Od svih praznina u životu, najteže mi pada ova u brusu...
Nadam se da cu jednog dana ući u butik i moći uzeti bilo šta što mi se sviđa, a da prije toga ne pogledam cijenu i skontam da li mi se uklapa u budžet.
Jednom sam pijan došao kuci, ali pošto nisam imao ključ, i nisam nikoga mogao dozvati, pokušao sam preskočiti i srušio celu kapiju.
U prvom/drugom razredu osnovne, pitala je učiteljica šta svinja ima na nogama, ja sam ispao iz klupe koliko sam visoko digao dva prsta da se javim, da bi me napokon prozvala a ja kao iz topa rekao - Štiklice! Jbg, tako me mama učila..
Imam 20 godina i još se nadam da ću jednoga dana postati poznati pjevač. Posebno za vrijeme ispitnih rokova.
Kad se probudim ujutru, nikad ne ustanem odma', nego se kotrljam po krevetu.
Popularne devojčice iz mog odeljenja su se naljutile na mene kada je jedan mlad profesor meni rekao: "Ajde ova lepa da odgovara.''
Kada sam imala 5-6 godina mama i ja smo krenule busem do kuće (prije smo uvek išli autom). Unutra je bila gužva, te je mama jedva pronašla prazno mjesto da sjednem. Na prvoj stanici bus se zaustavio i ušlo je puno ljudi te jedan stari djed. Ugledao je kako sjedim pa je rekao ''Ova slatka djevojčica će meni ustupiti mjesto, je li tako?'', a ja sam drsko odgovorila ''Neću, stari, snađi se sam''. :)
Posle nekog vremena dolazim kući praznih ruku a ćerke mi trče u zagrljaj...otvorile su mi oči i pokazale koliko sam u stvari srećan i bogat čovek!
Ne gledam u tastaturu kada kucam, ali mnogo brže kucam kada je svetlo upaljeno nego kada je ugašeno.