Usla sam bijesna u stan jer su moji sinovi razbacali sve po stanu ,vikala sam kako stan liči na džunglu i uzela usisivač, zazvonio je mobilni mlađi sin se javio zvala je moja majka. E baba majka ne može da ti se javi sad, nemoj da trošiš, ona trenutno džunglira.
Uvijek kad skužim da me neki momak pomalo muva,ili kad nisam sigurna jel me muva ili je samo ljubazan, volim u razgovoru spomenuti svog dečka, čisto da ovaj prestane na vrijeme, jer bi mi bilo neugodno da me pođe za ozbiljno muvat, pa da ga onda moram odbit...kao, sta si me zavlačila sve ovo vrijeme..
Kada sam bila mala, imala sam oko 4god, odsekla sam sebi šiške i sakrila ih ispod dvoseda, mislila sam da niko neće primetiti.
Kada mi neko prvi put pošalje poruku, prvo na šta obratim pažnju je da li stavlja razmak posle zareza.
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Mrzim kad idem ulicom i duva vetar u suprotnom smeru, a meni inače uši klempave. Osećam se k'o slepi miš!
Kad sam bila tinejdžerka žvrljala sam svakakve gluposti i sopstvene misli na zid onim nevidljivim flomasterom, koji se vidi samo pod halogenim svetlom. Kasnije je taj flomaster izgubio funkciju i sve moje rečenice su postale vidljive. Umrla sam od blama...
Kompjuter mi je u jednom uglu sobe. Ima net, ali nema wi-fi... Fejs koristim stalno. U ćošku, dijagonalno od kompa, preko telefona hvatam wi-fi od komšije, jer mi treba za watssapp i ostale gluposti...
I tako u toku dana, u toku dopisivanja, pređem oko 10km tamo-vamo.
Odoh na polu maraton da probam! :D
Svaki put kada mi profesor postavi pitanje ja u sebi znam odgovor, a nikad neću da kažem, jer se plašim da se ne izblamiram pred odeljnjem.
Uvek mi se jede nešto što nemam u kući, a kad isto to imam, onda mi se ne jede ..