Imam 20 godina,i niko ne razume zašto i dalje duvam svećice za rođendan,a ja to radim zato što mi se ispune želje koje zamislim.
Dve godine prolazimo jedno pored drugog kao stranci, a nekada smo živeli zajedno...
Svaki put kada hodam ulicom i pravim se važan zapnem za ivičnjak ili neku sličnu izbočinu na betonu.
Kada se moj mali bratić, koji nema ni 2 godine a užasno se boji mašinice, skoro šišao, pred sam kraj je kroz suze povikao: " Nemoj uši! Nemoj teto uši!"
Baba mi se trznula u snu i mene je optužila da ju je lupila struja pošto sam ostavio produžni gajtan na njenom krevetu.
Jednom kad sam išla sam sa drugaricom na palačinke, u restoranu je radio dečko koji joj se jako sviđao i kad je došao po našu narudžbinu, ona je rekla: "dve palačinke sa kremom i tvoj broj, hvala". Zajedno su već dve godine.
Ovaj moj mentol se seti da treba da me oženi samo kad smo na nekoj svadbi. I onda dva dana priča, planira, treći se ne seća. Na poslednjoj svadbi sam rekla da neću, možda tek sledeće godine, i on se naljutio. Bio je ljut dva dana, treći se nije sećao...
Moja ćerkica je u vrtiću ostaloj deci prodavala svoje gumice, olovke, rezače. Saznala sam od vaspitačice, dok je moja ćerkica pare koristila kako bi iznova kupovala gumice,olovke, rezače.
Ležim u krevetu i gledam svog muža kako spava. Uprkos tome što hrče kao stoka izgleda mi kao pravi anđeo.
Moj brat od ujaka je ove godine krenuo u 1. razred. I, uče oni da pišu slovo a... Zadatak je da u jednom redu sveske napišu veliko "a", pa malo, i tako do kraja reda. A on umesto malog napiše veliko, samo manje, i učiteljica ga opomene par puta: ''Malo "a", Bogdane", jer je on samo smanjivao slovo, ne bi li pokušao sam da shvati, i posle nekog 3. puta kaže on učiteljici: "Izvinite, učiteljice, ali ja stvarno ne mogu manje!".