U busu pored mene sedi dete koje pije vodu i igra se sa čepom sve vreme. U jednom trenutku ja iz torbe vadim istu vodu da pijem, on se okreće ka meni i kaže: ŽIVELIIII! :DDD
Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Najviše mrzim kada se dečko i ja posvađamo i vidim da mi je poslao poruku koju mu je keva izdiktirala. -.-
Pre dve godine sam bio sa devojkom na zlatiboru, jedno jutro mi je donela u krevet kafu, cigare, listu iz kladionice i dodatak jer se igrao neki tenis...
Živim za trenutak kada TV komentatorima neće suci biti krivi za poraz naše momčadi.
Uveče kad legnem da spavam režiram u glavi neku situaciju koju bi volela da mi se sutra desi. Ni sama ne znam što to više radim kad znam da se neće desiti.
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...
Odmaram ja tako posle škole, slušalice u ušima, 15. put jedna ista pesma, i ulazi moja majka u sobu da mi kaže: ''Pa mogla bi da budeš malo tiša s obzirom na tvoje skromne glasovne mogućnosti, jer je komšinica došla na kafu''.
Kad sam bila mala i nešto me zabolilo, mama bi mi uvijek dala da popijem andol, zbog čega sam se uvijek pitala kako andol zna šta mene boli. Zato bih, prije nego progutam tabletu, ponavljala: "Zub,zub,zub!" ili "Glava,glava,glava!", sve dok popijem vodu da andol bude siguran šta treba liječiti.