Kad sam bila mala otišla sam sa roditeljima da se upišem u muzičku školu. Teta me pitala da li znam neku recitaciju, a ja sa onako puna sebe rekla naravno da znam i počela da pjevam žestoki narodnjak koji sam zapamtila jer se u kafiću do kuće stalno puštao.:O
Moj tata se odjednom razbolio. Teško mi je da ga gledam takvog, i onda često djeluje kao da me nije briga za njega, a ja se ustvari bojim da ću se rasplakati pred njim pa će mu biti još teže.
Nikad mi nije bilo baš najjasnije kako ljudi kuckanjem po lubenici određuju je li slatka ili ne.
Užasno me nerviraju oni muškarci koji su kao ženskaroši, svako veče sa drugom devojkom, a onda hoće nevinu da žene!!! Licemeri!!!
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Lakše mi da ostanem budna do 6 ujutro, nego da se probudim u 6 ujutro!
Dok smo pričali telefonom ona je zaspala i ja sam ostavio vezu uključenu i samo sam slušao tišinu, u jednom trenutku mi se kijalo i ja sam zadržao vazduh da ne bi kinuo i probudio je.