Nikada sebi neću oprostiti što je tata plakao zbog mene..nikad..
Kad se posvađam s roditeljima tripujem da sam možda usvojena.
Imam 21 godinu i roditelji mi ne daju da idem sa drugaricama na more!
Kad sam bila mala moj stariji brat me nagovorio da skočim u đubre. Mama nikad nije mogla da ukloni smrad iz mojih sandalica.
Kad sam bila mala uvek bih olizala tanjir i rekla mami "eto ne moras da pereš".
Da mi nije sina starog godinu dana ostavio bih svoju ženu iste sekunde bez razmišljanja. Dok nam se nije rodio sin bila je najbolja žena na svetu. Otkako smo dobili dete postala je nervozna non stop, nema ni malo strpljenja za njega i njegove potrebe, stalno se nešto dere. Za moje potrebe i da ne govorim, stalno joj nešto smeta, a kad pokušam razgovarati sa njom ona samo kaže da je sve ok i da je to samo faza kroz koju prolazi. Trudim se iz petnih žila da joj u svemu budem podrška da joj maksimalno olakšam sve oko deteta jer je to i moje dete, pomažem u kućnim poslovima, svi govore kako sam brižan otac i dobar muž ali to kao da njoj ništa ne znači. Ne znam koliko ću još izdržati ali zaista ne bih želio da moj sin odrasta uz razvedene roditelje i samo zbog njega sam tu pored nje i trudim se i dalje uz nadu da će se vratiti u osobu kakva je bila pre nego što je postala majka...
Uvek kad odem kod nekoga, suhe kolače i grickalice jedem kada me oni ne gledaju.
Kad god sam flertovao sa devojkama preko sms ili četa gotovo uvek sam uspeo da ih zainteresujem...kada pokušam nešto in vivo uvek bude korpa. Zato verujem da sam u stvari frajer, samo što moj izgled ne odražava moj karakter.
Pošto živim na četvrtom spratu, svako jutro kada krenem na posao ponesem smeće iz našeg stana i od svih komšija pokupim, ako je ispred vrata.