Kada sam bila mala, kada napokon stignemo na more uvijek sam bila razočarana i ljuta, jer moramo barem 2,3 sata ostati u sobi da se "odmorimo" od puta..
Imam tako neke momente kad u sitne sate slušam tužne pesme i deprimiram se, plačem, patim..a ujutru zaboravim na sve i kao nova sam.
Dok sam bio mali često bi razmišljao kako ću izgledat za 20 godina, gdje ću živit, koju ću oženit? Uzeo bi blok kojim sam crtao u školi i pokušav'o slikat sebe, bio bi isti al' bi dodao bradu na moje lice, djecu kraj mene koja su predstavljala moje sinove i ženu koja gleda prema njima i smije se, ispod slike je bio broj '25' jer sam uvijek mislio da ću se oženit u 25. Baš jučer sam kopao po starim stvarima i našao tu sliku. Sad imam 25, al' nemam ni žene ni djece a ni brada mi nije baš neka.
Moja sestra i moj današnji zet su se zabavljali tri godine prije nego što su se vjenčali.. Jednoga dana probudila me ujutro i rekla dođi ovamo imam nešto da ti pokažem. Rekla sam joj: "Neću da ustajem ako si našla neku bubu, pusti me da spavam". Rekla mi je da nije u pitanju buba, nego nešto sasvim drugo. Kada sam ustala i otišla do nje u drugu sobu pokazala mi je papir sa ultrazvuka. Gore je pisalo njeno ime.. Odmah sam znala šta je u pitanju, čekala je malu bebu, iako se nije vjenčala. Obje smo počele plakati, ja od sreće a i ona zbog toga što sam tako reagovala. Naši roditelji su strašno konzervativni i najviše se bojala njihove reakcije. Odlučili su da se vjenčaju nakon 2 mjeseca i da zadrže dijete. Nakon vjenčanja rekla je mami šta se desilo i na prvu ona joj nije dala podršku,ali poslije prihvatila je situaciju onakvom kakva jeste.. Sada, moja mama svakodnevno čuva malu curicu i uživa u tome.. Cijela moja porodica je voli, mala je svima draga, a posebno meni! Za nju bih sve uradila, uvijek :) Kad god je pogledam sjetim se ultrazvuka,tog dana i naših suza. :)
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Cela familija se toliko brine što nemam dečka, da je i deda počeo da mi nabacuje razne likove.
Htjela sam se napravit pametna i ne engleskom reći mužu da idemo na plažu. Rekla sam ,,lets go bič". Djeca su se bacila preko sobe od smijeha. Smijala sam se i ja kad su mi rekli šta sam rekla.
Ćale je zakasnio na sopstveno venčanje jer je igrao Soni, sa kumom.
Kao mali dok smo se igrali žmurke sakrivao sam se u kontenjer, pun kontenjer...
Uvek se lepše osećam kad stavim sat na ruku i tako izađem na ulicu.