Kada je mama treća smena namerno ostanem do kasno budna samo da joj pustim bilo kakvu poruku, da vidi da nije jedina koja ne spava.Nadam se da joj tad bude bar malo lakše, jer znam da se dosta muči zbog nas...
Idem sama negde po kraju, tu sedi 5/6 momaka. Jave mi se, viču ćao, ne znam ni ja. Ako im se javim, ispadam laka, ako samo produžim, onda sam nafurana kobila. Bila bih zahvalna da saznam šta na kraju treba da radim. :(
Imam 51 godinu i danas sam prvi put bila kod kozmetičara. Ne znam da li je to normalno, ali osećam se razmaženo...
Mnogo mi je teško kada vidim neku staricu ili starca na ulici, u prodavnici, u bolnici, čak mi dodje i da zaplačem nekad. Jednom, dok sam čekala red u bolnici, jednom starcu je ispala zdravstvena knjižica. On je bio toliko nemoćan da nije mogao da se savije da je dohvati, sačekala sam 5 sekundi da vidim hoće li IKO to uraditi ko mu je bio blizi nego ja, svi su ga samo gledali i okretali glave. Ustala sam plačući i potrčala desetak koraka do njega i dodala mu. Ruka mu se toliko tresla i u tom trenutku sam poželela da ga zagrlim. Godinama sam se trudila da se pomirim sa tim da ljudi, inače, gledaju samo sebe. Danas, studiram medicinu, i zalagaću se svim silama da starijim ljudima poslednje dane provedene u bolnici ulepšam svojim osmehom i entuzijazmom ako do toga dođe. Ne želim da gledaju strah svojih bližnjih. Ne želim da iščekuju smrt, ne želim da joj se nadaju. Želim da se osete srećno zbog života koji je ostao za njima.
Najgori dan u mom životu je bio onaj kad sam otišao kod frizera i rekao: "Seci." A imao sam kosu do d*peta.
Na pitanje : " tata imaš li para" ? odgovor bude : " imam, hvala na pitanju"
Na fakultetu sam našao najbolji način da se motivišem za učenje pred neki ispit. Došao bi kući mesec dana pre ispita i rekao majci da sam položio ispit. Majka bi se nasmešila i zagrlila me govoreći mi na uho "Moj sin , stomatolog." Provodio sam besane noći učeći samo kako je ne bih razočarao. Sada imam 32 godine, i pobrinuo sam se da me svaki put dočeka taj biserni osmeh. :)
Danas za ručak majka mi sipa čorbu u tanjir. Promešam nekoliko puta kašikom da se malo ohladi pa je pitam: 'A od čega je ova čorba?', a ona meni kaže: 'Od teletine'. 'Ali zašto onda ovde nema teletine?', nastavljam ja. A ona će meni: 'Pa nema ni vojnika u vojničkom pasulju.' I tako ja pojedoh teleću čorbu bez teletine...
Volim kad očistim kupatilo i prva sjednem na čistu wc školjku.