Voljela bih da imam bolji odnos sa svojim ocem.. Nikad ne razgovaramo, nikad me ne pita kako sam, i sada evo kad imam 19 godina to mi nekako smeta.. Znam da baš i nije vješt u pokazivanju emocija, ali bih stvarno voljela da više razgovaramo.. kada npr. dođe po mene i vraćamo se zajedno kući, ćutimo.. ponekad gledamo TV zajedno, komentarišemo sport i sve to, ali kao neki stranci.. ne zna ništa o meni... Možda je to zbog toga što smo malo i slični, ali opet nekako je prevelika distanca... -_-
Mrzim likuše na fejsbuku koje na slici odseku čelo, da bi im sise stale u ekran.
Ponekad uzmem one lepljive papiriće u boji i pretvaram se da delim autograme!
Smešno mi je kada moj mlađi brat za neku svečanu priliku obuče odelo pa mu poraste ego, namunji se i fotografiše u stilu \'Don Vito Corleone\'.
Majka se začudi sto rano ustajem, a ne zna da nisam uopšte spavala.
Kada sam imala 12. godina otac nas je napustio, nakon dve godine mama se razbolela i preminula. Brata i mene su odveli u hraniteljsku porodicu, oni su divni i nikada neću moći dovoljno da im se odužim za to što su učinili za mog brata i mene. Hvala vam!
Kao mala mislila sam da kad položiš vozački ispit dobiješ kola od auto-škole.
Išla sam sa mamom u kupovinu, i kupila mi je puno lepe odeće, i ja sam čak bila malo nervozna što nisam našla pantalone baš one boje koju sam zamislila. A onda sam videla nekog starog čoveka i ženu kako kopaju po kontejneru, i bili su jako srećni kad su izvukli stari hleb. Sama sam se sebi zgadila i počela da plačem kao kiša, kad sam shvatila da mi ništa od te odeće nije zapravo potrebno, kad neko nema ni da jede.
Koliki sam baksuz neko mi je ukrao biciklo ispred MUP-a.
Kada profesor na ispitu pita studenta koji odgovara neko pitanje a on ne zna, meni dođe da kao u osnovnoj školi dignem dva prsta ako znam. Jednom sam to mahinalno i uradio. :)