Drugarica je navratila do mene, popile smo kafu, zatim večerale, ona se istuširala, dala sam joj poskuplji bic da se izdepilira, jer je trebala da ide sa momkom, zatim sam joj ispeglala kosu i posudila svoj novi grudnjak. Rekla da je ipak umorna i da ide spavati, ispratila sam je do parka od studentskog doma gdje živi, rekla mi je kako sam divna prema njoj. Ona je otišla, a ja sam sjela na klupu da ispušim cigaretu, minut kasnije upalilo se svjetlo u sobi mog momka koji je u to vrijeme navodno bio na nekoj pijanki.
Mislim da kad bih trebala da okrenem policiju da bih okrenula 911, od silnih odgledanih američkih filmova.
Volela bih da sam srećna onoliko koliko se pretvaram da jesam.
Jednom sam pozajmio ortaku auto da prevari svoju dugogodišnju devojku. Sutradan sam vozi tetku svoje supruge u banju. Pre nego što je tetka sela u auto pretresao sam dobro da nije ostala neka minđuša, narukvica, komad odeće i sl. I tako dok sam bio na putu za banju kada sam tražio vodu ispod sedišta napipao sam žensku cipelu. Brzo sam je sakrio i na kvarno izbacio kroz prozor. Kad smo stigli sa zadnjeg sedišta se čulo samo: ''Ju, Nikola, nema mi druge cipele''.
Ne volim pesimiste. Život može biti lep, sve je u glavi.
Sve što neko kaže mogu da protumačim dvosmisleno. To mi dođe kao talenat.
Otišla sam na bir fest samo da bih se vozila u luna parku, jer pivo ne volim.
U poštama i bankama večito se nešto naslanjam / penjem na šalter da bih mogao da vidim kako im izgleda softver na monitoru. Programer sam.
Uvek želim da bes koji osećam kada me neko uvredi "sačuvam", da bih mogla adekvatno da uzvratim kada dođe prilika.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da se poljubim, smuvam, štagod, sa potpunim neznancem, pa makar bio najlepši na svetu.. Morala bih makar dva tri puta da izađem sa njim, da ga malo bolje upoznam pa tek onda ako proradi 'ono nešto'...