Trebalo je da siđem iz autobusa kad je jedna mnogo simpatična devojka sela pored mene... Završio sam u batajnici.
Živim u malom mestu i u ozbiljnim sam godinama. Radila sam kao nastavnik uspešno, ceo život. Moje tuge i neispunjenosti topila sam uveče sa mužem uz koju čašicu. Nisam sigurna kada je počelo da me hvata, ali sada pouzdano znam da sam alkoholičar. Stidim se toga, ali ne nalazim izlaz. Lečenjem bih obznanila svima moju sramotu, pa se ne usuđujem da potražim pomoć.
Nisam izabrao studiranje u drugom gradu jer nisam mogao da ostavim psa. Kad sam kući, po ceo dan smo zajedno. Ako nekoga mogu nazvati prijateljem, onda je to on.
Imam 27 godina i kad mi je dosadno uzmem babinu štaku i glumim dr. Housa po kući!
Šefu koji me je iritirao sam tri godine pljuvala u svaku kafu koju mu skuvam.
Pošto nemam normalno ogledalo u stanu, malopre sam izašao na hodnik, pozvao lift, ušao, pogledao se i vratio se u stan.
Probudio sam se u 7 sati da idem na posao i toliko sam bio dezorijentisan da sam zaboravio da stavim dezodorans ispod levog pazuha, sada smrdim na taj pazuh :(
Ćaletu sam upisana u imeniku pod punim imenom i prezimenom.
Sinoć sam se smuvala sa likom da bih sa drugaricama ušla u njegov separe, jer nismo imale gde da stanemo.
Zivim u studenjaku i pokusavam da budem veran devojci.