Morao sam da izvršim veliku nuždu i izabrao sam prostor ispod lešnika, ne znam zašto. U naboljem trenutku, naišao je jedan čovek, a ja sam se pravio da skupljam lešnike. U junu.
Svi me osuđuju zbog izgleda moje devojke, ali mene to ne dotiče, volim je najviše.
Koleginica se naljutila na mene jer sam joj rekla da je vaspitavanje kučeta isto kao vaspitavanje malog deteta. Ona ima nevaspitano dete, a ja vaspitano kuče.
Maštam o onom magičnom trenutku iz filmova ,da se slučajno sudarim sa nekim dečkom a da držim neke papire u rukama i da mi oni pri sudaru ispadnu i da se oboje sagnemo da ih dohvatimo, a onda se dodirnemo ,pogledamo, upoznamo i ostatak bude istorija. Ah.
Ubeđena sam da roditelji ne mogu isto voleti svu svoju decu. Uvek je jedno najmilije . Zato imam samo jedno dete.
Mrzim kad sam kod frizera, i stave mi onaj 'plašt' oko mene pa me šišaju i sve mi pada na lice i svrbi, pa ne mogu lepo da se počešem.
Još uvijek se radujem kada idem da kupujem stvari za školu,iako sada završavam srednju.
Iako imam 33godine, kada razgovaram sa majkom i ona mi kaže: "E, da ti znaš šta ja sve znam", misleći na moj privatni život, odmah mi klecnu kolena i krene tahikardija.
Svaki put kada u prodavnici naiđem na stvarčice sa ugrađenim alarmima, podesim ga za 20-ak minuta da se neko prepadne.