Kad je kiša konstanto mi se piški od ovog zvuka vode iz oluka, razmišljam da sebi ugradim kateter i riješim to.
Sanjam o tome da se ceo život vozim u kolima sa nekom devojkom,na autoputu kroz nepoznate predele,dok je na horizontu Sunce koje zalazi,a na radiju tiha muzika...
U braku sam dve godine, a nikada svome mužu nisam napravila ručak.
Pilot sam već skoro 16 godina, a i dalje me oblije hladan znoj svaki put kad treba da uzletim. Kroz glavu mi prolazi vrisak svih putnika dok avion pada..
Nikad ne bih probala analni sex. To mi je tako gadno.
Kada sam trebala prvi put da izađem sa jednim dečkom, koji je bio par godina stariji od mene, uhvatila me panika da će mi možda nauditi. I ja fino unajmim svoje 2 drugarice da nas nadgledaju i kažem im da ponesu neko ''oružje'' u slučaju da me napadne. One su ponijele dezodoranse.
Imam osecaj da u pesmama vise uzivam dok ih slusam na radiju. Ako ih nabavim na telefonu nisu mi zanimljive toliko, ili to nije isti osecaj, ili dosade, pa ih obrisem. A onda kad ih čujem opet na radiju, posle nekog vremena, pitam se zašto sam ih kog đavola obrisala.
Kao dijete sam uvijek radije išao kod maminih roditelja jer su kod njih bile bolje čokolade.
Kad se nađem u teškim situacijama i problemima, na papir detaljno opišem problem, svoje osjećaje, zabrinutost.. Onda ispod toga napišem "Odgovor diplomiranog psihologa", i pokušam pomoći sama sebi. Ponekad mislim da sam luda, i da mi treba pravi psihijatar i psiholog, ali mi ponekad vlastito mišljenje iz druge perspektive pomogne.