Danas sam ugledala kako čovek bez jedne noge (ima samo metalnu šipku kao protezu) gura kolica žene bez obe noge. Ljudi, sve je moguće! Zaista ću se setiti te slike uvek kada pokleknem...
Najveća trauma iz detinjstva bila mi je: Ako ne pojedeš sada, moraćeš za večeru...
Sreo sam komšinicu i nisam znao da li da joj kažem 'zdravo' ili 'ćao' i tako dok mi se to motalo po glavi ja sam ta dva izraza pomiješao i rekao 'ćavo'.
Ćaletov drug iz Hamurga mi pri polasku kući nudi 10e, ja ono kao u fazonu "ma ne treba" i lik vrati pare u novčanik.
Imam naviku da kad ulazim u kuću pregledam obuću, da znam da li je neko u poseti... Jednom sam se prevario i otvarajući vrata glasno ''pustio'' gasove... Tek tada sam primetio sestru i njene drugarice, koje su ušle obuvene! Blam...
Ne znam zašto, ali obožavam da "zavlačim" ljude koji su zaljubljeni u mene...
Iritira me kad ostanem sam sa nekim odraslim, pa nemamo o čemu da pričamu i onda počne "Prođe raspust" ili "Još malo pa škola"...
Kad sam bio mali kidao sam grane da ih koristim kao mač sa kojim sam mlatio travu ko blesav.