Moja baba onaj preliv za sladoled zove ,,Prc prc" jer se tako čuje kada se sipa, i kad nam nudi uvek kaže ,,Oćete prc prc?"
Kad smo bile male, drugarica i ja smo se igrale igre da samo smemo da gazimo po ivicama ulice, ali ne i po ravnom delu ulice, jer je tu bila lava. Naravno, ona je mislila da je lava od lavova, pa je pričala: ''Beži, Majo, poješće nas lava.''
Setam sa deckom, drzimo se za ruku... izgledamo prilično srećno...prolazimo pored mog bivšeg dečka kojeg ću voleti zauvek, maše mi sa smeškom i ja njemu uzvraćam... dečko me pita ko je on, ja mu odgovaram poznanik jedan... a bio mi je i ostao sve u životu. Kasnije mi stiže poruka od tog bivšeg " Baš si srećna " a ja mu odgovaram " Osmeh ne znači uvek da si srećan " :-(
Ovako moram da otvorim dušu. Ja sam teški invalid i moja majka mora da trpi sve i stalno je kod kuće sa mnom i nema neki život zbog mene i nekad poželim da se ubijem da ona može živeti punim plućima zaslužila je to. MAMA IZVINI !
Automobil perem iznutra bar jednom nedeljno, da bi prikrio tragove drugih devojaka. Dok moja verenica misli da uživm dok čačkam oko kola.
Kada se jednog dana budem udala, trudiću se svim silama da ostanem u braku i da moja deca imaju oca, jer ga ja nisam imala i znam kako je užasno.
Kao mali sam nasao kutiju kondoma u tatinoj jakni, i onda sam plakao pošto sam mislio da su lekovi, i da mi je tata bolestan.
Koliko mi je neobično da posle svih turskih i indijskih serija, na TV-u naiđem na špansku seriju. Dođe mi kao odmor za uši slušati nešto što kao "razumem" i bez gledanja...
Nikada mi neće biti jasno zašto je u osnovnoj bilo toliko strašno reći "zezam se".