U poslednje vreme, i ako je skoro prazan bus, ja cu sesti kraj nekoga. Tako mi nekako lepše.
Pravila sam se da sam prespavala samo da bi me komšija povezao.
Nikada neću zaboraviti kada je moja majka pratila mog tatu iz stana gde živimo moja dva brata, mama i ja. Tata je došao da se pozdravi sa mamom, jer je ona išla u inostranstvo da radi. Inače razišli su se jer je tata prokockao kuću i sve što smo imali. Tada kada su se pozdravljali, tata je krenuo, pogledala sam kroz špijunku ulaznih vrata, a oni su se ljubili i grlili. Posle dva meseca tata se obesio. Nikada neću prežaliti to što je uradio. Volela sam ga najviše na svetu. Sve bih dala da ga opet zagrlim.
Kad god idem u wc zatvaram vrata, čak i kad sam sama kod kuće.
Znam gde je štek sa parama mojim roditeljima. Uvek kad primim platu dođem i ostavim im nešto para. Nikad nisam znao kako da im se zahvalim za sve što su se žrtvovali za mene.
Kompjuter mi je u jednom uglu sobe. Ima net, ali nema wi-fi... Fejs koristim stalno. U ćošku, dijagonalno od kompa, preko telefona hvatam wi-fi od komšije, jer mi treba za watssapp i ostale gluposti...
I tako u toku dana, u toku dopisivanja, pređem oko 10km tamo-vamo.
Odoh na polu maraton da probam! :D
Imam neopisivu želju da negdje vidim osobu koja mi je ukrala biciklo baš na mom biciklu.
Kad sam bila na moru prolazila sam sa sestrom pored jednog dečka nosio je majicu sa natpisom: "U slučaju požara pogledaj poleđinu ove majice". Napravila sam 2,3 koraka i okrenula se , a pisalo je: "Ne sad budalo, u slučaju požara", ali bitno da sam se ja ispalila.