Nikada neću prežaliti što nisam otišao sa dedom na pecanje.
Kažem mu: 'Ostavi me na miru.' On me ostavi i ja se naljutim.
Dobrom drugu sam dozvolila da mi opipa grudi za koje je on mislio da su silikoni da bi ga uverila da su prirodne... Osećam da godinama koliko se družimo je stalno o tome razmišljao..
Moja baba je prije par godina jednom mom drugu rekla: "Mićo, moram nešto da ti kažem. Sad si lijep, fin. Ali kad si bio mali - bio si mi strašno odvratan". Iskrenost prije svega.
Uvek pre ispita običnom olvkom napišem ocenu u indeks, uglavnom tu ocenu i dobijem.
Kada vidim da sam pogresila jedno slovo, čak i da je u prethodnoj rečenici brišem sve što sam na pisala do tog 'grešnika'...
Ja ne znam šta je sa mnom.. Imam 16 godina i trebalo bi da sam donekle formirana ličnost. Nemam nikakav cilj u životu, ne znam ni otprilike čime želim da se bavim, ništa me ne privlači. Ni o čemu nemam neki svoj, čvrst stav, često menjam svoje mišljenje kad čujem tuđe. Nemam ni neki svoj, aj da kažem stil oblačenja, imam gomilu stvari i nešto što sam nosila do pre mesec dana sad ne nosim jer su mi te stvari sad baš grozne. Nemam ni omiljeni žanr muzike, svašta slušam. Ne znam kako da opišem rečima kako mi je, možda ima neko sličan meni, pa da me razume.. Kao da sam izgubljena u vremenu i prostoru. Hoću da imam neki svoj stav, kakav-takav, da mi mišljenje ne zavisi od mišljenja drugih ljudi, da znam čime želim da se bavim u životu, da postavim sebi neki cilj i da lepo idem ka njemu, da znam šta hoću.. Nekad ne prepoznajem sebe. Znam da sam u pubertetu, da još treba da se formiram... ali ja stvarno još uvek nemam baš ništa po čemu se 'izdvajam'...
Lik koji je upravo potpisao za NBA klub, dakle postaje NBA igrač, Ognjen Kuzmić, se prije otprilike 3 godine vozio sa mnom u kupeu voza. Tad sam mislio da je on neki retardirani džin, a ono...