Kad sam bila mala, brat i sestra su mi vezivali noge i ruke kao da sam jare i tako me kotrljali, a ja nikad srecnija :)
Najviše volim kada sanjam neki lep san i probudim se sa osmehom.
Mrzim kad mi se neko unosi u facu, a usput me malo zapljune il mu smrdi iz usta!
Pre nego što legnem obavezno moram da ostavim telefon pri ruci.
Stvorila sam sopstvenu masku kako bih odbijala ljude oko sebe. Toliko puta sam bila povređena da mi jednog dana dosadilo, prekipelo i od tada sam hladna i nepristupačna za bilo šta što vodi razgovor dalje od šta ima novo. Stalno se smejem, zbijam šale, ja sam ta koja uveseljava društvo ali ovako sam emocionalno disfunkcionalna. Potajno želim da me neko voli i da se upustim u romansu ali se bojim da će me neko opet povrediti, čak i prijatelj, ma bilo ko, zato se iz dana u dan sve više zatvaram u sebe ali tu bol sam uspela da pretvorim u nešto što me tera u toku dana da pomeram granice u školi i karijeri uopšteno. Možda sam i našla nekad nekog ko me ne bi povredio ali sam i njega oterala zbog straha.
Do sada sam imala 4 dečka i sa svima sam se prvi put poljubila na istom mestu.
Sedim ja u troli i kod VMA ulazi dekica i seda pored mene. Ceo put cita nešto i uzdiše. Ja slučajno bacim pogled i piše konzilijum za maligne tumore. Nakon nekoliko stanica dekica izlazi i laganim korakom pognute glave odlazi. Ja sam sišla na sledecoj stanici jer nisam mogla da zadržim suze, plakala sam kao malo dete.
Imam 28 godina i moj moto je: "Pravi se glupa", i mogu vam reći da mi to dobro ide. Toliko dobro da moj suprug misli da ne znam iskoristiti "history" na našem računaru. A ja pomoću te alatke imam svaki njegov korak dokumentovan. Nadam se da će za "vlastito dobro" nekako pročitati ovu poruku, da ne bi napravio neku glupost. Borim se sa sobom da to ne radim, ali znatiželja je jača od povjerenja.