Pre oko godinu dana sitna svadja sa mojim najboljim drugom dovela je do toliko grubih reči da i danas dan plačem zbog toga. Nismo se razdvajali pre toga a on nije znao koliko sam ga volela. Ponizio me je tad kao niko, nazvao me droljom i najvećim gubitnikom jer nisam zaista imala nikog na ovom svetu sem njega, porodica me je napustila pre mnogo vremena ni sama ne znam zašto i nakon toga otišao u nemacku odakle više nikad nije dosao. Saznala sam pre neki dan da dolazi i da zeli da se vidi samnom. Ne znam da li da pristanem.
Danas sam vozila traktor i zamišljala da je to neki dobar auto i da prolazim ulicama Los Angelesa :) Divann osećaj :D
Reklame iz svog sanduceta prebacujem kod komšija. Rasporedim ravnomerno, da ne bude da samo jedan ispašta.
Teško nalazim djevojku jer se bavim MMA borbama. Sve djevojke koje mi se svide misle da sam životinja koja samo zna da se bije, a u stvari ne znaju kakva maza mogu da budem...
Stidim se svoga oca jer kada mu je baba postavila ultimatum ona ili mi, njegova porodica...on je izabrao nju!
Okupam se "Dečijim sapunom", i vratim se u detinjstvo na par minuta...
Ponekad me toliko mrzi, da na pola sata-sat prije spavanja odlučim da to veče neću prati zube i onda bez trunke grižnje savjesti prođem pored kupatila i srušim se u krevet.
Kažu pametni uvijek imaju "rezervu" ako im s nekim ne uspije. A ja od zaljubljenosti u njega ne pomišljam ni na jednog drugog.
Matematika mi je oduvijek išla loše. Kada sam bila mala mama mi je pokušala objasniti kako se oduzimaju dva broja. Imala je kolegicu Mariju, a njen muž se zvao Dražen. Pokušala mi je objasniti na ovaj način; Teta Marija je skuhala 15 sarmi, a striček Dražen ih je pojeo 12. Koliko je sarmi ostalo? .. A moj odgovor je bio: Mama, šta striček Dražen može pojesti 12 sarmi?
U martu, ja i dečko planiramo da idemo na dugo putovanje auto-stopom i vozom. Šest meseci nećemo biti kod kuće, idemo samo sa dva ranca, sa puno volje i želje da obiđemo što više svet.