Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Жеља ми је да отворим кафану и да се зове ''Дволитра''.
Mrzim kad jedem nešto iz zdjelice dok nesto čitam ili dok sam na računaru, pa odjednom posegnem za zdjelicom, a ona prazna..
Sa sela sam, upisao sam srednju u jednom većem gradu. Koliko samo ponižavanja i vređanja zbog toga odakle sam...
Kad sam bio mali, dobijao sam dinar od ćaleta svaki put kada sam rešio neki matematički zadatak, u vidu sabiranja ili oduzimanja. Na upisu u osnovnu školu zatražio sam dinar od pedagoga kada sam joj dao tačan odgovor na postavljeni zadatak.
Sinoć mi je u gradu bilo toliko hladno u haljinici, da sam stajala iza nekih kola koja su bila u koloni da mi duva iz auspuha u noge.
Kad šetam ulicom i neko mi svirne ja se samo izderem I JA TEBI ako me je opsovao i ja njega opsujem, akome je pozdravio i ja njega pozdravljam.
Pobjegne čitav razred sa časa iz matematike,najstrožiji profesor u školi,i ja da se napravim faca,ne pobjegnem,ostanem na času.Dođe profesor na čas i da meni neopravdan čas jer nisam pobjegao kao i svi ostali.
Od sve muke se nasmejem kada uđem kod sina u sobu i ugledam nešto od njegove mokre garderobe kako je raširio na radijator da se osuši, a vani 30 stepeni u plusu. Navika je navika, ljubi ga majka.