Od kad sam počeo da idem na časove vožnje ćaletu stalno dajem instrukcije dok vozi iako je on vozač već 30 godina.
I dalje želim da se udam u beloj venčanici i da me otac vodi do oltara.
Radio kao saobraćajni policajac, i to na motoru, i obožavam da jurim tatine sinove u besnim autima jer kolko god besni bili nema šanse da mi pobegnu. Iskreno, kad ih zaustavim retko kad im napisem kaznu (svi znamo zašto) i zahvaljujući njima uspeo sam da kupim svoj motor (ninja zx- 6r koju sanjam još od kad sam bio klinac). Neki će me osuđivati verovatno ali jednostavno nije postojao drugi način da ispunim svoj dečački san. Živeli tatini sinovi!
Idem u Medicinsku školu i želja mi je da na kraju četvrte godine bacim klompe kroz prozor sa poslednjeg sprata. Jednostavno je jače od mene.
Svi moji prijatelji i njihove porodice zajedno ručaju, a meni to nikad neće biti jasno. U našoj kući svi jedemo u različito vrijeme, jer je nemoguće da 5 osoba u isto vrijeme bude gladno.
Cesto prođem rukom kroz kosu, nenamerno. I desi se da neki dečko to shvati kao 'signal'. I sebe i njega dovedem u nezgodnu situaciju.
U istom danu sam raskinuo dugu vezu i položio težak ispit. Pirova pobeda.
Moja mama dan danas, iako imam dvadeset godina, svaki put kada izađe iz kuće kaze: ''Nikome ne otvaraj, uvijek pitaj ko je!''