Posle jučerasnje prepune Marakane u busu je bila prevelika gužva, iza mene je stajao jedan dečko,a ja sam bila pripijena uza njega skroz i primetila sam da se uzbudio zbog mog pomeranja...a onda sam namerno mrdala guzom i izludela ga, a nemam pojma ko je..
Uvek kao mala kad smo putovali autom noću mislila sam da mesec prati auto :D
Kad god brat priča s nekom djevojkom na Skajp ja mu banem u sobu i tražim pare jer znam da me tad neće odbiti.
Kad ostane torta posle rođendana ili slave, danima nakon toga ne sečem parčiće i ne jedem iz tanjira, nego jedem direktno sa vazne.
Često se zapitam da li neko, na drugom kontinentu, u drugoj državi ili čak paralelnom univerzumu vodi isti život kao ja? Da li postoji neko ko ima sve što imam ja, da li radi sve što radim ja, da li ima ista osećanja kao ja... Kad bih znala da tako nešto postoji, volela bih da pitam tog nekog, kako se nosi sa svim tim glupostima, čisto da proćaskamo...
Pozove mene jednom moj dečko i dogovorimo se da se vidimo. On sav srećan kao ima nešto da mi pokloni. Ja se jadna obradovala, i kad sam došla očekujem sad Bog zna šta,a on meni da cvet šipka.
Uvek kad se parfemišem jednom prsnem u vrat, a dugi put u vazduh pa prođem kroz to.
Imam 17 godina, a još uvek ne znam platu svojih roditelja...
Zadovoljna sam svojim životom i položajem, ali se često pitam šta bih zaista postigla da mi roditelji nisu to što jesu... Nekako osećam da je to sve njihova zasluga i da se uvek kroz život provlačim "preko veze".