Pre nekih deset godina,ja i moja drugarica koja živi u kući pored mene, iznele smo stolicu u njeno dvorište, otvorile ,,frizerski salon'' i unakazile kosu svim devojčicama u ulici.
Jedno veče sam se zapio sa ortakom..blejali smo napolju na nekim stepenicama..klasična bleja.....kolko smo se zapili počeli smo da raspravljamo o nekim visokoumnim temama..Religiji, ljudskim osećanjima itd.....da bi nam se negde oko pola noći pridružio njegov komšija koji je inače PSIHOLOG, ozbiljan čovek..al se tolko zapio sa nama da nam je držao predavanja do 7 ujutro, a mi smo ga sve sa pažnjom slušali...nikad to neću zaboraviti.
Ja sam šupak. Trebaju mi pare. Treba mi sreća. Treba mi ona. Treba mi volja. Treba mi želja. Treba mi optimizam i ono zrno nečega novog, što bi moglo da me povuče napred.
Maštam o onom magičnom trenutku iz filmova ,da se slučajno sudarim sa nekim dečkom a da držim neke papire u rukama i da mi oni pri sudaru ispadnu i da se oboje sagnemo da ih dohvatimo, a onda se dodirnemo ,pogledamo, upoznamo i ostatak bude istorija. Ah.
Volim svoj posao, sa zadovoljstvom dolazim sat vremena ranije, ostajem duže, ponekad dođem i subotom.
Kada sam krenula na ekskurziju u Berlin, tata mi je doneo flašu rakije i rekao: 'Evo ti da poneseš, kud' ćeš na toliki put bez rakije'. Društvo se valjalo od smeha, jednoglasno su se složili da nema većeg kralja, a mama je crvenela i 'streljala' ga pogledom.
Pevala sam 18-i rođendan devojčici sa posebnim potrebama, od roditelja otac nije bio prisutan (iz ne znam kog razloga, nisam želela ispitivati) već samo majka. Prišla mi je i tražila pesmu "JA NEMAM DRUGI DOM". Iako je nisam do sad pevala, rekla sam da znam. Kad sam krenula pevati njih dve i svi oko mene su plesali i pevali u glas. Prvi put da su me na svirci ponele emocije i krenule suze... Neopisiv događaj. Na kraju pesme žena je prišla, zagrlila me i poljubila kao da sam joj druga ćerka i ja sam se u tom trenutku još više slomila jer sam se setila da moja majka nije u svim mojim bitnim trenucima bila uz mene, ni na 18-om rođendanu, ni u mojim prvim muzičkim koracima, ni u usponima, ni u padovima... Svašta vidim kroz ovaj posao, ima i loših strana ali ovakve lepe kao ovaj rođendan ću pamtiti do kraja života!
Obožavam da kada sam u autobusu, kafiću gledam u devojku dok ne provali, i kada se okrene i kaže to drugarici, ja nastavim da gledam negde drugde, a obe pokušavaju da uhvate kada ću ponovo pogledati.
"-Polako kreće iz prve, pa prebaci u drugu, treću, četvrtu, pa se brecne i opet prebaci u prvu, i tako celu noć". Tako moja majka objašnjava kako otac hrče.