Jedem se od nerviranja kad pomislim da mi dečko flertuje s drugim devojkama.
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
U pubertetkom periodu soba mi je bila puna postera Eštona Kučera i tajno sam ih ljubila u usta i milovala po kosi.
Ime sam dobila tako što je moja porodica izvlačila ceduljice sa imenima iz šešira. Samo ću reći da sam mogla da se zovem Goriljka...
Kupio sam juce sinu brodić na daljinski. Danas smo išli na jezero da ga puštamo. Sat vremena smo otimali jedan drugom daljinski. Sin ima 3 godine, ja 29.
Kompjuter mi je u jednom uglu sobe. Ima net, ali nema wi-fi... Fejs koristim stalno. U ćošku, dijagonalno od kompa, preko telefona hvatam wi-fi od komšije, jer mi treba za watssapp i ostale gluposti...
I tako u toku dana, u toku dopisivanja, pređem oko 10km tamo-vamo.
Odoh na polu maraton da probam! :D
Priču, koja je na mene ostavila najveći utisak, mi je ispričao drug, kako su se uzeli njegovi roditelji.
Bili su na nekoj svadbi gde su se prvi put u životu sreli, ceo dan su proveli zajdeno pričacujući o svakodnevnim temama, poslu i slično. (nisu se ni jednog trenutka pobljubili niti zagrlili). Kada se slavlje privelo kraju on ju je pitao da je prebaci kolima. Ona je rekla kako nema potrebe jer ne živi daleko, ali on ju je ipak ubedio jer je bilo prilično kasno. I kada su stigli ispred njene kuće ona mu se zahvalila i krenula da izađe, a on njoj iz čista mira: Sjedi da te pitam još nešto, hoćeš li da se udaš za mene ili nećeš? Ako hoćeš hoćeš, ako nećeš izađi iz kola kao što si i krenula. Ona ostala bez teksa, i rekla "e hoću, baš da te vidim" :D
Evo ih i danas srećni, uživaju u životu...
Pre mesec dana sedim u Veneciji i odjednom cujem kako neko iza peva "Zlatiborske zore". Naravno, okrenem se kad ono prelepa devojka sa još lepšim osmehom. Morao sam joj prići, saznao sam da je iz Sarajeva i da je tu na maturalnoj ekskurziji. Kad je već morala da ide, okrenula se i tako slatko nasmešila, da i danas evo posle mesec dana ne mogu da zaspim a da ne pomislim na taj osmeh...