Danas mi se pogled susreo sa jednim simpatičnim momkom i prvo što sam pomislila je bilo da li je on možda autor nekih romatničnih ispovesti..
Otkad znam za sebe ne mogu da zaspim ako malo ne mrdam desnom nogom.
Pre par godina sam izgubila dečka sa kojim sam bila preko dve godine. Imali smo tešku saobraćajnu nesreću, umro mi je na rukama.... Danas, posle par godina, svako veče poljubim našu sliku, pomolim se Bogu za njega, ali sa druge strane i opsujem što i mene nije uzeo sa njim. I danas osećam taj isti bol kao tada, pogotovo kada me neki dečko povredi... Ni jedan nije kao on.
Jedem u menzi zato što mi je tamo lepši ručak nego kući.
Na kauču u dnevnoj sobi zaspem u roku od 20 sekundi. A čim pređem u spavaću sobu, aktivira se svaka kafa koju sam ikada popio, omirisao ili makar pogledao i onda blejim u krevetu, budan po 2, 3 sata.
Mrzim kad pisem lozinku i pre nego stisnem enter slučajno stisnem 'ž' i moram sve ponovo.
Moj pokušaj zbližavanja sa našim mačetom ide ovako: maco, mačkice, mac-mac, malena, dođi meni, maco, halo, seljanko, ma mrš tamo!
Ostao sam fasciniran danas, kada je pri vršenju male nužde u wc-u počelo isparavanje.. već sam mislio da sam Aladin i da će iz te pare izaći duh...
Student sam 3. godine medicine i mrzim kad mi ljudi kažu "doktore". Pa nisam još ni na pola puta! I još gore kad zapalim, pa mi netko kaže: "Doktor, a puši joj, joj."