Lazem devojku da sam dve godine stariji jer ne bi bila samnom da zna koliko sam mladji od nje. osecam se lose i cekam pravi trenutak da joj kazem...
Uvek kada gledam neki horor posle njega se pretvorim u uvo i reagujem i na najmanji šušanj,i kada legnem da spavam obavezno proveravam da mi se neko nije sakrio ispod kreveta.
Ušao sam u zgradu i podrignuo iz sve snage, onda sam skrenuo levo da bi došao do lifta i video da mi dolaze gosti. Koji smor.
Uvijek me zanimalo, ko su nepoznati ljudi u mojim snovima. Da li sam ja izmislila njihov lik, ili sam ih prije srela pa su mi ostali u svijesti? Ko zna :D
Moja drugarica je svom ventilatoru dala ime po suparnici, da može, kako ona kaže, da je muči i okreće kako ona želi. :)
Taj dan sam obukla majicu koja je na leđima imala natpis ''Catch me if you can'' (Uhvati me, ako možeš). Šetajući, onako zamišljena, osetila sam da me je neko odgurnuo, a potom i uhvatio. Okrenula sam se i videla dečka, koji se smejao i odgovorio mi ''Vidiš da mogu''.
Svaki svoj talenat sam otkrio u vreme, kad se više i nije mogao nazvati talentom...
Uvijek kad me nešto slomi u životu, sjetim se kako se moja drugarica u osnovnoj javila da popravi jedinicu, pa dobila još jednu... I kad se jedna cura rasplakala jer je bila prozvana i isto dobila jedan, nastavnik je poslao tu curu da ode na wc da dođe sebi, pa poslao moju drugaricu koja je dobila dva keca da je tješi.
Moja majka je još kao mlada bolovala od multipla-skleroze i samim tim nikad nije mogla da hoda normalno, trči, skače, igra, a i pored svega toga je bila u teškoj depresiji. Jednog dana je došla iz bolnice na vikend, a da ja to nisam ni znala. Ušla je u moju sobu igrajući i pevajući uz EKV, pridružila sam joj se i vrištala reči naše omiljene pesme, a kasnije plakala od sreće.