Sanjam o tome da se ceo život vozim u kolima sa nekom devojkom,na autoputu kroz nepoznate predele,dok je na horizontu Sunce koje zalazi,a na radiju tiha muzika...
Ne mogu da podnesem razmaženu decu, a moj bratanac je upravo jedno takvo dete. Svaki put imam ogromnu želju da ga udarim kada se ponaša bezobrazno. Njegovi roditelji ignorišu njegovu razmaženost i sve mu dopuštaju čim odglumi plač. Ja sam mu tetka i ja treba da ga puštam sve a ne roditelji. A kada poraste biće idiot i oni će za to biti krivi. Sreća, pa će za koji mesec dobiti brata i nadam se da će prestati tako da se ponaša. Nisam dobra tetka, znam.
Do pre godinu dana sam bio zavisnik od par kompjuterskih igara. Ko zna koliko puta sam dočekao zoru sedeći za kompjuterom. Ali, i pored toga, nisam zapostavio učenje i školu. Pre otprilike godinu dana, kompjuter se pokvario. Roditelji su odbili predlog za kupovinu novog. I tako, odlučio sam da sam nekako prikupim dovoljno novca za kupovinu novog. Pre mesec dana sam konačno sakupio iznos potreban za kupovinu računara kojeg sam želeo. Ali, shvatio sam da to nije ono što mi je potrebno. Ako kupim, opet cu početi sa igricama, i vratiće mi se zavisnost..a to je nešto što nikako ne želim, jer ako uspem da upišem fakultet koji sam planirao, trebaće mi mnogo vremena za učenje. Zato sam te pare dao roditeljima, da stave na račun u banci. Neka ih. Trebaće jednog dana za nešto.
Mrzim da delim hranu. Svaki put kad nudim nekog iz dubine duše se nadam da neće hteti da uzme.
Kad stavim slušalice i slušam muziku, razmišljam o svemu i puno maštam. Kad skinem slušalice ne mogu ni sam da verujem o čemu sam razmišljao i o čemu sam maštao.
Bez blama pojedem poslenji čips, keks, parče lubenice iz činije.
Svaki put kad ispratim devojku kući stanem ispred njene zgrade zapalim cigaru i gledam u njenu terasu pre nego što odem.
Da nisam ovoliko saljiv i da se ne zezam uvek, nikada ne bih imao devojku...