Jutros sam otišao do prodavnice i čitajući ispovesti ljudi koji imaju po dvadeset godina, a i dalje kupuju kinder jaja, odlučio da i ja to uradim.
I dobio sam figuricu mastera Jode. Stavio sam ga u džep i ostatak dana mi je prošao super, pa sam odlučio da ga zadržim kao amajliju, jer će mi trebati sreća u narednom periodu.
Ispit prijemni se polagati treba. :)
Za 5 dana putujem u Rusiju, radiću 6 meseci građevinu da bih zaradio za karneval u Riu i svetsko prvenstvo u fudbalu.
Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Najjača mi je stvar bila kad sam na času zaspao slušajući muziku a profa došao i rekao "izvini što te budim al prozvan si".
Dok sam bio mali često bi razmišljao kako ću izgledat za 20 godina, gdje ću živit, koju ću oženit? Uzeo bi blok kojim sam crtao u školi i pokušav'o slikat sebe, bio bi isti al' bi dodao bradu na moje lice, djecu kraj mene koja su predstavljala moje sinove i ženu koja gleda prema njima i smije se, ispod slike je bio broj '25' jer sam uvijek mislio da ću se oženit u 25. Baš jučer sam kopao po starim stvarima i našao tu sliku. Sad imam 25, al' nemam ni žene ni djece a ni brada mi nije baš neka.
Jednom kao mali sedeo sam sa ćaletom i njegovim drugarima i ćale je rekao kako je čuo vest da onima koji onanišu izraste duga dlaka na sred dlana, ja naravno naivan i zelen odma polako okrenuo šaku i naseo da su mi se toliko smejali da i dan danas kad ih vidim mene je sramota !
Stalno dolazim na kafu sama, jer volim tih pola sata mira i prija mi tih pola sata samoće. Ljudi koji me vide tako samu, misle da sam čudna i da nemam prijatelje.
Kada vršim nuždu u WC-u u nekom kafiću, ruke perem samo ako ima još neko ko čeka red.
Sa 'Ćao ćao' pozdravljam one ljude koje ne želim da pozdravim uopšte.
Stiskam jače dugme na daljinskom kada je slaba baterija u nadi da ću promeniti program.