Osećam se da me ne voli tom jačinom koliko je na početku veze. 2 godine smo zajedno.
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Kad god ulazim u lift plašim se da će se vrata naglo zatvoriti i zgnječiti me.
Kupio sam 2 para istih patika, da mi sestra može pred vratima ostavit kad ne dođem kući do kasno, a mama ipak misli da sam došao.
Kad sam se rodila tata je otišao da me upiše i zaboravio je kako treba da se zovem. I dan danas me ne zove imenom, koje mi je, usput rečeno, dala neka žena iz sela koju je slučajno sreo.
Radim u firmi koja ima 17 ženskih radnika. Imao sam odnos sa njih 8.
Prvo što sam pomislila posle raskida: Sad mi više neće nestati minuti i poruke na pola meseca!
Imam 28 godina i moj moto je: "Pravi se glupa", i mogu vam reći da mi to dobro ide. Toliko dobro da moj suprug misli da ne znam iskoristiti "history" na našem računaru. A ja pomoću te alatke imam svaki njegov korak dokumentovan. Nadam se da će za "vlastito dobro" nekako pročitati ovu poruku, da ne bi napravio neku glupost. Borim se sa sobom da to ne radim, ali znatiželja je jača od povjerenja.
Obično uveče obučem pidžamu, onako kako sam je skinula ujutru. Najčešće naopačke.