Pre par dana sam sedela u kuhinji i jela. Moj tata je dosao sa posla i odmah otisao da se tusira, a mama mu je ciste gace zakacila na kvaku sa spoljne strane vrata. Ja sam jela u tisini, pa je on pomislio da nema nikoga u kuhinji i otvorio je sirom vrata da uzme gace. Jos uvek ne mogu da izbacim iz glave sliku njegovog druskana..
Baka mi donosi složene gaće i kaže: ,,Gde ti stane d*pe u one dve trake?'' :D
Obično kada sam pijan, odveže mi se jezik mnogo, a sutradan me sramota šta sam pričao.
Molim Boga da mi se sestra bogato uda i da ode što dalje od mene, da joj mogu ići u posjete u inostranstvo...
Mrzim kad me neko prekine dok pričam pa posle kao izvini nastavi. Da nastavila bih da znam gde sam stala.
Ne mogu da zaspim ako je zavesa razmaknuta, moram da ustanem iz kreveta da bih je namestila i tek onda mogu mirno da zaspim.
Njegovu zgradu pokazujem drugaricama kao da je znamenitost grada.
Bivši momak, sa kojim sam bila 3 god, je prošli mesec poginuo. Plakala sam ko godina. Jučer sam mu otišla na grob i ključem urezala malo srce na mermeru. Čisto neka zna da je bio voljen.
Radim kao mašinovođa i jedno veče sam bio na terenu, sam u kabini, prevozim ugalj, a u vozu osim mene i uglja nema nikog.
Polako prilazim Nišu, gde sam trebao da pokupim još jedan vagon uglja, kad me nešto 2 puta dotakne po ramenu u intervalima od par sekundi, kao da me neko tapše.
U tom trenutku sam se skamenio, samo sam gledao pravo i razmišljao: "Čekaj, sam si u vozu, samo ti i ugalj, niko nigde nije ušao, i da jeste, u kabinu nije mogao da uđe". Nekako sam prebrodio strah i odlučio sam da se okrenem, kad pogledam viseći ormar za prvu pomoć kako su mu se otvorila vrata, i lupkaju me po ramenu.