Sa deckom sam, cisto da "imam decka" a ne zato sto mi se svidja ili sto sam zaljubljena.
Mnogo se iznerviram kad profesor kaze: ''Koleginice glupo je da vam pišem 6-icu, naučite bolje i dodjite sledeći put'' a on ne zna koliko sam se ja namučila i za tu 6-icu. :(
Kada sam bila mala, kada napokon stignemo na more uvijek sam bila razočarana i ljuta, jer moramo barem 2,3 sata ostati u sobi da se "odmorimo" od puta..
Javila mi se cura koja mi se sviđa na facebook, a ja sam to primetio posle desetak dana..
Imam 24 godine, muško sam i još uvek kad merim brašno za vanilice na vagi, pritiskam tas gore-dole, imitiram zvukove motora ustima i zamišljam da kazaljka pokazuje obrtomer nekog besnog auta.
Imala sam tačno definisan svoj tip muškarca, kako treba izgledati, kako se ponašati i zaljubila sam se u muškarca koji je sve suprotno od toga i nikad nisam bila sretnija.
Pitam se da li i građani drugih zemalja za sve krive svoju državu kao što to mi radimo. Da li neko tamo u belom svetu govori npr. "E ovo samo u Maleziji ima..."
Vozimo se ja i đed autom, zaustavlja policajac. Pita: "Jel sve ispravno?", ja kažem da jeste. Kaže on meni: "U redu, ali suvozač nije vezan" i prolazi kod đeda i pita: "Gospodine zašto se vi nijeste vezali?". A kaže đed: "Nijesu me vezali ni ovi 41. pa nećete ni vi sada". Policajac se slatko nasmije i kaže: "Srećan put čiča!".
Moja najbolja drugarica je mnogo ružna i volim kad izađem sa njom jer svi gledaju u mene.