Sinoć sam organizovala žurku u svom stanu i toliko smo se drali i takav haos pravili, da me je sad sramota da izađem napolje da slučajno ne sretnem komšije...
Sinoć legnem sa devojkom da spavam, kad provalim njoj u mraku svetle nokti... Neki za*eban lak, ali dobar trip.
Jednom sam mislila da sam trudna i momka sam isprepadala tolikoo nenormalno .. tjedan dana nismo znali za sebe od straha ..i kad smo tako jednu večer stajali i pričali o tome ..reko mi je ajd sta se brineš ja te volim, ja sam tu ..ako i jesi to je naša bebuška i tocka. Šta nam ko može.
Гледам серију ''Полицајац са Петловог Брда'' и дивим се лику Бошка Симића. Има петоро деце и четири жене. Ради као полицајац и живи нормално и срећно. Кад бих и ја то могао.
Nikad nebi mogla da budem sa momkom koji vozi Yuga. Sramota bi me bilo.
Svima roditelji govore kako će ih društvo pokvariti jedino meni majka govori kako ću ja pokvariti društvo, jer sve "glupe" ideje polaze od mene...
Vraćajući se sa fax-a, ugledam nepoznatu gospođu ispred mene. I tako hodamo i ona se okrenu i reče mi: "Sta ima?" ja se zbuni pa joj odg: "Ništa, kod tebe?". Poglda me čudno, kad se začu muški glas iza mene: "Evo nema ništa, jesi se umorila?" Žena se nije javila uopšte meni.