Imam 23 godine, muško sam, ali svako jutro onu prvu kratku nuždu u wc obavim sedeći. Jednostavno sam previše umoran od spavanja.
Hodam bosa po kući, jer mi je žao da probudim kucu kada mi zaspi na papuči.
Nema mi ništa milije nego kad otvorim haubu od svog auta i kao nešto popravljam, a ljudi me gledaju ono kao pravog majstora...Ustvari pojma nemam šta je šta tamo, i samo otvaram i zatvaram čep od jedne bočice za koju takođe ne znam od čega je!
Volim kada sam svesna da sanjam, onda se uvek ljubim sa svakim kojim naiđe i radim sve što ne bih smela u stvarnosti.
Fina sam devojka, studiram medicinu, profesionalni sportista, al ne može da prođe ni jedan rok koncert da nisam u prvim redovima, ispolivana pivom i u šutki.
Uvek kad se javim nekome na ulici, obavezno pitam 'kako ste?' a onda se iznerviram jer me to stvarno ne zanima...
Odlučila ja (15) da napravim nešto da obradujem sestru (5) kad dodje iz vrtića. I, naiđem na kesicu pudinga. Spremim ja sve, čitam uputstva i napravim puding. Sva srećna čekam da dođe. I evo je ona, sa majkom i ja je uzmem za ruku i kažem: ''Dođi da vidiš šta sam ti napravila.''
I ona pogleda u zdjelu, ćuti 2-3 minuta i zovne majku. Majka dolazi, iznenađena, a moja sestra je mrda za ruku i kaže: ''Mama, ja mislim da seka hoće da me otruje.''