost da izađem u javnost na rolerima. Vozio sam 2 sata, nisam pao i baš sam ponosan na sebe što sam matora konjina koja je uspela da nauči.
Jednom u srednjoj, profesorica biologije je pitala koja je uloga vode u probavnom sistemu kod čovjeka, na šta je moj drug odgovorio: "Da pogura đe zapne."
Taman kad pomislim da sam isplakala sve suze one krenu opet. SAMO DA OZDRAVI.
Jednom sam našao mobilni telefon dok sam šetao, nije bio Bog zna kakav, a i iz pristojnosti sam hteo da ga vratim vlasniku. Počeo sam da listam po imeniku mobilnog telefona i pozvao broj 'Kuća'. Javila se žena, i dogovorili smo se gde ćemo se naći da bih joj vratio telefon. Sačekao sam je na dogovorenom mestu, i kad vidoh ono ljutita žena hoda prema meni. Približila mi se, otela mi telefon i počela me optuživati da sam joj ga ja ukrao. Takvu nekulturu u životu nisam video. Hteo sam je ošamariti tako jako da padne u nesvest. Odšetao sam i odlučio da nikada, ali više nikada neću vratiti mobilni telefon koji pronađem.
Želim samo da uputim savjet roditeljima koji su prestrogi prema svojoj djeci, iz ličnog iskustva znam da to ne donosi ništa dobro, kasnije su djeca kao puštena s lanca i ništa ne znaju i sve hoće da probaju.
Kad u kući ima svega, ništa mi se ne jede, a čim nečeg nema, baš to mi se jede.
Svaki put kad jedem one male koka-kolice (gumene bombone), uvek im prvo odgrizem čep, pa tek onda pojedem onaj ostatak.