Ljeti kad legnem da spavam, prevrnem jastuk na drugu stranu kad mi se ugrije sa jedne strane, i legnem na onu hladniju donju stranu. I sve tako u krug dok ne zaspem.
Po profesiji sam taksi vozač. Sinoć sam radio neku dostavu iz nekog restorana, nosio celu picu na adresu. Bio sam mrtav gladan. Na semaforima otvarao kutiju i uzimao belo pileće meso, mackao u tzatziki salatu i mezio!
Često snimam svoj glas na mobitelu,i onda shvatim koliko je gadan.
Ostavio bih porodicu, devojku, faks, ma sve.... Samo kada bih našao ortaka ili devojku (jer moja to ne želi), da kupimo čopere i da odemo u pm. Živeli bi od sviranja, pomaganja drugima(dali bi nam klopu ili gorivo, zavisi šta nam treba), ma ima sto načina da se zaradi. Mislim da mi se želja nikada neće ostvariti.
U prethodnoj nedelji sam ostvario skoro 90 radnih sati, radim prekovremeno da bih platio faks i pomogao mojima. Mnogo radim i mislim da ću jednog dana samo da se srušim.
Napisala sam status na facebooku ''Nekada sam spavala u njegovoj majici, a sad njom brišem prozore'', majka je napisala komentar: ne laži, i dalje spavaš u njoj, a prozore svakako nikad ne pereš. Promenila sam joj šifru.
Noćas sam, dok je dečko spavao, svoja led ledena stopala uvukla među njegove noge, da se ugriju, i on je onako iz dubokog sna samo prodrhtao... Kad sam krenula da izvučem noge, jer mi je bilo žao, samo je stegnuo noge, i nastavio da hrče... :-)
Jednom kad sam išla sam sa drugaricom na palačinke, u restoranu je radio dečko koji joj se jako sviđao i kad je došao po našu narudžbinu, ona je rekla: "dve palačinke sa kremom i tvoj broj, hvala". Zajedno su već dve godine.
Kad sam bio mali voleo sam da stiskam pavlaku u čaši tako da se napravi rased, kao da je pretrpela zemljotres. Ili pavlakotres.
Godinama sam bila u vezi sa jednim dečkom, i kada smo raskinuli, ipak smo nastavili da se viđamo. Bio je moja velika ljubav, kao i ja njegova, ali jednostavno nismo mogli iz nekih drugih razloga da nastavimo. Naše viđanje je trajalo i kada je on započeo vezu sa svojom sadašnjom suprugom, a završilo se kada je ona ostala trudna. Ja sam inače babica po struci, i ona je, igrom slučaja, došla da se porodi baš kada sam ja radila. Imala je dug porođaj, deset sati, a ja sam sve vreme bila uz nju kao da mi je najbolja prijateljica. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala to malo biće, i kada sam izašla u hodnik da čestitam srećnom tati. On je plakao, verovatno od sreće, a ja zato što je trebalo da budem na njenom mestu...