Uvek se nadam da će mi momci sa kojima se gledam u busu, čitaonici ili nekom kafiću prići, ali to se nikad ne desi.
Kad sam bila mala uvijek sam zamišljala kako to izgleda kad ti zavežu uši na mašnu.
Umesto da slušam muziku ko svi normalni, ja ne slušam pesmu, kao celinu, nego jedno vreme slušam npr. samo violinu u pozadini ili klavir, pa samo gitaru, pa bubnjeve, pa slušam kako diše pevač dok peva. Ludo.
Kad u autobusu igram neku igricu na mobilnom uvek mislim da neko gleda kako igram i trudim se da budem što bolji i da vidi kakav sam majstor u stvari.
Navik'o sam već da pijem iz zatvorene flase, jedem neotpakovan sendvič, ali sinoć sam izdominir'o tako što sam probao da dam dokumenta policajcu na granici kroz zatvoren prozor.
Ako nešto mrzim to je kada se eurokrem stvrdne i ne može lepo da se namaže na hleb nego se grudve samo kotrljaju po parčetu i jedva nešto smutim. Ubije mi ceo ugođaj!