Najviše mrzim kad odem u neki klub i neka cura krene da igra sa mnom, a ja ne znam da igram...
Najviše na svetu želim da jednog dana ima decu. Kako u porodici imam par njih koji nisu mogli da imaju decu ili su ih teže dobili, a pritom konstantno imam ginekološke probleme, strah me je da neću moći da imam svoju decu. Nikome nikada nisam ovo rekla, jer ne želim da izgovorim naglas i prizivam zlo. Svako veče molim Boga da mi samo to ne oduzme u životu. :(
Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Kad sam bio mali, spavao sam u sobi i probudim se da bih piškio. Problem je bio što nisam mogao da dohvatim kvaku na vratima, pa sam morao u rupu gde se ubacuju kasete na Video Rekorderu.
Mislila sam da se samo dešava u filmovima i drugima sve dok neku noć nisam dobila jednostavnu poruku od bivšeg ''pijan sam i volim te''.Kasnije je skupio hrabrosti i rekao mi to i trijezan.
Dali smo dedi jedan mobitel koji je nama višak bio. I naravno, starci se ne razumiju u ovu tehnologiju. Uglavnom, upalili smo mi dedi mobitel i vidim da mu je prazna baterija i govorim ja naglas : "E dedo, prazna ti je baterija." U tom vidiš moju baku, vadi novčanik, daje nam pare i govori : "Evo vam pare, idite i kupite mu baterije."
Provedem više vremena u traženju filma na internetu nego što film traje.
Ljudi obično gube punjač, daljinski, telefon... Mi smo upravo skontali da smo izgubili tepih. Cijelu kuću pretresli, tepiha nema pa nema!
Bio sam jedan od najboljih košarkasa u zemlji 87' godište, top 5 sigurno... 3. godinu srednje dok smo vozili u školu udarila nas je medicinska sestra koja je gledala u retrovizor i stavljala šminku umesto da gleda na put.. Slomio sam obe noge u nesreci, 8 meseci kasnije kad sam ponovo počeo da trčim shvatio sam da više ni loptu nisam umeo da driblam, izgubio sam svu koordinaciju.. Njena bolnica je kasnije zataškala celu nesreću da ona nebi izgubila posao jer joj je otac imućan covek u toj bolnici gde su me inace lečili. Imao sam stipendijske ponude da odem na coledž u inostranstvo da igram, a sada ništa. Ponekad dok igram u parku devojka mi kaze da imam nekog talenta i da sam trebao ranije da treniram kao klinac i da bi mozda bilo nešto od mene, a pojma nema kako sam nekad igrao. Ne želim o tome nista da joj pričam jer ne želim da u njenim očima budem jedan od onih jadnika koji živi život u prošlosti i ne želim da me sažaljeva kao što ja potajno sažaljevam sebe sve ove godine.
Mrzim kad legnem na leđa pa mi grudnjak izgleda prazan!