Mrzim kad me neko pita: "Šta ti je?" , a nije mi ništa..
Dva puta sam se ispalila u kafiću. Jednom sam tražila čaj od trule višnje, umesto od divlje trešnje, a drugi put čaj od šupka. Ne treba da opisujem facu konobara u tom trenutku :)
Najveća trauma iz detinjstva bila mi je: Ako ne pojedeš sada, moraćeš za večeru...
Za sebe slobodno mogu da kažem da sam što se tiče novca obezbeđen do kraja života. Nikada nisam oskudevao u vezi s bilo čim materijalnim.
No, zaista mi je teško naći devojku koja će me voleti zbog onoga što jesam, iskreno, a ne zbog novca i onoga što imam. Možda sam i ja previše paranoičan ali ne mogu zamisliti da osnujem porodicu sa takvom osobom, osobom koju sam privukao prvenstveo novcem.
Kad sam bila 4. razred dobila sam prvi mobilni.
Pošto sam bila klinka niko me nikad nije zvao pa sam se zvala sa fiksong i pričala sama sa sobom po pola sata.
Račun za telefon je bio nenormalno veliki, majka mislila da je neka greška, izvadila listing i skontala da ima poluretardiranu ćerku.
Volim kad stavim čačkalicu u usta, osjećam se k'o neki kauboj.
Kad sam bio mali plakao sam jer ću jednog dana da umrem.
Obožavam da spavam u šatoru dok pada kiša. Zvuk kapljica koje padaju je toliko opuštajući..