Moja devojka toliko priča da nisam ni poljupcem uspeo da je sprečim u tome.
Bilo mi je 10-11 godina. Moj otac je radio za nekog Amerikanca koji zna malo i srpski. Tog dana je ćale bio u toaletu, znam da je imao šuljeve, nisam znao šta je to. Zazvoni telefon, ja se javim, predstavi se neko na engleskom kao šef mog ćaleta i traži da ga dobije. Ja sam razumeo engleski, al nisam znao kako da mu odgovorim, pa sam mu na našem reko: "U toaletu je, ima šuljeve". Moj ćale istrčo iz kupatila, uzo mi slušalicu i reko: "Det iz maj son, hiz stjupid". Moj ćale, ipak nije doživeo najveći blam jer to nije bio njegov šef, nego moj stariji brat iz familije. Moj se ćale nije naljutio, a moj brat ovo doživljava kao najveći fazon koji je napravio.
Kad je na tv-u, na filmu ili seriji scena u kojoj psihić radi hipnozu uvek sklonim pogled sa olovke da ne hipnotiše i mene. Za svaki slučaj. Hvala lepo, ko će posle da me osvesti.
Učio sam druga kako se ljubi. Kažem ja njemu prvo na blic, pa onda baciš žvaku. Na to on meni odgovara 'A o'kle mi žvaka?!'
Ne volim da kupujem gde me odmah sa vrata pitaju "izvolite, mogu li vam pomoći".
Tata me u prvom razredu osnovne skole naučio da kuvam kafu, jer je njega mrzelo da sam sebi kuva. Pela sam se na stolicu da bih dohvatila šporet. I dan danas svima kuvam kafu a ja je uopšte ne pijem.
Jedno veče je mojoj sestri stigla poruka od druga ( lančana poruka, tipa- pošalji ovo na 20 brojeva i desiće ti se to i to). Pošto je ona spavala, tata je uzeo njen telefon i odgovorio- Ne sviraj ku**u, Marijin tata.
Kada bi u gostima kao mala govorila nešto što se mojoj mami ne bi svidjelo uvijek me je gurkala, a ja sam sva ponosna pred svima govorila "Što me gurkaš?".
Izgleda da bolujem od paralize sna. Za one koji ne znaju, to je stanje potpune svesti tokom sna, dok telo ostaje paralizovano. U početku, prilično sam se plašio tih "stvorenja" koje sam "video" u sobi, ali i onih koje nisam uspeo da opet "vidim". Kako vreme odmiče, sve ređe mi se ovo događa, na moju veliku radost. Mada možda i na radost tih "stvorenja". Možda, ali samo možda se i ona mene plaše. :)
Neko ko ovo nikada nije doživeo će reći da sam lud, verovatno bih to i ja rekao...
Svaki put nakon što vodim ljubav s svojim dečkom, odem na toalet i provjeravam da li je kondom puknuo, tako što ga napunim vodom i promatram par minuta da li negdje propušta. Dečko me promatra i kaže da izgledam kao luda znanstvenica. Dok to radim, uvijek u sebi mislim kako bih voljela da on bude otac mog djeteta. Volim ga svim srcem.