Kao jedan od retkih kvantitativnih napredaka u životu navešću samo to da me za sve više stvari sve više zabole moje savršeno dupe.
Imam sačuvanu osobu u imeniku pod imenom 'Gjjpppplhkhhrpoipqz', ali bukvalno. Nekako sam upisao taj broj dok sam bio pijan i dan danas mi žao da ga obrišem, a uvek me nasmeje.
Uvek, ali uvek kad dođem u butik slučajno mora bar jedna majica da mi padne sa vešalice!
Bacila sam kosku dečku u sred seksa, jer smo oboje konstatovali koliko smo lepi jedno drugom :)
Kada sam bila mala, terala sam baku da samnom "pliva" po podu... ( I naravno da fijuče i glumi vetar)
Na trafici kupim karticu pa se iz zezanja dopisujem sa likovima što ostavljaju brojeve na tv-u. Nemate pojma čega tu ima...
Kad šetam gradom sama, istripujem da sam poznata ličnost i da me svi gledaju.
Sjećam se k'o da je jučer bilo... Roditelji su se probudili prije mene, počeli pakovati stvari da krenu na trodnevni izlet, naravno poklapanjem s mojim planovima ja ostajem kod kuće, party organizovan i sve to. Otišli su, tokom putovanja su me par puta zvali da vide da li je sve u redu kući, posljednji put su me nazvali negdje oko 17h da mi daju par savjeta kao i svaki roditelji... Cijelu noć sam proveo na party-u, oni mi iskreno nisu bili ni na kraj pameti, i oko 3 ili 4 h ujutru netko zvoni na vrata, otvaram da vidim ko je, imam šta i vidjeti 3 policajca, pozivaju me u auto na razgovor. U tom trenutku sam mislio da mi je netko od komšija pozvao policiju zbog glasne muzike, međutim riječi policajca će mi ostat uvijek u sjećanju: Moje saučešće,tvoji roditelji više nisu među živima! Tad jedostavno ne znam kako sam reagovao, nit' bilo šta, nisam mogao vjerovati da se to meni dogodilo, s njima je umro veliki dio mene, poslije tog' ne mogu da se oporavim nikako! :'(
Moj tata je oduvijek bio škrt na riječima i osjećajima. I brat i ja smo ga se uvijek bojali kao klinci. Puno je radio, vozio je kamion i tjednima ga nije bilo kod kuće, tako da nikad nismo imali neki odnos. I nekako je staromodan, ne konta kompjutere, smartphone, itd. Nedavno sam na poslu radio dvije smjene zaredom i on mi je biciklom donio sendvič sa parizerom. Ne podnosim parizer, ali u njegovim očima je to jedina salama za koju zna, jer je to bila poslastica kad je on bio mali. Nikad u životu nisam jeo bolji sendvič.