Nikada mi neće biti jasno na kom jeziku razmišljaju osobe koje su rođene gluvo-nijeme.
Sve što mi na ovom svetu pričinjava sreću, daje nadu za život, čini najveću podršku, pre svega prijatelja pa onda nešto drugo, je moja žena. Imam 37 godina. Preživeo sam mnogo toga. Tri saobraćajne nesreće, treća je bila kobna. Izgubio sam obe noge. Moja supruga od 30 godina, tada je imala 24, i posle te nesreće ostala je uz mene. Ja sam joj predložio da se rastanemo, da potraži nekog uz koga se neće stideti, nekog sa kime može da prošeta, da se igra sa decom... bio sam očajan. Međutim ona se tada naljutila razvukla mi šamarčinu preko vilice, i rekla: "Još jednom čujem takvu glupost, letiš iz kuće!" Posle tog šamara, meni su suze krenule, nisam mogao da se suzdržim, plakao sam 2 sata kao kiša bez prestanka, držao sam je zagrljenu pored sebe svih 2 sata, nisam tada bio ni svestan kakvu osobu pored sebe imam!!! Posle te nesreće nakon godinu dana, hteo sam da joj se zahvalim i priredio iznenađenje, a to je bilo ponovno venčanje u drugoj državi! Uspeh je u tome, imamo četvoro dece!
Moja mala sestrica ima izmišljenu prijateljicu. I svaki put kad ulazi u kuću, moram duže držati otvorena vrata, da i njena prijateljica uđe.
Žensko sam,imam 22 godine i profesionalni sam vojnik.Često, dok sam na nekom zadatku i dok me niko ne gleda, uhvatim se za svoje si*e da se prisjetim svoje ženstvenosti.
Imam 20 godina i u životu sam bila intimna samo sa jednim dečkom, i to samo par puta. Ali, zato što sam otvorena i ‚‚bez dlake na jeziku" ljudi misle da je kod mene prometnije nego na aerodromu! To me jako vređa i kada pokušam prijateljima da objasnim, oni mi ne veruju.
Mrzim kad pokupim ribu, i nađemo se u stanu sa namjerom da "vodimo ljubav", a ona samo legne, raširi noge i konta da će se ostali posao sam obavit. A ja se uopšte ne mogu ni nafurati u takvoj situaciji.
Često kažem prijateljima da nisam čula telefon,a u stvari kada neko zove pritisnem 'silent' , jer ne želim niko da me smara.
Vraćao sam se rano ujutru iz grada mrtav umoran i mamuran i uspavao sam se u upaljenom autu dok sam čekao zeleno na semaforu u Vojvode Stepe.
Probudila me interventna sa uperenim pištoljima u mene, a ja im onako bunovan rekao "NISAM JA, AL' SVE PRIZNAJEM"!
Sipam ja sebi mleko i pitam svog dedu da li hoce i njemu da sipam. Kaze on: 'Evo imam ja svoje mleko ovde.' , odlazi do spajza, vadi flasu rakije, nateze i vice: 'Uuu sto je dobro!'