Kada prolazim ulicom i vidim neku manje lepu devojku, ako vidim da me gleda iskeniram je pogledom da bi dobila na samopouzdanju.
Jučer je jedno romsko dijete trčalo za mnom i tražilo "pet feningi", dok sam se okrenula da ga vidim, udario me po stražnjici i trčao do svog druga govoreći "jess dobra bila". Cijeli dan sam se smijala :)
Svaki put kad očekujem važnu poruku, u jednoj minuti 10 puta stisnem dugme za otkljucavanje jer mislim da zvono pristigle poruke nisam čula, iako mobitel cijelo vrijeme ne ispuštam iz ruke.
Najlepši osećaj mi je kada gledam dok mi profa upisuje ocenu u index. :D
Deset meseci veze. Šaljem dečku poruku: 'ladno me trpiš 10 meseci, znaš li'? :))) On odgovara: To je to. Bilo je baš lepo. Dosta sam te trpeo.
Ispao sam žešći kreten kad sam pre šest meseci devojci kojoj je stalo do mene nabio osećaj krivice za naš raskid. Raskinuo sam s njom, palo je tu i teških reči, nažalost, s moje strane. Ona je prešla preko svega toga i ostala uz mene, kao prijatelj. Zapravo, izmišljao sam sve vreme razloge za raskid, da bih se smuvao sa drugom devojkom. Nisam joj nijednog trenutka hteo priznati koliko mi je nedostajala njena pažnja, jer mi druga nije posvećivala tu pažnju. Skupljao sam snagu da joj to sve priznam kroz koji dan, da je molim da mi oprosti, da joj kažem da je volim, ali danas mi je rekla da joj je drago što sam nastavio dalje sa svojim životom, što imam novu devojku i da se nada da mi je s novom devojkom bolje. Onda mi je priznala da ima leukemiju i da verovatno neće preživeti jer je bolest uznapredovala, a nije htela da prihvati tretmane.
Sigurno će i pročitati ovu ispovest, želim da zna da bih sve učinio da vratim vreme... Žao mi je.
Toliko puta mi je tokom studiranja falio 1 bod za veću ocenu, da sam obećala sama sebi da ću svojim budućim učenicima uvek davati tu veću ocenu ako 1 bod bude bio u pitanju.
Imam više prijatelja nego prijateljica. Momci su bolje društvo i ne traže od tebe da im pričaš svaki djelić svog života. Sve okrenu na zezanciju i uvijek te oraspolože. Nisu ljubomorni i čuvaju tajne. Takvi su bar moji prijatelji. Mi cure bismo mogle nešto naučiti od njih...
Moj otac je parkirao negde u gradu, kasnije otiš'o na pogrešan parking, video da nema auta, pozvao policiju, i prijavio krađu.
Poludim kad vani pripita čujem neku pjesmu koja mi se sviđa i ne zapišem koja je nego ću kao upamtit i svaki put zaboravim koja je!