Кад сам изаш'о са девојком, реко сам јој да заменимо места, да ја идем поред пута. Питала ме је ,,Зашто?", ја сам одговорио: ,,Тако пише у Bonton-u, јер ако се нешто деси, да бих је заштитио". Био сам много поносан на себе :Д.
Moja majka je psihički bolesna i odbija da uzima terapiju koju joj je prepisao psihijatar. Njeno ponašanje je užasno i bukvalno izluđuje mene i oca. Trudim se da budem podrška ocu koji više nema prijatelja, jer ih je moja majka sve oterala..
Mislim da sam se udala za pogrešnog čoveka i to shvatam nakon 6 godina braka!
Imam 26 godina, a ni dalje ne razumem šta znači "Zini da ti kažem", a blam me da nekog pitam, a što je najjače, često koristim tu frazu...
Uvek ću se kajati što nisam bila sa mojim tadašnjim najboljim drugom, iako sam znala da me obožava, volela sam osećaj kad smo zajedno...podelili smo toliko lepih momenata, bio je moja srodna duša. A ja sam tada patila i jurila za kretenima...
Kada pišem poruku stavljam smajli umesto tačke na kraju rečenice :D
Bila sam u jednoj manjoj trgovinici i kupovala nešto za baku. Uzela sam što sam trebala i stala u red. Ispred mene je bila jedna žena, a osim nas u trgovini jos jedna sa malim dječakom od negdje 5 godina. Mali se kreveljio da želi nešto i slučajno pao na pod, mama mu nije htjela kupiti a i da ga utješi od pada krenila je da ga uzme i rekla: "Dodi mami da te poljubim pa će proći", na što je mali dreknuo: "Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po piši". Žena se sva zacrvenila i nije znala gdje da gleda i što da kaže, a bogami ni ja, trgovkinja i žena ispred mene nismo znale kako reagirati.
Svaki put kada mi profesor postavi pitanje ja u sebi znam odgovor, a nikad neću da kažem, jer se plašim da se ne izblamiram pred odeljnjem.
Kada god čitam neku knjigu ili gledam neki film, razmišljam kako je autor ili scenarista dobio inspiraciju za imena likova.