Kad krenem na vazan ispit,prosipam vodu sama za sobom...
Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Osećala sam se tako ispunjeno i ponosno što sam pročitala Anu Karenjinu.
Kada sam bila mala imala sam astmu i doktor je rekao da idem na more i da se što više nagutam morske vode. Ti dani na moru će mi ceo život ostati u sećanju. Bežala sam od tate koji me je jurio po vodi i davio, dok nas je mama sa ležaljke samo posmatrala. Jednog dana joj je prišla neka žena i rekla joj "Jel vidite vi na šta ovo liči, neko bi voleo da ima decu, a ovaj čovek pola sata davi svoje."
Kad god uđem u bus, i on treba da krene, imam osjećaj da sam ušla u pogrešan!
Uvek me uhvati panika nedelju dana pred ispit, a dan pred ispit me bukvalno boli uvo kako će biti, hocu li položiti ili ne.
Zagorele su mi kokice od uzbuđenja kad je drug u kog sam zaljubljena godinama dolazio na film. Opekla sam se dok sam kuvala kafu, opalila glavom o vrata, krenula da otvaram prevod u playeru umesto filma, i još ga pitala šta se gubi komp, rekla mu da sluša bzvz muziku i sje*ala još milion jednu sitnicu. Nikad od mene žensko, nije ni čudo da mi je bio samo drug.
Kad smo bili djeca, pošto su nam dosadile igre tipa "žmurka, ćorobaka..." , smislili smo novu "igru". "Igra" je nosila ime "akcija" i igrali smo je jedno cijelo ljeto. Naime kada padne mrak išli smo po komšiluku, sakrivali se ispod prozora i špijunirali komšije. Meta su bile sve porodice koje su živjele u prizemlju. E što smo se tada nagledali golih ljudi, mislim da za života nećemo.
Radim u kafiću i najviše mrzim kad se ljudi svađaju ko će da plati, pa njih petoro drži pare,a ja stojim i ne znam od koga da uzmem!