Gledam preko puta moje kuće, komšije ispraćaju ćerku, koja ide u Ameriku sa mužem da živi za stalno. Sin im je već odavno tamo. Oni ostadoše ovde sami da žive do kraja života. Džaba im onolika kuća i sve pare što imaju kada će svoje najmilije viđat jednom u dvije godine, zato nikad neću otić iz svoje zemlje, pa valjda će i ovde nekad krenuti na bolje...
Imam 21 god. a i dalje me ucenjuju slatkišima da bih otišla do prodavnice.
Uveče kad ćale hoće da zatvori garažu i onda vikne kevi na terasu "Jel ti ne treba auto?" i onda keva izađe i razdere se "Uteraj ga dragi!"
Uputstvo za upotrebu nekog leka nikad ne uspem da sklopim onako kako je bilo kad sam ga izvukla iz kutije.
Ja sam jedna od onih osoba koja načinje sendvič čim autobus krene.
Uvijek nosim kišobran kad pada kiša, ali ne zato da ne bih pokisla nego da bih ga dala momku.
Kad god imam ispit, mlataram s rukama, koristim strane i diplomatske rečenice, tako da profesor pomisli da sam ko zna koliko dugo učio...a ja došao po šesticu.
24.9. Danas bi joj bilo 26 godina. Prije 4 godine krenuli smo na njenu vikendicu gdje smo trebali sa prijateljima proslaviti njen rođendan. Vozili smo se uz neko brdo sa oštrim i nepreglednim krivinama, kada je iz suprotonog smjera naletio kamion koji je sjekao krivinu gazeći više od pola moje trake. Pokušao sam ga izbjeći ali vidjeviši da neću uspjeti odlučio sam da se skolonim bar toliko da udari samo moju stranu da bih nju sačuvao. Ja sam preživio sa višestrukim prelomima, ona nažalost nije. Danas u novom društvu niko ne zna šta se desilo i nikome nikad nisam ispričao. Slušam rock i metal. Nosim crni kožnjak, crne majce i imam kratku i urednu kosu. Svi mi govore da sam preozbiljan. Drugarica mi je rekla jedne prilike da sam hladan ko kamen, malo pričam, nikad se ne smijem. Kad kući dođem bezbroj puta premotam istu scenu u glavi. Kako bih volio da sam to bio ja umjesto nje, kako bih volio da sad mogu pustit onu mušku suzu, a i sa njom ovu dušu.
Moji roditelji mi redovno govore kako me ne vole. Okej, ne vole me, shvatam da nisam onakva kakvu su hteli, ali to stvarno boli. Jer boli kada slušam drugarice kako mami mogu da daju šifru od fb-a, dok moja proverava samo šta radim i viče. Boli kada mi drugarica kaze kako joj mama daje savete za momke, a moju čak ni ne zanima da li imam dečka ili nemam. I boli najviše kad čujem da na kraju dana kažu mami da ih vole, a poslednji put kada sam ja mojoj rekla da je volim, izlazila sam iz kola pošto sam išla u školu, samo mi je rekla: ,,Dobro''... Izvini mama što nisam ispala onakva kakvu si želela, al' bih stvarno ponekad volela da mi barem nekad pokažeš da ti je stalo, tj., nadam se da ti jeste stalo.