Nisu mi jasni roditelji koji sunčaju decu na moru bez kupaćih gaća uz izgovor da "lepo pocrne", kao da će gologuze da ih šetaju kad dodju kući...
Kad mi neko svirne iz auta, odmah mu pokažem srednji prst jer to mrzim!
Iz priča roditelja shvatio sam da sam bio "poseban". Uvek bih prestao da plačem pored veš mašine.
Sećam se kad nam je nastavnica u osnovnoj školi dala temu za pismeni zadatak ''Tada sam bio zadovoljan sobom '' . I dok su sva pametna deca pisala kako su pomogla kevi, starici u busu, kako su pobedila na fudbalu, dobila peticu u školi itd itd..ja sam pisao kako sam kupio sliku, lep tv i uredio svoju SOBU...Zato što sam shvatio da treba da opisujemo svoju sobu a ne neki svoj uspeh... I dan danas se smejem zbog toga.
Moja sestra i moj današnji zet su se zabavljali tri godine prije nego što su se vjenčali.. Jednoga dana probudila me ujutro i rekla dođi ovamo imam nešto da ti pokažem. Rekla sam joj: "Neću da ustajem ako si našla neku bubu, pusti me da spavam". Rekla mi je da nije u pitanju buba, nego nešto sasvim drugo. Kada sam ustala i otišla do nje u drugu sobu pokazala mi je papir sa ultrazvuka. Gore je pisalo njeno ime.. Odmah sam znala šta je u pitanju, čekala je malu bebu, iako se nije vjenčala. Obje smo počele plakati, ja od sreće a i ona zbog toga što sam tako reagovala. Naši roditelji su strašno konzervativni i najviše se bojala njihove reakcije. Odlučili su da se vjenčaju nakon 2 mjeseca i da zadrže dijete. Nakon vjenčanja rekla je mami šta se desilo i na prvu ona joj nije dala podršku,ali poslije prihvatila je situaciju onakvom kakva jeste.. Sada, moja mama svakodnevno čuva malu curicu i uživa u tome.. Cijela moja porodica je voli, mala je svima draga, a posebno meni! Za nju bih sve uradila, uvijek :) Kad god je pogledam sjetim se ultrazvuka,tog dana i naših suza. :)
Deda je uvek želeo da se rodi dečak no rodila sam se ja. Želja mu je bila da se zovem Radomir po njegovom dedi. Dan danas me predstavlja rođacima kao "ovo je trebalo da bude Radomir".
Nikad se u stranoj pjesmi ne mogu pronaći kao u domaćoj.
Posle svih lažnih prijatelja i razočarenja u ljude u koje sam nekada mogao da se kunem, plašim se da u nastavku svog' života ne prepoznam pravog prijatelja, jer ne verujem više nikome.
I dalje sam ubjeđena da snovi traju cijelu noć, a ne samo nekoliko sekundi...