Imam bratanicu koja ne hoda, ne sedi i ne priča, a sad će dve godine. Duša me boli što ne mogu nikako da joj pomognem, sem da je nosim svaki dan. Sve bih menjala za samo jedan njen korak i jednu izgovorenu reč.
Kupio sam 2 para istih patika, da mi sestra može pred vratima ostavit kad ne dođem kući do kasno, a mama ipak misli da sam došao.
Najviše od svega bih volela da mogu vratiti vreme kada sam bila dete, i osjetiti, pa makar i na tren onu pravu dečiju sreću.
Pre par dana keva mi je ušla u sobu dok sam slušao pesmu 'esi mi dobar' i sela na krevet i poslušala je sa mnom do kraja. Juče ja bio na treningu i ona došla po mene i srela kolegu sa posla i on se javio i pita je: kako si, a ona kaže: dobro, ti, esi mi dobar?
Kada sam bila na regati izgubila sam papuče, i tako šetala sam se pored obale i naletela na jednu mušku papuču i ponela je sa sobom, kasnije sam prolazila pored nekog smetlišta i našla još jenu žensku papuču,i tako ja nađoh papuče da ne budem bosa.
Jednom sam zaspao u dnevnoj sobi i tata me probudio da odem u svoju sobu i rekao je da ne zaboravim da uzmem svoj telefon sa stola. Ja sav zabunjen, uzeo nešto sa stola i viče mi tata ,,vrati tanjir!"
Oduvek sam čula pogrešno... Do trećeg razreda osnovne sam na času likovnog kada učiteljica kaže: "Privodite kraju" uvek čula "prigodite kraju" i pitala se dugo šta to znači.... Isto tako ima jedna narodna pesma koja kaže "urekla ga nano neka...." a ja prosto čujem uvek isto: "burek 'ladan , nano neka, burek 'ladan, neka čeka...." Ima milion primera... Mislim, il sam gluva ili luda,..
Poslao sam devojci poruku ''Mislim da treba da raskinemo'', odgovorila je ''Ja se ne slažem :)'', tog trenutka sam odlučio da je oženim.
Kad sam imao 5 godina podigao sam mojoj babi suknju pred komšijama.