I dan danas kupujem Burago autiće iako imam 23 godine. Pošto me sramota, uvijek kažem da mi upakuju kao poklon. :)
Mrzim kad mi obećavaju nešto u budućnosti, na primer idemo sigurno sledeće godine tamo. Neću sledeće godine, hoću sad.
Svaki put kad mi neko stane na pešačko viknem hvala, uradim piruetu i pokretima ruku napravim srce.
Kad sam završavala 6 razred osnovne, iz svjedođbe sam izbrisala ocjenu 3 i napisala 4 samo kako bi otišla s tetkom na more. Da je ostala trica, mora nikad vidjela ne bi....
Uvijek se pred ispit utripujem da sam mašina i da sve mogu naučiti za jednu noć.
Devojka me je ostavila prvog aprila. Ja se i dalje nadam kako će se pojaviti niotkuda i reći mi apriilili.
Prije nego što sam krenula svađati se sa dečkom, napisala sam sebi na papir šta sve moram spomenuti, da ne bih slučajno šta zaboravila.
Koliko nije normalno vreme u kome živimo, shvatila sam kada mi je drugarica rekla da ne želi da ima više od jednog deteta, kako ne bi upropastila liniju.
Sreo sam nekoliko puta ljude koji su mi idoli, a nisam htio autogram. Nikad mi nije bilo jasno zašto bi od nekoga uzeo autogram i šta ljudi rade s tim papirom, a vrište tamo i satima čekaju potpis.