Najžešća mi je baba sa pričama "To u moje vreme nije tako bilo...". A jok nije, kad je ona cura bila tad se nije znalo ko koga, u kojekakvim kukuruzima, prašio je ko je koga stigao :D
Najuzbudljivije što mi se u životu desilo je da sam se jednom u ovih 25 godina švercovala u autobusu. Tugomir.
Kad sam kao mala išla sa roditeljima u goste, jednom prilikom smo se svi izuli osim mog tate, a ja sam želeći da ga opravdam rekla: "Nije se izuo jer su mu pocepane čarape!"
Kao malog me je otac ostavio sa majkom, živeli smo kao podstanari jako siromašno, majka se teško borila da preživimo u vlažnoj dvorišnoj garsonjeri. Deca iz razreda su slavila rođendane i majka je davala zadnji dinar da bi kupio poklon i otišao na proslavu. Došao je red i na moj rođendan, rekao sam majci da ću praviti proslavu kući, a ona je pozajmila novce za sokove i grickalice,a tortu je sama napravila. Podelio sam pozivnice drugarima u razredu i došao kući i čekao sa mamom da počnu da dolaze. Pala je noć, a niko nije došao, majka je otišla u toalet i čuo sam je kako plače. Odsekao sam nam po parče torte i pozvao majku koja je došla uplakana. Jeli smo najukusniju tortu na svetu...
Najviše mrzim kad sam na nekoj svadbi i moram da čekam da neko prvi "ubode meze" pa da i ja počnem da jedem. Ili kad pršuta neće da se nabode na viljušku. Uuuu, to je još gore.
Jednom sam, onako iz dosade na Fejsbuku nalazio devojke, bez ikakvog reda i svakoj poslao poruku: "Da li bi se poseksala sa mnom?" Iznenadio sam se kada mi je dobar deo njih odgovorio: "Pa ne znam... Morali bi prvo malo bolje da se upoznamo."
Ako postoji reinkarnacija u sledećem životu želim biti noj, jer kao prvo bila bih visoka, kao drugo mogla bih da uvučem glavu u zemlju.
Ne umem da zakopčam brushalter kao sve djevojke, na leđima, već ga zakopčam na stomaku pa okrenem na drugu stranu.
Nekako se uvek zadesi da na mojoj terasi i napolju bude potpuno drugačije vreme.