Gledala sam kako i od čega prave paštete. Ne jedem ih već dve godine.
Kad dođem kući poslije noćnog izlaska, tokom kojeg se obično provodim kao da sam najsrećnija na svijetu, ušuškam se u krevet i razmišljam o tome koliko mi je život u globalu jadan i prazan.
Obožavam da gledam devojkama u dekolte čak i kada mi daju onaj "sram te bilo" pogled.
Često dok idem peške ulicom, auto se zaustavi pored mene i vozač ili suvozač me pitaju kako da dođu do tog i tog mesta...ja uvek kažem SAMO PRAVO....mrzi me da objasnjavam.
Kao malog me je otac ostavio sa majkom, živeli smo kao podstanari jako siromašno, majka se teško borila da preživimo u vlažnoj dvorišnoj garsonjeri. Deca iz razreda su slavila rođendane i majka je davala zadnji dinar da bi kupio poklon i otišao na proslavu. Došao je red i na moj rođendan, rekao sam majci da ću praviti proslavu kući, a ona je pozajmila novce za sokove i grickalice,a tortu je sama napravila. Podelio sam pozivnice drugarima u razredu i došao kući i čekao sa mamom da počnu da dolaze. Pala je noć, a niko nije došao, majka je otišla u toalet i čuo sam je kako plače. Odsekao sam nam po parče torte i pozvao majku koja je došla uplakana. Jeli smo najukusniju tortu na svetu...
Obično kad sam napravio nešto loše, čekao sam da mi dođu gosti, pa bih tek onda rekao roditeljima. Tako mi je bilo lakše.
Pre par godina vozimo se moja drugarica, moja bratanica i ja.. I tako se ja žalim kako me samo neki kreteni muvaju, kao da imam 'kretenometar', čim vidim kretena ja se zaljubim. I posle jedno deset minuta, moja bratanica, koja je tad imala 3 godine, kaže meni 'Teto, a da nisi mozda i ti KERTEN?' Umrla sam od smeha tad, a sad vidim da je bila u pravu...
Čvrsto sam uvjerena da Kinezi kod kuće jedu viljuškom, a da sa onim štapićima, za*ebavaju ostatak svijeta.
Uvek pre nego što počnem da pišem, na jagodici kažiprsta leve ruke proveravam da li hemijska olovka radi.