Voleo bih da mogu da pobegnem od kuće, samo sa ruksakom na leđima. Da putujem auto-stopom, da svaki dan obiđem po jedan grad, da spavam na klupi pod otvorenim nebom. Da upoznam različite ljude i različite kulture i običaje. Radio bih sve i svašta samo da imam za hranu i piće. Voleo bih to da ostvarim, da jednog dana svojoj deci pričam o tome. :)
Često mi se dešava da držim telefon u ruci a tražim ga po celoj kući.
'Ladno me upravo tip pitao za godinu proizvodnje (tj.koje sam godište) nikada nisam doživela ovakvo muvanje!
Muškarce koji mi se svide na ulici startujem tako što kupim flašicu vode i zamolim ih da mi otvore.. ne ulazim u priču na silu, ali se lepo osećam.. jer eto dam im mogućnost da započnemo razgovor.
Sedim na prozoru, pokrivena ćebetom, pijem kafu, pušim cigaru i uživam u svakom zvuku kiše. Često zaboravim da uživam u takvim trenucima... :)
Nigde drugde se ne javljam komšijama osim u zgradi i liftu.
Tata mi je obećao sledeće godine kupiti auto, kada smo razgovarali o modelu, kroz šalu je rekao da će mi kupiti Fiću, odmah sam rekla da ne mogu da stanem u Fiću jer sam previsoka i imam duge noge, a on je odgovorio da će mi izbaciti prednje sedište i onda ću voziti sa zadnjeg. Blago meni za mog tatu.
Imam astmu, a pusim. Roditelji mi to ne odobravaju sa pravim razlogom i ja se u poslednje vreme krijem, toliko želim da prestanem, a ne mogu.