Često se dogodi da noću idem ulicom i pričam sa svojim psom, jer imam osećaj da su svi drugi prijatelji lažni....
Sigurno mi se 2-3 x u životu desilo da kada upoznam drugove svog momka malo bolje shvatim i u sebi pomislim "Kud tebe nisam prije ovog svog upoznala" jer se ispostavilo da je svaki bio finiji i bolji od momka. A ovako kad više nismo skupa ne možeš brate sa drugom...to mi je užasno nikada sebi ne bih dopustila to sem u mislima.
Moj brat kad je imao 4 godine, sedeo je u basti pored nekog panja sa pecurkama celih nedelju dana, svaki dan po 2,3 sata. Niko ga nije dirao jer smo mislili da se igra. sedmog dana se iznervirao, ustao, zateturao se i rekao : '' Kad ce vise ovi shtrumpfovi da izadju?'' I poceo da place. :)
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Tata me je zamolio da nacrtam mačku, da bi on objasnio našoj maloj kuci na koga treba da laje.
Uvek kada kucam "tužnić" u poruci i ja složim tužnu facu.
Posvađao sam se sa najboljim drugom, u svađi smo već dvadesetak dana. I dalje mi je u telefonu upisan kao "Brat moj <3", svaki put kad to vidim, suze mi krenu na oči.
Kada sam bila mala i nisam htela da spavam tata bi me pozvao na fiksni I pravio se da je vuk iz Crvenkape, pitao bi me zašto sam još uvek budna, preteći da će me pojesti. Sva uplašena uvalila bih telefon bratu, uskočila u krevet i iste sekunde zaspala.
Sve djevojke normalno plaču, jedino ja momentalno pustim slinu do poda uz par balončića.