Ovako....Pre oko godinu dana,upoznao sam devojku na fb.Poceli smo da se redovno dopisujemo,da saljemo pesme jedno drugom....Ja inace imam 26 godina,ona dve manje.I sve je bilo sjajno,slagali smo se,pricali o svemu.Kad je doslo vreme za prvo vidjenje uzivo,odveo sam je na pice,kupio joj jednu crvenu ruzu,i na rastanku je samo poljubio nezno.Nakon nekog vremena,iskrsli su problemi,posto su njeni bogati,imaju firmu,ona zavrsava fax.A ja sam zavrsio srednju,i radim,jer zivim sa majkom....A i druge smo vere,sto meni ne smeta.....I dalje je sve bilo ok,a onda me je jednom pozvala da se vidimo.Ona studira uBg,a ja sam na oko 40 km.Tada mi je dala privezak,pesmu koju mi je napisala,i rekla mi je sledece reci : ti si najbolji decko koga sam srela,imas predivnu dusu,i znam da cu se kajati,ali mislim da ne mozes da me pratis u zivotu.......Ostao sam zaprepascen,ja sammislio da su klasne razlike izumrle,...od tada se ne usudjujem da imam vezu,plasim se da cu opet biti ostavljen zbog manjka para.....Prvi put pisem o ovome,i lakse mi je....
Navik'o sam već da pijem iz zatvorene flase, jedem neotpakovan sendvič, ali sinoć sam izdominir'o tako što sam probao da dam dokumenta policajcu na granici kroz zatvoren prozor.
Kad sam bila manja, uporno sam pitala roditelje zašto ne isprave grešku u imenu kad je "Električni Organizam", a ne "Orgazam"...
U diskoteci dižem ruke ne zato što me pesma pogodi već da diskretno proverim da li se "čujem".
Ne volim kada na nekome vidim mladez iz kog rastu dlake.
Kad treba da izgovorim stručna sprema, skocentrišem se i onda tek izgovorim, jer sam se plašim da umesto sprema, ne kažem sperma
Moj tata nikada nije bio divan suprug, ali je zato oduvek divan tata. Sinoć je najiskrenije izjavio da je moja majka najbolja žena na svetu, da nijedna druga ne bi mogla da je zameni i da je rodila najbolju decu na svetu. Srce mi se steglo zbog moje namučene majke, a u isto vreme sam bila toliko srećna, nekako sam osetila kao da joj se tom rečenicom bar delićem iskupio za sve u životu, i zagrlila sam je najjače sto sam mogla. Obema su nam zasuzile oči. Ovo je bio jedan od retkih toliko emotivnih trenutaka u okviru naše porodice.
Kada sanjam nesto lijepo i probudim se uvijek pokušam ponovo zaspati u nadi da će se san nastaviti.
Kad sam bila mala, dok su moji roditelji bilo na poslu, satima sam provodila vreme iza kreveta, misleći da me tu lopovi neće pronaći.