U osnovnoj školi, nastavnik mi je postavio pitanje, gde treba skloniti narod u slučaju atomskog udara. Umesto da kažem, u javna skloništa, rekao sam: Treba ih skloniti u najbliže javne kuće...
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Od kad mi je smanjena plata 25% zbog grešaka kolege, na poslu igram igrice, i napredujem galopirajućom brzinom na bubble witch i candy crash sagi. Uskoro prelazim na bolje plaćen posao, pa ću opet stagnirati u igricama.
Sa svojih 20 sam mahinalno, nakon što sam vidjela kazaljku bojlera, rekla: "Neko misli na mene!". Šta ti je navika...
Ne volim ovo doba godine. Uvjek me podsjeti ne neke lijepe stvari koje su prošle.
Idem ti ja tako ulicom sama, beše dan. Naspram mene bese neki dečkić mali, činio mi se nekako tuznim. On se zapravo pripremao da me trčećim korakom uhvati za sisu.
Imam 22 godine i pre par dana sam se prvi put u životu napila, došla sam kući, a moji su, nažalost bili budni... Ja sam se trudila da izgledam što bolje, ali sam na njihova pitanja da li sam pijana pokušavla da ih ubedim da nisam sa sve uplitanjem jezikom... I na kraju kad sam ih napokon "ubedila" sela sam na krevet i prevrnula se unazad... Oni su umrli od smeha. Evo već par dana se trudim da ih izbegnem po kući i jako me je sramota, dok oni koriste svaku priliku da zbiju šalu na taj račun...
Moj brat od 9 godina je sipao kučetu supu sa slovima kako bi propričalo.
Bila sam mala kada mi je baka umrla, i insistirala sam da odem na sahranu.
Na dan sahrane padala je kiša, a ja sam se okrenula i rekla mami: "Mama, vidi, baka plače zato što neće biti na mom rođendanu..." Svi ljudi su u tom trenutku počeli da plaču.