Kada sam bio mali (oko 4 godine) uzeo sam telefon i lupao neke brojeve,onda kada bi mi se neko javio i pitao: "Ko je?" ,ja bih rekao : "Izvinite molim vas,pogrešili ste broj." i onda bih prekinuo vezu.
Duša me zaboli kada vidim da neki klinac vrijeđa svoju majku, sve bih dao samo da je još jednom vidim živu.
Nikad,al' NIKAD mi neće biti jasno zašto moramo ''šišati vrhove'' da bi nam kosa narasla. Pa kosa raste iz tjemena, iz korijena, a ne iz sredine dlake pobogu!!!!!
Kad sam bio u stomaku 3 mjesec tata mi je poginuo. Čitav život odrastam bez njega. Nekad kad vidim moje prve komšije i vidim kakva je to radost i sreća kad uradi nekakvu sitnicu za njih odem u sobu i isplačem se. Nedostaje mi to da kažem nekad ''Tata''.
Mrzim kada promenim odgovor na testu i ispostavi se da je onaj prvi odgovor bio tačan.
Ne volim da se vraćam kada sviće zora, to mi je najgori osećaj.
Prvi put kad sam pijan došao kući i povraćao u wc šolju, mama me tukla kišobranom, a tata je otimao kišoboran i vikao: Nemoj iskopaćeš djetetu oko. :D
Izbacim svoju sliku i sliku svoga psa na fb i onda se takmičim sa njim ko će dobiti više lajkova.
Na razgovoru za posao, na pitanje ˝what are you interested in?˝ odgovorio sam - ˝in girls˝. :)
Toliko dugo nemam djevojku da sam, prilikom ulaska u butik, "odmjerio" du*e lutki u izlogu...