Moj sin sutra puni godinu dana, trenutno spava podnevnu dremku, gledam ga u krevetu i srce oće da mi iskoči od srece. Ovo je bilo najboljih godinu dana do sada u mom životu.
Kupila sam dečku majicu za rođendan,čisto mali znak pažnje, da ga na mene podsjeti. I danas vidim sliku kako druga žena nosi tu njegovu majicu, a govorio je da nemaju ništa. Osjećam se tako poniženo i slomljeno....
Jednom me, ciganka što prosi na semaforu, iskulirala jer sam bio u ćaletovom stojadinu koji je totalni krš... a taman sam bio spremio neku siću da joj dam...
Uvek kupujem tamnije naočare da bih mogao lakše da gledam u devojke.
Neko mi je doneo Kinder čokoladu za rođendan u kojoj je falila jedna čokoladica.
Moj tata je najbolji čovek na svetu! Kao maloj mi je svako veče pred spavanje smišljao priče, uvek se igrao sa mnom pa čak i barbikama, naučio me svemu što danas znam i pomogao mi da shvatim prave vrednosti života. Sada u 21. godini shvatam koliko je moja mama imala sreće što je pronašla takvog čoveka i mogu samo da se nadam da ću naći nekoga ko će bar približno biti kao moj tata...
Volim da gledam u vodu, pogotovo kad sam na moru , to me opušta.
Kaže moja nana: "Neću profil na facebook-u, imam ga na spomeniku".
Tata mi je umro prije 6 godina. Svakog dana zaspim moleći Boga da se mami ništa ne dogodi.