Osećala sam se tako ispunjeno i ponosno što sam pročitala Anu Karenjinu.
Ove godine kada smo bili na kampu smuvala sam se sa jednim dečkom i zadnju noć pokupimo se mi svi kod njega u sobi. Ja i on ležimo jedno pored drugog, ugasili svetla i svi kao sad oće da "spavaju" i mi se tako ljubimo i u jednom trenutku, ja se zanela a čovek mi okrenu leđa i kaže: "Ajde ja oću da spavam", čoveče nisam mogla da verujem...
Smako sam se kada sam video da moja devojka pušta nokte na nogama ...
Imam problem jer brzo pričam i nekada se dešava da izgovorim nešto izvrnuto, kao npr. jednom u pekari zbog čega sam ostala crvena narednih sat vremena: "Daćete mi molim Vas rol pišu i vicu"....umesto rol viršle i pice...
Ubeđena sam da roditelji ne mogu isto voleti svu svoju decu. Uvek je jedno najmilije . Zato imam samo jedno dete.
Iako idem sa babom i njenom komšinicom na more, ponela sam sve tanga gaćice, kontam imaću više mesta u koferu za druge stvari...
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Samo njega mogu da zamislim kao oca moje dece, a izgubila sam ga zauvek.
Do petog razreda osnovne sam u leksikonima na pitanje HOROSKOPSKI ZNAK? odgovarala sa "Riba i po". Sad me sramota baš baš.
Nisam imao ni četiri godine kada sam probao da poljubim jednu devojčicu. Ona se izmakla, a ja pao u ruže. I dalje sam jednako "uspešan" u ljubavi.