Kad sam bio mali, bio sam toliko dobar da sam često iskreno pomišljao: " Koliko bi život bio lepši da su svi kao ja. " Sad, nažalost, to ne mogu da kažem.
Ponekad mi je motivacija da pomažem drugima to što će imati pozitivno misljenje o meni.
Završila sam u bolnici kada sam saznala da se moj bivši ženi.
Od sveg nakita i svih poklona koje sam ikada dobila najdraža mi je narukvica od 100 din koju mi je brat kupio bez ikakvog povoda, ne skidam je :)
Moj djed kad kupi lubenicu ako nije dobra ode i vrati je u prodavnicu i uzme drugu.
Zbog onog "ajde jos ovo, da se ne baci", ne mogu da obučem pola stvari.
Kada gledam neki horor uvek smišljam bolje načine da pobegnem od ubice, od glavnog lika.
Kad u kući ima svega, ništa mi se ne jede, a čim nečeg nema, baš to mi se jede.
Popravljam drugima kompjutere, a moj kad crkne nosim ga u servis..