Kao mala, imala sam pun zid postera, iako za minimum polovinu nisam imala pojma ko su.
Kad me neko pozove da svratim, prva pomisao mi je da mi slučajno nisu pocepane čarape.
Kad mi neko kaže da se izblamirao ko niko i da hoće u zemlju da propadne od stida, ja mu ispričam svoje prvo seksualno iskustvo i potvrdim da uvek ima gore...
Imali smo 17 god, bila sam užasno nervozna i posle škole smo otišli kod njega...I lepo je počelo kad je shvatio da ne može da izvadi penis. Uhvatio me je grč. Vaginalni. Jel možete da zamislite da vas uhvati vaginalni grč tokom gubljenja nevinosti?! E pa mene jeste, od nervoze i straha.Hmm onda smo lepo pozvali hitnu, pošto mora da se primi inekcija da se opusti mišić i došla je... Ne znam, jesam li spomenula da mi tata radi u hitnoj?
Tako da se tešite od sad.
Kad sam tužna odem na google earth i šetam se New York-om.
Ponosna sam na svog tatu koji me ispraća u školu izvodeći koreografiju Gangamstyle-a na terasi.
Žensko sam, radim u SAJ (specijalnu antiterosticku jedinicu), a moj sadašnji dečko mi je prišao da se upoznamo sa rečenicom: "treba li ti momak da te štiti od ovih udvarača ovuda?"
Mrzim da vidim kad djevojka vodi momka kroz klub a on ide za njom k'o pas dok se ona probija kroz guzvu.
Najviše volim da se ujutru smejem u autobusu, kad se svima spava, onako na sav glas.
Da nisam ovoliko saljiv i da se ne zezam uvek, nikada ne bih imao devojku...