Kad sam bio 4. razred osnovne, godinu dana starija "devojka" mi je rekla da hoće da se smuvamo... Uveče kad sam trebao da izađem u ulicu da "odradimo taj" čin ja sam se uplašio i ostao kući pod izgovorom da me boli zub... Posle toga sam se pravio kao da ništa nije bilo... Seronja...
Plačem svaki put kada se napijem, ne znam zasto. I uvek me je sramota posle toga.
Draže mi je kada dobijem od dečka kompliment da sam pametna, nego lepa, zgodna, itd.
Uvek kada prdnem uhvatim prdež i bacim ga kao kame kame talas. :D
Dok sam bila mala, svaki put sam se namjerno duže kupala dok mi se stopala ne bi smežurala i onda sam govorila mami : "mama, mama ostarile mi noge ". :D
Do pre neku godinu bio sam krupniji dosta nego što sam sada. Dve omanje drugarice su htele da uđu u moju jaknu obe i zakopčaju se. Zima, -20 i kusur. Uđu one u jaknu, zakopčaju ali da izađu i da se raskopčaju teoretske šanse nema. Reko ajmo do mene kući, pa ćemo tamo da smislimo nešto. Kako smo ulazili na vratima se stvori ćale koji je čuo galamu. Reko ćale, vodim ti snajke, neraspakovane.
Dečko mi je sportista ceo život i od kad smo zajedno forsira mene da treniramo, i ja stvarno volim to , osećam se bolje kad istreniramo , ali ponekad mu kažem da sam u gradu s drugaricama a ustvari kupim najveći domaćinski čips i dva kinga i ležim u krevetu i prežderavam se i gledam Očajne Domaćice.
Bio sam na moru sa devojkom i još par ortaka i jedna devojka (~25god) je ozbiljno počela da se davi, ko zna šta je bilo, onesvestila se na kraju ali sam je izvukao nekako (nisam baš neki spasilac). Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao veštačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, video sam da je moja devojka otišla i čekala me je u sobi ljuta jer sam navodno stavio ruke, a zatim i svoja usta na tu devojku. Nisam rekao devojci koju sam spasio, a nisam se ni pomirio sa svojom devojkom. Mislio sam da će se to svideti mojoj devojci, a ne da će me osuditi. Bilo mi je prirodno sve što sam uradio, pogotovo jer je bilo veče i nije bilo drugih ljudi na plaži. Osećao sam se u isto vreme i kao heroj i kao teška stoka, odvratan osećaj.
Smorila sam se od čekanja da se nešto desi, da je on ostavi i da izabere mene, da mi povećaju platu, da se prolepša vreme, da nađem bolji stan... Uzela sam stvari u svoje ruke i vraćam se na fakultet, posle 6 godina! Više neću imati vremena za čekanje, sad ću morati da učim! I imam tremu!
Bude mi neugodno kad profesor objašnjava lekciju i gleda samo u mene. Valjda je u tripu da ga slušam jer buljim u njega, a zapravo ja kontam kako cu trčat na krosu.