Volela bih da mama ima nekog pored sebe. Imala je 35 godina kada je tata preminuo. Znam da joj je tada bilo teško, ostala je sama i posvetila se meni i mom odgajanju, sebe je zapostavila. Kada naletim u novinama na ljubavnu priču koja se desila ljudima u zrelim godinama, setim se mame. Volela bih da se njoj desi tako nešto.
Volio bih da živim sa 2 žene i pružam im ljubav i pažnju jednako.
Iako mi nije stalo do bivših djevojaka, uvijek moram vidjet ko im je novi lik i tek kad vidim da nisu bolji od mene onda sam ok.
Mama i tata su mi sinoć na polasku gurnuli jednu paru u ruke, da imam za more, iako već dugo nisam njihova mala devojčica i mogu sama da se finansiram.
Plakala sam kao kiša celo vece.
Najgori osjećaj na svijetu mi je kad se udarim malim nožnim prstom o namještaj.
Kad se istežem obavezno ispuštam neartikulisane zvuke, tako mi slađe.
Imam 20 godina, 2 metra, pustio sam bradu, a komšinice me i dalje zovu "Lutko".
Danas sam bio u školi i kod pedagogice je zazvonio fiksni telefon u kancelariji, što se čulo do naše učionice, a ja sam profesoru rekao "izvinite moram da se javim zovu me" :D navika valjda...
Kupila sam lepu košulju, dogovorili smo se da ću je obuci kad me izvede na večeru...našu prvu...košulja je još uvek u ormaru sa sve etiketom....a, mene on više ne zove ljubavi...
Nekada kada se vraćam kući poslije izlaska, onako pijan i umoran, još ako je hladno, ili pada kiša, a ja idem pješke, kad vidim mnoge automobile koji prolaze pored mene, osjecam se pomalo glupo i želim da i mene neko vozi.