Dok sam išao ulicom, neka žena je išla ispred mene. U jednom trenutku ispadne joj 1000 dinara, ja uzmem i vratim joj pare.Samo je uzela, okrenula se i otišla. Ni hvala nije rekla.
Pre par godina sam otišao u inostranstvo jureći karijeru, uspeo sam, obogatio sam se. Sada se vraćam da osvojim srce devojke u koju sam bio zaljubljen još od pre odlaska.
Jutros sam polagao prijemni ispit za matematiku. Polovinu zadataka sam rešio svojim znanjem, a preostale sistemom "eci-peci-pec".
Vozačka dozvola mi služi da pokažem kako sam lepo ispala na slici, jer drugu svrhu nema.
Danas kada sam se vraćala sa treninga videla sam moje roditelje kako šetaju ruku pod ruku ispred mene. Izgledali su tako srećno, kao deca, tako da sam neko vreme samo hodala iza njih i posmatrala ih kako se smeju i pričaju. Divan osećaj !
Mrzim kad neko hoće da mi se javi, pa mi pruži znojavu ruku.
Moj prvi auto: jugo. Upravo sam ga prodala. Plačem kao kiša. Strašno kako sam se vezala za njega. Sva mi sećanja naviru: prva vožnja duža od 300 km, moja nevešta objašnjenja kod majstora kad ga vozim na opravku, sudar sa žardinjerom, situacija kada mi je otpao gornji deo menjača u sred gradske vožnje, moje pevanje/urlanje jer se ništa ne čuje od treskanja i buke motora i auspuha u toku vožnje...moj jugo, moja ljubav...nikada ga neću zaboraviti.
Jedan od najljepših osjećaja mi je kad me gledaju djevojke iz skupih/brzih auta dok su sa momcima. Tada imam osjećaj da novac ne kupuje sreću.
Pitam se da li bilo ko pomisli na mene kada mu se štuca.