Do pre 2-3 nedelje imala sam milion želja i željica. Sada imam samo jednu, a to je da moj brat ozdravi od leukemije od koje je nedavno oboleo... On mi je najbitnija osoba na svetu i ne želim da ga izgubim !!!
6 godina čuvam isti kesten u torbi. Seli se iz tašne u tašnu, pola sveta obišao. Suv je jadan, ali mi je mnogo drag.
Tresem pijanog ortaka da ga probudim, on se iscima pogleda me izbezumljeno i promrmlja I=U/R... omov zakon je zakon! a zatim nastavi da spava.
Ne volim da se vraćam kada sviće zora, to mi je najgori osećaj.
Kada mi je mrsko da izdepiliram noge, samo navučem farmerke.
Mama se naljutila na tatu jer je prihvatio bivšu djevojku na fejsu. Imaju oboje 40 godina.
Uvijek kad gledam mrave razmišljam o tome da li oni imaju školu, idu na posao, i da li nas ljude doživljavaju kao čudovista.
Nema ništa lepše, nego kad devojka legne gola na tebe.
Komšija Pera je bio čovek koga niko nije voleo u komšiluku. Svađao se sa svima, nije nikada imao mira. Prijavljivao je komšije raznim inspekcijama za razne sitnice i gluposti. Bio je penzioner koji je radio ceo život u Švedskoj, imao je para i nije brinuo ni o čemu, samo je gledao koga će koji dan da zakači. Bio je pravi galamdžija. Danas, 2 meseca nakon njegove smrti, komšiluk je toliko tih i miran, da je to nepodnošljivo. Nema ko da se svađa i pravi galamu, da dobacuje sakriven iza vinove loze, da mi buši lopte. Tišina u kraju je neverovatno ružna.
Mrzim kad se učionica usmrdi od raznih nekupača i kad ja napravim inicijativu prozračenja i otvaranja prozora ''Gospoda'' se bune jer im je hladno.