Kad moja sestra ne želi da mi ispegla kosu ja zamolim tatu i on to uradi još bolje! Kralj!
Dolazi mi devojka prvi put u kuću. Prvo brišem history na browseru pa se tek onda tuširam.
Aj' vi meni recite jesam ja normalan? Ja ne volim sve što vole mladi. Momci mojih godina ( 23 ) svi se opijaju, izlaze, balinjanju se sa djecom i kao ka*aju neke kurave i to ih čini šmekerima. A ja druže moj, gledam ih i razumijem ih, to njih valja ispunjava. Ja tražim normalnu curu koja me neće varati, sa kojom ću moći da pričam normalno, da mi leži na grudima dok gledamo film i te slične fore.
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
U prvom razredu na nekom roditeljskom sam plakao jer su sve mame bile zgodne samo je moja imala debeli stomak. A žena samo bila trudna.
Bivši momak, sa kojim sam bila 3 god, je prošli mesec poginuo. Plakala sam ko godina. Jučer sam mu otišla na grob i ključem urezala malo srce na mermeru. Čisto neka zna da je bio voljen.
Obično mi je desna strana sveske lepše ispisana nego leva.
Kada sipam benzin u auto, imam osećaj da se onda nekako lakše kreće.
Čitajući ove ispovijesti polako shvatam da su muškarci dosta osjetljiviji od žena kada se zaljube. I da vole jače. Bar sudeći po momcima koji se ovdje ispovijedaju. Lijepo je znati da ipak imaju dušu.