Svi ljudi iz komšiluka koji imaju sinove me zovu SNAJKA.
Ponekad očekujem od ljudi da mi oproste ono što ja njima ne bih.
U prethodnoj nedelji sam ostvario skoro 90 radnih sati, radim prekovremeno da bih platio faks i pomogao mojima. Mnogo radim i mislim da ću jednog dana samo da se srušim.
Ne podnosim kad mi neko stoji nad glavom i prati šta radim na računaru.
Kada sam bio mali, mislio sam da kada mama doji bebu, iz jedne si*e izlazi belo mleko, a iz druge čokoladno.
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
Dan treći... I dalje sam u pidžami, bez brusa, nisam provirila napolje.... Kako je lepo kad se student vrati kući...
Kad god odigram tiket u kladionici sve imam neki trip da ona devojka što kuca tikete zna sve kombinacije i smeje mi se u sebi šta sam odigrao.
Napravila sam listu pesama pod nazivom 'bedak'.. Mogu reći da je baš često puštam.