Najveća trauma iz djetinjstva je kad me tata pita ''a dje je kusur'' ...
U želji da u 2h ne probudim pola kuće mojim odlaskom do frizidera, odlučim da ne palim svjetlo na spratu i naravno padnem niz stepenice i probudim čitavu kuću.To se zove baksuz.
Imam 23 godine i podebeo staž sa devojkama...ali pitam se zašto me Bog kažnjava pa uvek nađem devojku sa malim grudima..imam i ja dušu.
Svaki put kad uzmem da popravljam nešto po stanu, te se akcije uvijek na kraju svedu na pokušaje da "samo vratim sve kako je prije bilo".
Direktor mi je na godišnjem odmoru. I već deset dana dolazim kasnije na posao, odlazim ranije, koristim priliku dok se ne vrati i ne nastavi tamo gde je stao sa maltretiranjem.
Nakon celokupnog školovanja, želim da se preselim na selo. Čist vazduh i nebo puno zvezda je ono što mi treba.
Svaki put kada spremam ispit ubeđen sam da mi fali još jedan dan. Desi se ponekad da pomerim ispit i za sedam dana, ali i tada opet mi fali jedan dan. .
Ujutru, dan posle izlaska pita mog kuma njegova majka "Jesi se ti napio sinoć?". Odgovori joj on "Ma nisam", a ona će "Pa što si se onda tepihom pokrio".
U mojoj sobi je prespavao kolega sa fakulteta. Noć je bila hladna pa smo se skontali da je najbolje da jedno drugo "zagrijemo". Ujutru ustanemo i kao da ništa nije bilo nastavimo uobičajenu priču o fakultetu. Ali moram da priznam da mi soba već 5 dana miriše na njega.
Oko 75% sam siguran da sam provalio da deda ima švalerku, ali nikome ko ga zna ne smem da kažem zbog tih preostalih 25% nesigurnosti.