Nisam baš emotivna i zaista mi je patetična većina stvari koje druge oduševljavaju. No, kada na ulici vidim dečka sa buketom cveća kako žuri negde i jedva skriva osmeh na licu, to me istinski razneži. Danas sam u autobusu videla dečka sa rozim poklončićem, sav sređen i vidno nervozan. Samo sam se zapitala, hoće li nekad neko tako biti nervozan zbog mene... Hoće li nekad neko žuriti da mene obraduje i poljubi me... Kako vreme odmiče, sve sam više uverena da ću uvek samo gledati druge...
Nisam nikad zadovoljan sobom, uvek mislim da sam mogao bolje...
U kući u kojoj bivstvujem već 20 godina neka jajara je pojela sav crni deo eurokrema pa sam sad prinuđen da mažem beli deo na 'leba.
Moja učiteljica se zvala Svemirka. Kada sam došao prvog dana iz škole i rekao mojima kako mi se zove učiteljica, nisu mi verovali i počeli su da viču na mene da je ne zovem tako jer će da se naljuti ako čuje.
Kad sam bio na času matematike strašno mi se priprdelo i nisam mogao da se suzdržim. Onda mi je palo na pamet da ako ispustim knjigu na pod i prdnem u isto vreme, mozda i prođem nezapaženo. Bacio sam knjigu i svi su me pogledali, a zatim sam opalio. Veoma glasno.
Pokidam sve živce dok matorcima objasnim kako da se snađu na kompjuteru.
Ponekad ljudi u BiH, a i ja takođe, iz zezancije koristim "bre", pa se nekad zapitam da li tako i ljudi u Srbiji koriste "ba".
Oduvek su mi odlično išli jezici, pa sam na kraju upisala kineski da se oprobam. Mogu vam reći, za*ebala sam se.