Imam 23 godine, muško sam, ali svako jutro onu prvu kratku nuždu u wc obavim sedeći. Jednostavno sam previše umoran od spavanja.
Osjećam se toliko srećno i ispunjeno kada nekoga uspijem nasmijati nekim svojim gestom, bilo da je meni blizak ili potpuni stranac. Volim tuđu sreću koliko i svoju, šta mogu :)
Užasno me nerviraju oni muškarci koji su kao ženskaroši, svako veče sa drugom devojkom, a onda hoće nevinu da žene!!! Licemeri!!!
Idem na spavanje kad čujem da roditelji ustaju na posao.
Kada se osećam sam, i da su me svi napustili, odem negde pored autoputa i sedim na nadvožnjaku ili pored žice i gledam te ljude koji prolaze. I znam da se to samo u tom trenuntku dešava i da se nikada više neće desiti da se baš svi od njih nađu na tom istom mestu u isto vreme... To radim od svoje 10-te godine sada imam 20.
Kad sam bio klinac, roditelji su me upisali na košarku. Prvi mjesec je bilo besplatno. Drugog mjeseca su mi roditelji rekli da nemam talenta za taj sport i da je bolje da se ispišem...
Stavljam daljinski između brade i ključne kosti dok ležim i gledam televizor.
Kad skidam pantalone uvek skinem i gaće zajedno s njima i popi*dim.
Obavezno za vreme rođendana, Nove Godine ili sl. ne mogu da zinem a onda posle dva-tri dana pitam mamu: "Jel ima još onih kolača?" :)
Kad vidim ove babe, ponekad razmišljam da li je neka od njih uopšte bila lepa kad je bila mlada.