Jučer je jedno romsko dijete trčalo za mnom i tražilo "pet feningi", dok sam se okrenula da ga vidim, udario me po stražnjici i trčao do svog druga govoreći "jess dobra bila". Cijeli dan sam se smijala :)
Svima govorim "brate", osim pravom bratu njega zovem po imenu.
Brat mi je frizer, a sestra kozmetičarka tako da sam bila uvjerena da ću uvijek imati lijepu frizuru i sređene nokte. Međutim, brat nema vremena još od februara da me ošiša, a sestra ne želi ni da čuje o bilo kakvom sređivanju mojih noktiju. Evo me ispred ogledala, sama se feniram i molim Boga da ličim na nešto poslije istog.
Uvek kad odem kod nekoga, suhe kolače i grickalice jedem kada me oni ne gledaju.
Svaki put kad se približim parkingu smanjim ton na radiju u kolima jer imam utisak da ne bih znao da se uparkiram sa pojačanom muzikom.
Mojoj babi se jednom jela pizza. Pošalje ona dedu (78) u radnju da kupi zamrznutu podlogu. Došao moj deda: " Daćete mi jedan uložak za piicu", Inace, razumela je sta dedi stvarno treba.
Tek sad kad sam imala smrtni slučaj u porodici shvatila sam koji su ljudi zapravo vrijedni u mom životu, ko su mi pravi prijatelji.