Nakon 20 god pružanja bezgranične ljubavi, podrške, pažnje i slobode, dijete mi jutros kaže da joj ništa nismo pružili. Pitam se, Bože gdje sam pogriješila. :'( IZVINI ŠTO NISMO BOGATI.
Za 5 dana putujem u Rusiju, radiću 6 meseci građevinu da bih zaradio za karneval u Riu i svetsko prvenstvo u fudbalu.
Kad sam bio mali celu sobu i sebe sam prekrio bebi puderom i onda na pitanje ko će to da počisti odgovorio: "pa mama".
Izgubile smo mamu kao male i živele sa tatom.Mnogo ju je voleo i tugovao za njom i dan danas nije se oženio. Posvetio nam se ceo svoj život... Sestra i ja ćemo uskoro da se udamo a on će da ostane sam, to me najviše boli...Da bih mu bila bliže iznajmili smo stan do njega. :)
Imam 19 godina i ne smem da spavam u potpunom mraku jer tripujem da pored mene šetaju bube. Sramota me da objavim ovo čak i kao anonimac.
Svaki put kada zalupim vrata od njegovih kola, brat se prodere: " Vežbaj na frižideru."
Uvrtela sam sebi u glavu da imam strije na zadnjici, pogledala na netu koje se kreme preporučuju za uklanjanje, sredila se i krenula u grad s namerom da odem u apoteku i kupim tu kremu.. Od milion apoteka u gradu, ja sam "ubola" onu gde radi lik od 20-ak godina, kada sam ga videla, naravno bilo me je sramota da tražim nešto za strije, pa sam samo pitala: "Je l imate nesto za gvožđe?" :D
Uvek imam spreman odgovor kad me šef pozove telefonom i pita šta radim.
Mrzim kad pisem lozinku i pre nego stisnem enter slučajno stisnem 'ž' i moram sve ponovo.
Kad god malo otvorim vrata ili prozor, a grijanje radi, ćale mi uvijek kaže: ''Šta ja grijem, atmosferu?''